1
SADRŽAJ
Uvod
3
Uzroci pohoda
4
Vojska
4
Pohod na Rusiju
5
Bitka kod Borodina
8
Protjerivanje Napoleona iz Rusije
10
Zaključak
14
Literatura
15
2
UVOD
Napoleon Bonaparta (1769.-1821.) ubraja se među najveće vojskovođe u historiji. Od
siromašnog porijekla se uzdigao do cara Francuske, a u određenom periodu i do gospodara cijele
Evrope. Napoleon je od ranih postrevolucionarnih godina nasljedio francuski način ratovanja –
napad, pokret, nemilosrdnost – što je zbunjivalo protivnike. On ga je usavršio svojim
harizmatičnim vodstvom i taktičkom inteligencijom. Napoleon je bio pravi majstor da sve
nosioce činova svoje vojske nadahne i u njima probudi odanost i hrabrost koje je visoko cijenio.
Birajući podređene, oslanjao se na sreću, neustaljene metode i na agresivnost. Napoleon je sebi
postavljao visoke standarde, ubijeđen da je podstaknut plemenitim idejama: ljubavlju prema
Francuskoj, čašću i pravima čovjeka. Bio je odvažan, blagonaklon u pobjedi i velikodušan. U
čitavoj Napoleonovoj epohi pohod na Rusiju predstavlja vrhunac njegove moći, ali i prelomni
događaj koji je doveo do slamanja njegove hegemonije na evropskom kontinentu.
Napoleonova invazija na Rusiju 1812. godine, predstavlja prekretnicu Napoleonovih ratova.
Napoleonova invazija u Rusiji je poznata kao Domovinski rat. Ponekad se označava i kao "rat
1812." Napoleonu je pobjeda u Rusiji trebala ne samo da održi bahatom caru Aleksandru lekciju
i smanji ruski utjecaj u Europi, već i da povrati ugled narušen neuspješnom kampanjom u
Španjolskoj i dokaže vječnim protivnicima Britancima da ne namjerava tako lako odustati od
davnog sna - invazije na Otok. Međutim, neće sve ići onako kako je Napoleon planirao, već na
samom početku vrućina i razne bolesti desetkovati će njegovu vojsku, a kasnije će ga ruska zima
i general Kutuzov potpuno uništiti. Pa, iako je nakon Pirove pobjede kod Borodina uspio
ostvariti svoj glavni cilj i ući u Moskvu, upravo će u tom gradu čekavši Aleksandrovo pismo
dočekati zimu i potvrdu vlastitog poraza. Tu će napokon shvatiti kako su odlučni ti Rusi, te da se
s istinskim domoljubljem ne može mjeriti nitko, pa čak ni sam Napoleon.
4
Pored toga 80 000 gardista regrutirano je za obranu granica Varšavskog vojvodstva. Zajedno s
njima ukupne francuske snage na ruskoj granici i u Rusiji bile su gotovo 800 000 vojnika. Toliki
broj vojnika jako je rastegao carstvo, jer je 300 000 francuskih vojnika bilo u Španjolskoj, a
preko 200 000 u Njemačkoj i Italiji.
Od Velike armije većinu su činili Francuzi. Bilo ih je 450 000. Saveznici su činili ostatak. Tako
je bilo 34 000 Austrijanaca, 95 000 Poljaka, 90 000 Nijemaca (24 000 Bavaraca, 20 000
Saksonaca, 20 000 Prusa, 17 000 Vestfalaca i nekoliko tisuća iz malih porajnjskih država), 30
000 Talijana, 25 000 Napolitanaca i ostali.
Prema modernim procjenama, ruska armija 1812.godine imala je u početku manje vojnika od
francuske Velike armije. Oko 280 000 ruskih vojnika bilo je raspoređeno na poljskoj granici. Car
Aleksandar I. Romanov prethodno je namjeravao izvršiti invaziju Varšavskog vojvodstva.
Ukupno su Rusi imali 500 000 vojnika (procjene se kreću od 350 000 do 710 000 vojnika).
Ruska vojska bila je podijeljena u tri armije:
Prva armija Zapada od 159 800 vojnika pod zapovjedništvom Barclaya de Tollyja
Druga armija Zapada od 62 000 vojnika pod zapovjedništvom Pjotra Bagrationa
Treća armija Zapada od 58 200 vojnika pod zapovjedništvom Aleksandra Tomasova.
Postojale su i dvije rezerve od 65 000 i 47 000 vojnika. Ako se to zbroji, Rusi su na frontu imali
392 000 vojnika nasuprot Napoleonove Velike armije. Osim toga, Rusija je sklopila mir sa
Švedskom i Turskom pa je oslobodila dodatnih 100 000 vojnika za rat protiv Napoleona.
Učinjeni su veliki napori, da se popuni ruska vojska pa je do rujna imala oko 900 000 vojnika, ne
računajući neredovne kozačke jedinice, kojih je bilo 70 000 do 80 000.
POHOD NA RUSIJU
