Univerzitet u Novom Sadu
Tehnički fakultet “Mihajlo Pupin”
Zrenjanin
SEMINARSKI RAD
Predmet: Tehnologija održavanja
Tema: Razvoj i primena termovizije
Profesor:
Student:
Prof. dr Živoslav Adamović
Zrenjanin, 2016.
2
SADRŽAJ
UVOD…………………………………………………………………………………………….3
1. TERMOVIZIJA………………………………………………………………………………..4
2. TERMOVIZIJSKO SNIMANJE I TUMAČENJE TERMOGRAMA……………………......6
2.1. Termovizijsko snimanje……………………………………………………………....6
2.2. Tumačenje termograma…………………………………………………………........7
3. OSNOVNE TEHNIKE FORMIRANJA TERMALNIH SLIKA…………………………....7
4. TERMOVIZIJSKI UREĐAJI………………………………………………………………...9
5. TERMALNE KAMERE…………………………………………………………………......10
5.1. Primena termalne kamere……………………………………………………….......11
6. PRIMENA TERMOVIZIJE U SRBIJI……………………………………………………...11
ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………......15
LITERATURA………………………………………………………………………………….16
4
1.TERMOVIZIJA
Termovizija se bazira na činjenici da sva tela toplija od apsolutne nule emituju, u zavisnosti od
svoje temperature, određenu količinu zračenja.
„Crna tela“ su teoretska tela koja se ponašaju kao savršeni emiteri odnosno apsorberi energije i
ona ne postoje u prirodi. Mi, u stvari, analiziramo obična „siva tela“ čija se sposobnost
izračavanja energije manja i vezuje se za karakteristiku emisivnosti. Emisivnost predstavlja
količnik zračenja sivog prema crnom telu. To praktično znači da tela istih temperatura u
zavisnosti od emisivnosti mogu imati različite intezitete zračenja i, samim time, drugačije se
očitavati na termogramu.
Energija, koju detektuje termovizijsko snimanje, ne mora poticati samo od zračenja objekta.
Objekti se ne nalaze u izolovanim sistemima, već u okruženju koje, takođe, ima određene
energetske karakteristike. Ukupna energija koja pada na neko telo može biti apsorbovana
(apsorpcija ά), reflektovana (refleksija ρ) ili propuštena (transmisija – t).
U građevinarstvu uticaj emisivnosti na očitavanje vrednosti termograma je naročito izražen kod
metala, tako da aluminijum, ukoliko je eloksiran tamne boje ima emisivnost od 0.95, dok visoko
poliran ima emisivnost od 0.05.
Strukturu zračenja najbolje ilustruje prikaz uobičajene šeme termovizijskog snimka (slika 1).
Slika 1: Šematski prikaz tipičnog merenja 1-okruženje, 2-objekat, 3-atmosfera, 4-kamera
Iz ove šeme jasno vidimo da je ukupno zračenje, u stvari, suma energije: emitovane iz samog
objekta, reflektovane energije okruženja i energije emitovane od strane atmosfere. Termovizijska
kamera kompenzuje uticaje refleksija i uticaje atmosfere i to na osnovu podataka koje je
5
neophodno uneti od strane operatera, ona prevodi zračenje tela u vizuelnu reprezentaciju –
termogram na osnovu unapred kalibrisanih rezultata unetih u memoriju kamere.
Slika 2: Šema elektromagnetnog zračenja
Termovizija se bazira na merenju zračenja u određenom – infracrvenom – spektralnom opsegu
elektromagnetnog spektra (slika 2), odnosno u talasnim dužinama između 0.7 i 100μm sa
korisnim opsegom od 2-5 μm odnosno 8-14 μm.
Toplotna energija se ne prenosi samo u ovim talasnim dužinama, štaviše, sunčeva energija se
najviše prenosi u vidljivom delu spektra. Prenos toplote počinje u zoni ultraljubičastog zračenja i
prostire se kroz celokupan vidljivi i infracrveni spektar.
Slika 3: Plankove krive
