Obnovljivi izvori energije
Sadržaj
2
Uvod
Primarni izvori energije se mogu podeliti na obnovljive i neobnovljive.
Obnovljivi izvori energije su oni koji se mogu napuniti brzo odnosno koji se ne
mogu osiromašiti korišćenjem. Priroda nas svakodnevno „opskrbljuje“, i to
potpuno besplatno, velikim količinama sunčeve svetlosti, vetra, vode itd. Takvi su
sunce, voda, vetar, biomasa i geotermalni izvori energije.
Neobnovljivi izvori energije su oni izvori koji imaju konačan kapacitet. Ako
nastavimo da ih koristimo, posle nekog vremena ćemo ih potrošiti. To su fosilna
goriva kao što su ugalj, nafta i prirodni gas. Sa porastom ekonomije i populacije
raste i potrošnja energije. Medjutim može se primetiti da je porast potrošnje
energije praćen porastom energetske efikasnosti. Na našoj planeti sve je manje
nafte, uglja i ostalih eksploatacionih sirovina, čija je cena uporedo s ovom
činjenicom sve veća i veća...
Zajednička karakteristika svih obnovljivih i alterativnih tehnologija
karakteriše relativno visok stepen početne investicije, ali i njihova kasnija niska
operativna cena. Sa druge strane, prava cena konvencionalnih elektrana obično
nije pravilno izračunata, kao ni predstavljena na pravilan način. Treba napomenuti
da i dalje postoje brojne državne subvencije za tehnologije prerade i korišćenja
nafte, nuklearne elektrane, termoelektrane, kao i prateće tehnologlje. Medutim,
kako obnovljivi izvori energije imaju znatno nižu operativnu cenu u poređenju sa
konvencionalnim izvorima energije, ukupna cena energije povoljnija je na
osnovu analize tehnoloških ciklusa, a posebno sa ekološkog aspekta. Naime,
važan aspekt obnovljivih izvora energije predstavlja njihov neznatan uticaj na
životnu sredinu, te su sa tog aspekta mnogi od njih ekonomski konkurentni
konvencionalnim tehnologijama proizvodnje energjje. Ovaj aspekt je veoma
važan pri razmatranju energetske situacije u Srbiji, gde termoelektrane dominiraju
u energetskoj proizvodnji. U poređenju sa ostalim tehnologijama proizvodnje
električne energije, industrije bazirane na obnovljivim izvorima energije beleže
najveći privredni rast u poslednjih šest godina.
Nekad prvi i najstariji izvor energije koji su ljudi koristili, biomasa je danas
obnovljivi izvor energije koji se široko koristi i koji prinosi zaštiti naše okoline,
kao i generalno, otvaranju novih radnih mesta i ukupnom razvitku gradova,
opština i cele države.

4
Kao dobre strane iskorišćavanja energije vetra ističu se visoka pouzdanost
rada postrojenja, nema troškova za gorivo i nema zagađivanja okoline. Loše
strane su visoki troškovi izgradnje i promenjivost brzine vetra (ne može se
garantovati isporučivanje energije). Velike vetrenjače često se instaliraju u
park vetrenjača i preko transformatora spajaju se na električnu mrežu.
Prema podacima Svetske asocijacije energije vetra - World Wind Energy
Association (WWEA), kapacitet proizvodnje električne energije iz vetra je do
Juna 2014. godine dostigao. 336,327 MW. 17613 MW snage je instlisano u
prvoj polovini 2014. godine. Ovo proširenje je veće od onog u prvim
polovinama 2012. i 2013. godine. Kapacitet je prvih šest meseci; na svetskom
nivou, porastao za 5,5% i za 13,5% na godišnjem nivou (gledano od sredine
2013 do sredine 2014). Uporedno gledano u 2013. godini je rast bio niži i
iznosio je 12,8%.
Detaljna aktuelna statistika se može videti na dijagramima ispod:
U Srbiji, pa tako i u Vojvodini. u ovom trenutku, nema ni jedne ozbiljnije
vetroelektrane, koja bi proizvodila električnu energiju iz energije vetra. No ne
može se reći da se ništa ne radi u pogledu popravljanja ove situacije. U sklopu
analize mogućnosti iskorišćenja energije obnovljivih izvora u AP Vojvodini, a
posebno u cilju utvrđivanja ekonomski isplativog potencijala energije vetra i
određivanja lokacija sa najpovoljnijim karakteristikama radi izgradnje
vetroelektrana, urađen je projekat Atlas vetrova AP Vojvodine (Wind Atlas).
U Srbiji postoje potencijalno pogodne lokacije za izgradnju vetrogeneratora:
1. Istočni delovi Srbije – Stara Planina, Vlasina, Ozren, Rtanj, Deli Jovan,
Crni Vrh itd. U ovim regionima postoje lokacije čija je srednja brzina vetra
preko 6 m/s. Ova oblast pokriva oko 2000 km2 i u njoj bi se perspektivno
moglo izgraditi oko 2000 MW instalirane snage vetrogeneratora.
Slika 3. – Totalna instalisana snaga 2011 – 2014
[MW]
5
2. Zlatibor, Žabljak, Bjelasica, Kopaonik, Divčibare su planinske oblasti gde
bi se merenjem mogle utvrditi pogodne mikrolokacije za izgradnju
vetrogeneratora.
3. Panonska nizija, severno od Dunava je takođe bogata vetrom. Ova oblast
pokriva oko 2000 km2 i pogodna je za izgradnju vetrogeneratora, jer je
izgrađena putna infrastruktura, postoji električna mreža, blizina velikih
centara potrošnje električne energije i slično. U perspektivi bi se u ovoj
oblasti moglo instalirati oko 1500 do 2000 MW vetrogeneratorskih
proizvodnih kapaciteta.
Na slici ispod su date prosečne brzine vetrova na teritoriji Srbije u odnosu na
godišnje doba za koje su mereni.
Slika 4. – Potencijal za izgradnju vetro elektrana u
Srbiji

7
Solarne termalne energane su izvori električne struje dobijene
pretvaranjem sunčeve energije u toplotnu (za razliku od fotovoltaika kod kojih
se električna energija dobija direktno). S obzirom da nemaju štetnih produkata
prilikom proizvodnje električne, a imaju srazmerno dobru efikasnost (20% -
40%), predstavljaju značajan potencijal za budućnost. Kako je količina energije
koja pada na površinu zemlje izuzetno velika, izgradnjom takvih elektrana na
sunčanim područjima (npr. Sahara) mogao bi se energijom snabdevati veliki
broj korisnika.
Osnovni princip funkcionisanja solarnih termalnih elektrana je upotreba
koncentrišućih paraboličnih reflektujućih sistema (ogledala), takozvanih solarnih
polja, koji usmeravaju sunčevo zračenje na prijemnik. Koncentrisano zračenje se
zatim pretvara u toplotnu energiju koja proizvodi temperaturu od 200 do preko
1000º (zavisno od sistema). Kao i u konvencijalnim elektranama, ova toplotna
energija se može pretvoriti u električnu energiju putem parnih turbina.
Prema ovom principu, solarne elektrane omogućavaju generisanje toplotne
energije veoma jednostavno i efikasno, obezbeđujući električnu energiju i tokom
mraka.
Postoje četiri tipa koncentrišućih reflektujućih sistema: linearni, Fresnel
kolektori, koncentrisani u tačku kao na primer solarni toranj i sferni antenski. Svi
sistemi moraju da prate kretanje sunca kako bi mogli da sakupljaju direktno
zračenje.
Slika 4. – Vrste solarnih energana
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti