ODNOS ORGANIZACIONE KULTURE I MENADŽMENTA ZNANJA 

 

RELATINOSHIP BETWEEN ORGANIZATIONAL CULTURE AND 

KNOWLEDGE MANAGEMENT 

 

dr 

BORISLAV KOLARIĆ

 

Visoka škola strukovnih studija za menadžment i poslovne komunikacije, Sremski Karlovci 

________________________________________________________________________________________________ 

 

Rezime : Brze i konstantne promene na tržištu zahtevaju  brze odgovore organizacije. Opstanak u ovakvom okruženju 
zahteva kreiranje korporativne kulture koja podržava organizacijske 

promene  i  kontinuirano  učenje.  Korporativna 

kultura 

često se navodi kao

 

ključna komponenta koja treba da osigura efikasnu implementaciju menadžmenta znanja. 

Menjajući tradicionalnu korporativnu kulturu takve 

organizacij

e moraju podržavati značaj promena u

  vrednostima i 

verovanjima  koji 

čine  konstitu

ivne stubove  te  kulture. 

Stvaranje  organizacione  kulture  koja  će  prepoznati  značaj 

kolektivnog znanja u cilju stvaranja dodatne vrednosti za organizaciju, predstavlja jedan od preduslova za efikasnu 
implementaciju i podršku programa menadžmenta znanja. 
  

Ključne reči:

 organizaciona kultura, menadžment znanja,  

 

Abstrakt: Quicker and continuous changes on market place requires quicker answer by organization. Surviving in such 
environments requires creating the right corporative culture that supports change management and continuous 
learning.  Corporate culture is often discussed as a key component of ensuring effectively implemmentation of 
knowledge management. Changing the traditional corporate culture that organizations have fostered means a change 
in the beliefs and values that constitute that culture.  Making organizational culture whose  can recognize importance 
community  knowledge like a added value for organization, is the one of postulate for effectively implementation and 
supports program of knowledge management. 

 

Key words: organizational culture, knowledge management

 

 
 

1. UVOD 

 
Promene u poslovnom svetu zahtevaju  potrebe za 
promenama u kompanijskom upravljanju. Mnogi od 
problema zahtevaju promenu tradicionalnog 

načina 

poslovanja,  što  implicira  povećanje  interesa  za 

menadžment znanja. Poslovni procesi  menjaju svoj 
fokus sa industrijske proizvodnje ka znanju i 
informacijama, kao i informacionim tehnologijama 

koje  ih  podržavaju.  Poslovni  svet  danas  čine  razne 

forme  alijansi kroz akvizicije i merdžere kompanija 
širom sveta. U takvoj globalizaciji ekonomije, 
kompanije se oslanjaju na tehnologije u  svim 
aspektima  njihovog poslovanja. Shodno tome, ciljevi i 
strategija se  re-

evaluiraju  ,  tako  da  u  informatički 

baziranoj, visokoj tehnologiji ekonomije, kompanije 
moraju biti sposobne da koriste svaki dostupni resurs 

kako bi sačuvale svoju 

konkurentsku prednost.  

 

Međutim, većina teoretičara i analitičara slaže se da je 

pogrešno posmatrati informacione tehnologije kao 
jedini  odgovor i rešenje  svih  problema  menadžmenta 

znanja,  odnosno    da  je  nemoguća  implementacija 

menadžmenta  znanja  oslanjanjem  isključivo  na 

informacionu tehnologiju. Greška mnogih kompanija je u 
verovanju da uz jednom formiranu net mrežu, kao  i  
instalaciju  naprednih    softvera , deljenje znanja  i 
informacija 

će samo od sebe

 krenuti unutar organizacije [1] . 

Velika pažnja mora biti usmerena na kreiranje organizacione 

kulture  koja  posebnu  pažnju  posvećuje  radnicima  znanja, 

zadržavanju znanja koje oni  poseduju 

i  sprečavanju  odliva 

znanja. 
Saglasno Peter  Druckeru  [7]

,  ˝ključ  za  održavanje  liderske 

pozicije  u  privredi  i  tehnologiji  koji  će  se  uskoro  pojaviti, 

verovatno  će  biti  društveni  položaj  stručnjaka  znanja  i 

društveno prihvatanje njihovih vrednosti˝.

 

Prosta  implementacija znanja orijentisana na poslovne 
procese i instaliranje neophodne tehnološke infrastrukture 

neće  proizvesti  promene  neophodne  u  ponašanju  i  kulturi 

potrebn

e  za  efikasno  korišćenje  znanja  iz

  nekoliko razloga 

[6] : 

 

Prvo, organizacije koje su profitabilne i visoko 

kotirane  na  tržištu  imaće  teške  trenutke  u 

ubeđivanju  menadžera

  i ostalih   zaposlenih, da 

revolucija u  tome kako ljudi kreiraju, dele i koriste 
znanje je neophodna i vredna organizacionog truda. 

Tako,  prelaz  na  poslovanje  vođeno  znanje

prikladno 

je 

da bude inkrementalan, što 

podrazumeva  da  postojeća  kultura  ima  velik 

uticaj na implementaciju strategije znanja. 

 

Drugo, neophodna tehnološka podrška 
menadžmentu 

znanja 

biće  usvojena  i 

oblikovana  kroz  postojeću  organizaciju.  To 

podrazumeva d

a  će  tehnologija  biti 

implementirana i koriš

ćena efikasno samo ako 

stepen takve kulture je podešen da podrži 
menadžment znanja.  

 

Treće,  mnoge  firme  danas  se  oslanjaju  na 

kvalitet, iskustvo i ekspertizu njihovih 

tehničkih i profesionalnih stručnjaka. Za tak

ve 

organizacije, ljudski intelektualni kapital 
postaje jedna od njihovih najvažnijih 
vrednosti, iako nedodirljive imovine. Obzirom 
da ovakav profil zaposlenih gaji 

očekivanja da 

budu  više  vrednovani  u  budućnosti

menadžment ne može dozvoliti  sebi    da 
demotiviše 

takve zaposlene ignorišući njihove 

postojeće  vrednosti  i  norme  kada  se 

implementira  strategija menadžmenta znanja. 
Postepno pomeranje ka poslovanju sa 

znanjem,  uzajamni  uticaj  odnosa  između 

tehnologije i kulture stvara potrebu za 
uvažavanjem profesionalno definisanih 

vrednosti  i  normi    visoko  obučenih 

profesionalaca  i  stručnjaka,  svih  povezanih  u 

stvaranju  organizacione kulture kao 
centralnog faktora u efikasnom poboljšanju 
firminih sposobnosti i kompetencija 
zasnovanih na znanju. 

 
American Productivity and Quality Center (APQC) [2], 
smatra 

da  kompanije  moraju  ˝znati  šta  one  znaju˝.

 

Saglasno tome,   Bassi je stava da firmin intelektualni 
kapital – pamet zaposlenih, znati-kako, znanje i procesi 

uvek će biti izvor kom

petetitivne prednosti [4]. 

 
Kultura  je veoma važan deo uspešnosti menadžmenta 
znanja 

u  kompaniji.  Promena  kulture  uključuje 

inicijativu, prepoznavanje i napredovanje, ali 
najvažnije je postojanje klime poverenja u kojoj se 

podstiče  deljenje  znanja.  Zaposleni  moraju  biti 

uključeni u koncept d

eljenja znanja. To zahteva obuku 

zaposlenih i treninge, kao i želju zaposlenih da znaju 
kako deljenje znanja može biti korisno za njih. 
 

2.  DEFINISANJE  ¨ZNANJA¨ , 

˝MENADŽMENTA ZNANJA˝  

I  ¨KULTURE¨ 

 
Jedna od 

mogućih 

prepreka shvatanju u kakvoj su 

interakciji znanje i kultura je to što su to dva najvažnija 
neopipljiva elementa koje menadžer mora znati 

podeliti. Nije iznenađujuće kada se pronađu zajednički 

termini za znan

je i kulturu koji se koriste unutar većeg 

broja  organizacija  značeći  mnogo  stvari.  Za  r

azvoj i 

akcioni plan  podešavanja  kulture  za  menadžment 
znanja, mora postojati jasna  podela u shvatanju ovih 
termina i njihovih 

značenja.

 

 

 
 

Šta je ¨znanje˝?

 

 
Znanje je kombinacija informacija i ljudskog konteksta koji 

povećava kapacitet za akciju. Postoje

 dve dimenzije na koje 

menadžeri moja obratiti pažnju [12]: 

 

Prvo, znanje se može gledati kao individualno, 
grupno, ili na organizacionom nivou. Fokus 
menadžmenta znanja  je da pre svega unapredi 

korišćenje na organizacionom nivou.

 

 

Druga dimenzija znanja je 

često  karakteristčna  za 

tacit i eksplicit, ili struktuirano i nestruktuirano 
znanje. Eksplicit ili struktuirano znanje 
predstavljeno je u dokumentima, bazama podataka, 
proizvodima i procesima. To je znanje koje može 
biti kodifikovano i formalno deljeno. Tacit znanje 

je  često  opisno  u  smislu  da  nešto  znam

o a ne 

možemo tačno objasniti. 

Važno je prepoznavati ove 

različite  tipove  zna

nja iz razloga što kultura na 

svaki tip utiče drugačije.

 

 
Prema Prusaku i Davenportu, znanje je miks iskustva, 
vrednosti, kontekstualnih informacija i ekspertskih veština i 

znanja koje čine okvir za evaluaciju i inkorporiranje novog 

iskustva i informacija. Tako definisano znanje, posmatrano 
sa organizacionog aspekta, podrazumeva rutine, procese, 
praksu i norme ponašanja [5]. Iz navedenog  može  se 

zaključiti  kada je reč o međusobnom odnosu  menadžmenta 

znanja i organizacione kulture, da su to dve socijalno 

uslovljene kategorije i da je nemoguće pristupiti proučavanju 

menadžmenta znanja  bez detaljnog ispitivanja 
organizacione kulture. 
 

Menadžment znanja 
 

U literaturi ne postoji jedinstvena definicija koncepta 
menadžmenta znanja, ali svaka od njih ukazuje na njegovu 
multidisciplinarnost.  Menadžment znanja pokriva tri glavne 
aktivnosti znanja:  

 

Generisanje znanja – 

uključuje  sve  aktivnosti 

koje 

prenose novo znanje pojedincima, grupi ili 
organizaciji. 

 

Transfer znanja –  premeštanje znanja sa jednog 
mesta na drugo i njegovu apsorpciju. 

 

Čuvanje 

znanja  –  sve preduzete aktivnosti radi 

zadržavanja  stečenog  znanja  u  okvirima 

organizacije. 

 
Za potreb

e  ispitivanja  međusobnog  uticaj

a  organizacione 

kulture i menadžmenta znanja, kao adekvatna i primenjiva 

definicija  poslužiće  ona  po  kojoj  menadžment  znanja 

podrazumeva korišćenje i ostvarivanje dobiti od raspoloživih 

resursa u cilju kreiranja okruženja u kome su informacije 
dostupne pojedincima i u kome pojedinci usvajaju, dele i 
koriste te informacije da bi razvili svoje sopstveno znanje i 
da bi se ohrabrili da primene svoje znanje za dobrobit 
organizacije [11]. 

Iz navedenog uočava se da organizaciono 

okru

ženje,  uključujući  velikim  delom  i  organizacionu 

kulturu,  ima  značajnu  ulogu  u  implementaciji  koncepta 

menadžmenta znanja.  Jedan od preduslova za efikasan 
program menadžmenta znanja sastoji se u stvaranju 

organizacione  kulture  koja  će  pomoći  implementaciju

 

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti