UNIVERZITET U ISTOCNOM SARAJEVU
PEDAGOSKI FAKULTET U BIJELJINI
ODNOS NASTAVNIKA PREMA MANJE DAROVITOJ DJECI
(
DRUGI KOLOKVIJUM IZ PREDMETA PEDAGOSKA DIJAGNOSTIKA)
Мentor: Student:
prof.dr Pero Spasojevic
Marina Radovic
Bijeljina, Jun 2015.
1
SADRZAJ
UVOD………………………………………………………………. 3
1. STA JE TO PEDAGOSKA DIJAGNOSTIKA………………...4
2. KAKO PREPOZNATI NEDAROVITOG UCENIKA………...5
3. INSTRUMENTI I NACINI DIJAGNOSTIFIKOVANJA
ODNOSA NA RELACIJI NASTAVNIK-NEDAROVOTI
UCENICI…………………………………………………………….6
4. UPITNIK O ODNOSU NASTAVNIKA PREMA
NEDAROVITIM UCENICIMA…………………………………...8
4.1
Izgled ankete i rezultati……………………………………….9
5. ZAKLJUCAK…………………………………………………….12
6. LITERATURA…………………………………………………...14
7. PRILOZI………………………………………………………….15
2
1.
Sta je to Pedagoska dijagnostika?
Stanojlovic (2008) pedagosku dijagnostiku definise na sledeci nacin: Prema nasem
misljenju, pod pedagoskom dijagnostikom, u sirem smislu, treba podrazumijevati ona
aktivnosti u ukupnom pedagoskom djelovanju koje se sprovode radi utvrdjivanja
okolnosti i cinilaca koji su uslovili odredjeno stanje u razvoju, ucenju i ponasanju,
licnosti djeteta, odnosno sagledavanje osobenosti, kvaliteta i efikasnosti svih bitnih
komponenti vaspitno-obrazovne djelatnosti skole. Na bazi dobijenih rezultata donosi se
zavrsni sud, dijagnoza o pojavi ili problemu koji je predmet pedagoske dijagnostike sa
mjerama pedagoskog i drugog djelovanja radi promjene datog stanja i predvidjanja
rezultata planiranih mjera (str. 22).
Iako je pedagoska dijagnostika integralni dio vaspitno – obrazovnog procesa i od izuzetne
je vaznosti za efikasniju organizaciju vaspitno – obrazovnog rada, ova pedagoska
disciplina jos nije nasla pravo mjesto u pedagoskoj teoriji. Autori su nerado i nedovoljno
obradjivali ovu oblast, vjerovatno stoga sto ona u sebi objedinjuje najkompleksnija
pitanja licnosti i njenog razvoja, te interdisciplinarni i multidisciplinarni pristup
problemima.
Danas vlada opsteprihvaceni stav, da je blagovremena i tacna dijagnoza, osnova za
takticno i racionalno djelovanje u mnogim prakticnim djelatnostima, stoga smatram da je
pedagoska dijagnostika ona vazna spona izmedju pedagoske teorije i prakse. U tom
smislu potrebno je definisati ovu pedagosku disciplinu, prouciti njene metode, tehnike i
principe, kako bi ona postala primjenjiva u prakticnom radu.
Pedagoska dijagnostika je najvaznija spona izmedju pedagoske teorije i prakse, jasno
proizilazi da bi pedagoska nauka znatno vise paznje posvetila teorijskom oblikovanju
pedagoske dijagnostike kao posebnoj oblasti medju pedagoskim diciplinama. Tim prije
što pedagoska dijagnostika kao integralni dio vaspitno-obrazovnog rada nastavnika i
vaspitaca ima izuzetan znacaj i siroko se primjenjuje u neposrednom vaspitno-
obrazovnom procesu, planiranju i programiranju vaspitno-obrazovne djelatnosti u
organizaciji i rukovodjenju savjetodavnom pedagoskom radu u sagledavanju cinilaca
uspjeha i neuspjeha u skolskom ucenju u ocjeni darovitosti i radu sa darovitom djecom,
kao i sa djecom koja imaju razvojni poremecaj.
Kvalitet dijagnostikovanja zavisice od prethodno odabranih i pripremljenih
instrumenata za prikupljanje potrebnih podataka, kao i od dosljedno primjenjenih tehnika
ispitivanja.
,
4
2.
Kako prepoznati nedarovitog ucenika
U populaciji djece u osnovnoj skoli, njih 20 do 25% jesu djeca sa posebnim vaspitnim i
obrazovnim potrebama. Njihove posebne vaspitno-obrazovne potrebe su rasporedjene od
laksih do jako izrazenih, kako od kratkotrajnih tako do dozivotnih. Medju djecu sa
posebnim vaspitno- obrazovnim potrebama ubrajamo i decu sa poremecajima u
mentalnom razvoju.
Od darovitih ucenika, nedaroviti ucenici kasne sa usvajanjem gradiva, ne mogu da
postizu zapazene rezultate u ucenju i generalno, teze im je da se uklope u redovan
vaspitno-obrazovni proces. Takvu djecu mozemo prepoznati po nezainteresovanosti i
neredovnosti izvrsavanja skolskih obaveza.
Svaka skola se temelji na ustedi. Sta to znaci? Temelji se na ustedi strucnog kadra a to
znaci da u svakoj skoli postoji mnogo manji broj nastavnika u odnosu na ucenike.
Postavlja se pitanje da li ce sva djeca ‘dobiti’ dovoljno od nastavnika. Dobiti dovoljno
paznje, dovoljno pomoci i instrukcija kod ucenja. Zbog navedene ustede, postoje
odjeljenja sa 15, 20 pa i 30 ucenika. Svaka skola se danas temelji na prosjeku, sto ce reci
da je gradivo prilagodjeno prosjecnom uceniku. Iz tog podatka proizilazi logicki
zakljucak da ce ucenici koji su ispod intelektualnog prosjeka koji se ucekuje za njihov
uzrast u neku ruku biti zakinuti i onemoguceni da rame uz rame sa ostalima prate nastavu
i postizu ocekivani uspjeh.
5
