Kontrola i revizija
SADRŽAJ:
Uvod...........................................................................................................................................3
Poreski sistem.............................................................................................................................4
Ciljevi poreske politike..............................................................................................................6
Poreski sistem Srbije..................................................................................................................8
Poreska uprava Srbije i njeni organi.........................................................................................13
Poreske kontrole.......................................................................................................................15
Zaključak..................................................................................................................................18
1
UVOD
Interna i eksterna kontrola postoje u svakom državnom uređenju. Za poslovni sistem bitna je
računovodstveno upravljačka interna kontrola. Pod eksternom kontrolom pordrazumevaju se
sve kontrole i kontrolni postupci koje obavljaju državni organi preko svojih ovlašćenih lica.
Eksterna kontrola se obavlja po službenoj dužnosti i ona je sastavni deo ostalih funkcija
države i njenih organa, o kojima će biti reči u nastavku teksta detaljnije.
Eksternu kontrolu obavljaju strana lica koja nisu u radnom odnosu sa poslovnim sistemom.
Nju obavljaju nadležni državni organi koji su najčešće u obliku inspekcije, kontrole (terenske
i kancelarijske) itd. Iz ovog možemo da zaključimo da ova vrsta kontrole se ubraja u
naknadne kontrole jer joj je cilj da ispita naknadno završene poslovne promene, a opet,
moramo da je razlikujemo i ne mešamo sa revizijom.
Državni organi koji obavljaju funkciju eksterne kontrole ispituju i ocenjuju poštovanje
zakonitosti tj. oni preduzimaju represivne mere kako bi se zakonodavne devijacije prekinule
i sprečilo njihovo ponavljanje u dinamici poslovanja. Pored ovih represivnih mera neophodno
je pomenuti i preventivni značaj organa državne uprave. Samo njeno postojanje i činjenica da
je institucionalizovana utiče na svest poslovnih subjekata da u tom sistemu moraju voditi
računa o poštovanju zakonitosti.
Eksterna kontrola ima javna ovlašćenja, na osnovu kojih se može tražiti dovođenje u
pređašnje stanje, zabrana daljeg kršenja pravnih normi i izricanje odgovarajućih pravnih
sankcija. Eksterni oblici kontrole su po prirodi heterogeni. Najmasovniji oblik kontole na
različitim nivoima državne strukture su inspekcijske kontrole.
Prvi nivo inspekcijskih kontrola postavljen je na nivou Srbije u okviru odgovarajućih
ministarstava, a u nastavku ćemo posebnu pažnju posvetiti ministarstvu finansija. Drugi nivo
inspekcijskog nadzara nalazi se u opštinama gde se osnivaju pojedine inspekcije.Više opština
može da osnuje zajedničke opštinske inspekcije.
2

su da u njegovoj osnovi leži prinuda, da porez predstavlja davanje bez direktne proivnaknade;
to je takav prihod kod kojeg nije unapred utvrđena svrha za koju ce se upotrebiti i naplaćuje
se isključivo u novcu (samo izuzetno u naturi).
Najvažnije ekonomsko pitanje u jednom privrednom sistemu je, u suštini, kako utvrditi
ekonomsku snagu obveznika.
Iako postoji veliki broj faktora koji utiču na to da se poreski sistemi razlikuju od jedne do
druge zemlje, ipak se mora reći da postoji niz konstantnih poreskih oblika koji se javljaju u
većini država. To znači da poreski sistemi pocivaju na konceptu poreskog pluralizma, a ne
monizma. Pored standardnih poreskih oblika (kao što su porez na dohodak fizičkih i pravnih
lica, porez na promet, akciza, porez na imovinu i dr.), koji čine poreski sistem većine
zemalja, postoji veliki broj specifičnih fiskalnih oblika koji nisu u velikoj meri izdašni, ali
odražavaju trenutnu poresku politiku neke zemlje, odnosno uvedeni su sa nekim posebnim
razlogom. Osnovni zadatak poreskog sistema i poreske politike je prilagođavanje
okolnostima i činjenicama koje su odlučujuće za proces oporezivanja. Naime, stalne promene
uslova privređivanja direktno utiču na promene poreskih propisa i ukidanje pojedinih
poreskih oblika, odnosno uvođenje novih, promene poreske stope i osnovice.
Poreski sistemi savremenih država međusobno se razlikuju ne samo u odnosu na sastavne
elemente, nego i u pogledu učešca pojedinih poreskih oblika u strukturi javnih prihoda
fiskalnog karaktera. Navedene razlike nastaju zbog različitih faktora, od kojih su najvažniji
sledeci:
a) Razvijenost privrede. – U razvijenim zemljama veće učešće u strukturi javnih prihoda
imaju porez na dohodak i porez na imovinu, s obzirom na visok dohodak po glavi stanovnika.
Učešce ovih poreskih oblika u manje razvijenim zemljama je znatno niže. U ovim zemljama
veće učešce imaju porezi koji pogađaju potrošnju, odnosno porez na promet i akcize.
b) Društveno – ekonomsko uređenje (sa aspekta razvijenosti tržišne privrede). – U zemljama
sa razvijenim tržišnim privredama poreska politika se vodi na način da se obezbedi
optimalnost u ostvarivanju alokativnih i redistributivnih ciljeva. Poreski podsticaji su
relativno rasprostranjeni i osnov za njihovo propisivanje su čvrsto postavljeni kriterijumi koji
su uglavnom ekonomske, ekološke ili socijalnopolitičke prirode.U nerazvijenim tržišnim
privredama porezi i drugi javni prihodi koriste se kao transfer sredstava iz državnih
preduzeća u budžet. Kod oporezivanja prometa propisan je veliki broj različitih poreskih
4
stopa, kao i brojna poreska oslobođenja. Udeo poreza koji se prikupi od stanovništva
uglavnom je beznačajan.
c) Fleksibilnost pojedinih poreza. – Uz pretpostavku da se poreske stope i poreske olakšice ne
menjaju, na promene u strukturi poreskog sistema utiču promene u privrednim kretanjama, na
primer, u uslovima inflacije koja se u većoj ili manjoj meri javlja u većini zemalja.
d) Struktura radne snage – Najefikasniji mehanizam za naplatu poreza na dohodak fizičkih
lica je naplata ovog poreza u momentu isplate, tj. po odbitku. Međutim, to nije moguće kada
veliki broj lica obavlja samostalno svoju delatnost, tada se porez plaća na osnovu rešenja
nadležnog poreskog organa.
e) Stepen otvorenosti ekonomije. – U zemljama koje nastoje da ostvare što veće učešće
spoljno trgovinskog sektora u društvenom proizvodu vodi se računa o preskom sistemu , u
smislu da se uvode različiti poreski oblici koji će pospešivati izvoz. Primer ovakvog poreskog
oblika je porez na dodatu vrednost (pdv).
1.1. CILJEVI PORESKE POLITIKE
Poreska politika predstavlja značajnu sferu dejstva i komponentu ekonomske politike koja
doprinosi ostvarenju postavljenih ciljeva. Poreska politika je deo ekonomske i socijalne
politike. Ona obuhvata usklađeno delovanje državnih institucija kroz ubiranje javnih prihoda
i raspodelu, razmenu, potrošnju i proizvodnju u određenom nacionalnom prostoru i vremenu
u skladu sa društveno prihvatljivim ciljevima i zadacima. Subjekt poreske politike je država,
odnosno njeni organi od centralnih do lokalnih, koji raspolažu pravom uvođenja poreza i
drugih javnih prihoda i određivanja njihovih parametara.U našoj zemlji subjekti poreske
politike se javljaju od nivoa republike do nivoa opštine.Mere poreske politike oslanjaju se na
poreski sistem pod kojim se podrazumeva ju sve vrste poreza, taksa, doprinosa i drugih
davanja koja čine javne prihode, sa jedne strane, i sve oblike javnih rashoda , sa druge strane.
Mere poreske politike primenjuju se paralelno sa drugim merama, posebno sa merama
menetarno kreditne politike.Kombinovanjem instrumenata iz jedne i druge sfere postižu se
daleko prihvatljiviji efekti. Širok spektar uticaja instrumenata poreske politike doprinosi da se
njihovom primenom realizuju sledeći ciljevi:
a) Stabilizaciona fukcija (cilj) poreske politike ogleda se u njemom dejstvu na postizanje
i očuvanje pune zaposlenosti , odnosno na smanjenje nezaposlenosti, zatim stabilnog
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti