Prekid trudnoće i pravni problemi
UNIVERZITET U TRAVNIKU
FARMACEUTSKO ZDRAVSTVENI FAKULTET
ODSJEK/SMJER: Farmacija
Predmet
:
Medicinsko pravo
Tema
:
Prekid trudnoće i pravni problemi
-seminarski rad-
Kandidat: Mentor:
Ferhatović Tea Doc. dr. Mirza Dinarević
Broj indeksa:
945/14 Ass Mirza Ljubović
Travnik, prosinac, 2016.
2
Sadržaj:
1. Uvod ………………………………………………………………….….…… 3
2. Opći pogled prekidanja trudnoće …………………………………….………. 4
2.1. Pravne mogućnosti za prekid trudnoće ………………………….………. 4
3. Pravni problemi prekida trudnoće ……………………………………..….…. 7
3.1. Pravni položaj supruga, odnosno oca …………………………….….….. 8
3.2. Prekid trudnoće maloljetne žene ………………………………..…….…. 9
3.3. Tzv. „selektivni feticid" …………………………………………….…… 9
3.4. Pravo ljekara da odbije da izvrši prekid trudnoće ………………….…… 9
3.5. Upravljanje trudnoćom …………………………………….……….……10
4. Perspektiva žene …………………………………………………………….. 12
5. Zaključak ………………………………………………………...………….. 14
6. Literatura ……………………………………………………………………. 15

4
2. Opći pogled prekidanja trudnoće
Namjerno prekidanje trudnoće uništenjem ploda u utrobi majke dugo vremena je bilo
apsolutno nedopustivo sa stanovišta prava i morala. 0 tome će svjedoćiti i ova rečenica iz
Hipokratove zakletve: „Prema svakom ljudskom životu od samog začetka pokazati ću duboko
poštovanje, i neću ćak ni pod prijetnjom svoju ljekarsku vještinu upotrjebiti protivno
zahtjevima humanosti". Tek u drugoj polovini dvadesetog vijeka, o tome se počelo drugačije
razmišljati, pa je mogućnost prekidanja trudnoće prihvaćena u ranoj fazi razvoja ploda
(embriona), a poslije te faze samo u posebno određenim slučajevima. Do takvog stava došlo
se, međutim, na dva različita načina. Izvjesne zemlje donjele su o tome posebne zakone, dok
su druge slićno riješenje našle tumačenjem svojih ustava. Naša zemlja spada u prvu grupu,
dok u drugu grupu dolaze, na primjer, SAD i Njemačka.
Tako je Savezni ustavni sud
Njemačke stao na stanovište da se ustavna garancija prava na život odnosi i na embrion u
utrobi majke, pa je država dužna da mu pruži efikasnu zaštitu. Po mišljenju tog suda, život
embriona započinje sa 14-tim danom od začeća, sa tzv. nidacijom, koja podrazumijeva
konačno ugrađenje ploda u maternici žene. Od tog trenutka, pa sve do zrelosti ploda,
prekidanje trudnoće je, u načelu, zabranjeno i kažnjivo. Ta se zabrana odnosi i na trudnicu i
na treća lica, pa i na ljekara. Ipak, njemački Krivični zakonik dopušta i izuzetke od ovog
pravila, slično ostalim zemljama Evrope.
2.1. Pravne mogućnosti za prekid trudnoće
Sa stanovišta pravnih propisa koji trenutno važe, treba praviti razliku između dozvoljenog i
zabranjenog prekida trudnoće. Zabranjenim se smatra prekid trudnoće koji nije u skladu sa
važećim pravnim propisima, i on ima karakter krivičnog djela.
uređen je Zakonom o postupku prekida trudnoće u zdravstvenim ustanovama (skraćeno:
ZPPT).
Po tom zakonu, prekidanje trudnoće čija starost ne prelazi deset nedelja načelno je
dopušteno, osim ako se utvrdi da bi se njime tako narušilo zdravlje ili ugrozio život trudnice.
Žena koja želi da prekine svoju trudnoću treba da se usmenim zahtjevom obrati ljekaru
specijalisti akušerstva i ginekologije u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.
Deutsch/Spickhoff, Handbuch des Arzt¬rechts, Zurich, , str. 362
Član 120 Krivičnog zakonika Srbije, Službeni glasnik RS, br.85/2005.
5
Ljekar specijalista kome se ona obrati čini sljedeće:
1. utvrđuje starost trudnoće;
2. pribavlja podatke o krvnoj grupi trudnice, RH faktoru i anamnestičke podatke o
ranijim bolestima;
3. samosta1no, a po potrebi i uz konsultaciju ljekara specijalista iz drugih grana
medicine, utvrđuje da li postoji opasnost da se zbog prekida trudnoće naruši
zdravstveno stanje trudnice;
4. ukazuje trudnici na opasnost i posljedice prekida trudnoće;
5. upoznaje ženu sa drugim metodama i sredstvima zaštite od neželjene trudnoće
Poslednji uslov za prekid trudnoće jeste pismena saglasnost žene o čijoj je trudnoći riječ.
Trudnoća do deset nedelja starosti može se prekinuti u domu zdravlja, odnosno u ljekarskoj
ordinaciji ljekara specijaliste iz ginekologije i akušerstva, koji ima obezbijeđenu zdravstvenu
zaštitu i hitnu medicinsku pomoć.
Prekidanje trudnoće koja je starija od deset nedelja u načelu je zabranjeno. Točnije rečeno,
takva trudnoća može se prekinuti samo izuzetno, u slučajevima koji su točno utvrđeni
zakonom.
To su ovi slučajevi:
1. kad se, na osnovu medicinskih indikacija, utvrdi da se na drugi način ne može spasiti
život ili ukloniti teško narušavanje zdravlja žene;
2. kad se, na osnovu naučno-medicinskih saznanja, može očekivati da će se dijete roditi
sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima;
3. kada je do začeća došlo izvršenjem nekog od ovih krivičnih djela: silovanja, obljube
nad nemoćnim licem, obljube nad maloljetnim licem, obljube zloupotrebom službenog
položaja, zavođenja, i rodoskrnavljenja.
Poslednji slučaj označava se obično kao kriminologija indikacija za dopuštanje prekida
trudnoće. Ona ne podrazumijeva da je protiv počinioca navedenih dijela već pokrenuta istraga
od strane javnog tužilaštva, ali moraju postojati neke okolnosti koje govore u prilog
pretpostavci da je trudnoća rezultat krivičnog dijela. Ljekaru nije lako da to provjeri budući da
nema pravo uvida u akte istrage, pa stoga mora, u krajnjoj liniji, da sam cijeni vjerodostojnost
tvrdnji trudnice.
Kurjak A. i saradnici, Ginekologija i perinatologija, Naprijed, Zagreb, 1989, 363-368
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti