Humanističke studije
Smjer: Međunarodna i nacionalna bezbjednost
Predmet: Savremene politike bezbjednosti
Uloga Švedske u ostvarivanju regionalne bezbjednosti
Profesor: Vlatko Cvrtila
Asistent:Stefan Lakušić Student: Mladen Popović
Decembar, 2016.godine, Podgorica
Sadržaj:
1. Uvod 1
2. Razrada 2
2.1 Švedska neutralnost 2
2.1.1 Čuvanje mira 3
2.1.2 Očuvanje nacionalne nezavisnosti 3
3.1 Švedska sigurnosna politika 4
4.1 Promjene u švedskoj bezbjednosnoj politici 8
3. Zaključak 11
4. Literatura 12
2. Razrada
Švedska istorija obilježena je stalnim sukobima sa susjedima i pohodima na evropski
kontinent. Poslije potpisivanja Westfalskog mira 1648. Godine, iskoristila je slabosti ostalih sila
te je proširila svoje kraljevstvo. Različitim savezima ili samostalno, Švedska je održavala svoju
moć u Evropi nekoliko vjekova. Osim vojne moći koju je posjedovala, koristila je i druga
sredstva koja su joj u datim uslovima omogućavala određenu korist.
Početkom 18. vijeka Švedska gubi svoje posjede i polako počinje padati njena moć.
Godine 1805 pristupilam je koaliciji protiv Napoleona, da bi 1810. Godine izabrala
Napoleonovoga maršala Bernadottea za prestolonaslednika. Na kraju je ipak učestvovala u
borbama protiv Napoleona, čime je zadržala dobre pozicije u pregovorima koji su uslijedili
nakon rata. U Beču je uspijela da dobije Norvešku od Danske, te su Švedska i Norveška bile u
personanoj uniji do 1905. kada je raskida Norveška. Švedska nije ratovala od Bečkog kongresa
1814. godine. Godine 1920 Liga naroda riješila je spor između Svedske i Finske u vezi sa
Alandskim ostrvima. Obje države su pristale na arbitražu te su ostrva pripala Finskoj. U oba
svjetska rata je uspjela sačuvati neutralnost što je uslovilo njenu spoljnu politiku i nakon Drugog
svjetskog rata.
2.1
Švedska neutralnost
Švedska politika neutralnosti zasnovana je na nesudjelovanju u ratnim operacijama u
gotovo 200- godišnjem razdoblju. Pravnu osnovu za Švedsku neutralnost nećemo naći u
dokumentima koji čine Ustav zemlje, nekom ugovoru ili zakonu. Ona je misleći na neutralnost
dobrovoljno prihvaćena i zasnovana je na tradiciji. Švedski parlament je raspravljajući o potrebi
donošenja zakona o neutralnosti ili sličnog akta kojim bi bila regulisana neutralnost Švedske,
odbio tu mogućnost. Razlog za odbijanje je stav da zakon ne bi unio nikakve bitne elemente u
politiku neutralnosti u politiku neutralnosti i mogao bi biti ograničavajući faktor u ponašanju
države pri saradnji sa drugim državama.
