PREDAVANJA

1. Opšte karakteristike osiguranja

1.1 Pojam osiguranja

Osiguranje   predstavlja   oblast   od   posebnog   društvenog   i   ekonomskog   interesa   a   samo 
sprovođenje osiguranja podrazumijeva specifičnu ekonomiku. Sama riječ osiguranje, u svom 
etimološkom smislu, ukazuje da je riječ o specifičnoj vrsti zaštite, obezbeđenja, povjerenja u 
nešto, sigurnosti. Pojmovi opasnost, rizik, šteta, odšteta, usko su povezani s pojmom osiguranja, 
a sam naziv osiguranje stvara predstavu o sigurnosti. 

Osiguranje ne može spriječiti nastanak štetnih događaja. Ono samo može tj. pomoću njega 

se   može   ostvariti   posredna   ekonomska   zaštita   koja   upravo   i   predstavja   razlog   postojanja 
osiguranja. Osiguranje, kao institucija, omogućava isplatom sume osiguranja kod imovinskih 
osiguranja   odnosno   isplatom   osigurane   sume   kod   životnih   osiguranja,   ekonomsku   zaštitu 
osiguranicima (pravnim i fizičkim licima) od štetnih dejstava i ekonomskih poremećaja do kojih 
dolazi kad nastane osigurani slučaj, odnosno kad se ostvari rizik u svim poslovnim aktivnostima, 
ili u svakodnevnom životu ljudi. 
          Karakteristično je za svaku definiciju osiguranja da je relativna i da nije opšteprihvatljiva.  
Važno je razumjeti suštinu osiguranja u određenim uslovima (sredini) s ekonomskog, tehničkog 
(aktuarskog) ili pravnog gledišta. 

Osiguranje je multidisciplinarna nauka zbog čega se javlja u tri vida: 
a) ekonomski vid se izražava u cilju koji se postiže u osiguranju - to su funkcije osiguranja,
b) tehnički je onaj dio koji uređuje funkcionisanje osiguranja kao specifičnog mehanizma 

za izjednačavanje rizika, 

c) pravni - predstavlja uređivanje veoma brojnih pravnih odnosa koji nužno nastaju u 

osiguranju   udruživanjem   sredstava   za   obeštećenje   svih   osiguranika   koje   zadesi   šteta.   To   je 
uređivanje prava i obaveza osiguranika i osiguravača  kod zaključenja ugovora o osiguranju, u 
toku trajanja osiguranja i kod ostvarivanja odštetnih prava, tj. kod likvidacije štete.

Osiguranje 

predstavlja, privrednu, uslužnu djelatnost.

Osnova osiguranja leži u načelu uzajamnosti i solidarnosti. Preko osiguranja izjednačavaju 

se - izravnavaju rizici na prihvatljivom (lako podnošljivom) mnogo nižem nivou, atomiziraju se. 
Atomiziranje rizika, njegovo raspoređivanje na mnoštvo osiguranika, tj. usitnjavanje krupnih 
šteta na bezbroj malih, te njihovo nivelisanje na bitno nižem nivou - to je tehnička suština 
osiguranja.

1.2 Nastanak i istorijski razvoj osiguranja 

Od postanka svijeta, pa do današnjih dana, čovjekov život i imovina bili su ugrožavani raznim 
rizicima, prouzrokovanim bilo stihijskim događajima, bilo nesrećnim slučajevima. Čovek se sa 
ovim nedaćama borio na različite načine i kako se razvijalo ljudsko društvo razvijao se i put i 

1

sistem odbrane od nevolja koje su ga snalazile. Jedan od vidova zaštite je zaštita imovine i 
interesa putem osiguranja.
Tokom drugog milenijuma prije nove ere, Vavilonci su razvili sistem udruživanja rizika koji je 
zabilježen u čuvenom Hamurabijeveom zakoniku a koji je bio praktikovan u ranim oblicima 
pomorske trgovine na Mediteranu.

Značajan   oblik   ekonomskog   obezbijeđenja   za   slučajeve   gubitka   robe   i   broda   bio   je 

pomorski zajama (foenus nauticum) koji je uveden još u doba rimskog carstva i koji se održao 
sve   do   trinaestog   vijeka.   Pomorski   zajam   se   odobravao   brodovlasniku   prije   otpočinjanja 
putovanja i nije se vraćao ukoliko bi plovilo potonulo ili na drugi način nestalo. Međutim, 
ukoliko bi pomorski poduhvat bio uspješno okončan, zajam se vraćao zajmodavcu s visokom 
kamatom (u nekim slučajevima dostizala je i do 60% glavnice).

Pravi začetak modernog osiguranja, međutim, nastao je nakon Velikog požara u Londonu 

iz 1666. godine kada je u požaru izgorjelo oko 13200 kuća. Godinu dana nakon požara, 1667 
godine, formirano prvo osiguravajuće društvo pod nazivom The Insurance Office.

Najstarije postojeće osiguravajuće društvo, osnovano pod imenom Sun Fire Office 1710 

godine, danas je poznato pod imenom Royal & SunAlliance i predstavlja najveće osiguravajuće 
društvo u Velikoj Britaniji.
            U Londonu je 1687 godine Edward Lloyd otvorio kafe koji je u to vrijeme bio popularno  
mjesto okupljanja vlasnika brodova, trgovaca i mornara i kao takav, njegov kafe je bio pouzdano 
izvorište pomorskih novosti. Edward Lloyd je, kako bi privukao što više posetilaca, počeo da 
organizuje mrežu dopisnika u glavnim lukama Engleske i Evrope, a 1696. godine i da objavljuje 
novine “Lloyd’s News” u kojima je donosio informacije vezane za pomorski kargo. Vremenom 
je postao mjesto zaključivanja osiguranja, odnosno sastanka zainteresovanih da osiguraju teret i 
brodove i onih zainteresovanih da pruže osiguravajuću zaštitu pomorskih poduhvata. Danas, 
Lloyd’s   predstavlja   vodeće   tržište   poslova   osiguranja   i   reosiguranja,   posebno   pomorskog   i 
specijalnih vrsta osiguranja.
            Istorijski posmatrano, prvo se javlja pomorsko osiguranje a takav slučaj je i u Engleskoj, 
gdje se pomorsko osiguranje razvija sredinom šesnaestog vijeka a krajem istog vijeka nastaje i 
osiguranje   života.   U   drugoj   polovini   sedamnaestog   vijeka   nastaje   osiguranje   od   požara   a 
osiguranje od nezgode i osiguranje od loma mašina nastaje krajem devetnaestog vijeka da bi 
krajem istog vijeka bili utemeljeni osiguranje od odgovornosti, osiguranje od krađe, zdravstveno 
osiguranje,   osiguranje   od   prekida   proizvodnje   te   osiguranje   motornih   vozila   a   druge   vrste 
osiguranja razvijaju se u dvadesetom vijeku .

1.3 Istorijski razvoj osigur. na prostorima Crne Gore i regiona 

 Vrlo značajno mjesto u istoriji pomorskog osiguranja pripada Dubrovniku u periodu od XIV do 
XVI   vijeka.   Osiguranjem   su   se   bavili   trgovci   pojedinci,   i   to   samo   određeni   -   oni   koji   su 
učestvovali u svim osiguranjima. 
U Crnoj Gori su još 1353. godine postojale tzv. bratovštine za dijeljenje pomorskog rizika. 
Najstariji poznati dokument u kome se pominje osiguranje u Crnoj Gori predstavlja Budvanski 
statut iz XV vijeka. Postoje i drugi tragovi osiguranja u Crnoj Gori, kao što su iz 1552 godine u 
Perastu,   Družba   bratinske   pomorske   sigurnosti   u   periodu   između   1849   i   1858,   Narodno 
osiguranje u periodu između 1858 i 1874 a prva polisa osiguranja izdata je trećeg aprila 1852 
godine u Dobroti. Zakon o osiguravajućim društvima iz 1904 godine značajan je pravni akt u 

2

background image

Godina Ukupno Neživotno  Životno
200

1.6

1.6

0.03

2005

1.9

1.8

0.1

2006

2.2

2.2

0.1

2007

2.0

1.78

0.2

2008

1.8

1.6

0.2

Tabela   1:   Učešće   premije   osiguranja   u 
bruto   domaćem   proizvodu   u   periodu 
2004-2008 godina (u %)

U budućem periodu u svim zemljama regiona, a posebno u Crnoj Gori, treba da dođe do jačanja 
uloge životnog osiguranja u strukturi bruto premije. Ova vrsta osiguranja osnov je ekonomskog i 
razvoja finansijskih tržišta jer se na bazi prikupljenih premija u beskrajno malim iznosima preko 
ove vrste osiguranja akumuliraju najkvalitetnija finansijska sredstva koja se mogu plasirati na 
duge rokove sa osnovnom svrhom dugoročnog unapređenja privrednih aktivnosti.

Ovo je moguće ostvariti kontinuiranim i obrazovanjem prodajne mreže, razvojem novih 

tehnologija i unapređenjem odnosa sa postojećim i razojem novih kanala prodaje

1.4 Tehnička osnova funkcionisanja osiguranja

U osiguranju važe posebni principi, drugačiji no ma gdje drugdje (drugačiji nego u bankarstvu, 
trgovini itd.), Osiguranje ima svoju posebnu metodologiju a njeni bitni elementi su:

rizik,

premija osiguranja,

naknada iz osiguranja (odšteta).

Tri   stvari:   vrste   rizika,   statističko-matematičke   baze   i   kompenzacija   rizika,   osnovi   su 

tehničke organizacije osiguranja, pa i samog osiguranja.

4

Ustanovljeno je da i kod vanrednih šteta usled stihije ili nesrećnog slučaja postoje određene 
pravilnosti, odnosno zakonitosti, tj. da postoje zakoni slučaja. Na toj osnovi ponikla je i razvila 
se   posebna   matematička   naučna   disciplina   račun   vjerovatnoće   koja   je   omogućila   da   se   uz 
uvažavanje   poznatog   statističkog   zakona   velikih   brojeva   postavi   solidna   osnova   za   razvoj 
osiguranja

Kada se u osiguranju koriste dobijeni rezultati, mora se voditi računa o ova dva uslova: 

homogenost i mnoštvo.

Pošto statistički rezultati u vidu tablica pokazuju relativne srednje vrijednosti, u praksi 

osiguranja moguća su i odstupanja od njih. Za neutralizaciju tih odstupanja tehnika osiguranja je 
pronašla odgovarajuća sredstva - kompenzaciju u prostoru i u vremenu.

Kompenzacija u prostoru se bolje ostvaruje ako se ili direktno što više povećava broj 

učesnika u osiguranju (povećava portfelj osiguranja), ili indirektno, razdiobom rizika s drugim 
osiguravačima   -   saosiguranjem   i   reosiguranjem   u   zemlji,   odnosno   s   reosiguravačima   u 
inostranstvu.

Stvaraju se rezerve od viška naplaćenih premija u poređenju sa isplaćenim iznosima po 

osnovu naknade iz osiguranja u pojedinim godinama, za pokrivanje negativnih odstupanja većih 
šteta od manjih uplata. To bi bila kompenzacija u vremenu.

1.5 Funkcije osiguranja

. U funkcije osiguranja spadaju:

1. Funkcija čuvanja (zaštite) imovine,
2. Funkcija unapređenja kredita, razmjene i trgovine,
3. Funkcija mobilizacije (prikupljanja) novčanih sredstava,
4. Funkcja efikasne alokacije kapitala i 
5. Socijalna funkcija.

       1.5.1 Funkcija čuvanja (zaštite) imovine

Osnovna funkcija osiguranja jeste upravo funkcija zaštite imovine. Riječ je o funkciji koja je u 
osnovi samog nastanka osiguranja. Osiguranje treba da omogući naknadu štete osiguranicima u 
slučaju   nastanka   osiguranog   slučaja,   dakle   da   pruži   finanijsku   stabilnost   pojedincima, 
porodicama i preduzećima. To se upravo ostvaruje putem funkcije očuvanja imovine. 
Čuvanje imovine može biti: neposredno i posredno. Značajne su i aktivnosti na predupređivanju 
nastanka šteta.U tom smislu razlikujemo:

Preventivne mjere i

Represivne mjere.

Preventivne   mjere   su   sve   mjere,   sredstva   i   akcije   koje   se   preduzimaju   radi   sprečavanja   i 
uklanjanja uzroka koji bi mogli da izazovu štetni događaji, koji imaju za posledicu uništenje ili 
oštećenje imovine, odnosno smrt ili invaliditet lica. Riječ je dakle o mejrama kojima se nastoji 
spriječiti nastanak osiguranog slučaja što je u interesu i osiguranika i osiguravača. Osiguravajuće 
kompanije su aktivno uključene u prevenciju nastanka gubitaka kroz brojne programe prevencije, 
kroz   zapošljavanje   personala   za   prevenciju   gubitaka   iz   raznih   oblasti   kao   što   su   inžinjeri 
bezbednosti i specijalisti za prevenciju požara, profesionalne sigurnosti i zdravlja, prevenciju 

5

background image

2.   posredno,   putem   imovinskih   osiguranja   i   akumulativne   funkcije   osiguranja,   koja 

doprinosi i povećanju proizvodnje i privrednom rastu, dakle razvoju zemlje a time i blagostanju 
života ljudi. 

1.6 Ekonomska načela u osiguranju

Osiguranje bazira, prije svega, na ekonomskim načelima poslovanja. Ova načela, očigledno, 
zavise   od   mnoštva   faktora,   ali   u   svakom   slučaju   baziraju   se   na   veličini   i   snazi   portfelja 
osiguranja.

Ekonomska   efikasnost   u   osiguranju,   prije   svega,   zavisi   od   kapaciteta   osiguravajućeg 

društva, odnosno kompanije. Pod pojmom kapaciteta osiguranja podrazumeva se maksimalni 
ukupni iznos obaveza, koje jedan osiguravač može da preuzme, bez rizika da u datom trenutku 
postane nesolventan, to je maksimalni mogući iznos, koji na sebe osiguravač preuzima, da u 
svakom trenutku može nadoknaditi štetu.

Osiguranje svoju poslovnu politiku i uspješnost bazira na ekonomskim načelima kao što 

su: sigurnost, likvidnost, ekonomičnost, rentabilnost i produktivnost.

     1.6.1 Sigurnost

Osiguravajuće društvo može zadržati samo one rizike u koji mu omogućavaju da pokrije 

štete sopstvenim sredstvima. Posebno se mora voditi računa o pravilnom određivanju sopstvenog 
kapaciteta odnosno samopridržaja a sve ono što ne može pokriti sopstvenim sredstvima u datom 
trenutku   mora   prenijeti   u   saosiguranje,   reosiguranje   odnosno   na   tržište   kapitala.   Ispravnim 
utvrđivanjem   sopstvenih   kapaciteta   kod   nošenja   rizika   i   plasmanom   viška   rizika   iznad 
sopstvenog   samopridržaja   u   saosiguranje   i   reosiguranje   osiguravač   postiže   maksimalnu 
sigurnost. 

Solventnost osiguravajućih društava je izuzetno značajna i zbog toga predstavlja predmet 

nadzora regulatornih organa.

     1.6.2 Likvidnost

Likvidnost društva za osiguranje utvrđuje se i prati na osnovu novčanih tokova i likvidnosti 

a predstavlja odnos između likvidnih sredstava i kratkoročnih obaveza (obaveze koje dospijevaju 
u roku od 40 dana od dana utvrđivanja koeficijenta likvidnosti). Društvo za osiguranje ima 
minimalnu likvidnost ako su novčani tokovi pozitivni, odnosno ako je stanje gotovine na kraju 
dana veće od nula (0) i ako je koeficijent likvidnosti društva za osiguranje najmanje jedan (1).

     1.6.3 Rentabilnost

Rentabilnost poslovanja društva predstavlja odnos između ostvarenog finansijskog rezultata i 
ukupno   ostvarenog   prihoda   sredstava   osiguranja.   Ukoliko   je   u   toku   jedne   godine   ostvaren 
negativan finansijski rezultat, posmatrajući ga u kontekstu viška rashoda nad prihodima, tada je 
društvo poslovalo nerentabilno.

7

Želiš da pročitaš svih 121 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti