FINANSIJSKI MENAD

 

 ŽMENT

 

                                       Pojam,predmet, metod i ciljevi finansijskog 

 

 

planiranja

 

                                                                       

 

    

1. Pojam finansijskog menadžmenta  

Finansijski menadžment se može posmatrati:

1)

kao naučna disciplina 

– proučava upravljanje finansijama u preduzeću, 

tesno   je   povezan   sa   računovodstvom   i   ekonomijom.   Razvio   se   iz   nauke   o 

finansijama   tokom   prošlog   veka,   naročito   20-ih   godina.   Tada   se,   sa   razvojem 

akcionarskih   društava   i   ekspanzijom   finansijskih   tržišta,   pojavio   veliki   broj 

naučnih radova iz ove oblasti.

2)

kao funkcija preduzeća

 – obuhvata aktivnosti preduzeća koje se odnose 

na   sticanje,   finansiranje   i   upravljanje   imovinom,   pri   čemu   je   glavni   zadatak 

obezbeđenje stalnih izvora finansiranja. Upravljanje finansijama se vrši preko 

upravljanja novčanim tokovima; finansijskom delatnošću se upravlja na osnovu 

poznavanja ekonomije, finansijskog prava i sl; finansijski menadžment obuhvata 

planiranje, organizaciju, motivaciju, kontrolu i sl.

Finansijski menadžment ima posebno mesto u sistemu menadžmenta, zato 

što   su   finansije   tesno   povezane   sa   upravljanjem,   tehnologijom,   resursima, 

kadrovima   itd.  Greške   u   finansijskom   menadžmentu   mogu   da   dovedu   do 

negativnih posledica u ovim oblastima; s druge strane, često se izvori finansijskih 

problema nalaze upravo u ovim oblastima.

U   našoj   zemlji,   kao   i   u   drugim   zemljama   u   tranziciji,   finansijski 

menadžment tek dobija pravi značaj, dok je u zemljama tržišne privrede odavno 

postao značajna naučna disciplina i praktična delatnost.

2. Predmet finansijskog menadžmenta

Predmet finansijskog menadžmenta po tradicionalnom principu bio je 

problem pribavljanja kapitala, odnosno pasiva bilansa stanja,  što nije davalo 

odgovor na pitanje da li prduzeće ulaže capital u sigurnu alternative.Finansijska 

funkcija je samo sprovodila odluke, koje su

 

donosili drugi. Ovaj pristup nije dovoljno obuhvatan.

Krajem 50-ih godina, usled naglog ekonomskog rasta i brzih tehnoloških 

promena,   veliki   uspon   doživljavaju   finansijske   institucije   kao   što   su   penzioni 

fondovi i osiguravajuće organizacije. Zato je porasla i odgovornost menadžera: 

prema  akcionarima  i  kreditorima  (ulozi),  zaposlenima  (plate),  državi  (porezi), 

dobavljačima (naplata). Menadžeri su zainteresovani za uspeh preduzeća jer im to 

obezbeđuje   veće   plate,   a   i   zato   što   su   često   akcionari.   Nastala   je   potreba   za 

korišćenjem   naučnih   metoda   u   donošenju   finansijskih   odluka   i   razvijen   je 

savremeni pristup finansijskom menadžmentu.

1 / 18

FINANSIJSKI MENAD

 

 ŽMENT

 

                                       Pojam,predmet, metod i ciljevi finansijskog 

 

 

planiranja

 

                                                                       

 

    

Za   razliku   od   tradicionalnog   pristupa,   savremeni   pristup   finansijskom 

menadžmentu polazi od naglog ekonomskog rasta i tehnoloških promena, što je 

uslovilo da izuzetno poraste značaj ogovornosti menadžera za uspeh preduzeća. 

On se pored problema nabavke kapitala bavi i aktivom i pasivom bilansa stanja. 

Finansijski menadžment treba da obezbedi odgovore na tri važna pitanja:

Koju vrstu 

sredstava preduzeće treba da pribavi?

Koliki ukupan obim 

sredstava preduzeće treba da ima?

Kako

 potrebna 

sredstva

 treba da budu 

finansirana

?

3. Uloga finansija u procesu reprodukcije

Finansije   predstavljaju   sveukupnost   odnosa   nastalih   u   procesu 

stvaranja   novčanih   fondova   privrednih   subjekata   i   države,   i   njihovog 

korišćenja   u   cilju   reprodukcije,   podsticanja   i   zadovoljenja   socijalnih 

potreba.

Proces   reprodukcije   se   sastoji   iz   četiri   faze:   proizvodnje,   razmene, 

raspodele i potrošnje. Finansijski resursi se stvaraju u stadijumu proizvodnje, 

kada nastaje nova vrednost, međutim realno gledano finansijski resurs nastaje 

samo u stadijumu razmene, kada se novostvorena vrednost realizuje. 

Finansije se dele na tri oblasti:

 finansije privrednih subjekata, osiguranje i 

državne finansije. Unutar svake je moguće izdvajati posebne grupe. Svaka oblast 

je specifična, ali one zajedno obrazuju finansijski sistem jedne države. Njihova 

povezanost se ostvaruje posredstvom institucija bankarskog sistema.

 

Prema izvorima stvaranja finansijski resursi dele se na:

a) one   koje   se   obrazuju   na   osnovu   sopstvenih   sredstava,  

deoničarski 

kapital, akcionarski kapital i sl. 

b) one koji su na finansijskom tržištu rezultat operacija hartijama od 

vrednosti

c) one   koje   se   ponovo   raspodeljuju,  

budžetske   subvencije,   naknade 

osiguranja..

Mogu se izdvojiti (mada ne potpuno precizno)  

tri osnovna ciklusa delatnosti 

preduzeća:

Investicioni ciklus

  – sadrži povratnu povezanost investicionih (ulaganje 

finansijskih   resursa)   i   deinvesticionih   (izvlačenje   dobiti)   operacija 

preduzeća;

Ciklus   tekućih   operacija

  –   sadrži   povratnu   povezanost   operacija   za 

snabdevanje,   proizvodnju   i   plasman   (u   nekim   preduzećima   teško   je 

odvojiti investicione od tekućih operacija);

2 / 18

background image

FINANSIJSKI MENAD

 

 ŽMENT

 

                                       Pojam,predmet, metod i ciljevi finansijskog 

 

 

planiranja

 

                                                                       

 

    

Glavni   finansijski   cilj   preduzeća   je   maksimalizacija   profita

.   Za 

akcionare   je   osnovni   cilj  

maksimalizacija   njihove   imovine

.   To   se   postiže 

povećanjem tržišne vrednosti akcija. Postoje tri glavne odluke od kojih zavisi da li 

će se povećati ili smanjiti vrednost akcija, a time i preduzeća:

1. Odluka o investiranju

 

 

 (ulaganju) u materijalnu/finansijsku imovinu utiče 

na   strukturu   imovine   u   aktivi.   Ako   su   ulaganja   sigurna   i   rentabilna, 

dovešće do povećanja tržišne vrednosti akcija.

2. Odlukom o finansiranju

 

 

 se definiše struktura finansiranja preduzeća, tj. 

način   pribavljanja   sredstava   za   pokriće   svih   obaveza:   iz   sopstvenih   ili 

tuđih, dugoročnih ili kratkoročnih izvora.

3. Odluka o dividendi i zadržanom dobitku

 

 

 – ako su veće dividende, veća je 

i tražnja za akcijama; zadržani dobitak povećava trajni kapital preduzeća, 

koji se može koristiti za investiranje.

Ove   tri   odluke   su   međuzavisne.   Treba   težiti   njihovoj   optimalnoj 

kombinaciji u odnosu na glavni cilj – maksimalizaciju profita, a da se pri tom ne 

ugrozi opstanak preduzeća.Često se kao način maksimilizacije profita zagovara 

maksimilizacija zarade po akciji,što nije prikladan cilj.

6. Sporedni finansijski ciljevi preduzeća

Sporedni ciljevi su: maksimalizacija neto dobitka u dugom roku i jačanje 

finansijske snage.

Neto dobitak

 je deo bruto dobitka (umanjen za kamate i poreze) koji ostaje 

preduzeću na raspolaganju. Neto dobitak se u akcionarskim društvima deli na:

dividendni dobitak – iz koga se isplaćuju dividende,

zadržani   dobitak   –   povećava   trajni   kapital,   koristi   se   za   finansiranje 

razvoja, pokrivanje gubitaka

rezerve – za pokriće poslovnog i finansijskog rizika.

Maksimalizacija ukupnog dobitka nije najbolje rešenje, jer ako se taj dobitak 

npr. investira, akcionari od njega neće imati koristi. Cilj je 

maksimalizacija neto 

dobitka

  što  

se   postiže   maksimalizacijom   prihoda,   minimalizacijom   troškova   i 

minimalizacijom poreza.

Finansijsku snagu

 čine kvantitativna i kvalitativna komponenta:

Kvantitativna finansijska snaga  – obim i vrednost imovine. Ona zahteva: 

usklađenost   osnovnih   sredstava   sa   poslovnim   zadatkom   (da   ne   bi   bilo 

neiskorišćenih kapaciteta), usklađenost osnovnih i obrtnih sredstava (da ne bi 

došlo   do   zastoja);   usklađenost   kratkoročnog   i   dugoročnog   finansiranja, 

usklađenost sopstvenog i tuđeg kapitala, očuvanje finansijske ravnoteže.

4 / 18

FINANSIJSKI MENAD

 

 ŽMENT

 

                                       Pojam,predmet, metod i ciljevi finansijskog 

 

 

planiranja

 

                                                                       

 

    

Kvalitet finansijske snage čini trajna sposobnost: plaćanja obaveza u roku 

(solventnost),   kratkoročnog   i   dugoročnog   finansiranja   (tekućeg   poslovanja   i 

razvoja), ulaganja u materijalnu i finansijsku imovinu, zadovoljenja finansijskih 

potreba radnika, menadžera i države; očuvanje i povećanje imovine vlasnika. 

Kvalitet finansijske snage je primaran, jer uslovljava mogućnost poslovanja, 

dok kvantitet uslovljava obim poslovanja.

7. Organizacija finansijskog menadžmenta

U malim i srednjim preduzećima finansijska delatnost se obavlja u drugim 

sektorima:   u   knjigovodstvu,   informatičkoj   službi   i   sl.   U   velikim   preduzećima, 

finansijska   delatnost   je   jasno   raspodeljena   između   finansijske,   informatičke   i 

kontrolne službe.

Organizovati   znači   stvoriti   neku   organizacionu   strukturu.   Izbor 

organizacione   strukture   finansijskog   menadžmenta   zavisi   od   velikog   broja 

faktora

, kao što su: veličina organizacije, delatnost, tržište, tehnologija koja se 

koristi, vreme za dobijanje proizvoda, vreme za donošenje odluka, informacioni 

sistem, tip menadžmenta u preduzeću, organizaciona kultura i organizaciono-

pravna forma preduzeća.

Ovi   faktori   različito   utiču   i   na   sadržaj   delatnosti   finansijskog 

menadžmenta. Delatnost finansijskog menadžmenta može da bude 

strukturisana 

na sledeći način:

1) opšta finansijska analiza i planiranje; 

2)   obezbeđivanje   preduzeća   finansijskim   resursima   (upravljanje   izvorima 

sredstava); i 

3) raspodela finansijskih resursa (investiciona politika i upravljanje aktivom).

8. Klasifikacija odluka fin. men; Suprotnost interesa i ciljeva u 

akcionarskom društvu

Polazeći od efikasnosti, 

varijante 

odluka

 i sistema 

mogu biti:

Obične

 – efikasnost odgovara normama za tu privrednu granu. Postoje tri 

tipa  ovih  varijanti:  neefikasna  varijanta  (ne  omogućava  da  se  problem 

reši), racionalna (omogućava) i optimalna.

Sinergijske

 – kad se prihvate, efikasnost naglo raste. Sinergijska rešavanja 

se   javljaju   npr.   kod   razrade   novih   tehnologija.   U   finansijskom 

menadžmentu se sinergijski efekat odlučivanja zove efekat poluge.

Asinergijske

  – dovode do smanjenja efikasnosti (npr. zbog kašnjenja u 

izvršavanju odluka).

5 / 18

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti