Univerzitet u Kragujevcu

Ekonomski  fakultet 

  

Seminarski rad iz Ekonomije Evropske Unije

Tema: 

Uloga Evropske investicione banke u finansiranju regionalnog razvoja

  

Kragujevac, April 2016. godine

Sadržaj

Uvod

Regionalni   razvoj,   sudeći   prema   literaturi   koja   se   bavi   njegovim   izučavanjem 

predstavlja   jedno   od   centralnih   područja   interesovanja   savremene   ekonomske,   i   ne   samo 

ekonomske nauke. Neprekidno se javljaju novi problemi koje treba teorijski izučiti a praksa 

pokreće mnoge novo nastale probleme. To znači da je problem regionalnog razvoja otvoreni 

problem. Privredni razvoj svake zemlje može se analizirati i ocenjivati iz različitih uglova. 

background image

pojedine regione u razvijenim zemljama ali i kod manje razvijenih uočićemo problem odnosa 

sever-jug. 

U SAD-u, Italiji, Francuskoj, i prethodnoj Jugoslaviji severna područja su uvek bila 

razvijenija od južnih. Čak ova konstatacija može važiti i za ceo svet. Zato su mnoge razvijene 

zemlje preduzimale određene praktične mere za rešavanje ovog značajnog pitanja.Ove mere su 

preduzimane bez značajne teorijske osnove jer su teoretičari klasične škole više pažnje poklanjali 

dejstvu tržišta, njegovom automativizmu, pa su regionalni razvoj zapostavili. (Aranđelović Z., 

2008, 59)

Teorija lokacije je prvi pokušaj zaokruženog teorijskog pogleda na pitanje regionalnog 

razvoja. Osnivač teorije Johan fon Tinen je u prvoj polovini XIX veka postavio teoriju “

Tinenovi 

krugovi

”. On je u vidu krugova locirao poljoprivredne, industrijske grane koje su okruživale 

grad, u vidu koncetričnih krugova. Troškovi zavise od udaljenosti od centra. Da bi obuhvatio sve 

faktore deli ih na opšte i posebne. Najuticajniji faktori lokacije su: (Aranđelović Z., 2008, 563)

troškovi transporta;

troškovi radne snage i 

aglomeracija.

Teorija polova rasta predstavlja do sada najzaokruženiji teorijski koncept regionalnog 

razvoja,   koncept   koji   je   podvrgavan   mnogim   kritikama,   ali   i   inovacijama,   razradama   i 

dopunama.  Tvorac   ove   teorije   je   francuski   ekonomist   Fransoa   Peru,   koji   u   nekoliko   svojih 

radova daje temelje ove teorije.

Teorija izvozne orijentacije regiona ne spada u red teorija  koje su imale veliki uticaj na 

terijsku   misao   i   praktične   poteze   u   rešavanju   problema   regionalnog   razvoja.   Ova   teorija   je 

interesantna zato što daje originalan pristup za brži razvoj pojedinih regiona. NJen tvorac Daglas 

Nort   je   predstavio   direktnu   funkcionalnu   zavisnost   između   privrednog   rasta   regiona   i   rasta 

izvoza tog regiona

Izvoz regiona je stavio u prvi plan i privrednu strukturu regiona deli se na dva dela: 

(Aranđelović Z., 2008, 59)

proizvodnja regiona namenjena izvozu i

proizvodnja regiona namenjena domaćem tržištu.

Razvoj pojedinih grana čija je roba nemenjena izvozu treba da privuče ulaganja u razvoj 

ostale privrede i na taj način bi se dobio multiplikativni efekat spoljne trgovine.

Teorija specijalizacije i kompleksnog razvoja potiče od autora bivšeg Sovjetskog Saveza 

jer   je   i   ova   zemlja   imala   razlike   u   regionalnom   razvoju.   Polazište   ove   teorije   je   da   je 

specijalizacija nužnost iz mnogih razloga: prirodna bogatstva, saobraćajne i druge infrastrukturne 

prednosti, karakteristike stanovništva. Stvaranje specijalizovanih grana u jednom regionu ne bi 

dalo zadovoljavajuće efekte pa je potrebno razvijati i komplementarne grane.

2. Evropska investiciona banka – EIB

Evropska   investiciona   banka,   finansijska   institucija   Evropske   unije   osnovana   1958. 

godine   u   skladu   sa   Rimskim   ugovorom,   učestvuje   u   istoj   ravni   sa   domaćim   finansijskim 

institucijama   u   finansiranju   investicionih   programa   koji   su   deo   ciljeva   Evropske   unije. 

(

www.kombank.com

)

Misija joj je da doprinosi ravnomernom razvoju zajedničkog tržista u interesu EU u 

celini. Ovaj zadatak EIB ostvaruje davanjem zajmova i izdavanjem garancija na neprofitnim 

principima za projekte u različitim oblastima: (

www.monitor.co.me

)

Osnovni   cilj   EIB   je   finansiranje   razvoja   manje   razvijenih   regiona,   kako   bi     se 

podstakao  ujednačeni  regionalni  razvoj.  EIB  finansira  uglavnom  infrastrukturne projekte, 

do   50%   vrednosti   projekta.   Po   pravilu   se   odobrava   finansiranje samo   onih projekata 

koji se realizuju na teritorijama zemalja akcionara (EU), ali postoje i izuzeci, ukoliko je projekat 

u interesu zemalja članica (primer je finanisranje projekta izgradnje gasovoda od Rusije do 

zemalja članica EU, ili izgradnja železnice ili puteva kroz zemlje nečlanice, ali koji povezuju 

zemlje članice). (

www.ekfak.kg.ac.rs

)

Projekti   od   značaja   za   razvoj   manje   razvijenih   regiona.   Finansiranje   projekata   koji 

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti