1. UVOD 

 

Ve

ći  deo  života  provodimo  u  nekoj  organizaciji  i  bilo  one  formalne  ili  neformalne, 

sakupile  su  i  drže  na  okupu  grupe  ljudi  koji  uviđaju  da  postoje  koristi  od  zajedničkog  rada  ka 

odredenom  zajedničkom  cilju.  Namera  ili  cilj  su  osnovni  element  svake  organizaci

je.  Sve 

organizacije takođe imaju i nekakav program ili metod za ostvarivanje cilja, tj. plana kao i načine 

njegovog ostvarenja. I ostvaruje svoje namere. Da bi se to postiglo, neophodan je sistematičan i 

organizovan napor u većem broju područja. 

 

Menadžme

nt je praksa svesnog i stalnog modelovanja organizacije. U svim organizacijama 

postoje  ljudi  koji  su  zaduženi  da  pomognu  da  se  ostvare  planirani  ciljevi.  Drugim  rečima, 

menadžment je proces koga čine određene faze. Proces je sistematski način na koji se st

vari rade. 

Nazivamo  menadžment  procesom  da  bismo  istakli  da  se  svi  menadžeri,  bez  obzira  na  lične 

sposobnosti  i  veštine,  upuštaju  u  određene  međusobno  povezane  aktivnosti  kako  bi  postigli 

željene ciljeve. Nezavisno od toga koji je redosled i kakav je relativni značaj faza, osnovne faze 

procesa menadžmenta su: planiranje, organizovanje, vođenje i kontrola. U neposrednom dodiru 

sa  fazom  planiranja  su  još  dve  faze,  od  kojih  jedna  prethodi  (predviđanje),  a  druga  sledi 

(odlučivanje). Ovakav proces menadžmenta biće detaljnije pojašnjen u nastavku rada.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2. POJAM MENADŽMENTA I NJEGOVA NEOPHODNOST

 

 

Menadžment i menadžer su pojmovi novijeg datuma koji su veoma često u upotrebi i koje 

veoma često srećemo u svakodnevnom komuniciranju kao i u svim oblastima ljud

skog delovanja 

i  interesovanja.  Bez  obzira  što  jedna  takva  filozofija  živi  sa  ljudskim  društvom  od  njegovih 

davnih  i  pradavnih  dana,  većina  poslovnih  ljudi  menadžment  poistovećuje  kao  tekovinu 

današnjice.

 

Menadžment je univerzalan proces koordinacije i usm

eravanja svih organizacionih resursa 

radi ostvarenja definisanih ciljeva. On označava formalni oblik ponašanja organizacije, kojim se 

prava, ovlašćenja i odgovornosti postižu odgovarajućim statusom u organizaciji. Menadžment je 

odgovoran  za  profitabilnost, 

rentabilnost, radnu  efikasnost  i  tržišnu  stabilnost organizacije.  On 

uključuje skup znanja i veština neophodnih za obezbeđenje, alokaciju i korišćenje kadrovskih i 

drugih  resursa  organizacije,  radi  ostvarenja  njenih  ciljeva.  Menadžment  obezbeđuje  potrebne

 

resurse za ostvarenje plana i kontrolu - posmatranje rezultata i devijacija u odnosu na plan. 

Menadžment  predstavlja  osnovnu  snagu  organizacije,  kojom  se  koordiniraju  sve  njene 

aktivnosti  i  podsistemi  i  koja  je  povezuje  sa  okruženjem.  Organizacije  danas  p

osluju  u 

nestabilnim  uslovima  i  moraju  se,  sve  više,  prilagođavati  nemirnom  i  turbulentnom  okruženju. 

Funkcijom  menadž

menta  integrišu  se  raspršeni  resursi  (oprema,  materijal,  kadrovi,  novac  i 

energija) organizacije u onaj oblik, koji obezbeđuje povećanje

 ukupne poslovne efikasnosti. 

Menadžment obezbeđuje  povećanje  ekonomske  efikasnosti,  smanjenje  poslovnog  rizika  i 

ublažavanje negativnih uticaja okruženja. Predmet menadžmenta je organizaciona kompleksnost 

i uređivanje celine organizacije.

 

Neke savremene d

efinicije menadžmenta su:

 

 

Menadžment  je  koordinacija  svih  resursa  kroz  proces  planiranja  organizovanja, 

rukovođenja i kontrole da bi se ostvarili utvrđeni ciljevi. 

(Sisk) 

 

Menad

žmeit  je  proces  koji  obavlja  jedna  ili  više  osoba  da  bi  koordinisala  aktivnosti 

drugih  ljudi  radi  postizanja  rezultata  koji  se  ne  mogu  ostvariti  delovanjem  samo  jedne 

osobe. 

(Ivanchevich)

 

background image

Kao  proces  koji  predstavlja  proces  planiranja,  organizovanja,  vođenja,  i  kontrole 

finansijskih,  fizičkih,  ljudskih  i  informacionih  resursa  preduzeća  da  bi  se  realizovali  ciljevi 

vezani za obezbeđivanje različitih proizvoda i usluga. Menadžment ima tri glavne karakteristike:

 

 

to je proces ili niz kontinuiranih i povezanih 

aktivnosti; 

 

on je orijentisan na realizovanje ciljeva organizacije; 

 

ovo se ostvaruje kroz rad sa ljudima pomo

ću resursa organizacije.

 

 

 

 

3.1. Planiranje 

 

Planiranje predstavlja prvi korak svake menad

žerske aktivnosti, to je pogled u budućnost i 

priprema za događaje koje ona donosi. Planiranjem se utvrđuju ciljevi preduzeća i akcije kojima 

se isti realizuju. Funkciju planiranja u preduzeću realizuju menadžeri na svim nivoima. Svestrane 

analize raspoloživih podataka omogućuju stvaranje preciznijih planova i u mnogome olakšavaju 

donošenje odluka kojima se realizuju postavljeni ciljevi. Ukoliko se planovi odnose na aktivnosti 

nižih nivoa menadžmenta njihova preciznost i razrada su izražene u manjem obimu,  što je nivo 

menadžmenta  koji  donosi  plavove  na  višem  nivou  isti  zahtevaju  veću  preciznost  i  kvalitetniju 

razradu.  Ovo  naukom  slučaju  ne  znači  da  su  planovi  nižih  nivoa  nebitni  i  da  o  njima  ne  treba 

voditi računa.

 

Pod pojmom planiranja podrazumeva se izbor 

između mogućih alternativa koje će biti na 

raspolaganju  menadžmentu  poslovnog  sistema  u  nekom  određenom  vremenskom  periodu. 

Planiranjejejedna od menadžerskih aktivnosti i kroz nju menadžment određuje način realizacije 

definisanih ciljeva, sredstva potrebna 

za realizaciju ciljeva, kao i efekte koje poslovni sistem želi 

da ostvari realizacijom navedenih ciljeva, pritom efekti mogu biti i ekonomski i neekonomski.

 

Po nekim autorima planiranje obuhvata i utvrđivanje ciljeva tekućeg poslovanja i razvoja, 

zatim pr

edviđanje  i definisanje  budućih  zadataka, kao i uslove u kojima treba da se  izvršavaju 

zadaci i ostvaruju ciljevi. Od kvaliteta ostvarenog u domenu planiranja zavisiće u velikoj meri i 

realizacija ostalih  funkcija  menadžmenta. U slučaju uočenih  nedostataka

 u procesu planiranja  i 

donošenja  planskih  odluka  menadžmentu  je  na  raspolaganju  mogućnost  korigovanja  uočenih 

propusta.  Ova  činjenica  ukazuje  na  jedinstvo  i  sistemsku  povezanost  svih  funkcija  u  okviru 

menadžmenta. 

 

Planiranjem  se  određuju  potrebne  aktivnosti  preduzeća  na  način  neophodan  da  vode  u 

pravcu  ostvarenja  njegovih  ciljeva.  Zato  se  planske  odluke  moraju  donositi  unapred  iako  se 

odnose na poslove koje treba uraditi u vremenima koja dolaze, uz obavezu da se odredi vreme 

izvršenja  kao  i  konkretan  izvršilac  za  određenu  aktivnost.  Menadžerima  planovi  služe  i  kao 

osnova  poslovanja,  i  oni  su  im  neophodni  za  kontrolisanje  kvaliteta  poslovanja  preduzeća  u 

domenu stepena podudarnosti onoga što je izvršeno u odnosu sa onim što je planirano. 

 

Planiranje  je  funkcija  koja  se  odvija  neprekidno  i  realizacijom  jedne  planske  aktivnosti 

menadžmet  završava  samo  jedan  mali  deo  sveukupnih  aktivnosti  u  poslovanju  poslovnog 

sistema.  Osim  neprekidnosti  planiranje  kao  jedna  od  funkcija  menadžmenta  mora  da  ima  i 

karakter sveob

uhvatnosti što podrazumeva da se planiranje odnosi na poslovni sistem u celini  i 

sve  njegove  sastavne  delove  pojedinačno.  Na  ovaj  način  stvara  se  mogućnost  za  razvoj 

celokupnog sistema i svih njegovih sastavnih delova. 

Planovi postavljaju zadatke organizac

iji i određuju najbolje procedure da se oni realizuju. 

Uz to, planovi su i uputstva po kojima  

 

organizacija obezbeđuje i angažuje sredstva za postizanje zadataka; 

 

 

članovi  organizacije  obavljaju  aktivnosti  koje  su  konzistentne  s  odabranim  zadacima  i 

procedurama i  

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti