1
MEĐUNARODNO KRETANJE MEĐUNARODNO KRETANJE KAPITALA
POJAM MEĐUNARODNOG KRETANJA KAPITALA
Pod međunarodnim kretanjem kapitala podrazumijevamo transfer realnih i finansijskih sredstava između
subjekata različitih zemalja, sa odloženim kontra transferom za određeni vremenski period, a u cilju
ostvarivanja određenih ekonomskihi političkih interesa učesnika u tom transferu.
Kretanje kapitala između zemalja je dvosmjerno, pričemu se u jednom slučaju subjekti (rezidenti) određene
određene zemlje pojavljuju kao davaoci kapitala a drugi kao korisnici kapitala. Međunarodno kretanje
kapitala, kao dio međunarodnog finansiranja, jedan je od najatraktivnijih oblika međunarodne suradnje i
ostvarivanja strategijskih ciljeva. Podrazumijeva transfer realnih i finansijskih sredstava, institucija, poduzeća
i rezidenata iz različitih zemalja, u cilju zadovoljenja ekonomskih interesa sudionika u transferu. Danas
supraktičnosvezemljesvijetai bogatei siromašneistodobno uvoznicei izvoznice kapitala.
Nijedna suvremena privreda ne može se izolovati od potrebe da izvozi i uvozi kapital, bez obzira na to da li,
ukupno gledano, ima neto suficit ili neto deficit u kapitalu, tako da je kretanje kapitala između između
zemalja dvosmjerno, pri čemu se u jednom slučaju subjekti određene zemlje pojavljuju kao davaoci, a drugi
put kao korisnici kapitala. Najveći dio međunarodnog kretanja kapitala odvijase između razvijenih zemalja,
odnosno subjekata iz ovih zemalja, koje su glavni davaoci i korisnici kapitala u svjetskim razmjerima.
Privrede u razvoju (zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji) se kao grupacija uglavnom pojavljuju kao korisnici
kapitala, a mnogo manje kao davaoci kapitala, iako se neke odnjih, u posljednjevrijeme, u određenoj
određenoj mjeri, pojavljujui kaorelativno značajni davaoci kapitala.Sa makroekonomskog aspekta, osnovni
uzrok međunarodnih kretanja kapitala je nejednakost između štednje i investicija u pojedinim zemljama. U
nacionalnim računima otvorene privrede pokazujese daje razlika između domaće štednjei investicija jednaka
netoporastu zaduženjau inostranstvu.
To znači da zemlje koje imaju investicije veće od štednje, posuđuju štednju od drugih zemalja, da bi
finansirale vlastite investicije, i obrnuto, zemlja koja ima veću šte dnju od investicija taj višak štednje mogu
investirati u inostranstvu.
Uz pretpostavku potpune slobode kretanja kapitala među zemljama,ova kretanja kapitala izjednačavaju ne
samo ponudu i potražnju, nego i cijenu kapitala u pojedinim zemljama. Zemlja koja ima višak štednje nad
investicijama i u kojoj je kamatna stopa niska ima koristi od investiranja u zemlju gdje postoji relativni
manjak štednje te u kojoj je viša cijena kapitala. Slobodno kretanje kapitala omogućuje domaćim subjektima
pristup međunarodnom tržištu kapitala, što pridonosi većoj fleksibilnosti u finansiranju i pomaže ekonomskoj
aktivnosti, te služi kao osiguraču slučajevima finansijskihi ekonomskih šokova.
2
Sa globalnog gledišta, slobodni protoki poveća na mobilnos tkapitala omogućava sredstvimaodlivu one
zemljeili regijegdjeje prinos n ainvesticije veći, te se takopoboljšavai alokacijaresursai ekonomski razvitak.
Zemlja uvoznica kapitala, u kojoj je potražnja za kapitalom veća od njegove ponude, ima koristi od uvoza
kapitala jer će se uvozom povećati njegova ponuda i pasti cijena(kamatna stopa) što čini investicije
rentabilnim, te posljedično utječe na povećanje investicija. Povećanje investicija procesom multiplikatora
utječe na povećanje domaćeg proizvoda, dohotka, potrošnje, štednje i dr. Na tajnačin ubrzavase i
mogućastopa ekonomskog rasta zemlje. Za zemljeu razvojui tranzicijske zemlje, međunarodna kretanja
kapitala, pa tako i strana ulaganja, od posebne su važnosti jer predstavljaju važan izvor sredstava
potrebnihzarasti razvoj. Glavni investitori međunarodnog kapitala su multinacionalne kompanije,
komercijalne banke, državei institucionalni fondovi.
Prema davaocu sredstava (izvozniku kapitala), kapitalse dijeli na privatni i javni.
Privatni kapital plasiraju multinacionalne kompanijei banke, a javni države, državni fondovi i međunarodne
financijske institucije. Opšti je stav da se privatni kapitalplasira prema ekonomskim interesima – motivima, a
javni kapital na osnovu širih društvenih(socijalnih), kao i političkih interesa. Međunarodni tokovi kapitala
prema ročnosti dijele se na kretanje kratkoročnog, srednjoročnogi dugoročnog kapitala. Pritome, ne postoje u
svemu usaglašeni i strogi kriteriji za ovu podjelu. Uglavnom se u kategoriju kratkoročnog kapitala ubrajaju
plasmani sa rokom do godinu dana(što bi se prije moglo podvesti pod međunarodno međunarodno kretanje
novca, a ne kapitala). Srednjoročni kapital je onaj koji je plasiran na period od 1 do 5 godina (negdjeje
ovajroki 3-7 godina). Dugoročni capital je onaj prostor preko 5 godina(madase u pojedinim slučajevima kao
rok uzima preko8-10 godina).
Po pravilu, kratkoročni capital se koristi za finansiranje tekućeg poslovanja, a srednjoročni i dugoročni kapital
za investicijske namjene
. Međunarodni monetarnifond (MMF)
definiše netotokovekapitala u pet
kategorija: (strane) direktne investicije, portfolio investicije, ostale investicije, korištenje kredita MMF-a i
vanredno financiranje što obuhvata akumulaciju neplaćenih potraživanja i opraštanje dugova. Ostale
investicije podrazumijevaju trgovačke kredite i depozite. Glavni oblik inostranog ulaganja kapitala u svijetu
su DS (FDI).
KARAKTERISTIKE MEĐUNARODNOG KRETANJA KAPITALA
Međunarodno kretanje kapitala predstavlja transfer kupovne snage iz jedne zemlje u drugu, u novčanom vidu,
u vidu roba i usluga te imovine,u cilju finansiranja i investiranja. Po pravilu to izaziva porast kupovne snage
u zemlji uvoznici kapitala, a smanjenje kupovne snage u zemlji izvoznici kapitala. Porast kupovne snage u
4
finansiraju iz domaće akumulacije(štednje) i inostranih sredstava (zaduženje). To znači da zemlje koje imaju
veće investicije od štednje moraju posuditi sredstva od drugih zemalja kako bi finansirale vlastite investicije.
Zemlja koj aima veću štednju od investicija, može taj višak investirati u inostranstvu. Zbog toga je
nejednakost između štednje i investicija u pojedinim zemljama glavni uzrok međunarodnih finansijskih
tokova. Zemlja koja ima višak štednje nad investicijama i skladno tome niske kamatne stope, ima koristi od
investicija u zemlju gdje postoji relativni manjak štednje iz čega proizlazi viša cijena kapitala, kamata.
Ali i zemlja uvoznica kapitala, u kojoj je potražnja za kapitalom veća od njegove ponude i zbog toga relativno
viša kamata, ima koristi od uvoza kapitala. Uvozom kapitala, povećava se njegova ponuda i opada cijena,
kamata. Opadanje kamata čini više investicijskih projekata rentabilnima. To utiče na povećanje investicija.
Povećanje investicija procesom multiplikatora utječe na povećanje domaćeg proizvoda, dohotka, potrošnje,
štednje itd. Na taj se način ubrzavai moguća stopa rasta u zemlji.
Međunarodni financijski tokovi u prošlosti su pratili međunarodna kretanja robe i usluga, dakle, bili su
uslovljeni finansiranjem međunarodne međunarodnerazmjene. Međutim, posljednjih nekoliko desetljeća
uočen je mnogo veći rast finansijskih transakcija u odnosu n atrgovinske transakcije robe i usluga. To dovodi
do zaključka da su financijski tokovi autonomni i da ne služe samo financiranju trgovačkih tokova, nego da
služe i za povećanje zarade i štednje. Brzi rast međunarodnih finansijskih transakcija imao je značajne
posljedice, u prvom redu na stimulisan je prije no sa viška štednje nad investicijama iz jedne zemlje u drugu i
finansiranje investicija u deficitarnim zemljama. Na taj način međunarodna kretanja kapitala uticala su na
smanjenje rizika u graničnoj efikasnosti investicija u pojedinim zemljama, što je dovelo do bolje alokacije
resursa u svijetu i veće disperzije i pokrivanja rizika. Sve je to dovelo do povećanja međunarodne razmjene,
međunarodne podjele rada, povećanja svjetske produktivnosti, proizvodnje i životnog standarda. Međutim, s
drugestrane, ovaj brzi rast međunarodnih financijskih tokova donio je neke opasnosti, u prvom redu tzv.
sistemski rizik. To je rizik da se pogreške u međunarodnom finansijskom sistemu vrlo brzo prenesu od
jednog centra u drugi ugrožavajući cijeli sistem uzrokujući lančanu reakciju bankrota ostalih subjekata.
Možemo zaključiti kako je rast međunarodnih finansijskih tokova doprinio većoj efikasnosti finansijskih
tržišta, ali je istodobno uticao na povećanje izloženosti bankrotima i gubicima subjekata koji učestvuju na tim
tržištima. Međunarodno kretanje kapitala načelno se može odvijati u četiri smjera:
1. razvijeni→razvijeni
2. razvijeni→nerazvijeni
3. nerazvijeni→nerazvijeni
4. nerazvijeni→razvijeni
5
Empirijski se dokazuje da je najveće kretanje kapitala iz razvijenih u razvijene. Neoklasične teorije razvitka se
temelje na tezi da zbog rijetkosti i višeg prinosa bi trebalo biti kretanje iz razvijeni hu nerazvijene čime bi se
ubrzao razvitak nerazvijenih.
Viši stepen razvitka i stimulisa je međunarodne saradnje između nerazvijenih trebao bi dovesti do
međusobnog kretanja kapitala. Svojevrsni paradox predstavlja četvrta kombinacija i ukazuje na specifične
probleme nerazvijenih koji uzrokuju kretanje kapitala iz nerazvijenih u razvijene zemlje.
MEĐUNARODNO TRŽIŠTE KAPITALA
Za međunarodno kretanje kapitala posebno je važno međunarodno tržište kapitala koje se može definisati kao
skup odnosa stranih lica povodom ponude i potražnje srednjoročnih i dugoročnih finansijskih sredstava.
Kapital se na ovom tržištu može pribaviti, između ostalog, emitovanjem obveznice tzv. "zajmovni kapital" ili
emitovanjem i dionice i drugih vrijednosnih papira sa pravom učešća u dobiti tzv. "dioničkiili vlasnički
kapital"
Međunarodno tržište kapitala je dio međunarodnog financijskog tržišta koje obuhvata pored toga još i
međunarodno tržište novca tj. tržište na kome se odvija ponuda i potražnja kratkoročnog kapitala. Najveći dio
međunarodnog kretanja kapitala odvija se između razvijenih zemalja, odnosno subjekata iz ovih zemalja, koje
su glavni davaoci(izvoznici) i korisnici(uvoznici) kapitala u svjetskim razmjerima. Zemlje u razvoju i zemlje u
tranziciji su se (izuzev jednog broja zemalja izvoznika nafte) uglavnom pojavljivale kao korisnici kapitala, a
manje kao davaoci kapitala, mada se neke od njih, u posljednje vrijeme (pogotovo sa porastom cijena nafte i
nekih sirovina, kao i sa poboljšanjem spoljno trgovinske i platno bilansne situacije), u određenoj određenoj
mjeri pojavljuju i kao relativno značajni davaoci(izvoznici) kapitala.
OBLICI MEĐUNARODNOG KRETANJA KAPITALA
Kapital se može promatrati na dva načina, s obzirom na to da možemo govoriti o vrijednosti kapitala i o
realnim(fizičkim) kapitalnim dobrima.
Uglavnom se smatra da se riječ capital u Ekonomiji odnosi na realni kapital tj. fizička dobra (prije svega
kapitalna dobra koja se koriste kao inputi za dalju proizvodnju). Riječ kapitalu svakodnevnom govoru znači
novčani capital tj. iznos novca koji je rezultat prethodne štednje. Međunarodno kretanje kapitala uključuje
7
2. inducirana (izravnavajuća) kretanja kapitala.
MEĐUNARODNE DIREKTNE INVESTICIJE
Međunarodne direktne investicije u inostranstvu ili strane direktneinvesticije (SDI) (foreign direct investment
-FDI) Predstavljaju takav oblik ulaganja kapitala koji osigurava stranom investitoru sticanje prava vlasništva,
kontrole i upravljanja po osnovi uloženog kapitala. Kod direktnih investicija, vlasnik kapitala za država punu
kontrolu nad plasiranim sredstvima.On odlučuje gdje će uložiti kapital, kako će organizovati proizvodnju,
brine o plasmanu gotovih proizvoda, o financijskim rezultatima poslovanja i sl. Veličina prihoda(profita),
naravno, nije unaprijed poznata već zavisi od uspješnosti upotrebe uloženih sredstava. Zemlja u koju su
sredstva uložena ne može utjecati na način korištenja uvezenog kapitala, osim kroz definiranje opštih uslova
za plasman stranog kapitala. No, s druge strane, ta zemlja ne mora brinuti o tome da li se uložena sredstva
uspješn okoriste pošto ona ne preuzima nikakve obaveze prema vlasnicima kapitala.
U slučaju lošeu potrebe kapitala i pojave gubitaka, posljedice snosi stranac koji je sredstva uložio. Direktne
investicije u inostranstvu mogu se ostvariti u različitim vidovima. Najčešći je osnivanje kompanije afilijacije
matične kompanije u drugoj zemlji koja je u potpunom vlasništvu investitora ili kupovinom kompanije,
odnosno dijela kompanije.Posebnim oblikom direktnih investicija mogu se smatratii zajednička ulaganja(joint
venture). Ovdje se radio dugoročnom poslovnom poduhvatu partnera iz različitih zemalja koji zajednički
ulažu sredstva, sa ciljem zajedničkog rada, organizovanja proizvodnje, snošenja rizika i podjele ostvarenog
profita.
Zajedničko poslovno ulaganje se realizuje na bazi ugovora i nije nužno povezano sa ulaganjem u određeno
poduzeće jednog od partnera ili formiranjem zajedničke kompanije, odnosno može se realizovati u
nekorporativnoj formi.
MEĐUNARODNE PORTFOLIO MEĐUNARODNE PORTFOLIO INVESTICIJE
Međunarodne portfolio investicije predstavljaju ulaganje kapitala po sredstvom raznih vrsta vrijednosnih
papira izdanih od strane inostranih vlada, njenih organa i drugih institucija, inozemnih banaka ili kompanija
koje su izdate radi prikupljanja sredstava na nekom međunarodnom tržištu kapitala.
MOTIVI MEĐUNARODNOG KRETANJA KAPITALA
