SADRŽAJ:

UVOD.........................................................................................................................................3
1. BANKARSKE GARANCIJE...............................................................................................4

2. SUBJEKTI BANKARSKE GARANCIJE...........................................................................5

3. VRSTE BANKARSKE GARANCIJE.................................................................................6

4. ELEMENTI GARANCIJE...................................................................................................9

5. OSNOVNA NAČELA BANKARSKIH GARANCIJA.....................................................10

6. POSTUPAK IZDAVANJA BANKARSKIH GARANCIJA..............................................10

6.1. PODNOŠENJE ZAHTJEVA........................................................................................10

6.1.1.Analiza posla i rizika...........................................................................................10

6.1.2.Analiza finansijskog stanja..................................................................................11

6.2. DONOŠENJA ODLUKE..............................................................................................11

6.3. ZAKLJUČENJE UGOVORA.......................................................................................11

6.4. IZDAVANJE GARANCIJE.........................................................................................11

6.5. KNJIGOVODSTVENA EVIDENCIJA.......................................................................11

6.6. IZMJENE PO GARANCIJI.........................................................................................11

6.7. PLAĆANJE PO GARANCIJI......................................................................................11

6.8. LIKVIDACIJA GARANCIJE......................................................................................11

7. PROTEST GARANCIJE.....................................................................................................12

8. TROŠKOVI GARANCIJE..................................................................................................12

9. POKRIĆE PO GARANCIJI................................................................................................13

10. POLOŽAJ BANKE GARANTA U ODNOSU NA KORISNIKA GARANCIJE..............14

11. BANKARSKA GARANCIJA U POREĐENJU SA DRUGIM SREDSTVIMA

OBEZBJEĐENJA................................................................................................................14

11.1. INKASO POSLOVI....................................................................................................14

11.2. DOKUMENTARNI AKREDITIVI ...........................................................................14

11.3. SUŠTINSKA RAZLIKA IZMEĐU GARANCIJE I AKREDITIVA.........................15

11.4. BANKARSKA GARANCIJA I UGOVOR O JAMSTVU.........................................15

11.5. BANKARSJA GARANCIJA I HIPOTEKA...............................................................15

11.6. BANKARSKA GARANCIJA I DEPOZIT.................................................................15

PRIMJER IZ PRAKSE................................................................................................................16

ZAKLJUČAK..............................................................................................................................17

PRILOZI......................................................................................................................................18

LITERATURA

UVOD

Bankarska garancija je jedan od instrumenata osiguranja obaveza stranaka iz

ugovornog odnosa, odnosno zaštita od rizika neizvršenja ili njihova neurednog izvršenja. Kao
pravni institut, bankarska garancija se pojavila 60-tih godina i to najčešce vezano za izvođenje
velikih gradevinskih radova često povezanih s isporukom oprema zemljama u razvoju.
Znatnija međunarodna primjena bankarska garancija pocela je 70-tih godina s recesijom u
razvijenim zapadnim zemljama i naftnom krizom.

Svaki dužničko-povjerilački odnos nosi sa sobom rizike, pa je razumljivo nastojanje

svakog povjerioca da bude što bolje obezbjeđen, na naćin da obezbijedi instrumente, kojima
će dužnik izvršiti svoju obavezu.

S ciljem zaštite interesa svojih klijenata, banka se stavlja na raspolaganje, dajući svoj

kredibilitet, znanje, savremenu tehnologiju, komunikacije u zemlji i svijetu, profesionalno i s
povjerenjem. U tom cilju, svjetska bankarska praksa je osmislila instrumente plaćanja i
obezbjeđenja koji se zajedničkim imenom nazivaju dokumentarni poslovi i garancije.

Za bankarsku garanciju je karakteristično da ona može, ali i ne mora biti akcesornog

karaktera, može, ali i ne mora ovisiti o ispunjenju dužnikove obaveze prema njegovom
povjeriocu. Bankarska garancija predstavlja banćinu obavezu koju ona preuzima na sebe kao
garant, a koja nije vezana uz osnovni odnos izmedu povjerioca i dužnika.

Znaći, bankarska garancija u ekonomskom smislu predstavlja vrstu naknade štete koja

nastaje povjeriocu iz ugovora, ako mu dužnik ne ispuni svoju ugovornu obvezu.

Ukoliko dužnik u roku izvrši svoju obavezu, garancija se povlači i nema praktičnu

primjenu. To znači, da bankarske garancije ne predstavljaju instrument plaćanja, već
instrument obezbjeđenja plaćanja, jer one stupaju na snagu samo u slučaju kada dužnik nije u
mogućnosti da u cjelini ili djelimično isplati svoj dug.
Korisnici proizvoda dokumentarnog poslovanja i garancija su kreditno sposobni klijenti:

koji se bave izvozom i uvozom roba i usluga

koji se bave prodajom roba i vršenjem usluga u zemlji

Proizvodi dokumentarnog poslovanja i garancija su:

-inkaso poslovi,

- dokumentarni akreditiv,
- garancije.

Procedura izdavanja garancija za učešće na tenderima/licitacijama je identična, s tim da je
osnov za izdavanje bankarske garancije tenderska dokumenatcija umjesto osnovnog ugovora.

Garancije nisu investicijski instrumenti i snjima se ne trguje.

2. SUBJEKTI BANKARSKE GARANCIJE

Bankarska garancija podrazumiejva pravne odnose između najmanje tri lica:

odnos između povjerioca i dužnika iz osnovnog ugovora

odnos između banke i nalogodavca (dužnika iz osnovnog posla)

odnos između banke i korisnika garancije (povjerioca iz osnovnog ugovora)

Odnos između dužnika i povjerioca:

Stranke iz osnovnog ugovora mogu precizirati vrstu osiguravajućih sredstava, sadržaj i

modalitete za njihovo izdavanje. Time stranke ugovaraju ko će, kada i kako izdati bankarsku
garanciju i sa kakvim sadržajem. Sve to treba se nalaziti u klauzuli osnovnog ugovora, a ne u
opštim uslovima poslovanja . Odredbe o bankarskoj garanciji, osnovnog ugovora moraju biti
potpuno jasne, kako bi se iskljućile mogućnosti potrebe tumačenja.

Odnos između banke i nalogodavca (dužnika):

Na osnovu klauzula iz osnovnog ugovora dužnik sklapa ugovor s bankom, kojim

nalaže banci da u korist povjerioca (druge stranke) izda garanciju. Taj ugovor mora potpuno
odgovarati klauzuli iz osnovnog ugovora po svim elementima bankarske garancije.
Odnos između banke i povjerioca (korisnika):
Na osnovu ugovora sa nalogodavcem , banka izdaje bankarsku garanciju korisniku bankarske
garancije, u svoje ime i za račun nalogodavca. Nakon toga korisnik može podnijeti zahtjev
banci da mu isplati novčani iznos naznačen na garanciji u roku dospijeća.

Iz gore navedenog možemo zaključiti da su subjekti (učesnici) u garancijskom poslovanju:

POVJERILAC (korisnik garancije)

DUŽNIK (nalogodavac)

BANKA GARANT (izdavalac garancije)

U posao bankarske garancije može se uključiti više banaka i tada se uspostavljaju novi pravni
odnosi između banaka s jedne strane i između banaka i korisnika garancije sa druge strane.
Takođe, povjerilac može tražiti konfirmaciju velike poznate banke, pored konfirmacije
dužnika (super garancija).

3. VRSTE BANKARSKIH GARANCIJA

Bankarskie garancije možemo podijeliti prema različitim kriterijima. U poslovnoj praksi
najpoznatije su:

nostro garancije

loro garancije

bezuslovne garancije

uslovne garancije

direktne garancije

indirektne garancije:

- pokrivena i nepokrivena
- akcesorna
- samostalna
-

činidbene garancije

platežne garancije

Nostro garancije:

Ako banka izdaje garanciju po nalogu svog klijenta.Nostro garancija se može dati kako kod
posla uvoza, tako i kod posla izvoza. U koliko banka izdaje garanciju u ime i za račun svog
klijenta, radi se o nostro garanciji.Ove garancije se odnose isključivo na banke, one ih izdaju
prema inozemnim korisnicima.

Loro garancije:

Ako banka prima garanciju u korist svog klijenta, radi se o loro garanciji. Loro garancije se ne
moraju odnositi na banke( mada je to slučaj), jer garancija iz inozemstva može biti
dostavljena u formi direktne garancije, gdje se nostrifirajuća banka uopšte ne pojavljuje.

Bezuslovne garancije:

Banka se obavezuje da će o roku dospjelosti izvršiti obavezu na prvi poziv korisnika bez
prethodnog dokazivanja opravdanosti zahtjeva. Dovoljno je da se banci podnese zahtijev za
isplatu sa izjavom da dužnik (nalogodavac) iz osnovnog posla nije ispunio svoju obavezu u
roku. Ova garancija je prepoznatljiva po klauzuli ¨na prvi poziv¨

Uslovne garancije:

Suprotno od pokrivenih garancija. Može se reći da su nepokrivene garancije u
vanjskotrgovinskim poslovima neizbježne.

Akcesorna garancija:

Kod akcesorne garancije banka može isticati sve prigovore prema svom korisniku koje može
da ističe jamac prema glavnom dužniku.

Samostalne garancije:

Su garancije sa klauzulom „ bez prigovora“

Činidbene garancije:

Banka garant garantuje da će nalogodavac po garanciji uredno izvršiti određenu činidbu. Ako
je ne izvrši banka garant vlastitu obavezu izvršava u novcu. Ovdje spadaju:
a) licitaciona garancija

-banka se obavezuje da će korisniku garancije isplatiti garantovanu

sumu, ako učesnik na licitaciji, čija je ponuda prihvačena ne ispuni obaveze u licitacionim
poslovima.

b) garancija za dobro izvršenje posla- banka je dužna korisniku garancije (kupcu) iplatiti

sumu novca, ako dužnik iz osnovnog posla (prodavac-davalac usluga) ne ispuni u
potpunosti svoje ugovorne obaveze u pravilu 2-10%, a unekim zemljama i do 100% npr.
USA,

c) garancija

za sigurnost vračanja avansa

- u slučaju kada je za ugovorenu isporuku robe ili

izvođenje radova predviđeno plačanje avansa od strane kupca odnosno naručitelja radova,
banka garantira korisniku garancije da će nalogodavac po garanciji u slučaju neizvršenja
činidbe vratiti cijeli ili dio avansa koji je uplatio korisnik garancije.

d) konsignacione

garancije-služe kao sredstvo obezbjeđenja principala za slučaj da zastupnik

ne izvršava svoje obaveze u skladu sa ugovorom i mogu biti: garancije za periodično
transferisanje principalu vrijednosti prodate robe, garancije za vraćanje neprodate robe,
garancije za plaćanje štete nastale zbog propasti ili oštećenja robe na konsignaciji,

e) carinske garancije-daju se carinskim organima u zemlji kupca, obezbjeđenje da će biti

plaćena carina ako se re-eksport ne izvrši do određenog datuma.
-domaćoj carinarnici-kao garancija da će roba koja je privremeno uvezena biti vraćena u
određenom periodu u inozemstvo inozemnom vlasniku. Ovdje se može raditi o
privremenom uvozu opreme, mehanizaciji ili čak poluproizvodu i sirovini.
- inozemnoj carinarnici- kao garanciju firmi koja je privremeno uvezla biti vraćena nakon
završetka posla.

f) špediterske garancije-

ovdje banka garantira, po nalogu i za račun uvoznika, brodaru da

neće pretrpjeti štetu ako uvozniku uruči robu, a da se ne predaje iz ruke u ruku potrebni
transportni dokumenti. Može se primjeniti i kao osiguravajuća garancija. Rok važenja
garncije u praksi je najčešće 1-2 godine.

g) garancije za vraćanje povratne ambalaže

- ovom garancijom ovlaštena banka, garantuje da

će uvoznik, kupac po garanciji izvršiti vraćanje ambalaže kako je ugovoreno između
izvoznika i uvoznika.

h) garancija kvaliteta funkcioniranja,učinaka i utrošaka

– ovu vrstu garancije izdaje banka po

nalogu izvoznika, a u skladu sa odredbama kupoprodajnog ugovora i ona stupa na snagu
danom stupanja na snagu ugovora. Ona je sastavni dio ugovora u formi priloga ugovora.

i) garancija fabričkog atesta proizvođača

- garant preuzima materijalnu odgovornost u smislu

stručnosti izrade, ispravnosti konstrukcije i kvaliteta ugrađenih materijala.