Primena i značaj bontona u poslovnim komunikacijama
FAKULTET ZA MENADŽMENT HERCEG NOVI
UVOD
U današnjem poslovnom svijetu više nije dovoljno samo dobro poznavati svoje poslovno
područje djelatnosti, već je potrebno dobro se slagati sa drugima, lijepo se ponašati i
dopustiti da se drugi lijepo osećaju u vašem društvu. Poslovni bonton ne razlikuje se puno
od bontona koji smo usvojili od roditelja i u školi. Ipak, u poslovnom svijetu postoje neke
specifičnosti na koje bi trebalo obratiti pažnju i usvojiti ih. Danas za svaku djelatnost i
gotovo svako radno mjesto postoji kodeks ponašanja koji je jedinstven i koji se očekuje od
zaposlenih na određenom radnom mjestu. Dobro poslovno ponašanje igra važnu ulogu u
poslovnoj karijeri. Ono što je sigurno jeste da stručnost nije jedini kvalitet koji se zahtjeva
od poslovnih ljudi da bi mogli računati na visoke pozicije u organizaciji. Poslovno
ponašanje je važno zbog toga što ljudi procjenjuju i vrednuju vas i vaše preduzeće na
osnovu percepcije koja se temelji na onome što vide i osete u kontaktu s vama.
Bonton
se definiše kao skup pravila ponašanja u društvu, tj. kao pristojno i uljudno
ponašanje. Mogu se sresti i pojmovi kao što su protokol, kultura ponašanja i sl. Nije
dovoljno znati samo kako se pozdravljamo, sedimo za stolom, služimo priborom za jelo i
sl. To su maniri koje svi kulturni ljudi poznaju i usvoje kao uobičajeno ponašanje. Suština
usvajanja poslovnog bontona jeste da on postane deo svakodnevnog sopstvenog ponašanja.
Poslovni bonton se definiše kao skup pravila i ponašanja u društvu, tj. pristojno i uljudno
ponašanje svakog čoveka, pojedinca koji djeluje u društvu. Bonton je knjiga ili kodeks
ponašanja kojeg bi se trebao pridržavati svaki pripadnik društva, svaki radnik i osoba koja
djeluje u nekom drustvu ili zajednici. Bonton nas uči kako se treba ponašati, izražavati,
izgledati, komunicirati, gestikulisati, kojih se normi ponašanja, običaja i pravila treba
pridržavati u gotovo svakoj situaciji. Bonton najstrožije osuđuje i ne podržava bilo kakve
oblike vređanja, psovanja, fizičkog ili psihičkog obračunavanja. U kontekstu posla bonton
je skup neformalnih pravila i tradicija koja omogućuju bolju komunikaciju i sprovođenje
poslovnih zadataka jer je potrebno poznavati manire koje svi kulturni ljudi poznaju i
smatraju delom svakodnevnog i običnog ponasanja.
Rad je struktuiran iz pet poglavlja. Prvo poglavlje se odnosi na definisanje poslovnog
bontona i deklarisanje poslovnog ponašanja u skladu sa poslovnom etikom. Drugo
poglavlje se odnosi na poslovni bonton i njegove elemente. U trecem poglavlju akcenat se
stavlja na poslovni bonton u poslovnoj komunikaciji i definisanju hijerarhijskih pravila i
pravila ponašanja u određenim segmentima poslovanja bilo da je reč o poslovnim
sastancima, poslovnom ručku ili veceri kao i načinu ponašanja za stolom. Cetvrto
poglavlje su rezervisani za konkrente primere poslovnog bontona, koje su to najčešće
greške koje pravimo u poslovnom bontonu, šta treba izbegavati a sta koristiti i koje reči
najviše doprinose pozitivnom uticaju sagovornika.
1
FAKULTET ZA MENADŽMENT HERCEG NOVI
1. DEFINISANJE POSLOVNOG BONTONA
Poslovni bonton se može definisati kao skup opšte prihvaćenih pravila ponašanja koja se
temelje na društvenim normama i važan je segment poslovne kulture svake radne sredine.
Suština bontona je da se usvoje pravila i standardi do te mere da postanu dio normalnog
ponašanja, da se pokaže poštovanje, kultura i pažnja u procesu komuniciranja sa drugim
poslovnim ljudima. Dobro poznavanje pravila ponašanja igra važnu ulogu u poslovnoj
karijeri pomaže zadržati poslovni odnos, sto je u poslovnom svijetu prijeko potrebno. Nije
dovoljno znati samo kako se pozdravljamo, sedimo za stolom, služimo priborom za jelo i
sl. To su maniri koje svi kulturni ljudi poznaju i usvoje kao uobičajeno ponašanje. Suština
je u tome da se pravila bontona i standardi usvoje tako da postanu deo vlastitog ponašanja.
Pažnja i poštovanje koje ukazujemo ljudima u procesu komunikacije su primarni
pokazatelji vlastitog vaspitanja i dobre volje.
U psihološkom, kulturološkom i sociološkom smislu, postoje četiri osnovna načina na
koji predstavljamo sebe drugima:
-
predstavljanje vlastite ličnosti u javnosti,
-
kakvi bismo željeli biti,
-
predstavljanje "umanjene", skromne varijante ličnosti;
-
predstavljanje pretenciozne, uljepšane varijante;
-
predstavljanje sebe kakvi zaista jesmo.
Ovaj poslednji način je istovremeno najteži i najkompleksniji. Pretpostavlja, pre svega,
poznavanje sopstvenih vrijednosti, kao i mana sa kojima se treba u potpunosti suočiti. Ne
treba olako pristati na greške i nedostatke u ponašanju, već neprekidno težiti usavršavanju.
Ponasanje ima i adaptivni karakter, što se posebno može uočiti kada se putuje, zatekne u
drugoj sredini, pa se prihvataju tuđe norme ponašanja. Ponašanje, maniri i ophodjenje se
uče posmatranjem, uočavanjem i imitiranjem. Krajni cilj znači izgrađivanje kompletne
ličnosti i predstavljanje individualnog stila u javnosti. Nove konvencije u ophođenju
stvaraju jake ličnosti koje svojim ugledom, obrazovanjem, poslovnim manirima i
pozitivnom energijom okružuju ljudi iz svoje okoline.
Poslovni bonton u verbalnoj komunikaciji podrazumeva, prije svega, odgovornost prema
izgovorenoj, a pogotovu datoj reči. Stoga, objektivnost, poštenje, držanje riječi, doprinose
sticanju ugleda u poslovnom okruženju. Veoma je važno u javnosti stvoriti sliku o
pouzdanom, povjerljivom i sigurnom partneru, prijatnom i korektnom, ljubaznom i
predusretljivom kolegi, o lideru koji je sposoban da, pored izrazite stručnosti i znanja, oko
sebe stvori i kreativnu atmosferu za rad. Poslovna komunikacija u suštini predstavlja
sistem ili strukturu usvojenih konvencija koje se dobrovoljno prihvataju, neguju i razvijaju.
To su opšte prihvaćena pravila ponašanja (maniri, odeća, pozdravljanje, ponašanje na
javnom mestu, principi, načela, itd.)
Novak M., Uroić B.,
Poslovni bonton
, Zagreb, 2008., str. 87.
2

FAKULTET ZA MENADŽMENT HERCEG NOVI
etičnog ponašanja. Takvo ponašanje uključuje i etičnu komunikaciju, čije je ključno
obilježje istinitost. Svako etično ili neetično ponašanje rezultat je interakcije pojedinca i
situacije. Neetično ponašanje u organizaciji mogu postaknuti proizvodni rokovi, lični
interesi pojedinca ili potreba za ostvarenjem poslovnih rezultata.
Etično/neetično ponašanje rezultat je višestrukog uticaja:
-
Organizacije- etički kodeks, kultura organizacije, uzori, percepcija pritiska radi
ostvarivanja rezultata, sastav nagrađivanja/ kažnjavanja,
-
Kulture- porodica, religija, obrazovanje,
-
Politike- zakonodavstva- ekonomije.
Pojedinac se u organizaciji ponaša i u skladu s vlastitim vrijednostima, tj. onim što on
smatra poželjnim ponašanjem. Takvo ponašanje je pod uticajem kulturnih, organizacijskih,
političkih, zakonskih i ekonomskih činjenica. Zbog razlicitosti među pojedincima važno je
da organizacije definišu etičke norme u pisanom obliku. Etičnost u organizaciji može se
provlačiti kroz pravila koja jamče visoke etičke standarde. Vođa organizacije treba biti taj
koji će sprovoditi etičnost u organizaciji i biti primer svojim zaposlenima. Sprovođenjem
etičkog ponašanja ono prelazi u naviku.
Etički kodeks može se definisati kao skup pisanih pravila i standarda ponašanja koji
omogućuju zaposlenima odrediti sta je prihvatljivo. "Kodeks je skup načela kojim se
određuje ponašanje u nekom području društvenih odnosa."
Postojanje etičkog kodeksa ne
mora nužno jamčiti i etično ponašanje poslodavca i biti dosledno primenjivan, što znači da
će se ponašanje u skladu s kodeksom nagrađivati, a kršenje kodeksa kažnjavati.
1.3. Uticaj poslovnog bontona na poslovnu komunikaciju
Poslovni bonton poslovanja najviše dolazi do izražaja u poslovnoj komunikaciji.
Specifičnost ljudske komunikacije počiva na simbolima. Najznačajniji takav sistem
simbola je jezik, ali pored jezika postoji i neverbalna komunikacija, koja obično prati
(dopunjava) verbalnu, a zasnovana je na signalima. Komunikacija se ostvaruje na osnovu
informacija koje jedan od učesnika u komunikacionom procesu upućuje drugom ili ostalim
učesnicima, ili koje učesnici interakcije razmenjuju. Komunikacija se može podeliti na
posrednu i neposrednu, glasovnu i neglasovnu, jednosmernu i uzajamnu, na
interpersonalnu i intrapersonalnu.
Bonton poslovanja najviše i najznačajnije prisustvo beleži u usmenom ili pisanom
poslovnom komuniciranju, komuniciranju između poslovnih partnera. Za poslovni bonton
su od oblika usmenog poslovnog komuniciranja posebno značajni poslovni susreti kao
formalno organizovani skupovi poslovnih partnera. U svim poslovnim kontaktima nužno je
i neophodno ispostovati određena pravila poslovne komunikacije kako bi se ostvarila
uspješna poslovna saradnja.
U tom smislu navode se ljudsko dostojanstvo, koje treba sačuvati i uvažavati, način
obraćanja, koji podrazumeva ljubaznost i učtivost, način komunikacije, koji uključuje
Osredecki E,
Poslovno komuniciranje i poslovni bonton
, Zagreb, 2009., str. 123.
Vodopija S.,
Veliki savremeni bonton
, Rijeka, 2004., str. 71.
4
FAKULTET ZA MENADŽMENT HERCEG NOVI
umeće slušanja i stil ophođenja, korektna kritika, koja mora biti upućena sa stilom, mora
biti argumentovana i ne sme biti usmjerena protiv ličnosti, pohvala, unapređenje,
samodisciplina, spremnost na odgovornost, poverenje, konstantna razmena mišljenja itd.
Da bi se mogao primeniti poslovni bonton, pravila u usmenoj ili pisanoj poslovnoj
komunikaciji nužno je poznavati, prihvatiti i uvažavati sve bitne elemente, karakteristike i
specificnosti učesnika u poslovnim aktivnostima, odnosno poslovnim kontaktima, tj.
poslovnim odnosima.
2. POSLOVNI BONTON
Poslovni bonton kao skup opšte prihvaćenih pravila ponašanja koja se temelje na
društvenim normama je važan segment poslovne kulture svake radne sredine. Dobro
poznavanje pravila ponašanja igra važnu ulogu u poslovnoj karijeri, pomaže zadržati
poslovni odnos, što je u poslovnom svetu preko potrebno.
"Pravila omogućuju skladno i za sve pripadnike određene kulturne zajednice jednolično i
razumljivo delovanje i ponašanje. Zato i pravila imaju zadatak da ujedinjuju u kulturnoj
zajednici."
Bonton pruža upute i predloge, kao što su: izgled (prikladno odijevanje i
njegovanost), nastup (hijerarhija, pozdravljanje, predstavljanje, oslovljavanje, razumevanje
kulturoloških razlika), komuniciranje (poslovna distanca, usputni razgovori, telefoniranje,
dopisivanje), ovladavanje specificnim prilikama (poslovna događanja, ponašanje za
stolom, darivanje i sl).
Pravila ponašnja koji predstavljaju standard za kretanje u društvu se mogu posmatrati u
odnosu na pojedine složene segmente kao što su:
-
Ponašanje tj. maniri,
-
Oslovljavanje odnosno obraćanje,
-
Tituliranje,
-
Pozdravljanje,
-
Poslovni protokol,
-
Poslovni moral,
-
Odijevanje i
-
Telefoniranje.
2.1 Ponašanje-maniri
Maniri se kao određena pravila ponašanja uče i stiču. Maniri se ustanovljeni standardi u
ponašanju koje jedna zajednica dobrovoljno prihvata, uči, ali i kreira. Lična inovativnost i
kreativnost pojedinca omogućavaju da se maniri transformišu u skladu sa vremenskim i
društvenim tokom. Za razliku od ponašanja životinja (fiziološko i refleksno), čovek se
rukovodi i teži višim oblicima ponašanja. Čovek nije automat, koji mehanički uči većinu
zadatih pravila ili, rukovođen instinktima prima ili odbacuje različite spoljne nadražaje.
Soldatić D.,
Poslovni bonton
, Ljubljana, 1977., str. 66.
Soldatić D.,
Poslovni bonton
, Ljubljana, 1977., str. 66.
5

FAKULTET ZA MENADŽMENT HERCEG NOVI
2.3. Tituliranje
“Tituliranje je dio bontona koji se može vršiti samo prema funkciji koju neko obavlja ili
stepenu stručne spreme. Zvanje nekog titulom vrlo je važno u društvenom životu te je
način izražavanja poštovanja prema toj osobi.”
Način oslovljavanja titulom često je u upotrebi, posebno kada se obraća osobama sa
određenim, specificnim zanimanjem, čak i kada se lično ime zna (profesore, doktore). Ovo
je počasni način obraćanja, a odnosi se često na uniformisana lica.
Od kulture, tradicije, načina života, običaja, društvenog uređenja, zavisi način
oslovljavanja i tituliranja. U nekim zemljama vlada jednostavniji način tituliranja, koje se
ređe susreće, osim kada su u pitanju osobe plemićkog roda, kao sto je Mr i Mrs. Činjenica
je da se u istočnim zemljama više koristio način oslovljavanja titulom, po funkciji ili
stepenu obrazovanja
.
Pravila su sledeća:
-
Prilikom upoznavanja, obraćanje ide sledećim redosledom : ,, Gospodin Ilić’’, ,,Gospođa
Tomic;’’, pri čemu je prvo predstavljena muška osoba ženskoj, kao i mlađa starijoj. U
slučaju da starija osoba predloži može se preći na oslovljavljanje ličnim imenom ili uz
posebnu dozvolu samo ličnim imenom.
- U profesionalnim instituacijama , sa jasno izaženom hijerarhijom, za oslovljavanje se
koristi zanimanje ili funkcija npr ,,Gospodine Direktore’’.
- Etikecija i protokol nalažu da se diplomate i članovi vlade oslovljavaju na sledeći
način: ,, Gospodine Ministre'', ,,Gospodine Ambasadore'' ili ,,Viša ekselencijo''.
- Za obraćanje crkvenim velikodostojnicima moše se obratiti sa ,,Oče'' ili ,,Vaša svetosti’’.
- Članovima kraljevske porodice obraća se sa: ,,Vaše veličanstvo’’ ili ,,Vaše
visočanstvo’’.
Pri obraćanju velikom skupu koristi se ,,Dame i gospodo'' ili ,, Gospođe i gospodo''.
- Na skupovima posvećenim jednoj profesiji prisutnima se obraća sa ,, Poštovane
kolegenice i kolege'' ili pojedincu ,,Kolega''.
- Poslovni partneri se oslovljavaju po prezimenu uz navoženje titula uz navođenje
gospodin.
- Koristi se zamenica Vi.
2.4. Pozdravljanje
Pozdravljanje za cilj ima uspostavljanje određene veze i odnosa. Opšte prihvaćen način
pozdravljanja jeste rukovanje. Pored ovog oblika pristuno je i pozdravljanje: klimanjem
glavom, mahanjem, pozdravljanje sa dodirivanjem itd. Pozdravlja se sa: Dobar dan, Dobro
jutro, Dobro veče. Rukovanje predstavlja čvrst, nikako prejak, stisak ruke sa osobom sa
kojom se pozdravljamo. Naravno uz osmeh, naklon na njenom- njegovom licu. Način
pozdravljanja rukovanjem pokazuje stepen sigurnosti, spremnosti i otvorensti za
Knezević A.,
Pravila ponašanja i govor tela
., Mozaik knjiga, Zagreb, 2004., str. 159.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti