Finansijski derivati opcije
1
S A D R Ž A J:
Uvod..........................................................................................................1
1. Pojam, obilježja i vrsta opcija....................................................................3
2. Elementi opcije – definicije.......................................................................6
2.1. Ugovorena cena podloge (strike price)...........................................6
2.2. Stvarna vrednost..........................................................................6
2.3. Vremenska vrednost.................................................................. ...6
3. Trgovanje opcijama.................................................................................7
3.1. Izvršenje (likvidacija) opcije.............................................................7
3.2. Korporacija za kliring opcija............................................................7
3.3. Opciona premija.............................................................................8
3.4. Faktori koji utiču na formiranje vremenske vrednosti opcije..............9
4. Vrjednovanje opcija.................................................................................10
5. Osnovne strategije korištenja opcija..........................................................11
Zaključak....................................................................................................12
Literatura...........................................................
.........................................13
2
UVOD
Terminsko tržište derivata je segment finansijskog tržišta. Na ovom tržištu se
posluje robnim i finansijskim derivatima putem terminskih ugovora. Cena terminskih
ugovora uslovljena je kretanjem cena robe i finansijskih instrumenata koji im se
nalazi u osnovi. Cena proizilazi – derivira iz cena robe i finansijskih instrumenata.
Zato se terminski instrumenti nazivaju derivati.
Derivati su finansijski instrumenti, čija je cena uslovljena kretanjem cena osnovne
robe i finansijskog instrumenta.
Izvedene hartije od vrednosti su veoma značajni instrumenti finansijskih instrumenata
koji su nastali burom finansijskih inovacija u posljednjih 20-ak godina. Njihova
pojava dala je berzanskom poslovanju novu dimenziju, dovodeći do krupnih promena
na finansijskim tržištima razvijenih zemalja. Izvedene hartije od vrednosti se nazivaju
tako, zato što se nihova vrednost izvodi iz vrednosti neke druge osnovne aktive, koja
se nalazi u njihovoj osnovi. Ali za razliku od osnovnih hartija, derivati ne odražavaju
nijedan od dva osnovna odnosa: kreditni i vlasnički. One, zapravo, prdstavljaju
određenu vrstu kontigentnih prava na druge oblike finansijske aktive (akcije i ostale
osnovne hartije od vrednosti, kamatna stopa i sl.)
Pravi razlog postojanja finansijskih derivata leži u rastu obima i značaja terminskih
poslova na finansijskim tržištima. Iako su posali aktuelni, kao što je ranije navedeno,
prije 20-ak godina, nihova istorija je mnogo duža. Koreni njihovog postojanja nalaze
se u XVII vijeku u Holandiji i Japanu. Prvi poslovi kakve danas možemo sresti sa
finansijskim derivatima na berzama su se odvijali na Londonskoj berzi metala. Tu su
nastali prvi pravi terminski ugovori na različite metale (najčešće bakar i
aluminijum). Ovo su bili ugovori između kupaca i prodavaca o isporuci i plaćanju u
budućnosti, s tim da se cena i uslovi plaćanja dogovarau znatno ranije, tj.na dan
potpisivanja ugovora. Paralelno ovom, u Cikagu se razvija isto tržište istog principa
između kupaca i prodavaca. U Cikagu se uvode poboljsanja, uvodi se standardizacija
količina, uvodi se standardizovana isporuka u toku određenih meseci, dok se na ovoj
berzi 1874.god. prvi put kreira klirinška kuća kao garant isporuke i plaćanja.
Opcije predstavljaju jednu od najuspesnijih finansijskih inovacija i pored toga što su
narazvijenija finansijska tržišta povremeno zabranjivala njihovo korištenje. To se
desilo u Engleskoj između 1931. I 1958. I u SAD-u između 1930 i 1973. god.
argumenti za ove zabrane bili su zasnovani na stavu da opcije podižu špekulativni
karakter, ili u slučaju opcija na robu, da nemaju nacionalnu ekonomsku funkciju.
Organizovana trgovina opcijama počinje u SAD-u 1973. god., kada je pri Čikaškoj
roboj berzi (Chicago Board of Trade), osnovana opcijska berza (Chicago Board
Option Excange). Formiranje i organizovanje posebnog tržišta opcija omogućilo je
djelovanje sekundarnog tržišta koje je dotad egzistiralo kao šaltersko tržište. Danas

4
elementi koji opcije čine različitim od fjučersa, kod kojih postoji obaveza da se proda
određena aktiva, određenog dana, po unaprijed utvrđenoj cijeni, ukoliko se prethodne
ne „izađe“ iz ugovora.
Opcije predstavljaju ugovor između prodavca i kupca u kome je sadržano pravo, ali
ne i obaveza, kupca da kupi ili proda neki finansijski instrument u određenom
vremenskom intervalu ili na utvrđeni termin u budućnosti, po cijeni odrređenoj u
momentu zaključenja ugovora².
Predmet ugovora koji je sadržan u opciji naziva se osnovnom investicijom. Predmet
ugovora mogu biti:
Robe – poljoprivredni proizvodi kao što je pšenica, zatim nafta, drvo, razni
metali;
Valute;
Akcije;
Fjučers ugovori;
Berzanski indeksi.
Cena ugovora koja se utvrđuje u momentu zaključivanja ugovora, odnosno cena po
kojoj se aktiva, koja je predmet opcionog ugovora, može kupiti ili prodati, naziva se
cena izvršenja ili strajk prajs (strike price). Cena izvršenja onih opcija kojima se
najaktivnije trguje obično je veoma blizu tekućoj cijeni aktive koja je predmet
opcionog ugovora, izuzev u slučajevima izrazitog rasta ili pada cena. To je upravo
zbog toga što berza utvrđuje strajk cijene na osnovu raznih analiza tekućeg tržišta.
Opcije su dostupne u nekoliko iznosa iznad ili spod trenutne cijene (spot price)
osnovne investicije.
Opcijama se trguje na berzama širom svijeta: LIFFE (London International Financial
Futures and Options Excange), CBOE – Chicago, EOE – Evropska berza opcija, DTB
– Njemačka, SOFFEX – Švicarska, itd.
Prodavac opcije (seller), odnosno ona strana ugovora koja mora izvršiti svoju
obavezu, u slučaju da kupac (holder) opcije želi da se ugovor realizuje, naziva se
emitent.
Datum u ugovoru koi predstavlja termin u kome opcija dospijeva i poslije kojeg više
ne važi, naziva se datum isticanja ili dospijeća opcije (expiration) i to je obično do
trećeg petka u mesecu kada ta opcija ističe. Datumi dospijeća mogu varirati od jednog
meseca do tri godine, što je slučaj s LEAPS (Long-term Equity Anticipation
Securities) opcijama.
Da bi kupac ogao da koristi prava iz opcije, on za to mora da plati odgovarauću
cijenu, koja se naziva premija (premium). Premija je cena opcije. Premija je određena
mnogim faktorima, kao što su: vrsta osnovne investicije i tekuća cena, stopa
promjenjljivosti cijene osnovne investicije u prethodnoj godini, tekuća kamatna stopa,
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti