II RAČUNOVODSTVO OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA
1. POLAZNE SPECIFIČNOSTI RAČUNOVODSTVA U OSIGURANJU
Osiguravajuća društva se mogu definisati kao organizacije, odnosno posebni subjekti čije osnovni cilj da
osiguranjem imovine i lica od potencijalnog rizka ostvari profit i zadovoljene potrebe osiguranih
subjekata. Najvažniji korisnici računovodstvenih informacija osiguravajućih društava su: osiguranici,
akcionari, investitori, druga osiguravajuća društva, državni organi, javnost... U računovodstvu
osiguravajućih društava prikazuju se brojne poslovne transakcije tipične samo za osiguravajuća društva
čije osnovni cilj da pružanjem usluga osiguranja ostvare što veći profit. Vremenska razgraničenja kod
osiguravajućih društava se u pravilu odnose na:
obračunate premije osiguranja koje se naplaćuju unazad, odnosno unaprijed, kao i na
isplate osiguranih šteta koje se isplaćuju unaprijed, odnosno unazad.
2. OSNIVANJE I RAD OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA U REPUBLICI SRPSKOJ
Djelatnost osiguranja u RS mogu obavljati društva za osiguranje, koja su osigurana u obliku akcionarskog
društva ili društva za uzajamno osiguranje. Da bi se osnovalo društvo za osiguranje neophodno je dobiti
dozvolu za rad, koju izdaje Agencija za osiguranje Republike srpske. Agencija za osiguranje RS je
samostalna i neprofitna institucija, koja za svoj rad odgovara Narodnoj skupštini RS. Agencija RS ima
regulatornu i nadzornu funkciju u cilju:
zaštitu lica koja imaju pravo na osiguravajuće pokriće i naknadu iz osiguranja, kao i
dobrobit industrije osiguranja, odnosno obezbijeđenja zdravog razvoja tržišta osiguranja RS.
Djelatnost osiguranja uključuje:
neživotno osiguranje, i
životno osiguranje.
Da bi de osnovalo društvo za osiguranje, odnosno da bi se dobila dozvola za rad, neophodno je
obezbijediti minimalni osnivački kapital koji ne može biti manji od:
2 miliona KM ako društvo obavlja jednu ili više vrsta neživotnih osiguranja,
milion KM ako društvo za osiguranje obavlja ostala osiguranja imovine ili osiguranja pravne
zaštite,
3 miliona KM ako društvo za osiguranje obavlja životno osiguranje,
3 miliona KM ako društvo obavlja isključivo reosiguranje.
Osnivački akcionarski kapital mora biti u potpunosti uplaćen u novcu pri osiguranju.
3. BILANS STANJA OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA
Za bilans stanja osiguravajućih društava karakteristično je:
značajno je učešće investicija u strukturi aktive, jer su oni značajni institucionalni investitori na
finansijskim tržištima,
značajno učešće obaveza prema osiguranicima na strani pasive. Dvije najveće pozicije pasive su
nezarađena premija i neisplaćeni oštetni zahtijevi.
1
Pod nezarađenom ili prenosnom premijom podrazumjeva se dio naplaćene premije koja je prihod
budućeg obračunskog peroda i po osnovu koga osiguravajuća društva u tekućem periodu imaju obavezu
prema osiguranicima. Neisplaćeni oštetni zahtijevi su neisplaćeni procijenjeni troškovi nastalih šteta u
tekućem obračunskom perodu, koji će se isplatiti u nekom od narednih obračunskih peroda.
3.2. Struktura pasive bilansa stanja osiguravajućih društava
Zakonom o osiguranju RS određen je minimalni osnivački kapital neophodan da bi se moglo osnovati
društvo za osiguranje ili DUO. Cjelokupan iznos kapitala mora biti uplaćen u novcu. Društva za osiguranje
osnivaju se kao akcionarska društva te se stoga vrijednost akcija vodi po nominalnoj vrijednosti a razlika
između te i tržišne vrijednosti evidentira se na računu emisiona premija. U zavisnosti od karaktera razlike
između tržišne ili nominalne vrijednosti akcija vrijednost emisione premije će uvećavati vrijednost
sopstvenog kapitala.
3.2.2. Određivanje adekvatnosti kapitala osiguravajućih društava
Kapital društva za osiguranje ne smije biti manji od slijedeće tri kategorije:
margine solventnosti,
garantnog fonda (1/3 margine solventnosti),
minimalnog iznosa garantnog fonda propisanog odredbama zakona- minimalnom osnivačkom
kapitalu.
3.2.3. Margina solventnosti
Svako društvo za osiguranje iz RS obavezno je da odredi marginu solventnosti u pogledu svog
cijelokupnog poslovanja, koja odgovara ukupnoj aktivi umanjenoj za nematerijalna ulaganja, aktivna
vremenska razgraničenja, gubitak, obaveze i za prenosne pozicije. Marginu solventnosti društvo
izračunava odvojeno za poslove neposrednih životnih, poslove neposrednih neživotnih osiguranja i
poslove reosiguranja.
3.2.3.1. Garantni fond
Garantni fond osiguravajućih društava služi za obezbijeđenje sredstava za trajno izvršavanje obaveza.
Sva društva za osiguranje u RS moraju ustanoviti garantni fond. On predstavlja jednu trećinu margine
solventnosti, pri čemu garantni fond ne smije biti manji od iznosa potrebnog osnivačkog kapitala za
osnivanje društva za osiguranje. Kad je kapital društva manji od 1/3 margine solventnosti ili od
minimalnog iznosa garantnog fonda propisanog odredbama Zakona, društvo za osiguranje je obavezno
da Agenciji podnese na saglasnost plan za finansijski oporavak i plan kratkoročnog finansijskog programa
kojim će ukloniti nedostatak.
2
prihodi po osnovu učešća saosigurača, reosigurača i retrocesije u naknadi šteta neživotnih
osiguranja,
drugi poslovni prihodi od osiguranja, kao što su ostvareni prihodi od provizija po osnovu
zastupanja ili prihodi od ukidanja rezervisanja po raznim osnovama u poslovima životnog i
neživotnog osiguranja,
prihodi od finansiranja, i
kapitalni dobici.
4.2. Premija osiguranja
Premija kao najvažnija komponenta prihoda osiguravajućih društava, predstavlja cijenu rizika i osnovni
izvor prihoda osiguravajućeg fonda. Premija se može posmatrati kao: neto premija i bruto premija.
Neto premija (čista premija ili tehnička premija) predstavlja vrijednost rizika. Vrijednost neto premije
određena je:
Rizikom,
Sumom osiguranja,
Trajanjem osiguranja i
Kamatom.
Bruto premija je iznos koji osiguranik (ugovarač osiguranja) plaća na ime naknade za ugovoreno
osiguranje. Ona je jednaka neto premiji uvećanoj za bruto dodatak. Bruto premija je, dakle, izraz ujupne
cijene osiguranja.
4.2.1. Premija neživotnih osiguranja (osiguranja imovine)
U praksi naših osiguravajućih kompanija bruto premija kod osiguranja imovine, odnosno neživotnih
osiguranja, sastoji se od funkcionalne premije i režijskog dodatka.
Funkcionalna premija sastoji se od tehničke premije i doprinosa za preventivu. Tehnička premija koristi
se za plaćanje šteta, ugovorenih suma osiguranja i za druge namjene u skladu sa uslovima osiguranja i
drugim opštim aktima osiguravača. Tehnička premija sastoji se od riziko premije i dodatka za sigurnost.
Riziko premija je ekvivalentna očekivanim štetama. Dodatak za sigurnost sliži za pokriće negativnih
oscilacija u realizaciji šteta u odnosu na očekivane štete i za popunjavanje fondova rezervi.
4.2.2. Premija životnih osiguranja
Neto premija kod osiguranja života sastoji se iz dva dijela:
Dijela koji tačno odgovara riziku, stoji u srazmjeri s rizikom i koji se uplaćuje u osiguravajući fond
– riziko premija,
Dio koji predstavlja višak preko stvarno potrebne premije i koji se uplaćuje u premijsku rezervu –
štedna premija.
4
