Nejonizirajuće zračenje

Nejonizirajuće zračenje je opšti izraz za dio elektromagnetnog spektra u kome je energija 
fotona mala tako da ne može razbiti veze između dijelova atoma ozračenog materijala, ali ima 
jake posljedice kao što je grijanje. Da bismo ovo razmotrili posmatrajmo enegiju kvanta pri 
frekvenciji od 50 Hz, datu umnoškom Plankove konstante sa frekvencijom:

E

=

hf

=

2

10

13

eV

Pošto je energija potrebna za jonizaciju razbijanjem hemijskih veza tipično oko 1 eV, jasno je 
da niskofrekventna polja ne izazivaju jonizaciju. Jonizirajuća i nejonizirajuća zračenja su 
razdvojena u elektromagnetnom spektru. Opšte prihvaćena granica je prihvaćena na talasnim 
dužinama oko 1(nm) u ultraljubičastom (UV) području. Iznad ove granice je jonizirajuće 
zračenja,   u   kome   fotoni  imaju   dovoljnu   energiju   da   fizički   promijene   atom   koji  pogode, 
mijenjajući ga u naelektrisanu česticu zvanu jon. Svi tipovi EM zračenja imaju iste fizičke 
osobine u smislu divergencije, interferencije, spajanja, i polarizacije; razlikuju se po količini 
energije. Frekventni opseg EM spektra koji se danas tehnički koristi obuhvata red veličina 
10

12

Uopšteno, EM spektar nejonizirajućeg zračenja možemo podijeliti u tri široke oblasti:

optičko zračenje:

-

infracrveno zračenje (IR), 

-

vidljiva svjetlost 

-

ultraljubičasto zračenje (UV)

radiofrekventno zračenje (RF) imikrotalasno zračenje (MW),

električna i magnetna polja vrlo niskih frekvancija (ELF)

Slika 1. Spektar elektromagnetnog zračenja

Prirodni   izvori   nejonizirajućeg   zračenja   su   rijetki   i   izrazito   slabi.   Jedini   izvori   su   sunce, 
udaljeni   pulsari,   ostali   kosmički   izvori,   te   zemaljski   izvori   kao   što   je   munja,   pretežno   u 
tropskim područjima. Razvojem električnih uređaja, gustina EM energije oko nas je mnogo 
veća od prirodnih nivoa. Izvor nejonizirajućih zračenja je svaki uređaj koji proizvodi jednu ili 
više vrsta nejonizirajućih zračenja. Prema tome, možemo reći da na nas djeluju “tehnička” i 
“prirodna” nejonizirajuća zračenja.
U ovom materijalu detaljnije ćemo razmatrati radiofrekventno (RF) i mikrotalasno (MW) 
zračenje te električna i magnetna polja niskih frekvancija. Optičko zračenje kao takvo nećemo 
detaljnije razmatrati.

Električna i magnetna polja vrlo niskih frekvancija (ELF)

Po definiciji to su polja frekvencije do 3 kHz. Na ovim frekvencijama, talasna dužina je 
veoma velika (6000 km za 50 Hz i 5000 km za 60 Hz). Električna i magnetna polja, u ovom  
opsegu, djeluju nezavisno i tako se i mjere. Pošto je 6000-kilometarska talasna dužina, 50Hz-
nog zračenja mnogo veća od relevantnih udaljenosti od izvora polja, intenzitet tzv. bliskog 
polja   je   znatno   veći   od   tzv.   polja   zračenja.   Praktično,   samo   1   (mW)   je   ozračen   sa   10-
kilometarskog prenosnog energetskog voda 60 Hz, 500 MW, što je jako mali dio od energije 
koja se prenosi. ELF polja se koriste u energetskim primjenama (prenos, distribucija, i razne 
aplikacije)   i   za   stratešku   komunikaciju   podmornica   zaronjenih   u   morima.   ELF   polja 
proizvode veoma različiti uređaji i postrojenja kako u kući tako i na radnom mjestu. To su na 
primjer mašine za fotokopiranje, energetski vodovi, transformatori, kućni uređaju, električni 
vozovi i računari.

Izvori i uticaj električnih i magnetnih polja vrlo niske frekvencije

Izloženost ljudi ELF električnim i magnetnim poljima je prvenstveno vezana za proizvodnju, 
prenos i upotrebu električne energije. Različiti izvori ELF polja se nalaze u našoj okolini, kući 
i   radnom   mjestu.Svo   okruženje   u   kojem   čovjek   boravi   izloženo   je   ELF   magnetnim   i 
električnim poljima koja potiču iz mnogo izvora: prenosnih vodova koji povezuju elektrane i 
domove preko distributivnih vodova i kablova koji razvode energiju do naših kuća, škola, 
radnih   mjesta,   transformatorskih   stanica,   transformatora,   instalacija   u   našim   kućama   i 
zgradama, prevoza i različitih električnih uređaja.
Ako pogledamo tipičan elektroenergetski sistemizvlači se zaključak da je prenosni dio glavni 
izvor električnog i magnetnog polja, zbog visokog linijskog napona. Međutim, električne 
instalacije i distributivni dio sistema su poznati kao značajni izvori magnetnih polja u našem 
okruženju.

Nadzemni energetski vodovi

Prenosne   i   distributivne   vodove   možemo   nazvati   jednim   imenom   energetski   vodovi. 
Nadzemni energetski vodovi su najjeftiniji način za prenos električne energije. Obično su 
sastavljeni od paralelnih žica, koje prenose najveći dio energije sa jako malim gubicima, 
odnosno malom izračenom energijom. Magnetna polja koja proizilaze iz energetskih vodova 

background image

Transformatorske stanice

Transformatorske stanice su jedni od najvažnijih dijelova u energetskom sistemu, koje služe 
za promjene naponskih nivoa. Često su locirane blizu škola i kuća, prema tome, moramo ih 
razmotriti kao izvore električnih i magnetnih polja. U suštini one su sklop opreme kao što su 
prekidači,   rastavljači,   uzemljivači,   uz   naravno   transformatore   namijenjene   regulisanju   i 
mijenjanju napona. Transformatori su izvori jakih magnetnih polja jer im se princip rada 
zasniva   na   vremenski   promjenljivim   magnetnim   poljima.   Problem   magnetnog   polja,   kod 
trafansformatorskih stanica, je složeniji pošto struje koje ulaze ili izlaze iz stanice nisu, u 
opštem slučaju, simetrične. Polja koja proizvodi oprema stanice slabe sa udaljenošću i ne šire 
se van fizičkih granica stanice. Međutim, magnetna polja u blizini stanica su jača nego u 
ostalim dijelovima zbog fizičkog spuštanja energetskih linija koje ulaze ili izlaze iz stanice. 
Aproksimativne vrijednosti koje možemo naći na udaljenosti ograde tansformatorske stanice 
zavise od nivoa napona: 10 µT za 275-400 kV stanice i 1.6 µT za stanice 11 kV.

Slika 4. Transformatorska stanica

Električne instalacije

Prosječna vrijednost magnetnih polja u kućama koje su udaljene od energetskih vodova i 
transformatorskih stanica je mala. Srednja vrijednost za kuće u većim gradovima je oko 0.1 
µT. Vrijednosti u manjim gradovima i selima je pola te vrijednosti. U metropolama, oko 10% 
kuća   ima   bar   jednu   sobu   gdje   vrijednost   polja   prelazi   0.2   µT.   U   susjedstvu   energetskih 
vodova i transformatorskih stanica jačine magnetnih polja su još veće. Utvrđeno je da 0.5% 
kuća   ima   vrijednosti   magnetnih   polja   koje   prelaze   0.2   µT.   Za   komercijalne   zgrade, 
transformatori i razvodni ormani su smješteni u posebnim prostorijama u tim zgradama; sa 
druge strane, u objektima na periferijama grada transformatori su u posebnim objektima. 
Vrijednosti polja u područjima oko takvih prostorija, odnosno objekata idu od 1 µT do 10 mT.

Prevozna sredstva

Električni tramvaji i vozovi su takođe izvori statičkih i ELF polja. Za električnu vuču se 
negdje koristi jednosmjerna, a negdje naizmjenična struja. Blizu podova unutar putničkih 
vagona statička polja mogu dostići 0.2 mT, dok magnetna naizmjenična polja mogu dostići 
nekoliko stotina µT. Na nivou sjedišta putnika, električna polja mogu doseći i 300 V/m, dok 
magnetna   polja   dostižu   vrijednosti   od   nekoliko   desetina   µT.   Vrijednosti   nivoa   zavisi   od 
dizajna električne opreme i lokacije te opreme unutar vozne kompozicije. Vučni motori i 
oprema   su   često   smješteni   ispod   podova   u   putničkim   vagonima.   Oni   stvaraju   veoma 
intenzivna   polja   u   području   poda   ispod   koga   se   nalaze.   Još   dodatno,   putnici   su   izloženi 
magnetnim poljima od izvora koji se nalaze uz tračnice.

Slika 5. Električni tamvaj

Električni uređaji

Svi električni uređaji, tokom rada, proizvode magnetna polja. Takva polja, u opštem slučaju, 
opadaju obrnuto srazmjerno trećem stepenu udaljenosti, i prema tome značajna su samo na 
malim udaljenostima od uređaja.  

Tabela 1. Zračenje električnih uređaja

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti