INTRO

ATMOSFERU 

dijelimo na:

1. homosferu

- sloj atmosfere do 100 km visine

- sastav zraka je konstantan

- ozonosfera – do 30km (najveća koncentracija ozona)

- mezosfera – 50-80 km visine

2. heterosferu

- sloj atmosfere iznad 100 km visine

- dolazi do gravitacijskog razdvajanja plinske smjese i upravo zbog djelovanja 

zračenja

  nailazimo na ionizirane čestice – zato se naziva i ionosferom

ZAGAĐENOST ZRAKA I METEOROLOŠKI PARAMETRI

sudbina zagađivala u atmosferi ovisi o: 

- temperaturi zraka

- strujanju zraka

- oborinama

- sunčevom zračenju

1) TEMPERATURA ZRAKA 

(temp.inverzije)

-

da li će neki plinovi ići gore ili dolje ovisi o 

stupnju vertikalnog strujanja

 tj. o stvarnoj promjeni 

temperature zraka s visinom (topli zrak ide gore jer je manje gust i ekspandira)

NESTABILNA ATMOSFERA

 

-

topli zrak koji se diže sporo postiže temp. Okoline (sporo se hladi) i diže se dok se god temperature 

ne izjednače

-

promjena temperature zraka s visinom manja je od 7°C / km visine

-

povoljno za rasprostiranje polutanata visoko/daleko od izvora emisije (povoljno za kvalitetu zraka)

ADIJABATSKA PROMJENA

 

-

pri istom tlaku zraka, topli se zrak diže iznad hladnijeg (zbog manje gustoće), ali ne izmjenjuje 

toplinu sa okolinom, nego se rad stvara iz unutrašnje energije sustava

-

temperatura zraka pada za iznos = utrošenom radu

0

STABILNA ATMOSFERA

-

ako je 

T > od adijabatske promjene, dolazi do smanjenja temperature zraka s porastom visine 

(smanjenje je manje od 7°C/km visine)

-

zrak pri dizanju vrlo brzo postaje hladniji i gušći od okoline (pa će se nastojati vratiti na prvobitan 

nivo)

-

tako je spriječeno raspršivanje polutanata (povećanje njihove koncentracije)

TEMPERATURNA INVERZIJA

-

temperatura zraka raste sa visinom - atmosfera se nalazi u ekstremno stabilnim uvjetima

-

nagomilavanje polutanata ispod inverzijskog sloja - nepovoljno i za organizme i za okoliš

2) STVARANJE INVERZIONOG SLOJA

a) stvaranje inverzije zračenjem zemljine površine tokom noći

-

po danu sunčevo zračenje zagrijava površinu zemlje, a po noći zemlja 

zrači energiju natrag u svemir

-

za vedrijih noći, zbog jačeg zračenja IR zraka hlade se slojevi 

neposredno uz površinu, pa inverzijski sloj brže nastaje

-

polutanti nastali tijekom noći nagomilat će se ispod inverzijskog sloja 

= povećanje koncentracije polutanata pri tlu

-

inverzija temperature će općenito nestati sljedećeg dana nakon 

izlaska sunca

b) stvaranje inv. sloja u kotlinama

-

zbog veće gustoće, hladniji zrak se spušta i istiskuje topli zrak koji 

ide uvisi time stvara temperaturnu inverziju

-

inverzija može obuhvatiti i dostići visinu i do nekoliko stotina metara

-

ovakve inverzije i promjene temperature zraka sa visinom su važan 

čimbenik pri izgradnji novog objekta

c) frontalne inverzije

-

javljaju se prilikom susreta dviju masa zraka različitih 

temperatura 

-

tada hladniji zrak tone ispod toplijeg na dodiru fronti

-

frontalne inverzije traju relativno dugo u odnosu na druge 

tipove inverzija, odn. Dok se polutanti ne koncentriraju 

ispod inverzijskog sloja

d) inverzije povezane sa anticiklonom

-

pri anticikloni, gornji (hladni) slojevi zraka spuštaju se prema dolje i zagrijavaju se

1

background image

-

atomi O nastali disocijacijom u STRATOSFERI i MEZOSFERI sudaraju se sa mol. kisika --> nastaje 

OZON

O

(g)

 + O

2(g) 

-------> O

3(g)

*

(

= molekula ima višak E)

-

ta se molekula (O

3

) mora riješiti viška E i to jako brzo, jer bi došlo do povratne reakcije (raspadanja 

O

3

 na molekularni i atomarni kisik)

-

O

3

 se rješava energije u sudaru sa nekom drugom molekulom zraka = najčešće O

2

 ili N

2  

(odnosno 

M), pa ta molekula preuzima višak E na sebe

O

3(g)

*

 + M

 (g)

 -------> O

3(g)

 + M

 (g)

*

-

koliko će O

3

 nastati u pojedinim slojevima, ovisi o:

1) što je više sudara O

3

 i M, manje će se molekula O

3

 raspasti na O i O

2

koncentracija O

3

 je veća na manjim visinama (jer broj molekula po volumena raste smanjenjem 

visine)

2) većina zračenja se apsorbira u visokim slojevima atmosfere, pa se u nižim stvara manje kisika

-

konačni rezultat tih utjecaja = najviše O

3

 nastaje na visinama između 20 i 30 km, ali ima ga i u 

troposferi

-

nastale mol. O

3

 nisu dugog vijeka jer mogu apsorbirati zračenja od cca 200-310 nm, pa i 325 i tada 

se raspadaju na O

2

 i O

CIKLIČKI PROCES NASTAJANJA I RASPADANJA O

3

:

nastajanje ozona:

 

O

2

 + H

 

(

<240nm)

 ------> 2O

O + O

2

 + M ------> O

3

 + M

raspadanje ozona:

O

3

 + H

 

(

<325nm)

 ------> O

2

 + O

O + O

3

 ------> 2O

2

-

REZULTAT

: štetna energija pretvara se u bezopasnu toplinu

-

pojedine vrste kao različiti klorirani radikali, hidroksilni radikali i dr. mogu kao katalizatori utjecati 

na reakciju destrukcije ozona:

opća jednadžba:

O

3

 + X ------> O

2

 + XO

O + XO ------> O

2

 + X

to su reakcije u stratosferi koje smanjuju 

koncentraciju O

3

ZAGAĐIVALA U TROPOSFERI

3

PODJELA POLUTANATA:

s obzirom na način kako oni ulaze u atmosferu:

primarne

nalaze se na izvoru emisije, u atmosferu ulaze direktno iz prirodnog / erupcije vulkana ili 

antropogenog

izvora / ispušni plinovi na autu)

sekundarne

nastaju iz primarnog nekom od kemijskih ili fotokemijskih reakcija u atmosferi

različitim oks. procesima će iz prirodnih polutanata nastati ketoni, aldehidi, org.nitrati, org.sulfati, 

ozon....

prema podrijetlu:

       antropogeni

       oni izvori koji su pod utjecajem ljudske aktivnosti

prirodni

 

virusi, bakterije, prašina iz pustinje

prema agregatnom stanju / fizikalnom obliku:

       

plinovi

faza koja se u normalnim uvjetima ponaša po plinskim zakonima

pare

također se ponaša po plinskim zakonima

plinovi u stanju blizu ukapljavanja - kad nisu grijani blizu vrelišta (hlape pri običnoj temp. = org. 

otapala)

aerosoli

nastaju raspršivanjem sitnih, krutih i tekućih čestica u zraku

tekućina = sprej, prašina (veća kapljica = OD 1

m), magla (sitnija kapljica = DO 1

m)

90% polutanata pripada plinovima i parama, a 10% aerosoli

50% aerosoli ulazi u atmosferu direktno kao prašina, a 50% kao kemijska reakcija

prema trajanju učinka u atmosferi:

polutanti s lokalnim učinkom

kratkotrajni učinak - ne udaljuju se više od 100 km od izvora

polutanti s globalnim učinkom

promjena sastava zraka u većim područjima, čak i globalno

-

vrijeme života zagađivala u atmosferi ovisi o:

  izvoru polucije

meteorološkim uvjetima

mehanizmima odvoda iz atmosfere

-

mehanizmi odvoda u troposferi:

 

kemijske reakcije

ispiranje oborinama (mokro taloženje)

gravitacijsko taloženje (suho)

-

mehanizmi odvoda u stratosferi:

 

vijek zagađivanja je dulji, manje mogućnosti odvoda

najbitniji mehanizmi su fotokemijske reakcije

SPOJEVI SUMPORA KAO POLUTANTI U ZRAKU

PRIRODNI IZVORI SO

2

:

-

vulkanske aktivnosti, biološke aktivnosti, vjetar iznad površine mora

-

biološkom razgradnjom org. tvari nastaje sumporovodik (H

2

S) koji će se relativno brzo oksidirati u 

SO

2

4

background image

1. HETEROGENA OKSIDACIJA (suho taloženje)

SO

2

 se brzo oksidira i prelazi u H

2

SO

4

 (sekundarni polutant) i/ili njezin anhidrid (SO

3

)

HETEROGENA OKSIDACIJA

: 2SO

2(g)  

+  O

2(g)  

  2SO

3(g)

HIDROLIZA

 // uz prisustvo vode: SO

3(g) 

  +  H

2

O

(l)  

  

 

H

2

SO

4(aq)

REAKCIJA:

- spora na suhom i čistom zraku na temp. troposfere

- brža ako su čestice plina okružene filmom vode

- katalizirati će se čestice krutih tvari (čađe+lebdeće čestice)

2. HOMOGENA OKSIDACIJA PLINSKE FAZE (suho taloženje)

-

reakcija između hidroksilnog radikala i SO

2

-

rezultat početne reakcije: HOSO

2

O

 = hidrogensulfitradikal

OH

O

   +   SO

2   

+  M*    

 

HOSO

2  

 +  M

M = neka treća tvar, molekula ili površina koja preuzima energiju dobivenu nastajanjem nove veze 

– stabilizira reakciju

HOSO

2

O

 - dalje oksidira do H2SO4: HOSO

   +   H

2

O  

   

HOSO

2  

 H

2

O

HOSO

  

H

2

O  +  O

2   

    

H

2

SO

4

   +   HO

2

HO

2

O

 (peroksilni radikal) može reagirati sa NO i dati hidroksilni radikal:

HO

2

 O

  +   NO 

 

 

 OH

 O

    

+  NO

2

3. HOMOGENA OKSIDACIJA U VODENOJ FAZI - mokro taloženje

razni troposferski oksidansi (peroksid, O

3

, NO

2

...) mogu transformirati u vodenom mediju SO

2

 u H

2

SO

4

SO

2

 se otapa u vodi: 

 SO

2

 + H

2



 H

2

SO

3

 

.........................  (sulfitna kiselina)

 

SO

2

 reagira sa oksidansom: H2O

2

 + SO

2

 

 H

2

SO

4

 

......................... (sulfatna kiselina)

reakcija je katalizirana prisustvom soli željeza ili drugih prelaznih metala

-

koji će od ovih mehanizama prevladati, ovisi o stanju atmosfere u vrijeme oksidacije (1-10% SO

2

 

oksidira u 1h = kratko zadržavanje u troposferi)

-

produkti SO

3

 i H

2

SO

4

 se mogu izdvojiti OBORINAMA = kisele kiše

-

SO

2

 i oks. produkti – kratki boravak = posljedice regionalnog karaktera

-

SO

3

 i SO

4

2-

 - mogu biti raspršeni na velike udaljenosti ISKIŠNJAVANJEM

6

Želiš da pročitaš svih 41 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti