Kompanijsko pravo
KOMPANIJSKO
PRAVO
ПРВО ПИТАЊЕ
1. Одређење термина и појма компанијског права
2. Однос компанијског права и других грана права
3. Извори компанијског права
4. Привредни и непривредни субјекти
INDIVIDUALNE PRAVNE FORME PRIVREDNOG SUBJEKTA
5. Предузетник
6. Једночлано привредно друштво
KOLEKTIVNI PRIVREDNI SUBJEKTI
7. Појам привредног друштва
8. Класификације привредних друштава
9. Конститутивни елементи привредног друштва
10. Преддруштво и грађански ортаклук
11. Правни субјективитет привредних друштава
12. Пробијање правне личности
13. Имовина привредног друштва и имовина чланова привредног друштва
14. Део привредног друштва (
ОГРАНАК
)
ZAJEDNIČKA OBELEŽJA PRIVREDNIH SUBJEKATA
15. Делатност
(циљ)
привредног друштва и појам предузећа
16. Системи оснивања привредних друштава
17. Начела и врсте регистрације, субјекти и предмет уписа
18. Поступак регистрације привредних субјеката
19. Оснивачки акт и други акти привредног друштва
20. Одговорност за обавезе привредног друштва
21. Седиште и припадност привредног друштва
22. Појам, елементи и употреба пословног имена
23. Заштита пословног имена
24. Начела, промена, пренос, језик и резервација пословног имена
25. Заступање привредног друштва
26. Врсте пуномоћја
27. Прокура
28. Прекорачење овлашћења заступника и пуномоћника
29. Пословне књиге и финансијски извештаји
ZAJEDNIČKI INSTITUTI PRIVREDNIH DRUŠTAVA
30. Привредно друштво и повезани интереси
31. Субјекти дужности према привредном друштву
32. Фидуцијарна дужност – рад у интересу друштва
33. Дужност пажње
34. Дужност лојалности привредном друштву код сукоба интереса
35. Дужност неконкуренције
36. Дужност чувања пословне тајне
37. Правило пословне одлуке
(процене)
TUŽBE u KOMPANIJSKOM PRAVU
38. Индивидуална и колективна тужба
39. Деривативна тужба
40. Информисање и право увида чланова привредног друштва

1.
ODREĐIVANJE TERMINA i POJMA KOMPANIJSKOG PRAVA
I. ODREĐIVANJE TERMINA
Određivanje termina kompanijskog prava, zbog specifičnog predmeta izučavanja, ima poseban značaj i težinu.
u Sloveniji se disciplina sa ovim statusom izučava pod nazivom „
korporacijsko pravo
“ ili „
pravo družb
“
u Hrvatskoj „
pravo društava
“
neki naši autori ovu disciplinu nazivaju „
pravo privrednih društava
“
u Francuskoj je uobičajen naziv „
pravo društava
“ ili “
pravo trgovačkih/trgovinskih društava
”
u Engleskoj „
kompanijsko pravo
“ i
u SAD „
korporacijsko pravo
“.
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu ima dvadesetak godina dugu tradiciju upotrebe termina „kompanijsko
pravo“ za označavanje ove naučno-nastavne discipline. Kao razlozi mogli bi se navesti sledeći:
1.
termin „
pravo društava
“ čini nam se preširokim i obuhvata, ne samo privredna društva, već i sve forme
građanskih društava, što u osnovi nije predmet ove discipline;
2.
terminom “pravo trgovačkih društava” ili “pravo trgovinskih društava” izbegava se netačnost termina
“pravo društava”, ali sa druge strane, otvara se pitanje opredeljivanja između termina “trgovačko” i
“trgovinsko”, na isti način na koji se to pitanje otvara kod označavanja matične grane prava, iz koje
nastaje ova grana prava – “trgovačko pravo” ili “trgovinsko pravo” – što samo po sebi daje prednost
drugim opcijama (ovo je uostalom i bio ključni razlog da se naš osnovni izvor prava za ovu granu prava
naziva ZOPD, a ne Zakon o trgovačkim ili trgovinskim društvima);
3.
opcija između termina “kompanijsko pravo” i “korporacijsko pravo” u osnovi i ne postoji zbog
istovetnosti njihovog značenja, s tim što se prvi upotrebljava u engleskoj pravnog tradiciji, a drugi u
američkoj.
- Ključni argument protiv termina “kompanijsko pravo”, da se njime sužava predmet ove grane pravo samo na
pravne forme organizovanja sa pravnim subjektivitetima u engleskoj pravoj tradiciji (
doo i ad
), samo je
delimično tačan
(engleski kompanijski zakon zaista reguliše ove pravne forme privrednih društava sa subjektivitetom)
.
- U širem smislu, engleska pravna i posebno poslovna tradicija i praksa
(sudska i arbitražna)
redovno
upotrebljavaju pojam “kompanija” za sve forme privrednih
(trgovačkih, trgovinskih)
društava, kako one sa
subjektivitetom tako i one bez subjektiviteta
(razne forme ortačkih društava i ortakluka)
.
II.
ODREĐENJE POJMA
Pojam svake grane prava, što važi i za kompanijsko pravo, određuje se pre svega prema njenom
predmetu.
- Kompanijsko pravo se bavi
izu
č
avanjem pravnih pravila
koja uređuju
specifi
č
nosti privatnopravnog
udru
ž ivanja pravnih i
/ili
fizi
č
kih lica i njihovog kapitala
radi ostvarivanja određenih zajedni
č kih interesa
.
Ovakvo početno određenje ipak zahteva višestruko preciziranje, budući da u određenim slučajevima i nema
udruživanja a time ni zajedničkih interesa, dok u određenim slučajevima i pored postojanja udruživanja i
zajedničkih interesa u određenom periodu, izostaje taj osnov, te najzad postoje i udruživanja koja imaju
ciljnu funkciju drugačiju od ekonomske.
- U prvom slučaju, postoje pravne forme privrednih društava koje su u osnovi negacije ideje nastanka ovih
društava na osnovu udruživanja više lica sa određenim zajedničkim ekonomskim ciljem, budući da tog
udruživanja nema. Reč je o privrednim društvima sa jednim licem:
DOO
i
AD
.
U oba slučaja reč je o pravno dozvoljenoj formi koja ima sva obeležja privrednog društva i podleže istom
pravnom režimu kao i identične pravne forme organizovanja sa više lica, ali budući da nema udruživanja
više lica, nema ni zajedničkih interesa.
- U drugom slučaju, pri nastanku pravnih formi privrednih društava postoji udruživanje više lica sa
zajedničkim ekonomskim ciljem, ali se tokom života društva, nezavisno od osnova, tako nastalo društvo
svede na jedno lice kao vlasnika (ortak, član ili akcionar), što opet vodi izostanku zajedničkih interesa i
potrebi njihove zaštite.
- Najzad, u trećem slučaju, postoji udruživanje više lica radi ostvarivanje određenih zajedničkih interesa,
koji nisu redovno ekonomski (dobit, profit), već mogu biti bilo koji drugi zakonom dozvoljeni. Na ovoj osnovi
nastaju razne forme udruženja koja nisu privredna društva.
PREDMET
kompanijskog prava je
izu
č
avanje pravnih pravila koja uređuju pravne poslove
privatnopravnog
udruživanja lica radi ostvarivanja zajedni
č
kog ekonomskog interesa (cilja)
.
- Tri zajedničke KARAKTERISTIKE privrednih društava:
1.
u
dru
ž ivanje lica
na osnovu kojeg
nastaje
pose
b
na
pravna zajednica
;
2.
udruživanje
nastaje na
osnovu
pravnog posla
(po pravilu, reč je o ugovoru)
;
3.
udruživanje je usmereno
na ostvarivanje nekog zajedni
č
kog ekonomskog cilja
.
Određenje predmeta kompanijskog prava znači da se ova grana prava bavi sledećim formama društava:
1. ortakluk
(građanski), kao osnova nastanka privrednih društava;
2. privredna društva
(ortačko društvo, komanditno društvo, doo i ad), prema ZOPD;
3. društvo za uzajamno osiguranje
, prema Zakonu o osiguranju i
4. zadružna društva
(zadruge), prema Zakonu o zadrugama.
PRAVNE
ZAJEDNICE
KOJE
NISU
PRIVREDNA
DRU
Š
TVA
Privredna društva su posebne pravne zajednice koje odlikuju 3 navedene karakteristike.
- S druge strane, postoje i brojne druge zajednice koje nisu privredna društva, budući da ne poseduju
kumulativno sve navedene karakteristike privrednih društava kao posebnih pravnih zajednica, mada neke
od njih poseduju. Kako su privredna društva pravne zajednice i spadaju u širu porodicu
(pravni institut)
pravnih
zajednica, na njih se, u nedostatku posebnih propisa koji ih regulišu, supsidijarno primenjuju propisi koji
regulišu pravnu zajednicu sa kojom je društvo u najbližoj vezi.
U takve pravne zajednice spadaju, npr: suvlasništvo, sanaslednici, zajednička imovina bračnih drugova.
- Privredna društva nisu ni pravne zajednice, iako imaju neke odlike ovih društava, koje nisu instituti
privatnog prava, već su pre ustanove javnog prava:
1)
pravna lica koja osniva država ili javnopravna tela
, ako zakonom nije propisano da je reč o
privrednim društvima, posebno ako preko njih ostvaruju svoj ius dominium – razne ustanove;
2)
pravna lica koja se osnivaju zakonom ili drugim aktom države ili lokalne samouprave
, ako tim
aktom nije izričito propisano da je reč o privrednom društvu – Narodna banka, fakulteti, javna
preduzeća – gde država ostvaruje svoj ius imperium, a ako ostvaruje svoj ius dominium, to bi mogla
biti i privredna društva;
3)
pravna lica koja se osnivaju pravnim poslom
, ali za čije je osnivanje potrebna saglasnost države
(privatni fakulteti ili privatne zdravstvene ustanove i slično).
Za pravni karakter jedne pravne zajednice, dakle, nije odlučno samo pitanje osnivača, jer i kada je
osnivač država, jedinica lokalne samouprave ili javnopravna tela, a reč je o zajednici koja ispunjava
uslove za privredno društvo, ona se svrstava u kategoriju privatnog prava, a ne u ustanovu javnog
prava.
Otuda su ustanove prava lica javnog, a ne privatnog prava.
4) privredna društva nisu
ni
pravna lica javnog prava
(Republika, grad, opština), sindikati, udruženja
poslodavaca, političke stranke, verske
zajednice, zadužbine, fondacije...

5.
Kompanijsko
i RADNO PRAVO
Kompanijsko i radno pravo predstavljaju odvojene grane prava, ali koje imaju više susretnih tačaka
(statusne promene i radni odnosi, otvaranje stečaja i radni odnosi, poslodavac i organi
društva, član organa društva i
status zaposlenog u društvu, punomoćnik po zaposlenju, participacija zaposlenih u organima privrednih društava i sl)
.
- Reč je o brojnim ustanovama koje imaju
i svoj statusni aspekt
, koji je predmet regulative kompanijskog
prava, kao
i svoj radnopravni aspekt
, koji je predmet regulative radnog prava.
- Graničnu oblast izučavanja radnog i kompanijskog prava predstavlja upravo institut
participacij
e
zaposlenih
u upravljanju
p
rivrednim dru
š
tvima
.
6.
Kompanijsko
i STE
Č
AJNO PRAVO
Stečajno pravo kod naš još nije posebna grana prava i deo je kompanijskog prava, sa perspektivom da
postane posebna grana prava. Bavi se
pravnim aspektima in
s olventnog privrednog
subjekta
, dok se
kompanijsko pravo bavi
pravnim aspektima solventnog privrednog subjekta
(od osnivanja do prestanka u sledstvu
likvidacije, dobrovoljne ili prinudne)
.
- Stečajno pravo sadrži vlastita pravila pozicije insolventnog dužnika i njegove reorganizacije. Tokom stečajnog
postupka, stečajno pravo je u bliskoj vezi sa kompanijskim pravom
(prestanak svojstva organa društva, imenovanje
stečajnog upravnika, ograničenje pravne i poslovne sposobnosti stečajnog dužnika i sl)
.
7.
Kompanijsko
i UPRAVNO PRAVO
Kompanijsko i upravno pravo imaju veoma bliske veze, iako prvo spada u domen privatnog, a drugo u
domen javnog prava. Država preko svojih upravnih organa i organizacija ostvaruje značajna ovlašćenja
prema privrednim subjektima
(nadzor nad zakonitošću rada, koncesije i dozvole za obavljanje određenih delatnosti,
odobrenje emisija HOV i nadzor nad tržištem HOV, carinska i spoljnotrgovinska ovlašćenja, devizna ovlašćenja...)
.
- U ovim i u sličnim slučajevima na privredne subjekte primenjuju se pravila upravnog postupka i upravnog
spora.
8.
Kompanijsko
i PORESKO PRAVO
Iako kompanijsko pravo spada u privatno pravo, a poresko pravo u javno pravo, između ove 2 grane
prava postoji dosta dodirnih tačaka. U osnovi, izbor pravnih formi organizovanja privrednih subjekata
u dobroj meri je uslovljen i poreskim propisima za različite vrste tih subjekata, s jedne strane, a
sa druge strane, poresko pravo i polazi od klasifikacije privrednih subjekata, koju čini kompanijsko
pravo, za određivanje različitih vrsta poreza za te subjekte. Isti je slučaj i sa pravnim režimom
oporezivanja akcija i udela, fenomenom
tzv.
utanjene kapitalizacije, grupnog oporezivanja povezanih
društava, izbegavanja dvostrukog oporezivanja, režimom povećanja i smanjenja osnovnog kapitala.
- Poreski propisi, za razliku od upravnih, ne mogu uticati na ništavost neke radnje ili odluke
privrednog društva, ali mogu uticati na ekonomski efekat takve radnje, koja je inače u režimu
kompanijskog prava.
9.
Kompanijsko
i KAZNENO
PRAVO
Privredni subjekti i odgovorna lica u ovim subjektima mogu u obavljanju svojih poslova učiniti određeno
kazneno delo, u kom slučaju se podvrgavaju pravilima krivičnog i upravnog prava, a ne pravilima
kompanijskog prava. Pravila kompanijskog prava su pravila za zakonito poslovanje i obavljanje delatnosti,
čija je povreda sankcionisana pravilima krivičnog i upravnog prava.
- Ipak, i ove 2 grane prava su u određenim segmentima povezane i u redovnim slučajevima
(neosuđivanost
kao uslov za članstvo u upravnim odborima, pravila poslovne tajne i sl).
- U našoj praksi, čest je slučaj da nema dovoljne saradnje ovih dveju grana prava, te kompanijsko pravo u
svojim izvorima propisuje niz krivičnih dela, čije biće se inače određuje na drugi način i izvorima kaznenog
prava, što je izvor pravne nesigurnosti i investicionog nepoverenja. Takav je slučaj i sa novi ZOPD koji
propisuje neka
tzv.
specijalna krivična dela, što raniji zakon nije, s pravom, činio, čime je na najbolji način
uspostavljao saradnju između izvora različitih grana prava i bio primer kako jedna grana prava ne vrši
neovlašćenu invaziju na izvore druge grane prava i na prirodu drugih grana prava.
10.
Kompanijsko
i
GRA
Đ
ANSKO
PROCESNO
PRAVO
Kompanijsko pravo ima niz dodirnih tačaka i sa građanskim procesnim pravom. Na više mesta ZOPD
govori
o nadležnom sudu za rešavanje sporova
koji proizlaze iz međusobnih odnosa privrednih društava,
privrednih društava i njihovih ortaka, članova i akcionara, kao i međusobnih odnosa ortaka, članova i
akcionara.
- Isto tako, ovaj zakon govori i
o rokovima za rešavanje sporova
koji iz funkcionisanja privrednih društava i
ovih pravnih odnosa nastaju i koje opredeljuje kao vanparnične sporove.
- Najzad, ovaj zakon govori i
o raznim vrstama tužbi vlasnika privrednih društava protiv društva
:
individualne, derivativne, kolektivne i sl.
- U svim ovim i drugim institutima regulisanim kompanijskim pravom, ovo pravo se supsidijarno oslanja na
građansko procesno pravo i na njegove izvore.
11.
Kompanijsko
i
PORODI
Č
NO
PRAVO
i
NASLEDNO
PRAVO
Kako vlasnici privrednih društava, čiji status uređuje kompanijsko pravo, mogu biti i fizička lica, čiji status u
principu uređuje porodično i u jednom segmentu nasledno pravo, postoji uzajamna povezanost i ovih grana
prava. Kompanijskom pravu, porodično i nasledno pravo svojim izvorima daju odgovore na brojna pitanja
koje ono, s obzirom na svoju prirodu, ne sadrži ili ne sadrži u dovoljnoj meri. U ova pitanja spadaju naročito:
pitanje prava na udeo u društvu u slučaju da on ulazi u zajedničku imovinu bračnih drugova
ili, posebno
ako je reč o vanbračnoj zajednici, odgovornost zajedničkom imovinom (van)bračnih drugova za obaveze
društva,
status maloletnika i lica sa ograničenom poslovnom sposobnošću u društvu
,
nasleđivanje udela i
akcija
...
12.
Kompanijsko i
ME
Đ
UNARODNO
PRIVATNO
PRAVO
Kompanijsko pravo je povezano i sa međunarodnim privatnim pravom pri utvrđivanju merodavnog
prava za društva koja imaju karakter stranih društava (mogućnost ugovaranja merodavnog prava od
strane osnivača, priznavanje statusa privrednog društva u nekoj zemlji i slično), kao i u određenim
drugim slučajevima (prenos sedišta u drugu zemlju, mogućnost prekograničnih statusnih promena...).
Međunarodno privatno pravo po svojoj vokaciji ne sadrži materijalnopravne norme za regulisanje ovih
ili sličnih ustanova, koje inače reguliše kompanijsko pravo, već svojim kolizionim normama pomaže
iznalaženju merodavnog prava za primenu na takve i slične ustanove (upućivanje na norme
merodavnog pravnog poretka).

Za ujednačavanje sudske prakse naročito su važna
tzv.
načelna stanovišta o primeni pojedinih pravnih
normi, koja zauzimaju najviši republički sudovi, kao i
tzv.
stavovi koji se usvajaju na sednicama odeljenja
republičkih privrednih sudova.
oblasti kompanijskog prava, sudska praksa kod nas nije razvijena, s obzirom na to da su odgovarajući
pravni izvori u ovoj oblasti novijeg datuma, te je njoj potrebno vreme da po njima postupa i posebno da
stvara ustaljenu praksu. Sudska praksa i inače, a posebno za izvore mladih grana prava, kakva je
kompanijsko pravo, igra izuzetno važnu ulogu u uklanjanju protivrečnosti koje postoje u mladoj regulativi i
regulativi novih pravnih ustanova, kao i u ispunjavanju pravnih praznina koje u takvim okolnostima
naglašeno postoje, čime na svoj način kreira i pravo.
IV.
AUTONOMNI IZVORI KOMPANIJSKOG PRAVA
ОВI
Č
А
JI
U oblasti kompanijskog prava običaji nemaju takvu ulogu kakvu imaju u građanskom ili trgovinskom pravu.
Razlozi za ovo su višestruki.
- S jedne strane, za nastanak običaja potrebno je značajno vreme, a izvori kompanijskog prava novog tipa
kod nas stvaraju tek nešto više od dve decenije, što je prekratko vreme za prerastanje neke početne prakse
u običaj.
- S druge strane, priroda ovog izvora, kao nepisanog pravila ponašanja, po svojoj vokaciji nije povoljna za
jačanje nivoa pravne sigurnosti među učesnicima na tržištu kapitala – investitorima, koji radije daju prednost
pisanim izvorima prava. Ovo je opšta praksa i u zemljama sa dužom tradicijom razvoja izvora kompanijskog
prava.
POSLOVNI KODEKSI (soft law, meko pravo)
U savremenom kompanijskom pravu sve se
više razvija novi pravni institut – institut kodeksa, među kojima
su posebno afirmisani
kodeksi
upravljanja kompanijama
,
kodeksi
poslovnog
morala
,
kodeksi
pona
š anja
investitora
,
kodeksi
berzi
i sl.
Ove kodekse donose udruženja privrednih subjekata (privredne komore, udruženja poslodavaca i sl).
AUTONOMNA AKTA
Privredni subjekti na osnovu ZOPD mogu na autonomnoj osnovi da uređuju brojna pitanja svog organizovanja,
upravljanja, međusobnih odnosa vlasnika prema privrednom društvu i društva prema vlasnicima, kao i
međusobnih odnosa vlasnika privrednog društva, čime stvaraju izvora prava za konkretan, a ne opšti slučaj.
- Ovo naročito važi za zatvorene
forme
dru
š tava
koje ne prikupljaju svoj kapital javnim putem, dok su u
ovom smislu otvorena društva u strožem režimu zakonodavne kontrole imperativnih rešenja i na njihovoj
osnovi ustanovljenog nadzora javnopravnih tela.
PRAVNA NAUKA
Za razliku od sudske prakse, za pravnu nauku nema spora da li je formalan izvor prava ili ne, budući da su
svi saglasni da ona to
ne može da bude, jer ne stvara pravo
, a njena shvatanja ne obavezuju sudove.
Nije formalan izvor prava.
Iako pravna nauka nije formalan izvor prava, ona ipak može na različite načine da utiče na zakonodavnu i
sudsku praksu.
- Prvo, putem kritičkih studija postojećih normativnih akata i predloga zakonodavcu.
- Drugo, putem kritičkih prikaza i predloga sudskoj i arbitražnoj praksi.
- Treće, učestvovanjem u formiranju sudskih stanovišta preko raznih vidova svoje aktivnosti: učešća u
savetodavnim telima zakonodavnih i izvršnih organa, učešća u ekspertskim grupama za izradu zakona...
- Četvrto, preko članova veća ili sudija najviših sudova i sl.
4. PRIVREDNI
i
NEPRIVREDNI SUBJEKTI
.
Savremena regulativa ima 2 tendencije:
1.
Prva,
proširivanje domena trgovačkog prava i trgovačkih poslova
preko ši
renja pojma
trgovačkih
delatnosti,
odn.
preko proglašavanja svih delatnosti koje obavljaju društva koja ima formu trgovačkih
društava ili drugi privredni subjekti;
2.
Druga,
približavanje režima
tzv.
gra
đ
anskih dru
š
tava
re
ž imu trgova
č
kih dru
š
tava
(ranije se nad
građanskim društvima nije mogao otvoriti stečaj, a danas može, ranije ova društva nisu imala subjektivitet, a
danas imaju)
.
RAZLIKOVANJE trgovačkih i građanskih poslova moguće je vršiti po 2 osnova:
1.
Prvo, samo po osnovu
FORME
– trgovački karakter po formi.
- Naime, polazeći od ovog kriterijuma, sve delatnosti koje obavljaju društva organizovana kao
trgovačka društva ili trgovci pojedinci smatraju se trgovačkim, bez obzira na njihov karakter;
2.
Drugo, po osnovu
PREDMETA delatnosti
– objektivni (sadržinski) trgovački karakter.
- Polazeći od ovog kriterijuma, trgovačko društvo je svako društvo koje obavlja neku trgovačku
delatnost, a lista tih delatnosti danas se sve više proširuje (
u slučaju obavljanja više delatnosti, a makar
jedna је trgovačka, to je trgovačko društvo. Ako je delatnost u osnivačkom aktu građanska, a stvarna
delatnost је trgovačka, to se društvo faktički može smatrati trgovačkim društvom – faktičko trgovačko društvo)
.
Za pojam
TRGOVCA
je bitno
:
1.
da је
fizičko/pravno lice
;
2.
da to lice
samostalno i trajno obavlja trgovačku delatnost
;
3.
da se to čini
radi sticanja dobiti
i
4.
da je reč
o proizvodnj
i
,
promet
u
robe
ili
vr
š
enj
u
usluga na tržištu
.
IMENOVANI
GRAĐANSKI i TRGOVAČKI
SUBJEKTI
I. GRAĐANSKI
(neprivredni)
subjekti — mogu se osnovati u raznim imenovanim formama:
1.
građanska društva nelukrativnog tipa
(konzorcijum., sindikat ili pul banaka);
2.
udru
ž enja
(poslovno udruženje);
3.
ustanove
;
4.
trgovačka društva
sa
nelukrativn
im
cilj
em
;
5.
fondacije
,
zadužbine
i slično
.
II. TRGOVAČKI
(privredni)
subjekti — mogu se osnivati kao individualne i kolektivne forme za obavljanje
profitnih delatnosti.
1.
Individulane forme
mogu biti:
a
)
p
reduzetnik
(trgovac pojedinac)
i
b
)
jednočlano
trgovačko društvo
(DOO i AD)
2.
Kolektivne forme
:
a
) forme trgovačkih
(
privredn
ih)
društ
a
va ugovornog tipa
sa ili bez pravnog subjektiviteta
i
b
) forme građanskih društava lukrativnog tipa
(ugovor o građanskom ortakluku više lica)
.
- Imenovane forme se trgovačkih
(privrednih)
društava u svakoj zemlji se određuju zakonom i kod nas su to:
a)
o
rta
č
ko društvo
;
b)
k
omand
i tno društvo
;
c)
DOO
;

rashodima, i koji ne pripada osnivačima, već se raspodeljuje za unapređivanje obavljanja delatnosti,
rezerve i druge utvrđene osnivačkim aktom.
5
.
INDIVIDUALNI TRGOVAC
-
PREDUZETNIK
Individualni preduzetnik
(trgovac)
je pravna forma organizovanja preduzeća, od strane fizičkog lica, radi
obavljanja određene delatnosti u cilju sticanja prihoda, pod individualnim
(ličnim)
poslovnim imenom i sa
neograničenom odgovornošću celom svojom imovinom.
- Individualni preduzetnik
(trgovac)
, dakle, može biti
isključivo fizičko lice
(koje ima poslovnu sposobnost)
,a
nikako pravno lice.
Jedno fizičko lice, u principu, može biti preduzetnik – trgovac i u više organizovanih individualnih
preduzeća.
NUŽNI USLOVI
Individualni preduzetnik
(trgovac)
može organizovati preduzeće uz jedini uslov
da podnese prijavu za upis u
propisani registar
(kod nas je to jedinstveni registar sa privrednim društvima –
Agencija za privredne
registre
). Ovaj upis u registar nema konstitutivno dejstvo sa stanovišta davanja posebnog subjektiviteta
tako organizovanom preduzeću, ali je uslov za obavljanje delatnosti u toj pravnoj formi organizacije
preduzeća.
- Uz to, potrebno je da
ne postoje zakonom propisane smetnje
kao,
npr.
postojanje inkompatiblnosti sa
vršenjem određenih profesija.
PRAVNA PRIRODA
Individualno organizovano preduzeće u formi preduzetnika nema poseban pravni subjektivitet i ono čini
jedinstvo sa preduzetnikom
:
te
nema ni unutrašnjih odnosa između preduzetnika i tako organizovanog preduzeća
nema posebne imovine
tako organizovanog preduzeća i imovine preduzetnika, te sva prava,
obaveze i imovina stečeni putem ove forme organizovanja u stvari pripadaju preduzetniku
(trgovcu)
otuda
i nema posebnog stečaja
tako organizovanog preduzeća, već ako je zakonom predviđen,
moguć je
samo stečaj preduzetnika
(
tzv.
građanski stečaj preduzetnika – trgovca).
nema ni posebnog zastupanja (može se sklopiti pravni posao zastupanjem, ali u ime preduzetnika).
ODGOVORNOST ZA OBAVEZE
Individualni preduzetnik – trgovac odgovara
lično, direktno i neograničeno celom svojom imovinom za
obaveze
koje nastanu iz obavljanja delatnosti individualno organizovanog preduzeća u ovoj pravnoj formi,
bez mogućnosti ograničavanja takve odgovornosti.
POSLOVNO IME
Preduzeće organizovano u pravoj formi individualnog preduzetnika mora biti upisano u registar
pod ličnim
imenom
(ime i prezime preduzetnika), a ako jedno fizičko lice ima više tako organizovanih preduzeća u
istom lokalitetu, onda to ime mora imati
i neki poseban identifikacioni znak
(npr. prema delatnosti i slično)
.
Poslovno ime preduzetnika
registruje se
i sadrži:
1.
oznaku „preduzetnik
„ ili „
pr
„,
2.
oznaku pretežne delatnosti
i
adrese sedišta
(može obavljati delatnost i izvan sedišta – izdvojeno
mesto koje registruje)
.
PREDNOSTI i NEDOSTACI
Individualno organizovano preduzeće u ovoj pravnoj formi ima značajne prednosti:
1.
niski troškovi osnivanja
(samo troškovi upisa u registar bez propisanog minimalnog uloga);
2.
jednostavnost forme
(nema organa i forme za njihovo odlučivanje te su troškovi odlučivanja
minimalni, a brzina maksimalna);
3.
fleksibilnost
(samo na osnovu odluke preduzetnika može se lako adaptirati na sve promene
okolnosti);
4.
poslovni ugled
(u osnovi zavisi od ugleda preduzetnika);
5.
nema dvostrukog oporezivanja
(samo su preduzetnik i njegova imovina subjekt poreskog prava).
- S druge strane, individualno organizovano preduzeće u ovoj pravnoj formi ima i znatne nedostatke:
1.
finansiranje
(preduzetnik uglavnom zavisi od svoje finansijske moći i ograničene mogućnosti
kreditiranja zavisno od vrednosti svoje imovine kao sredstva obezbeđenja);
2.
rizik
(neograničena odgovornost);
3.
ograničen prenos
(primena pravila naslednog prava u slučaju nasleđivanja i sukcesija u drugim
slučajevima);
4.
trajnost preduzeća se teško obezbeđuje
(nasleđivanje često nije moguće organizovati).
VAŽNOST
U svakom slučaju, individualno organizovano preduzeće u ovoj pravnoj formi predstavlja:
1.
najrašireniju i najkorišćeniju pravnu formu organizovanja preduzeća
, budući da odgovara
potrebama malih preduzeća koja ne zahtevaju poseban kapital,
2.
lako omogućavaju kontrolu rizika
, koji je ovde po prirodi neograničen,
3.
jednostavno upravljanje i vođenje
sa naglašenim kreditom i personalitetom vlasnika
(preduzetnika –
trgovca)
koji je sposoban da kontroliše celinu problema.
ZNAČAJ ODREĐENJA
Određenje pojma preduzetnika
(trgovca)
ima višestruki značaj:
1.
prvo, individualni preduzetnik po pravilu može biti
član trgovačkih komora
;
2.
drugo, i individualni preduzetnik je po pravilu
dužan da vodi trgovačke knjige
;
3.
treće, individualni preduzetnik
svoje poslovno ime
, bez obzira na odsustvo svojstva pravne ličnosti,
upisuje u određeni registar
;
4.
četvrto, individualni preduzetnik ima privilegiju da bude
titular
tzv
. industrijske svojine
(poslovno ime,
dućanski znak, trgovački žig, ugled kod klijenta i sl);
5.
peto, za individualnog preduzetnika važi
poseban fiskalni režim
(po pravilu, zavisi od kvantitativnih
kriterijuma, koji i za preduzetnika, kao i za privredno društvo, utvrđuju propisi o računovodstvu, klasifikujući ga
kao „malog“ ili „velikog“, a nekad i „srednjeg“);
6.
šesto, za individualnog preduzetnika važi i
poseban režim knjigovodstva
(koji je po pravilu identičan
kao i u fiskalnom režimu);
PRESTANAK
Obavljanje delatnosti preduzetnika prestaje:
1. pisanom odjavom
(odluka o prestanku ili prenosu preduzeća na drugo lice) ili
2. po sili zakona
a) gubitkom poslovne sposobnosti;
b) smrću, osim u slučaju nasleđivanja;
c) blokadom računa duže od 2 godine
;
d) zabranom obavljanja delatnosti;
e) poništenjem rešenja o upisu u registar;
f) ako mu je odlukom suda časti zbog povrede dobrih poslovnih običaja ili kodeksa profesionalne
etike izrečena mera zabrane obavljanja delatnosti.

Kada jednočlano društvo stekne bar jednog člana
(ili akcionara)
, bez obzira na osnov, dužno je da se uskladi
sa rešenjima zakona koja se odnose na višečlano društvo i da to upiše u registar. Formalnopravno, ovde
nije reč o promeni pravne forme društva, pa se ne primenjuju pravila koja važe za tu promenu
(zaštita
manjinskih akcionara, zaštita poverilaca).
7. POJAM PRIVREDNOG (trgovačkog) DRUŠTVA
ROMANSKI sistem
U zemljama romanskog sistema
(pod uticajem francuske pravne doktrine)
trgovačko društvo definiše se kao
ugovor
dva ili više lica
,
pravnih i/ili fizičkih
, sa ciljem da uz obavljanje neke trgovačke delatnosti pod
personalnim ili realnim poslovnim imenom, na osnovu ulaganja određenih uloga i/ili rada,
ostvare
određenu dobit
koju će
između sebe
podeliti
prema kriterijumima utvrđenim tim ugovorom.
- Za određivanje pojma trgovačkog društva najčešće se upotrebljava izraz
societe
(sosijet)
.
Po ovom
sistemu, svako društvo, građansko i trgovačko, jeste ugovor, ali ugovor je osnova na kojoj izrasta društvo,
dok je samo društvo pravni subjekt, pravno nezavisan od subjektiviteta osnivača.
Prema tome, u ovom sistemu trgovačka društva nisu samo društva – ugovori, iako nastaju na ugovornoj
osnovi, već su i društva – institucije.
Trgovačkom društvu suprotstavlja se pojam
association (asosiejšn)
–
građansko društvo
, udruženje.
Svi elementi iz definicije trgovačkih društava postoje i u građanskom društvu,
osim elementa sticanja dobiti,
budući da cilj ovih društava nije sticanje i raspodela dobiti među članovima (lukrativni cilj trgovačkog
društva i nelukrativni cilj građanskih društava – udruženja).
- Čak, izmene Zakona o trgovačkim društvima Francuske iz 1978. godine, koje su inkorporisane u
Code
civil,
približavajući status građanskih društava trgovačkim društvima, omogućuju i
njihovu registraciju i
sticanje pravnog subjektiviteta
, ali to ne stvara nikakvu pretpostavku njihove lukrativnosti i komercijalnosti
kao odlika trgovačkih društava.
- Uz to, i definicija trgovačkih društava je proširena, tako da je njegova ciljna funkcija određena
ne samo
sticanjem dobiti
već i uštedom troškova
,
što je element koji je bliži oblicima interesnog udruživanja
trgovačkih društava.
GERMANSKI sistem
U zemljama germanskog sistema ne postoji jedinstven termin za „trgovačko društvo“ adekvatan takvom
pojmu u romanskim zemljama, ali se ovde sreću 2 pojma:
Geselsaft
(za
sosijet)
i
Ferain
(za asosiejšn).
- Kriterijumi razgraničenja između ovih pojmova nisu adekvatni kriterijumima razgraničenja u romanskom
sistemu, jer se i udruženje, građansko društvo (Ferain) može obrazovati sa ciljem sticanja dobiti, dok može
postojati i trgovačko društvo (Geselsalf) koje nema lukrativni cilj.
- Prema tome, u germanskom sistemu trgovačkom društvu odgovaraju pojmovi Geselsalf
ili Ferain kada
imaju lukrativni cilj, a kada nemaju takav cilj, smatraju se građanskim društvima.
ANGLOAMERIČKI sistem
U ovom sistemu nema identičnog pojma koji bi bio komparativan pojmu „trgovačko društvo“ kontitentalnog
prava.
- Pojam
partnership
adekvatan je samo ortačkoj formi trgovačkog društva i to kad ima lukrativni cilj.
- Engleski pojam
company
i adekvatan američki pojam
corporation
takođe nisu ekvivalentni celovitom
pojmu trgovačkog društva kontinentalnog prava, već samo društvima – institucijama, koja predstavljaju
pravna lica, pod uslovom da imaju lukrativni cilj
(pošto se
company
ili
corporation
mogu obrazovati i sa nelukrativnim
ciljem, što je slučaj i sa germanskim sistemom)
.
-
Prema tome, pojmu trgovačkog društva u angloameričkom sistemu odgovara zajednica pojmova
partership
i
company
(
corporation
), pod uslovom da
company
(
corporation
) ima lukrativni cilj.
ZADRUŽNA DRUŠTVA
Budući da mogu postojati razne vrste zadruga, njihova ciljna funkcija je raznovrsna;
zadruge sa lukrativnom
ciljnom funkcijom
(čiji se status delom razlikuje, s obzirom na zadružne principe, od statusa privrednog društva)
i
zadruge sa
nelukrativnom ciljnom funkcijom
(čiji se status, s obzirom na zadružne principe, delom razlikuje od statusa raznih
udruženja)
.
- U svakom slučaju, i zadruge sa profitnom ciljnom funkcijom u osnovi ipak imaju prirodu specifičnih
zadružnih
(trgovačkih)
društava, čija se posebnost diktira zadružnim principima.
NAŠ SISTEM
Harmonizujući pravne forme trgovačkih društava (ortačko, komanditno,
DOO
i
AD
), ZOPD upotrebljava,
ujedno, termin „
privredna društva
“ za njihovo označavanje, a ne i termin „trgovačka (trgovinska) društva“.
- Naše pravo ima jedinstvenu definiciju pojma „privredno društvo“ (
pravno lice koje obavlja delatnosti u
cilju sticanja dobiti
), a sadrži i definiciju svakog pojedinačnog privrednog društva.
- ZOPD, ujedno, prihvata
moderan koncept uređivanja svih pravnih formi privrednih društava
, nasuprot
konceptu postojanja posebnih zakona za svaku formu trgovačkog društva ili konceptu postojanja posebnog
zakona za društva kapitala i posebnog za društva lica.
- Konačno, naše pravo
posebnim zakonom
uređuje
i zadružna društva
(zadruge).
POKUŠAJ DEFINICIJE
Bez obrzira na izvesne osobenosti različitih pravnih formi privrednih (trgovačkih) društava, posebno
društava sa pravnim subjektivitetom (što je slučaj u naš i u romanskim zemljama sa svim formama
društava) i društva bez pravnog subjektiviteta (što je slučaj sa germanskim i anglosaksonskim zemljama i
pravima oslonjenim na te pravne tradicije), kao i na činjenicu da postoje jednočlana privredna društva, čini
se da se privredna društva mogu definisati:
kao tehnika (pravna forma) organizovanja preduzeća
, na osnovu određenih uloga,
od strane pravnih i/ili fizičkih lica
(jednog ili više)
u cilju sticanja dobiti – profita
(pravilo)
ili postizanja određenih neekonomskih ciljeva
(izuzetak),
sa određenom pravnom samostalnošću
u odnosu na osnivače i docnije ortake, članove i akcionare
i sa određenom otvorenošću
za docnije pristupanje drugih lica.
8. VRSTE PRIVREDNIH DRUŠTAVA
KLASIČNA PODELA
Klasična i moglo bi se reći uobičajena klasifikacija trgovačkih društava je klasifikacija na društva lica i
društva kapitala.
I.
DRUŠTVA LICA
(trgovački ortakluci) odlikuju:
1.
personalna svojstva
,
poznanstvo
i
poverenje članova
i otuda i
neograničena odgovornost za
obaveze društva
;
2.
u društvu dominiraju
elementi intuitu personae
;
3.
otuda i ustupanje udela trećem licu po pravilu traži saglasnost svih ortaka;
4.
činjenice vezane za ličnost članova – ortaka
(smrt, poslovna nesposobnost nekog člana, istupanje iz
društva, isključenje itd)
po pravilu
vode prestanku društva
;
5.
ovim društvom upravljaju ortaci, a ne posebni organi
(koje i ne mora da ima)
;
6.
u društva lica obično se ubrajaju
ortačko trgovačko društvo
i
komanditno društvo
(obično).
II.
DRUŠTVA KAPITALA
(kompanije, korporacije) odlikuje:
1.
iščezavanje personalnih svojstava
i
dominacija interesa kapitala
;
2.
udeli
u društvu relativno su lako prenosivi;
3.
društvo ne prestaje zbog činjenica vezanih za pojedinog člana ili akcionara
(smrt, poslovna
nesposobnost, isključenje, istupanje)
i ne postoji odgovornost za obaveze društva prema trećem licu,
već samo obaveza snošenja rizika poslovanja do iznosa uloga;

3.
Zavisno OD VREMENA OSNIVANJA, privredna društva se dele na:
-
društva osnovana na određeno
i
-
neodređeno vreme
.
4.
Zavisno OD DELATNOSTI, privredna društva se mogu podeliti na:
-
ona koja obavljaju komercijalne delatnosti
(društva privatnog prava) i
-
ona koja obavljaju delatnosti javnog sektora
(društva privatnog i javnog prava).
5.
Polazeći OD ODGOVORNOSTI ČLANOVA, razlikuju se:
-
privredna društva
sa ograničenom odgovornošću
i
-
ona
sa neograničenom odgovornošću
.
6.
Privredna društva
sa subjektivitetom
(društva kapitala) i privredna društva
bez subjektiviteta
(društva lica).
7. Opšta
i
specijalizovana
privredna društva.
8.
Registrovana
privredna društva i
faktička
privredna društva.
9.
Zavisno OD BROJA ČLANOVA:
-
jednočlana
i
-
višečlana društva
.
10.
Zavisno OD DELATNOSTI I CILJA:
-
privredna društva koja se formiraju
za lukrativne delatnosti i ciljeve
,
-
i društva
za nelukrativne delatnosti i ciljeve
(društva za dobrotvorne, kvazidobrotvorne i
socijalne ciljeve).
11.
Zavisno OD STEPENA SAMOSTALNOSTI I POVEZANOSTI PUTEM KAPITALA:
-
matična
(kontrolna) društva i
-
zavisna
(kontrolisana) društva i
-
samostalna
(nepovezana) društva.
12.
U ZEMLJAMA EU
:
-
nacionalna privredna društva
i
-
nadnacionalna društva
– društva na nivou EU.
ZAKLJUČAK o KLASIFIKACIJAMA
Bez obzira na različite kriterijume klasifikacija trgovačkih društava, u različitim pravnim sistemima, čini se,
polazeći od kontinentalne terminologije, da je 5 trgovačkih društava najprisutnije:
1. ortačko društvo;
2. komanditno društvo;
3. komanditno društvo na akcije
(koje je sve ređe u praksi i kad ga zakoni dozvoljavaju)
;
4. DOO i
5. AD.
- Pored ovih opštih formi trgovačkih društava, postoje
i trgovačka društva sa specijalizovanim
statusom
: banke i kreditna društva, osiguravajuće društva, društva sa promenljivim kapitalom, društva za
upravljanje, društva kooperative itd.
- Najzad, specijalan status imaju i
JAVNOPRAVNA DRUŠTVA
:
1.
društva kontrolisana od države
(društva za koja postoji javni interes, pa i kad država nema
učešće u njima – vodovod i druge komunalne delatnosti, elektroprivreda, železnica, pošta i sl),
2.
mešovita društva
– koja nastaju udruživanjem javnog i privatnog kapitala), kao i
3.
zadružna društva i društva građanskog prava
(građanski ortakluk).
9. KONSTITUTIVNI ELEMENTI PRIVREDNOG DRUŠTVA
1. UGOVOR O OSNIVANJU PRIVREDNOG DRUŠTVA (osnivački akt)
-
Pravno, privredno društvo je ugovor
(atipično je jednočlano društvo)
, uključujući i društvo sa pravnim
subjektivitetom.
-
Ugovor o osnivanju mora biti sačinjen
u pisanoj formi
(
forma ad solemnitatem)
, a nekad se traži
i neki
oblik svečane forme
(overa potpisa u sudu, sačinjavanje ili overa od strane notara i sl)
.
-
Opšti uslovi ugovornog prava
koji se traže za punovažnost ugovora zahtevaju se podjednako i za
ovaj ugovor, budući da i on
ima
obligaciona dejstva
(
sposobnost ugovornih strana
,
forma
,
predmet
,
saglasnost volja
,
kauza
)
.
-
Za razliku od opštih pravila ugovornog prava, koja važe za ugovore koji imaju obligaciona dejstva,
budući da ovaj ugovor može
da ima
i statusna – institucionalna dejstva
(kada na njegovoj osnovi
nastaje privredno društvo kao pravni subjekt)
, u ovom ugovoru ima i određenih posebnih pravila koja
proizlaze iz ovog dejstva.
Pomenimo neka najvažnija.
1. Prvo, za
AD
sa javnim upisom akcija
, ugovor o osnivanju društva potpisuju samo osnivači društva,
ali ne i ostali akcionari;
2. Drugo, moguće su izmene ugovora o osnivanju za društva kapitala bez saglasnosti svih članova,
dakle
tehnikom rada skupštine društva
– zakonom ili na osnovu zakona statutom propisane
većine, za šta je osnov odgovarajuća ugovorna klauzula za
DOO
(dakle, zasniva se na volji ugovornih
strana, a svojom fleksibilnošću omogućuje funkcionisanje takvog društva kapitala)
.
- Na ovaj način omogućuje se da ova društva funkcionišu
tehnikom rada organa društva
, jer ovim društvima
nakon osnivanja upravljaju organi, a ne osnivači i docniji članovi
(akcionari)
.
Ovo je, međutim, u potpunosti tačno
za
AD
sa javnim upisom akcija, koje i na ovaj način ispoljava sve odlike društva kapitala, ali ne i za
DOO
(i delom i za AD
bez javnog upisa akcija)
koje i nakon osnivanja zadržava dosta personalnih karakteristika, tako da su umesto organa
društva, ipak, često u funkciji članovi ili akcionari društva.
Svi kompanijski zakoni, pa i ZOPD, uređuju:
1.
BITNE ELEMENTE
ugovora o osnivanju privrednog društva
, te bi izostanak nekog od ovih bitnih
elemenata činio ugovor o osnivanju ništavim i
2.
FAKULTATIVNE ELEMENTE
koji zavise od prirode društva i čije izostajanje ne čini takav ugovor
po samom zakonu ništavim, budući da ih tada nadomešćuju dispozitivne zakonske norme.
Ugovor o osnivanju privrednog društva, pored obligacionih
(ugovornih)
, može da ima i
statusna
(institucionalna) obeležja
(društva sa pravnim subjektivitetom)
. Upravo ova statusna svojstva i čine ovaj
ugovor specifičnim u odnosu na ugovore koji imaju samo obligaciona svojstva. Jedna od važnih
specifičnosti, koja je upravo posledica činjenice da na osnovu ovog ugovora može nastati
privredno društvo
kao pravni subjekt koji se upisuje u registar
, jeste
specifičnost mogućnosti potpunog raskida ugovora
.
Naime, potpun raskid ugovora o osnivanju privrednog društva koji ima ne samo obligaciona već i statusna
dejstva pretpostavlja
i prestanak društva
nastalog na toj osnovi, te bi to mogao biti nekakav specifičan
osnov prestanka društva koji bi se mogao realizovati ne samo u sledstvu pravila o raskidu ugovora, već i
pravila o prestanku društva
(
RAZVRGNUĆE DRUŠTVA
).
Ugovorne strane za ugovore o osnivanju privrednog društva mogu biti
i FIZIČKA
i
PRAVNA LICA
.
Po pravilu, ovaj ugovor nije bilateralan već
multilateralan
, ali se
uglavnom ne propisuje maksimalan broj
ugovornih strana
.
- Ako društvo u međuvremenu spadne na jedno lice, zakoni redovno ostavljaju rok za preobražaj u drugu
formu ili pristupanje novog.
RAZGRANIČENJE UGOVORA O OSNIVANJU PRIVREDNOG DRUŠTVA od SRODNIH UGOVORA

pravilu nije slučaj sa otvorenim akcionarskim društvom, a nekad ni sa društvom sa ograničenom odgovornošću, zbog
realnosti kapitala i nemogućnosti izvršenja na takvom ulogu
).
Vrednost uloga u novcu i naturi čini
početni osnovni kapital društva
(izvori sredstava društva, pasiva društva)
,
dok sami ulozi čine
imovinu društva
(aktiva, sredstva društva)
.
Pravilo je da se u momentu konstituisanja društva imovina društva i njegov osnovni kapital poklapaju.
4. AFFECTIO SOCIETATIS (volja da se osnuje društvo)
Najzad, konstitutivni element privrednog društva je i volja da se stvori društvo i da se u njemu sarađuje sa
drugim osnivačima i članovima društva (
affectio societatis
), pošto se svaki ulog u cilju sticanja dobiti ne
smatra trgovačkim društvom. Ova namera pretpostavlja
aktivan
,
zainteresovan pristup
,
konvergenciju
interesa
i
ravnopravnost članova
.
- Intezitet ove namere zavisi od vrste društva – ako je veći rizik ortaka
(neograničena odgovornost)
affectio
societatis
je jače izražen. Što je društvo manje, čvršća je veza osnivača i članova društva sa društvom. Čak
i unutar istog društva
affectio societatis
nije uvek podjednako izražen kod svih članova (
npr. akcije sa pravom
glasa i bez prava glasa i slično)
.
-
Affectio societatis
mora da postoji tokom trajanja članskog statusa u društvu
.
10. PREDUGOVOR, GRAĐANSKI ORTAKLUK i PREDDRUŠTVO
PREDUGOVOR o ZAKLJUČENJU UGOVORA o OSNIVANJU DRUŠTVA
Osnivači koji nameravaju da osnuju privredno društvo mogu da zaključe
tzv.
predugovor o zaključenju
ugovora o osnivanju privrednog društva, u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava
(traži se ista forma
kao i za ugovor o osnivanju društva, koji je i kauza ovog predugovora – pisana forma kao bitna i svečana forma: overa
potpisa ili forma notarskog akta)
.
- Predugovor (
predosnivački ugovor
), mora sadržati
sve bitne elemente budućeg osnivačkog ugovora
da bi
bio punovažan kao predugovor
(da bi obavezivao na sklapanje osnivačkog ugovora)
, u protivnom, konstituisao bi
samo određene obaveze za ugovorne strane, budući da je stvorio elemente ortačke zajednice.
ODGOVORNOST za pravne poslove osnivača nakon zaključenja ugovora o
osnivanju,
a pre registracije društva
Pravni subjektivitet privrednih društava stiče se registracijom. Između zaključenja ugovora o osnivanju i
registracije, postoji potreba da se zaključe niz pravnih poslova, u ime društva
(ugovori o radu, ugovori o
kupovini, ugovori o zakupu, ugovori o tekućem računu itd).
- Postavlja se pitanje ko treba da izvrši ovaj pravni posao:
–
privredno društo kad postane pravni subjekt ili
–
osnivači
?
- To je bitno zbog trećih lica, jer privredno društvo još uvek ne postoji, pa ne može biti ni njegovog
ovlašćenja za sklapanje ugovora.
Moguće su različite solucije.
1.
PREDDRUŠTVO
Prvo, zakon (
poput zakona koji se zasnivaju na tradiciji germanskog prava koja propisuje ustanovu tzv.
preddruštva
)
može kreirati
ortačko građansko društvo
, koje:
-
nije pravni subjekt
;
-
ali može da
preuzima prava i obaveze za buduće društvo
, i
-
kao i
prava i obaveze
zajedničke nepodeljene imovine osnivača članova preddruštva
,
a ne
posebne imovine svakog člana preddruštva i ne preddruštva (nema subjektivitet).
-
U pravnom prometu preddruštvo ne nastupa za svoje osnivače,
nego za buduće trgovačko
društvo
koje će iz njega nastati,
odn.
čijim nastankom preddruštvo prestaje.
-
Dakle, u ovom slučaju se prava i obaveze sa preddruštva,
nastankom društva,
automatski prenose
na njega
i
preddruštvo prestaje da postoji
.
2.
SOLIDARNA ODGOVORNOST OSNIVAČA i DRUŠTVA nakon RATIFIKACIJE
Drugo, sami osnivači iz ugovora o osnivanju privrednog društva mogu se tretirati
kao neka vrsta ortačke
zajednice
(
s obzirom na to da ZOO ne reguliše ugovor o ortakluku, što je u osnovi pravna priroda ovog ugovora;
Skica za Zakonik o obligacijama i ugovorima
prof. Konstantinovića ovaj ugovor regulisala je pod ne baš spretnim
nazivom, verovatno izbegavajući turcizam „privredno udruženje građana“),
te da kao takvi, po zakonu odgovaraju
na toj osnovi
solidarno neograničeno prema poveriocima iz tih ugovora
.
- Po nastanku društva, u ovom slučaju nema automatskog prenosa na njega prava i obaveza „osnivača“,
već društvo preuzima ova prava i obaveze, u skladu sa pravilima ugovornog prava
(
ugovorna cesija
potraživanja i prava, preuzimanje ispunjenja, pristupanje dugu, zamena dužnika, ratifikacija itd
).
Čini se da je pravno prihvatljiviji princip da
solidarno i neograničeno odgovaraju lica koja su zaključila dati
pravni posao,
osim ako je drukčije ugovoreno sa trećim licima.
**Ovakav koncept odgovornosti osnivača (
koji u konkretnom ugovoru sa trećim licem nisu oslobođeni te
odgovornosti
) za obaveze iz faze osnivanja privrednog društva, a u vezi sa njegovim osnivanjem
(kao i
odgovornosti drugih lica koja su u ovoj fazi delovala komisiono za buduće društvo)
prihvata i naš raniji ZOPD, dok
novi zakon nema o tome izričita rešenja.
11. PRAVNI SUBJEKTIVITET PRIVREDNOG DRUŠTVA
Privredno društvo predstavlja institucionalno jedinstvo:
a) personalnog supstrata – zaposleni i uprava i
b) materijalnog supstrata – imovina.
- Pitanje je, međutim, da li se na ovoj osnovici rađa novi pravni subjekt, koji se ne „gubi“ u svom supstratu,
već u izvesnoj meri od njega „distancira“ i ima samostalan pravni život? U odgovoru na ovo pravno pitanje
istorija pravne misli uknjižila je 2 razvojna pravca.
1
. NEGACIJA
Prvi pravac karakteriše se
nepriznavanjem svojstva pravne ličnosti
privrednom društvu. Reč je o
tzv.
NEGATORSKIM TEORIJAMA
koje imaju različite varijante (teorija interesa, teorija ciljne imovine, teorija
kolektivne imovine), ali kojima je zajedničko isticanje u prvi plan
personalnog i materijalnog supstrata
privrednog društva.
2
. AFIRMACIJA
Drugi pravac karakteriše se
priznavanjem svojstva pravne ličnosti
privrednom društvu koje se
osamostaljuje nad svojim supstratom. Ovaj pravac takođe ima više varijanti.
a) Po
TEORIJI FIKCIJE
–
pravno lice je fikcija
pravnog poretka, budući da jedino fizička lica uistinu mogu biti
lica koja imaju svoju volju i samo ona mogu tu volju izražavati.
b)
TEORIJA REALNOSTI
– pak, pravno lice
(i privredno društvo kao takvo)
shvata
kao društvenu stvarnost
,
realnost
, te su i pravni odnosi u koje ono stupa
realni odnosi
.
c) Teoriji realnosti pravnog lica utrla je put
INSTITUCIONALNA TEORIJA
privrednog društva koja je u njemu
videla
samostalni subjekt
,
potpuno odvojen od svog personalnog supstrata
, i zaposlenih i osnivača.
Ima vlastite interese, koji mogu biti suprotni čak i interesima većinskog vlasnika.

12. PROBIJANJE PRAVNE LIČNOSTI
Pojavljuju se razne zloupotrebe preduzeća u cilju izigravanja poverilaca, te je postojala potreba za
stvaranjem
tzv
. odbrambenog mehanizma. Taj mehanizam je upravo institut probijanja pravne ličnosti.
Ukoliko sud otkrije da je osnivanje društva bilo zloupotrebljeno za ostvarivanje zakonom nedozvoljenih
ciljeva, doći će do probijanja pravne ličnosti, u kom slučaju će biti identifikovan stvaran odnos između
društva i osnivača koji su društvo koristili za prevarne ciljeve. U tom slučaju vlasnik društva snosiće
neograničenu odgovornost za obaveze društva kapitala i neće uspeti da se ,,sakrije iza njegove ličnosti“.
Komanditor, član DOO i akcionar (kao i zakonski zastupnik tog lica ako je ono poslovno nesposobno), koji
zloupotrebi pravilo o ograničenoj odgovornosti odgovara za obaveze društva.
- Smatraće se da postoji zloupotreba naročito ako to lice:
1) upotrebi društvo za postizanje cilja koji mu je inače zabranjen;
2) koristi imovinu društva ili njome raspolaže kao da je njegova lična imovina;
3) koristi društvo ili njegovu imovinu u cilju oštećenja poverilaca društva;
4) radi sticanja koristi za sebe ili treća lica umanje imovinu društva, iako je znalo ili moralo znati da
društvo neće moći da izvršava svoje obaveze.
- Tužilac je poverilac društva.
- Rok za ostvarivanje prava poverilaca po ovom osnovu je
6 meseci
od dana saznanja za zloupotrebu,
odn.
5 godina
od dana zloupotrebe.
Takođe, bitno je da se kaže da se ova ustanova primenjuje
samo na društva kapitala
, a ne i društva lica,
jer njihovi članovi odgovaraju neograničeno solidarno svojom ličnom imovinom. Ovo se ne odnosi samo na
komanditora kao člana jednog tipa društva lica, jer on odgovara kao i član DOO-a.
Svrha ove ustanove je korektivna, ispravljajuća. Naime, načelo je da članovi društva kapitala ne snose
odgovornost, nego samo snose rizik do uloženog (eventulno odgovaraju do visine neunetog, a ugovorenog
uloga).
Time što, načelno, ne odgovaraju, članovima se pruža sloboda da hrabrije ulažu na tržištu i uopšte da
ulaze u riskantnije poslovne poduhvate, jer mogu da izgube samo uloženo, ali ne i da odgovaraju.
Međutim, ova vrsta moralnog hazarda (podstaknutosti) korigovana je ustanovom probijanja pravne ličnosti
kada dođe do preterivanja u tom hazarderstvu, rizikovanju i kada se samo pravno lice zloupotrebi do te
mere da se ne vodi više računa o njegovim interesima, nego o interesima članova, što je konceptualno
pogrešno, jer je interese društva uvek "stariji" od interesa članova.
Potrebno je imati u vidu da se ova ustanova najčešće primenjuje na DOO, jer su ona najčešće porodičnog
tipa, maločlana, pa stoga i postoji rizik identifikacije društva sa ličnostima u poslovanju i prisvajanju profita,
a ne i u snošenju gubitaka, pa se zato putem ove ustanove to želi da ispravi.
BUDUĆNOST USTANOVE
Ustanova “probijanja pravne ličnosti“ polako i naizgled stidljivo ulazi u naš pravni život. “Zasluga“ za ovu
sporost i kolebljivost pripada svakako kolebljivom zakonodavcu, a još vise zbunjenoj i nekritičkoj, katkad i
neodgovornoj sudskoj praksi. U međuvremenu, ne samo zbog ovoga ali svakako u dobroj meri i zbog
ovoga, sigurnost svojine i ugovora u nas, što je kamen temeljac moderne tržišne privrede, dovedena je do
ranga vlastitog privrednog samoubistva. Ostaje da verujemo da će naša sudska praksa na osnovu novog
zakonskog rešenja imati više sluha za potrebe života ove ustanove i vise odgovornosti radi svih učesnika u
privrednopravnom saobraćaju, i u pravnom saobraćaju uopšte i radi pravne sigurnosti. Pri tom, naravno, ne
treba nikad zaboraviti da je pravni subjektivitet društava kapitala – pravilo
i da je “
probijanje pravnog
subjektivitet“ – izuzetak
,
ali čija primena ne sme izostati kad su za to ispunjene odgovarajuće pretpostavke.
13. IMOVINA PRIVREDNOG DRUŠTVA (svojina društva)
MATERIJALNI SUPSTRAT
privrednog društva čini
njegova imovina
.
- Imovinu privrednog društva čine: pravo svojine, udeo, akcije u drugom privrednom društvu, pravo
industrijske svojine, potraživanja i druga imovinska prava.
-
PREDMETI
ovih prava čine
imovinsku masu
(stvari i novac).
- Svako privredno društvo ima svoju imovinu kojom obavlja delatnost i kojom odgovara za preuzete
obaveze u pravnom prometu sa trećim licima.
PERSONALNI DEO SUPSTRATA
privrednog društva čine: osnivači, zaposleni, neki autori dodaju
posebno i upravu.
POJAM IMOVINE i KAPITALA
Imovinu privrednog društva čini
ukupnost prava
koja
pripadaju privrednom društvu kao pravnom licu
:
1. pravo svojine,
2. udeo u drugom privrednom društvu,
3. pravo industrijske svojine,
4. autorsko pravo,
5. potraživanja (uključujući i ona iz hartija od vrednosti) i
6. sva druga prava imovinskog karaktera.
-
PREDMETI
ovih prava čine
imovinsku masu
(stvari i novac).
- Naime, imovina obuhvata
celokupnost prava
koja pripadaju
jednom pravnom licu
, a ona mogu biti i
stvarna
(pravo svojine, pravo zaloge), ali i
obligaciona
(pravo zakupa, pravo posluge i sl).
Ako u imovinu privrednog društva ulazi pravo svojine na nekoj stvari koja je predmet tog prava I koje čini njegovu
imovinsku masu, onda privredno društvo odgovara za svoje obaveze tom stvari.
- S druge strane, ako u imovinu privrednog društva ulazi samo pravo zakupa na nekoj stvari, to privredno društvo ne
može odgovarati za svoje obaveze sa tom stvari koja je predmet prava zakupa, nego samo pravom koje mu iz tog
ugovora pripada (sa tom stvari odgovara za svoje obaveze privredno društvo u čiju imovinu ulazi pravo svojine na toj
stvari, ali opterećeno pravom zakupa koje pripada imovini drugog privrednog društva).
-
NETO IMOVINA (KAPITAL) DRUŠTVA
je
razlika
između vrednosti
imovine
i
imovine društva
.
-
Osnovni (registrovani) kapital
društva
je
novčana vrednost
uloga članova društva u društvo
koja je
registrovana u skladu sa zakonom koji uređuje registraciju.
JEDINSTVENOST IMOVINE
- Imovina privrednog društva je jedinstvena –
JEDNO PRIVREDNO DRUŠTVO MOŽE IMATI SAMO JEDNU
IMOVINU
, kojom odgovara za svoje obaveze
u izvršnom
,
likvidacionom
i
stečajnom postupku
.
- Ista imovina
ne može pripadati različitim subjektima
,
već samo jednom licu
(
pravnom ili fizičkom
). Usled,
toga omogućuje se i konstrukcija pojma imovine privrednog društva, koja je svojina privrednog društva, i
odvajanje njenog pravnog režima od pravnog režima pravnog ili fizičkog lica osnivača – člana privrednog
društva.
OBAVEZE
-
Obaveze ne čine imovinu,
VEĆ SU NJENI TERETI
, jer
imovinu čine samo prava
(vreme ulaska
prava u imovinu i izlaska iz nje određuje po pravilima stvarnog i obligacionog prava).
-
Otuda,
imovina nema aktivu i pasivu
, već može postojati
samo aktiva i pasiva imovinske mase
.
-
Ako su obaveze (
tereti) veći od imovine (prava
), privredno društvo je
prezaduženo ili insolventno
,
što
vodi njegovom stečaju
.

- Poveravajući
profesionalnoj upravi
vođenje poslovanja privrednog društva, vlasnik može izabrati
profesionalne kontrolore
poslovanja privrednog društva, kako bi blagovremeno dobijao kvalifikovane
izveštaje o pulsiranju privrednog društva i kako bi blagovremeno mogao povući odgovarajuće poteze
(smenjivanje uprave i dovođenje nove, statusne promene privrednog društva, reorganizacija, prepuštanje društva
drugom vlasniku u postupku preuzimanja i sl).
4) Četvrto,
DOBIT
.
- Vlasnik sudeluje u svim rezultatima poslovanja privrednog društva –
deli dobit
ili
snosi gubitke
. Činjenica
da se ekonimski rezultati poslovanja privrednog društva odražavaju direktno u imovini vlasnika jedna je od
ključnih poluga preduzetništva:
nema socijalizacije gubitaka i privatizacije dobiti.
I uspeh i neuspeh
“pogađa“ samo vlasnika.
5) Peto,
RASPOLAGANJE VLASNIŠTVOM
.
- Vlasnik akcija ili udela privrednog društva ima mogućnost raspolaganja, i to na način koji zavisi od forme
privrednog društva (prenos akcija, prenos udela). Vlasnik može zaključiti i ugovor o zakupu privrednog
društva, naplaćujući zakupninu, a zakupac vodi poslovanje privrednog društva za svoj račun, s tom što ga
ne može otuđiti, jer nema pravo svojine.
Ugovor o zakupu privrednog društva
u našem pravu nije regulisan,
ali bi se mogle primeniti norme ugovora o zakupu, uz njihovu korekciju diktiranu osobenostima predmeta
zakupa.
- Vlasnik može zaključiti i ugovor o upravljanju privrednim društvom sa profesionalnim menadžerima (fizička
i pravna lica). Ni ovaj ugovor nije posebno regulisan u našem pravu, ali bi se na njega mogle primeniti
odgovarajuće norme iz ugovora o nalogu i ugovora o delu.
6) Šesto,
IZVRŠENJE na AKCIJAMA i UDELIMA
.
- Budući da akcije i udeli kao svojevrsno “vlasništvo nad privrednim društvom“ ulaze u imovinu njihovog
vlasnika u obimu vlasništva (akcije, udeo u društvu lica i društvu sa ograničenom odgovornošću), mogu biti
i predmet izvršenja u izvršnom, stečajnom i likvidacionom postupku koji se vode nad vlasnikom (izvršenje
nad pravom). Ova prava takođe mogu biti predmet zaloge, ali u skladu sa statutom privrednog društva
(moguća su, pri tom, i razna ograničenja: obaveza da se stečeno ponudi na otkup vlasniku, pravo preče
kupovine drugih “vlasnika nad privrednim društvom“ i sl).
7) Sedmo,
UGOVORNI KARAKTER RADNOG ODNOSA
.
- Zaposleni stupaju u radni odnos sa privrednim društvom, koje sa njima sklapa
ugovor o radu u svoje ime i
za svoj račun
, ali ekonomski to čini za račun vlasnika akcija ili udela u privrednom društvu.
8) Osmo,
PRESTANAK
.
Snoseći ekonomski rizik poslovanja privrednog društva, vlasnik je taj koji odlučuje o njegovoj sudbini
(likvidacija). Ako privredno društvo ne daje očekivane efekte, vlasnik može odlučiti, pored ostalog, i da ono
prestane likvidacijom, da bi nakon toga osnovao drugo privredno društvo, za drugu delatnost i sl.
14. DEO PRIVREDNOG DRUŠTVA – OGRANAK
OGRANAK (deo privrednog društva, podružnica, filijala) je
izdvojeni organizacioni deo privrednog
društva preko koga društvo obavlja delatnost
, u skladu sa zakonom.
- Ogranak
nema svojstvo pravnog lica
, a u pravnom prometu
istupa
u ime i za račun privrednog
društva
.
- Privredno društvo
neograničeno odgovara za obaveze prema trećim licima
koje nastanu u poslovanju
njegovog ogranka.
1. Ogranak
NEMA SVOJU IMOVINU
– imovina je
jedinstvena
i
nedeljiva kategorija celog privrednog
društva
. Ovakvim rešenjem omogućuje se veća pokretljivost.
- Omogućeno je da se za deo privrednog društva vodi
poseban obračun rezultata poslovanja
. Ovaj
obračun može se organizaciono voditi ili na nivou privrednog društva ili na nivou ogranka, zavisno od
postavke unutrašnje organizacije, ali je bitno da on
ne može voditi njegovoj imovinskoj samostalnosti
, pošto
je subjekt i ovog dela imovine privredno društvo kao celina. Činjenica je da
ogranak nema svojstvo pravnog
lica,
iako se obavezno upisuje u registar.
2. Ogranak
NEMA SVOJE ORGANE
koji bi izražavali njegov pravni subjektivitet.
- Ovo ne znači da ogranak ne može da ima svog rukovodioca koji nema status uprave (direktora)
privrednog društva, ali može na osnovu akta o obrazovanju ogranka da ostvaruje neka zastupnička
ovlašćenja za ogranak
(ovlašćenje iz oblasti radnih odnosa, disciplinske vlasti, zastupanja)
.
Pored istaknutog, ogranak odlikuju i sledeće obeležja:
1. ogranak
nema poslovno ime
, ali
ima
svoj
naziv
koji sadrži
i poslovno ime privrednog društva
;
2. ogranak
obavlja poslove iz pretežne delatnosti privrednog društva
, u principu, ali može imati i
neku pretežnu delatnost koja se razlikuje od te delatnosti društva;
3. ogranak
nema svoje sedište
, ali ima mesto obavljanja poslova iz delatnosti privrednog društva;
4. ogranak
nema svoje opšte akte
;
5. ogranak
nije subjekt statusnih promena
;
6. ogranak
nije subjekt stečaja
i likvidacije
(
ipak neka zakonodavstva, s obzirom na to da i strana lica
mogu osnovati ogranak, dozvoljavaju i samostalni stečaj ogranka ili istovremeni
tzv. sekundarni stečaj
ogranka
sa stečajem društva prema mestu sedišta
);
7. ogranak
nije subjekt promene pravne forme
privrednog društva;
8. ogranak
nema parničnu sposobnost
(
u novije vreme i ovo pravilo trpi značajne korekcije
);
9. ogranak se
registruje prema mestu obavljanja poslova
ili
sedištu društva
(
obavezna registracija
postoji kad je reč o ogranku stranog lica ili ogranku koji ima samostalnog zastupnika
).
NEIMENOVANI DELOVI (autonomno određenje)
Kompanijski zakoni, pored imenovanih delova privrednog društva (ogranak, filijala, podružnica), prepuštaju
samom privrednom društvu ovlašćenje da svojim aktima uredi i druge organizacione delove i stepen
njihove samostalnosti u društvu (radne jedinice, poslovne jedinice, pogone, fabrike, centre troškova,
profitne centre, obračunske jedinice i sl), uz uvažavanje specifičnosti svakog privrednog društva
(veličina,
tehnološki red, organizacija, teritorijalna dislokacija, broj i karakter delatnosti, tehnički uslovi proizvodnje, specifičnosti vršenja usluga i sl
.).
- Kompanijski zakoni u osnovi se ne bave unutrašnjom organizacijom privrednog društva, budući da je to
segment regulative statute društva ili drugog akta koji uređuje tu organizaciju. Unutrašnja organizacija
privrednog društva u osnovi nije značajna za treća lica, te i akt koji je uređuje ne mora da bude predmet
dostave u registar društava, osim ako nije reč o delovima sa statusom ogranka.
STRANO PREDSTAVNIŠTVO
Predstavništvo stranog privrednog društva je njegov izdvojeni deo koji može obavljati
prethodne
i
pripremne radnje
za zaključivanje pravnog posla tog društva
.
- Predstavništvo može zaključivati
samo pravne poslove u vezi sa svojim tekućim poslovanjem
.
- Strano privredno društvo odgovara za obaveze prema trećim licima koje nastanu u poslovanju
predstavništva.

-
preduzeće se može
TRAJNO STEĆI
i posredno
sticanjem svih udela ili akcija
u privrednom društvu
nosiocu preduzeća;
-
preduzeće se može
DATI
u zakup
ili
na plodouživanje
;
Najvažniji način prenosa preduzeća drugom nosiocu je prodaja ugovorom o prodaji imovine.
ODGOVORNOST prilikom PRODAJE PREDUZEĆA ili DELA PREDUZEĆA
Posebno osetljivo jeste pitanje
odgovornosti za nedostatke preduzeća
(kod raspolaganja imovinom). U
ovom pogledu smatra se da treba na odgovorajući način primeniti pravila o odgovornosti prodavca (nosioca
preduzeća) za materijalne i pravne nedostatke nedostatke stvari (bez pravnog kontinuiteta sa ranijim
nosiocem preduzeća).
- Sa ovim ne treba mešati prenos dela imovine kao celine kod statusnih promena, s obzirom na to da nije
reč o prodaji dela preduzeća (imovine), kada kupovna cena ulazi u imovinu dotadašnjeg nosioca preduzeća
(prodavca) i nema odgovornosti novog nosioca za obaveze prethodnog nosioca. U ovom slučaju, naime,
kod odgovornosti treba primeniti na odgovarajući način pravilo ZOO koje reguliše da
novi nosilac
preduzeća (sticalac)
odgovara za neprenete obaveze prenosioca (dotadašnjeg nosioca preduzeća čija je
to imovina)
ograničeno
(do vrednosti prenetog dela aktive), ali da odgovara
i raniji nosilac (prenosilac)
preduzeća
(te aktive) i to
solidarno
(uz mogućnost uzajamnog regresiranja).
16. SISTEMI OSNIVANJA privrednih društava
1. ZAKONSKI SISTEM
Privredna društva mogu se osnivati:
1)
samim zakonom
ili
2)
upravnim (administrativnim) aktom
, donetim na osnovu zakona.
- Ovaj sistem osnivanja, dominantan
u fazi administrativnog upravljanja privredom
, danas je
izuzetak
,
ali ipak postoji u većoj ili manjoj meri,
u svim zemljama u domenu javnog sektora
(osnivanje preduzeća u
državnoj svojini za obavljanje delatnosti od javnog interesa ili
tzv.
javne službe, koje osniva država ili jedinice
lokalne samouprave)
.
2. NORMATIVNI SISTEM
Slobodan sistem osnivanja. Danas je dominantan.
- Omogućuje osnivanje svakom osnivaču koji ispuni uslove koji su unapred u zakonu propisani i ako
ispoštuje propisani postupak.
- Praćen je registracijom, ali registar nema ovlašćenje da procenjuje celishodnost osnivanja, već
samo da
ispituje ispunjenost uslova
(formalnih) za osnivanje društva, koji su unapred u zakonu propisani.
- U vezi sa ovim postoji načelna ravnopravnost osnivača, kako domaćih, tako i stranih, kako fizičkih, tako i
pravnih lica.
3. SISTEM DOZVOLE (odobrenja, saglasnosti)
Nekad je za osnivanje privrednih društava i registraciju preduzetnika potrebno kao uslov odobrenje
nadležnog državnog organa.
- U nekim slučajevima, nadležni organ ima diskreciono ovlašćenje da ceni opravdanost osnivanja i da
zavisno od takve procene izda ili uskrati dozvolu za osnivanje, dok u nekim slučajevima ovog sistema
državni organ ili regulatorno telo nema takvo ovlašćenje, već samo utvrđuje ispunjenost uslova za takvo
osnivanje.
- Ovaj sistem, u jednoj ili drugoj formi, važi za osnivanje poslovnih banaka i osnivanje osiguravajućih
društava (potrebna je dozvoda NBS), osnivanje institucija finansijskog tržišta (traži se saglasnost Komisije
za
HOV
) i sl.
4. SISTEM KONCESIJE
Podvarijantu sistema dozvole predstavlja sistem koncesije, kada je osnivanje nekih privrednih društava ili
registracija preduzetnika za obavljanje zakonom propisanih delatnosti (eksploatacija prirodnih bogatstava:
rude, nafte i sl; korišćenje gradskog građevinskog zemljišta; korišćenje obradivog zemljišta; korišćenje
infrastrukturnih delatnosti, korišćenje zemljišta u slobodnim i carinskim zonama; korišćenje drugih
nepokretnosti i dobara od opšteg interesa, vršenje usluga komunalne delatnosti) uslovljeno
davanjem
koncesije nadležnog državnog organa
,
u propisanom javnom postupku
.
17. NAČELA i VRSTE REGISTRACIJE, SUBJEKTI i PREDMET UPISA
- Kod nas registraciju vrši Agencija za privredne registre
(APR).
- Registar je
javan.
Ima značajnu ulogu, jer omogućava partnerima i trećim licima upoznavanje sa svim
bitnim činjenicama za pravni promet, čime se smanjuju rizici zaključivanja pravnih poslova sa insolventnim
partnerima, nepostojećim partnerima i neovlašćenim licima.
- Registar se sastoji
od registarskih uložaka
sa registarskim listovima.
- Upis u registar obavlja se upisom u registarske uloške. Registarski uložak ima 2 dela:
1)
aktivan
(ulažu se listovi koje sadrže važeće podatke o subjektu upisa – sve promene registarskog
stanja) i
2)
pasivan
(ulažu se raniji registarski listovi koji više ne odgovaraju stvarnom stanju).
- U registru se vode:
1)
kontrolnik brojeva registarskih uložaka subjekta upisa
;
2)
zbirka isprava
(osnivački akti, rešenja nadležnih organa, overeni potpisi ovlašćenih lica za
zastupanje) i
3) druge propisane knjige i evidencije
SUBJEKTI UPISA –
u registar privrednih subjekata registruju se:
1)
sva privredna društva
;
2)
preduzetnici
;
3)
zadruge
;
4)
ogranci
;
5)
predstavništva
i drugi subjekti propisani posebnim zakonom.
PREDMET UPISA
Radi sigurnosti u pravnom prometu, u propisanom registru se registruju sve činjenice čije je saznavanje
bitno za stupanje subjekta u pravni promet. To su: poslovno ime, pravna forma, sedište, šifra i opis
pretežne delatnosti, datum i vreme osnivanja, brojevi računa u bankama, matični broj statist. zavoda,
podaci za identifikaciju osnivača, poresko-identifikacioni broj, ime i matični broj direktora/člana uprave, ime
i matični broj ostalih zastupnika, osnovni kapital.
- Registar sadrži i sledeće podatke o subjektu upisa
ako ti podaci postoje
: skraćeno poslovno ime,
poslovno ime na stranom jeziku, vreme trajanja (ako je na određeno), ime i matični broj prokuriste, ime i
matični broj zastupnika, kao i podaci o ogranku.
- Registar može, po zahtevu privrednog subjekta, voditi i sledeće upise: broj telefona privrednog subjekta, ,
e-mail adresu i adresu internet stranice.
- Najzad, registar sadrži i: podatke o likvidaciji i stečaju, zabeležbe bitne za pravni promet, godišnje
finansijske izveštaje, kao i sve promene registrovanih podataka.
VRSTE REGISTRACIJE:
- Po inicijatoru:
1. koje se vrše
po podnetoj prijavi subjekta upisa
i
2. koje se vrše
na zahtev nadležnog organa (
npr.
stečajnog suda)
- Po dejstvu:
1.
Konstitutivne
(sticanje subjektiviteta, registracija zastupnika, registracija osnovnog kapitala) i
2.
Deklarativne
–
obaveštavajuće
(delatnost, poslovno ime...)
- Posebnu vrstu čine:
Zabeležbe
(npr. zabeležba o pokretanju nekog spora)— deklarativno dejstvo.

BRISANJE iz REGISTRA
Kada registrator utvrdi po službenoj dužnosti da registrovani podatak ili dokument u momentu registracije
nije ispunjavao uslove za registraciju,
ukinuće svoju odluku
i
brisati iz registra taj podatak ili dokument
i to najkasnije
u roku od 6 meseci
od narednog dana od dana objave te registracije. Sa ovim brisanjem
uspostavlja se
prethodno registrovano stanje
.
- Protiv rešenja registratora o brisanju, podnosilac prijave ima pravo žalbe.
NIŠTAVOST privrednog društva (faktičko društvo)
Privredno društvo koje je osnovano u propisanom postupku i koje je registracijom
steklo subjektivitet
, a koje
ne ispunjava sve uslove za osnivanje
,
ništavo je
.
- Ovakvo društvo se u teoriji naziva
faktičko društvo - tobožnje društvo
. Dakle, za faktičko društvo
namera osnivača da osnuju društvo nije sporna - oni su jasno ispoljili svoju volju da osnuju društvo u
određenoj formi. Za faktičko društvo postoji registracija društva i ono je poprimilo formu trgovačkog društva
prema trećim licima, te ga otuda treba tako i prihvatiti, kao i njegove osnivače, zavisno od forme društva.
Ništavost faktičkog društva, međutim,
nema retroaktivan karakter
, zbog sigurnosti trećih lica. Ništavost je
izjednačena sa prestankom društva. Pravni akti i radnje koje su do tada sklopljene ili preduzete su validne.
- Ništavost osnivačkog akta (tim i društva) nema dejstvo na pravne poslove društva sa trećim licima.
- Ništavost utvrđuje sud.
- Ništavost registracije PD može tražiti
svako lice koje ima pravni interes
i to u roku od
30 dana
od dana
saznanja,
odn.
u roku od
godinu dana
od dana registracije.
- Po pokrenutom sporu, registrator vrši zabeležbu spora. U sledstvu ništavosti sprovodi se
prinudna
likvidacija društva
.
ODGOVORNOST za PONIŠTAJ REGISTRACIJE DRUŠTVA
U svim slučajevima ništavosti osnivačkog akta faktičkog društva, komanditori, članovi i akcionari
odgovaraju za izvršenje preuzetih obaveza društva prema savesnim trećim licima
„u meri u kojoj je to
potrebno", a ortaci i komplementari
solidarno neograničeno
.
POSTUPAK posle REGISTRACIJE
Nakon registracije privrednog društva i preduzetnika (dobijanja
matičnog broja
i poresko identifikacionog
broja) pristupa se izradi pečata, upisu u registar carinskih obveznika u upravi carina (ako se obavlja i
spoljnotrgovinski promet), podnose se zahtevi nadležnim inspekcijskim organima (tržišna inspekcija,
sanitarna inspekcija, inspekcija rada, građevinska inspekcija)
radi dobijanja rešenja o ispunjenosti uslova
za obavljanje registrovanih delatnosti i otvaraju se računi u bankama (umesto privremenog za potrebe
registracije).
19. OSNIVAČKI AKT i DRUGI AKTI PRIVREDNOG DRUŠTVA
OSNIVAČKI AKT i STATUT
Osnivački akt je konstitutivni akt društva koji ima:
1. formu
odluke
o osnivanju ako društvo osniva
jedno lice
ili
2. formu
ugovora
o osnivanju ako društvo osniva
više lica
.
- Prilikom osnivanja društva, potpisi na osnivačkom aktu overavaju se u skladu sa zakonom kojim se
uređuje overa potpisa.
- U OD, KD i DOO, osnivačkim aktom se uređuje
upravljanje društvom
i druga pitanja,
u skladu sa ovim
zakonom za svaku pojedinu pravnu formu društva.
-
AD
pored osnivačkog akta ima
i statut
kojim se uređuje upravljanje društvom i druga pitanja,
u skladu sa
ovim zakonom, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.
- Osnivački akt i statut sačinjavaju se
u pisanoj formi
i
registruju se u skladu sa zakonom o registraciji
.
IZMENE OSNIVAČKOG AKTA i STATUTA
Osnivački akt OD, KD i DOO
menja se
odlukom
ortaka, komanditora i komplementara,
odn.
skupštine
.
- Ovu odluku potpisuju članovi društva koji su za nju glasali, a ta odluka overava se u skladu sa zakonom
kojim se uređuje overa potpisa, ako je to predviđeno osnivačkim aktom i ako je ta obaveza registrovana u
skladu sa zakonom o registraciji.
Osnivački akt AD ne menja se.
Statut AD
menja se
odlukom skupštine,
odn.
drugog organa
određenog ovim zakonom.
Zakonski zastupnik društva je u obavezi da, nakon svake izmene osnivačkog akta,
odn.
statuta,
sačini i potpiše prečišćeni tekst tih dokumenata
.
- Izmene osnivačkog akta i statuta, kao i prečišćeni tekstovi tih dokumenata nakon svake takve izmene,
registruju se u skladu sa zakonom o registraciji.
NIŠTAVOST OSNIVAČKOG AKTA
Osnivački akt ništav je:
1)
ako
nema formu
propisanu ovim zakonom ili
2)
ako je delatnost društva koja se navodi u osnivačkom aktu
suprotna prinudnim propisima
ili
javnom poretku
ili
3)
ako
ne sadrži odredbe o poslovnom imenu društva
,
ulozima članova
,
iznosu osnovnog
kapitala
ili
pretežnoj delatnosti društva
ili
4)
ako su
svi potpisnici
, u trenutku zaključenja osnivačkog akta,
bili pravno ili poslovno
nesposobni
.
- Osim iz razloga propisanih u stavu 1, osnivački akt ne može se oglasiti ništavim po drugom osnovu.
POSTUPAK za UTVRĐENJE i DEJSTVO NIŠTAVOSTI
Ništavost osnivačkog akta
utvrđuje nadležni sud
.
- Ako razlozi ništavosti ne budu otklonjeni do zaključenja glavne rasprave, sud će presudom utvrditi
ništavost osnivačkog akta.
- Ako je privredno društvo registrovano, presudu kojom se utvrđuje ništavost osnivačkog akta društva sud
po pravnosnažnosti dostavlja registru privrednih subjekata, radi pokretanja postupka prinudne likvidacije
društva, u skladu sa ovim zakonom.
- Ništavost osnivačkog akta društva nema dejstvo na pravne poslove društva sa savesnim trećim licima.
- Komanditori, članovi DOO i akcionari dužni su da uplate,
odn.
unesu upisani kapital i izvrše druge obaveze
preuzete prema društvu, u meri u kojoj je to potrebno radi izmirenja obaveza društva prema savesnim
trećim licima.
-
Ortaci i komplementari
odgovaraju
solidarno i neograničeno
za obaveze društva prema savesnim
trećim licima
.
UGOVORI u VEZI sa DRUŠTVOM
Član društva može zaključiti ugovor
sa jednim ili više članova istog društva
kojim se regulišu
njihovi
međusobni odnosi u vezi sa društvom
, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Zaključuje se u pisanoj
formi.
Ovim ugovorom članovi društva koji su ga zaključili mogu urediti:
1)
posebne obaveze
tih članova prema društvu;
2) prava i obaveze tih članova
u vezi sa prenosom udela
odn.
akcija
;
3) kako će glasati u skupštini
, po određenim ili svim pitanjima;
4)
način preraspodele dobiti
između tih članova;
5)
način rešavanja blokade u odlučivanju
i druga pitanja od značaja za njihove međusobne odnose.
- Ovaj ugovor proizvodi dejstvo isključivo između članova društva koji su ga zaključili.

- Ova odgovornost
ne registruje se,
budući da nema opšte važenje. Ako se ova odgovornost preuzima za
privredno društvo za čije se obaveze odgovara na opštem planu (po osnovu zaključenog ugovora), ona po
logici može biti samo stroža od ove opšte odgovornosti, u protivnom, ne bi imala poseban pravni značaj.
- Od ove odgovornosti privrednog društva za obaveze u pravnom prometu (odnos privredno društvo - treća
lica) treba razlikovati odgovornost osnivača za rizik poslovanja osnovanog privrednog društva kapitala
(odnos osnivač – osnovano privredno društvo) koja je, u principu, po zakonu limitirana na sredstva uložena
u osnivanje
(ili docnije za povećanje osnovnog kapitala)
, ali je uvek moguće preuzeti veću odgovornost
(povećanje
osnovnog kapitala prilikom gubitaka u poslovanju i sl).
ODGOVORNOST za DRUGOGA (pojam)
Sopstvena odgovornost privrednog društva
(pa i preduzetnika)
može biti „poducrta" odgovornošću drugih
društava
(ili preduzetnika)
. Ovakva međusobna odgovornost preuzimaće se na autonomnoj osnovi najčešće
kad postoji uzajamna povezanost privrednih društava u nekom povezanom obliku
(povezana
društva). Reč je o
tzv.
horizontalnoj odgovornosti
.
- Za razliku od ove fakultativne odgovornosti za drugoga, mogući su i slučajevi
obavezne
odgovornosti za
drugoga.
1. u slučajevima,
kad postoje pretpostavke za primenu instituta „probijanje pravne ličnosti
".
2.
prilikom osnivanja ortačkih društava
(za sve ortake) ili
komanditnih društava
(za ortake sa
statusom komplementara).
3. u određenim slučajevima
statusnih promena
.
Odgovornost za drugoga po vrsti može biti
solidarna
ili
supsidijarna
, a po obimu –
ograničena
ili
neograničena
, te dakle mogu postojati solidarna ograničena i solidarna neograničena odgovornost,
supsidijarna ograničena i supsidijarna neograničena odgovornost.
- Ukoliko je u statusnom ugovoru ili osnivačkom aktu
utvrđena međusobna odgovornost
, ali
bez
naznake vrste
, trebalo bi smatrati da je reč
O SOLIDARNOJ ODGOVORNOSTI
, jer se međusobna
odgovornost ustanovljava upravo zbog zaštite interesa poverilaca, a solidarna odgovornost ima nešto
povoljniji režim za poverioce od supsidijarne zbog redosleda naplate.
- Iz istih razloga, ako je
ustanovljena vrsta odgovornosti
, ali je
izostalo označavanje obima
odgovornosti
, trebalo bi smatrati da je reč
O NEOGRANIČENOJ ODGOVORNOSTI
.
Ograničena odgovornost po obimu nikad se ne pretpostavlja – ona se izričito ustanovljava određenim
izvorima nastanka.
SOLIDARNA ODGOVORNOST
Ova odgovornost može nastati:
1.
na osnovu zakona
(odgovornost komplementara, odgovornost ortaka OD, statusne promene) ili
2.
na osnovu osnivačkog akta
(vertikalna odgovornost povezanih društava, međusobna horizontalna
odgovornost povezanih društava).
- Reč je
o odgovornosti više lica
(pravnih i fizičkih, pravnih ili fizičkih)
za preuzetu ugovornu obavezu glavnog
dužnika, i to na način da
poverilac nije vezan nikakvim redosledom
, te
izvršenje obaveze može tražiti od
bilo kog solidarnog dužnika
, nekolicine ili od svih, ali s tim da se može naplatiti samo jedanput.
- Solidarni dužnik može prema poveriocu istaći:
1.
objektivne prigovore
, što važi i za glavnog dužnika - (da poverilac nije izvršio svoju obavezu, da je
obaveza zastarela, da nije dospela, da nije punovažno nastala, prigovor kompenzacije itd), kao i
2.
svoje lične (subjektivne) prigovore
- (prigovor da ne odgovara solidarno za datu obavezu, jer je
nastala pre njegovog preuzimanja te odgovornoste itd).
- Izvršenje protiv solidarnog dužnika može da se sprovede, prema pravilima izvršnog postupka, samo ako
izvršna isprava glasi na njega
(izuzev uslučaju statusne promene kad je pravni sledbenik)
, ali ne i na osnovu
izvršne isprave koja glasi na glavnog dužnika.
Solidarna odgovornost iz ZOPD po svojoj pravnoj prirodi predstavlja u osnovi
solidarno jemstvo iz ZOO
.
- Razlike ipak postoje:
a)
u načinu nastanka
(jemstvo nastaje samo na osnovu ugovora),
b)
u dejstvu
(jemac odgovara samo in concreto, a solidarni dužnik za sve buduće obaveze glavnog
dužnika – in abstracto), kao
c)
i u formi
(jemstvo se ne upisuje u registar, a solidarna odgovornost se registruje; jemstvo se ne
upisuje u poslovno ime privrednog društva, a solidarna odgovornost se upisuje).
Odgovornost solidarnog dužnika je u principu
akcesorna
i
zavisi od obaveze glavnog dužnika
.
- Izuzetno, obaveza solidarnog dužnika (isto važi i za supsidijarnog)
samostalna je u stečajnom postupku
,
budući da smanjenje obaveze glavnog dužnika ne povlači za sobom i smanjenje obaveze ovih dužnika, koji
odgovaraju poveriocima za ceo iznos obaveze
(ova odgovornost se uostalom i ustanovljava radi sigurnosti
poverilaca).
SUPSIDIJARNA ODGOVORNOST
Ova odgovornost nastaje
na osnovu ugovora
(vertikalna odgovornost povezanih društava, horizontalna
odgovornost među povezanim društvima).
Po svojoj pravnoj prirodi, ova odgovornost predstavlja obično
jemstvo, od kojeg se ipak razlikuje, kao i solidarna odgovornost od solidarnog jemstva.
- Supsidijarna odgovornost se ne razlikuje od solidarne odgovornosti po dejstvu, jer ako ima više
supsidijarnih dužnika, oni su među sobom solidarni.
Jedina razlika je u redosledu naplate
. Naime,
prilikom supsidijarne odgovornosti, poverilac mora prvo da traži naplatu svog potraživanja od glavnog
dužnika, pa tek ako ne uspe da se naplati, može tražiti naplatu od supsidijarnih dužnika, po načelu
solidarne odgovornosti.
OGRANIČENJE SOLIDARNE i SUPSIDIJARNE ODGOVORNOSTI
Izvorom svog nastanka solidarna i supsidijarna odgovornost mogu se
unapred ograničiti
(izuzev
kad je ova odgovornost ustanovljena zakonom)
na određeni iznos
, što deluje prema trećim licima, budući da
se to registruje.
- Ograničenje odgovornosti ne može se izvršiti u apsolutnom iznosu nakon čijeg iscrpljenja bi prestajala
odgovornost, već se može izvršiti
samo u određenoj visini
ili
procentu
za svaku obavezu glavnog
dužnika.
- Isto tako, ne može se izvršiti ni vremensko ograničenje trajanja ove odgovornosti (poslovna godina i sl).
Limit ograničenja odgovornosti nigde nije propisan i može se kretati u različitim relacijama, zavisno od
stepena uzajamnih interesa subjekata koji utvrđuju međusobnu odgovornost. Razumljivo, pri tome je
potrebno voditi računa o interesima poverilaca, a i o njihovoj pravnoj sigurnosti, što je posredno i poslovni
interes subjekata koji utvrđuju međusobnu odgovornost.
PRAVO REGRESA nakon ispunjenja obaveza
Solidarni,
odn.
supsidijarni dužnik koji ispuni obavezu prema poveriocu, „za drugoga", ima pravo regresa
prema ostalim dužnicima, prema pravilima utvrđenim za regulisanje internih odnosa, a u njihovom
nedostatku prema pravilima ZOO.
- Pravo regresa može se ostvarivati
prema svim solidarnim,
odn.
supsidijarnim dužnicima
(
odn.
i
solidarnim i supsidijarnim dužnicima, ako je utvrđena različita odgovornost),
uključujući i glavnog
dužnika
.
- Pravo na regres (aktivna legitimacija) ima
onaj dužnik koji je platio više nego što mu po pravilu o
regulisanju unutrašnjih odnosa pripada
.
- Regres se može zahtevati
od onih dužnika
(pasivna legitimacija)
za čiji je račun obaveza podmirena
.
Ako je obaveza zaključena u isključivom interesu jednog dužnika, on je dužan da naknadi ceo iznoz
obaveza sadužniku koji je namirio poverioca. Ako to nije slučaj, a nije ništa drugo ugovoreno ili inače ne
proizlazi iz pravnih odnosa učesnika u poslu, na svakog dužnika odlazi jednak deo. Deo koji pada na
insolventnog dužnika deli se srazmerno na sve dužnike. Prema tome, u unutrašnjim odnosima nema
solidarne odgornosti, već dolazi do podele obaveze.

PROMENA SEDIŠTA
Promena sedišta obavezno se registruje i propisno objavljuje.
Promena sedišta izvan granica jedne zemlje može da bude podvrgnuta i režimu posebnih propisa i, uz to,
po pravilu, jednoglasne saglasnosti članova društva (ili strože kvalifikovane većine akcionara AD sa javnim
upisom akcija).
22. POJAM, ELEMENTI i UPOTREBA POSLOVNOG IMENA
Privredno društvo i preduzetnik kao privredni subjekti moraju se pojavljivati u pravnom prometu pod
posebnim imenom. To ime naziva se poslovno ime (raniji termin bio je firma). Kao trgovačko, poslovno ime,
poslovno ime preduzetnika je obavezno, a poslovno ime trgovačkih društava lica (komanditna i ortačka
društva), po pravilu, sastoji se od personalnih imena preduzetnika,
odn.
ortaka
(jednog, više, svih)
, što opet nije
slučaj sa poslovnim imenom
DOO i AD
. Oznaka poslovnog imena obavezan je element osnivačkog akta
svakog privrednog društva. Poslovno ime je obeležje privrednog društva kao celine, kao pravnog subjekta,
a ne njegovih ogranaka. Ipak, pošto su i ogranci subjekti registracije, znači da i oni imaju određeno
označenje (naziv, koji ima više interni karakter, budući da se u pravnom prometu ogranak može pojaviti
samo pod poslovnim imenom privrednog društva).
Poslovno ime preduzetnika i privrednog društva obavezno sadrži određene elemente (to je minimum
individualizacije), a neke elemente može sadržati. Prema tome, postoje obavezni i fakultativni elementi
poslovnog imena.
OBAVEZNI ELEMENTI
Poslovno ime svakog privrednog društva ili preduzetnika mora sadržati po samom zakonu neke elemente,
u protivnom, registar ex officio uskraćuje registraciju.
- U ove elemente spadaju:
1)
oznaka imena
(naziv), u punom, ili skraćenom, ili modifikovanom obliku;
2)
označavanje oblika privrednog društva
(akcionarsko društvo - a.d. ili ad; društvo sa ograničenom
odgovornošću - d.o.o.; ili doo; komanditno društvo - k.d. ili-kd; ortačko društvo - o.d. ili od) ili oznaka da je reč o
preduzetniku „preduzetnik" ili „pr")
;
3)
oznaka sedišta
i
4)
oznaka posebnog statusa
„u stečaju", „u likvidaciji".
Izbor oznake imena (naziva) i poslovnog imena načelno je slobodan, a izuzetno je uslovljen u određenoj
kategoriji imena.
1.
Prvo, izbor poslovnog imena uslovljen je kad je reč o nazivu države, domaće ili strane (kao i
državnih grbova, zastave), ili međ. organizacije, ili ter. jedinice – takav naziv može se uneti u
poslovno ime privrednog društva
samo po odobrenju nadležnog organa
. Izdavanje odobrenja
uskratiće se ako je karakter delatnosti tog privrednog društva takav da bi kompromitovao njihov
ugled
(i izdato odobrenje može biti povučeno,
odn.
odlukom nadležnog suda izvršiće se brisanje iz registra, ako loš
poslovni renome nanosi štetu njihovom ugledu).
2.
Drugo, isto važi i za unošenje u poslovno
ime imena ličnosti
– traži se
pristanak te ličnosti
,
odn.
zakonskih naslednika
, ili
dozvola nadležnog organa
kad tih srodnika nema.
FAKULTATIVNI ELEMENTI
U ove elemente spadaju:
1. opis predmeta poslovanja
PD;
2. razni dodaci
u vidu crteža, boja, slika, skica ili pojedinih ukrasa, koji se mogu istovremeno koristiti i
kao robni i uslužni žig;
3. oznaka godine osnivanja
.
Ipak, iako je izbor ovih elemenata u principu slobodan, postoje neki elementi koji spadaju u ovu kategoriju,
a koji se ne mogu sadržati u poslovnom imenu.
- U ove elemente spadaju:
1. neistiniti podaci
(godina osnivanja, vrsta PD itd);
2. oznake suprotne javnom moralu
(predviđena je tužba javnog pravobranioca i prinudna likvidacija
u slučaju nepostupanja po odluci suda);
3. podaci
koji bi mogli izazvati
zabludu u pogledu pretežne delatnosti društva
.
UPOTREBA POSLOVNOG IMENA (punog i skraćenog)
1
. Poslovno ime PD upotrebljava se
u poslovanju
,
pravnom prometu
, a zatim, i
u svakodnevnim
poslovnopravnim komunikacijama sa trećim licima
i
na memorandumima
. Pri toj upotrebi mora se
naglasiti
značaj poštovanja načela istinitosti
. Poslovno ime mora se upotrebljavati kako je i registrovano, jer
samo tako uživa pravnu zaštitu. Poslovno ime se u prometu upotrebljava u punom obliku, a uz to može se
upotrebljavati i skraćeno ili modifikovano poslovno ime (koje mora sadržati sve obavezne elemente, osim
sedišta, a oznaka imena i oznaka oblika društva može biti skraćena).
Skraćeno
poslovno ime se registruje i ima istovetnu pravnu zaštitu
kao i puno poslovno ime
.
2
. Drugi način upotrebe posdovnog imena je
isticanje na poslovnim prostorijama
. Privredno drušhvo
može na poslovnim prostorijama istaći ili puno poslovno ime, ili skraćeno, ili modifikovano, a može i
kumulativno. Zahtevanje isticanja poslovnog imena na poslovnim prostorijama ima svrhu da obavesti sva
zainteresovana lica o mestu obavljanja delatnosti ili poslova privrednog društva.
3
. Treći način
kao robni ili uslužni znak
(ova upotrebna nije obavezna, već fakultativna).
23. ZAŠTITA POSLOVNOG IMENA
Naziv kao element poslovnog imena privrednog društva uživa višestruku pravnu zaštitu: po samom zakonu,
po osnovu postojanja opravdanog poslovnog interesa (tužba), po osnovu nelojalne utakmice i
krivičnopravno. Svi delovi naziva kao elementa poslovnog imena uživaju podjednaku pravnu zaštitu,
osim
generičkih pojmova koji uopšte ne uživaju zaštitu
(
laboratorija, vino, podrum, agencija – “Jugo-laboratorija – drugo
PD iste delatnosti može se zvati “Srbija-laboratorija”, što znači da element “Jugo” uživa zaštitu, ali ne i element “laboratorija”
).
- Zaštita poslovnog imena sastoji se:
a) u odbijanju zahteva za upis
;
b) u brisanju kasnije registrovanog poslovnog imena;
c) u zabrani upotrebe tuđeg poslovnog imena
i
d)
eventualno
u naknadi dokazane pričinjene štete
.
U pogledu zaštite poslovnog imena postoje 2 teorije:
1.
prva, teorija poslovnog imena
kao subjektivnog prava
, smatra da je reč o zaštiti subjektivnog prava,
te samo lica čiji je subjektivni interes povređen mogu podneti tužbu;
2.
druga, teorija poslovnog imena
kao objektivnog prava
, smatra da je reč o zaštiti objektivnog prava,
objektivnog interesa, te tužbu može podići svako ko štiti opšte interese.
**Naše pravo u zaštiti poslovnog imena kombinuje obe teorije.
1
. Zaštita po SLUŽBENOJ DUŽNOSTI
Registar nadležan po mestu sedišta PD dužan je da ex officio vodi računa da u svoj registar ne upiše 2 ista
ili slična poslovna imena, 2 privredna društva (ili preduzetnika) koja obavljaju istu ili srodnu delatnost. Ako
se desi ovakav slučaj, registar je dužan da izvrši registraciju naziva kao elementa poslovnog imena onog
privrednog društva (ili preduzetnika) koje je prvo prijavilo registraciju sa takvim nazivom (prior tempore
potior jure – načelo prioriteta u vremenu), a da drugom privrednom društvu (ili preduzetniku) uskrati
registraciju. Naziv kao element poslovnog imena je, najznačajniji element individualizacije PD i

PRENOS
Poslovno ime se može prenositi samo u slučaju statusne promene kada društvo sticalac preuzima
poslovno ime društva prenosioca, a društvo prenosilac prestaje da postoji.
- Ako je pravno lice član društva, a to društvo i u poslovnom imenu sadrži i naziv tog pravnog lica, pa ako
pravno lice prestane da bude član, privredno društvo može da zadrži naziv samo ako se to pravno lice
saglasi.
JEZIK i PISMO
Po zakonu, poslovna imena moraju glasiti
na nacionalnom jeziku
(radi zaštite domaćeg jezika i
sprečavanja poplave stranih izraza u domaćim poslovnim imenima).
- Izuzeci:
1.
ako je reč o društvima lica, strana imena ne mogu biti zamenjena domaćim ili
2. ako
neke strane reci ne postoje u domaćem jeziku
ili
3.
ako su neke strane reči uobičajene
u domaćem jezuku tako da stvaraju opšti ili preovlađujući
utisak da su domaće ili
4. ako su posredi reči na mrtvom jeziku
(latinski, npr)
NAMERAVANO (REZERVISANO) POSLOVNO IME
Rezervacija naziva PD ili preduzetnika vrši se podnošenjem prijave registru, o čemu, nakon provere
ispunjenosti formalnih uslova, registrator donosi rešenje
u roku od 5 dana
od dana podnošenja. Naziv se
rezerviše
na rok od 60 dana
od dana objave, uz mogućnost obnove rezervacije na isti period. Rezervacija
imena može se preneti na drugo pravno ili fizičko lice do isteka rezervisanog roka.
NACELA
1.
Načelo istinitosti
(svi elementi poslovnog imena moraju odgovarati stvarnom stanju, tj. biti istiniti);
2.
Načelo javnosti
(poslovno ime ističe se na poslovnim prostorijama, posl. papirima i registruje se);
3.
Načelo jedinstvenosti
(svi organizacioni delovi istupaju pod tim imenom);
4.
Načelo isključivosti
(tiče se zaštite);
5.
Načelo trajnosti
(interesi poslovnog renomea zahtevaju da poslovno ime bude što trajnije, da se ne
menja);
6.
Načelo obaveznosti
(svako privrednog društvo i svaki preduzetnik mora imati svoje poslovno ime);
7.
Načelo slobodnog izbora
(uz određene izuzetke);
8.
Načelo prvenstva
(registruje se pod istim ili sličnim imenom, iste ili srodne delatnosti, ono
privredno društvo koje se prvo prijavilo).
25. ZASTUPANJE privrednog društva
POJAM ZASTUPANJA i ZASTUPNICI
Privredni subjekti preuzimaju obaveze u pravnom prometu putem zastupanja.
- Zastupnik istupa
u ime
i
za račun PD ili preduzetnika
, te su time preuzeta prava i obaveze iz zaključenih
pravnih poslova putem zastupanja prava i obaveze tog društva.
- Privredna društva su
pravna lica
i
NE
mogu direktno istupati u pravnom prometu
radi realizacije svoje
delatnosti iz konstitutivnih akata, već to mogu
samo preko svojih zastupnika
,
dok
preduzetnik
može
direktno sklapa poslove
(pravilo), ili to činiti preko imenovanog zastupnika ili
punomoćnika (izuzetak).
Zakonsko zastupničko ovlašćenje – ZAKONSKI ZASTUPNICI
-
PD zastupaju zastupnici društva, koji su to po samom zakonu (to može biti i jedno lice:
fizičko lice
ili
društvo registrovano u Srbiji
).
-
PD mora imati najmanje jedno fizičko lice, kao zakonskog zastupnika.
-
Po ZOPD, privredno društvo zastupa
direktor ex lege
(u OD – svi ortaci, u KD – svi komplementari, u
AD i DOO - direktori)
Po zakonu, direktor je organ koji izražava volju. Direktori se obavezno registruju.
STATUTARNI ZASTUPNICI –
nisu nužni, ali se često pokazuju potrebnim radi veće specijalizacije
zastupničkih poslova.
Određuju se osnivačkim aktom društva, drugim aktom iii odlukom nadležnog organa društva kao
zastupnici. Ako postoje i oni se obavezno registruju.
Ako je određeno više njih, aktom je potrebno odrediti i razgraničiti njihova zastupnička ovlašćenja i odrediti
kako će zakonski zastupnik vršiti njihovu koordinaciju i da li će oni svoja ovlašćenja vršiti odvojeno iii
zajedno. Ako se nista ne utvrdi, pretpostavlja se da se radi o samostalnim zastupnicima.
KONKLUDENTNO OVLAŠĆENJE –
Izuzetno, društvo može zastupati i neko lice koje društvo kontinuirano
prihvata kao svog zastupnika i na način da kod trećih savesnih lica stvara uverenje da je reč o zastupriku.
Osim zakona i akta društva, zastupanje PD može se zasnivati i na:
1. izjavi volje zastupanog (punomoćje)
2. punomoćju po zaposlenju
3. aktu nadležnog organa
(imenovanje stečajnog upravnika, likvidacionog upravnika, privremenog
direktora)
PUNOMOĆNICI
Za razliku od zastupnika, koji svoja ovlašćenja za zastupanje vuku iz zakona i akata deponovanih u registar
i propisno objavljenih, punomoćnici svoja ovlašćenja za zastupanje
vuku iz punomoćja dobijenog od
zastupnika PD
.
- Prema trećim licima deluje samo sadržaj punomoćja, a ne sadržaj pravnog posla vlastodavca i
punomoćnika, pod uslovom da su savesna. Prema tome, punomoćje je
pisano ovlašćenje za zastupanje
koje
vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku
.
Punomoćje za zastupanje može dati:
1.
svako pravno lice
(kao i preduzetnik)
odn.
njegov zakonski iii statutarni zastupnik
(u okviru
svojih ovlašćenja). Bitno je da u momentu davanja punomoćja zastupnici imaju ovlašćenje za
zastupanje. Kasnije promene u njihovom statusu su irelevantne za dato punomoćje.
2.
punomoćnici po zaposlenju
3. lice ovlašćeno za zastupanje
aktom nadležnog organa
Davanjem punomoćja za zastupanje drugom licu ne prestaje ovlašćenje zastupnika koji je dao punomoćje,
jer on ovlašćenja crpi iz zakona iii akta društva.
Punomoćje se može dati:
1.
fizičkom licu
ili
licima
i
2.
pravnom
licu (zastupničkoj organizaciji).
26. VRSTE PUNOMOĆJA
ZOO poznaje 5 formi punomoćja: opšte (generalno), posebno (specijalno), poslovno, punomoćje po
zaposlenju i punomoćje trgovinskog putnika. ZOPD ovima dodaje i prokuru.
1
. OPŠTA (generalna) PUNOMOĆ
Punomoćnik generalne punomoći (koja se inače pretpostavlja, ako nije izričito naglašeno da je specijalna)
ovlašćen je da preduzima pravne poslove koji
ulaze
u redovno poslovanje vlastodavca
.
- U redovne poslove svakako spadaju
tekući poslovi vlastodavca
, ali ne i vanredni
, kao npr: otuđenje ili
najam osnovnog sredstva, osnivanje privrednog društva, zaključenje ugovora o kreditu ili obezbeđenju, itd.
2
. POSEBNA (specijalna) PUNOMOĆ

27. PROKURA
-
ZOPD ponovo uvodi u naš privrednopravni život institut prokure (potiče iz germanskog prava).
-
Prokura je
poslovno punomoćje
kojim društvo ovlašćuje jedno ili više fizičkih lica da u njegovo ime i
za njegov račun
zaključuju pravne poslove
i
preduzimaju druge pravne radnje
.
-
Izuzetno, prokura se može izdati i samo za ogranak društva.
-
Prokura je
neprenosiva
i prokurista
ne može dati punomoćje za zastupanje drugom licu
.
-
Reč je o najširem punomoćju, te otuda i imperativno određenje da se davanje i prestanak ovlašćenja
iz prokure
registruje
.
-
Prokurista
NE
može bez posebnog ovlašćenja da:
1) zaključuje pravne poslove i preduzima pravne radnje
u vezi sa sticanjem
,
otuđenjem
ili
opterećenjem nepokretnosti
i
udela
i
akcija
koje društvo poseduje u drugim pravnim licima;
2)
preuzima menične obaveze
i
obaveze jemstva
;
3)
zaključuje ugovore o zajmu
i
kreditu
;
4)
zastupa društvo u sudskim postupcima
ili
pred arbitražom
.
Druga ograničenja ovlašćenja prokuriste nemaju dejstvo prema trećim licima.
- Izuzetno, takvo dejstvo ima ograničenje ovlašćenja prokuriste vezano za
supotpis zakonskog
zastupnika ili drugog prokuriste (zajednička prokura).
- Prokura se može DATI:
1) bilo kom licu u privrednom društvu ili zaposlenom kod preduzetnika (vodeći računa o potrebi
uvažavanja činjenice specijalizacije za sklapanje određenih poslova).
2) drugom licu (afirmisani specijalista za određenu oblast ugovora itd).
- Prokuru daju ortaci, komanditori i komplementari,
odn.
skupština društva kapitala, ako osnivačkim aktom ili
statutom društva nije drukčije određeno (odbor direktora ili nadzorni odbor).
- Preduzetnik izdaje prokuru
lično
. Prokura se
obavezno registruje
. Iz ove činjenice bi proizilazilo da je i
forma prokure
pisana
(bitna forma), iako to nije izrekom rečeno.
- Društvo može OPOZVATI prokuru
u svako doba
. Ovog prava društvo se ne može odreći, niti ga na bilo
koji način ograničiti ili usloviti. Prokurista može otkazati prokuru u svako doba, uz obavezu da, ako je to
potrebno radi izbegavanja štete za društvo, nastavi da obavlja poslove prokuriste zakonom propisano
vreme posle toga.
Prokura može biti pojedinačna ili skupna (zajednička).
1.
POJEDINAČNA
prokura može se dati jednom ili većem broju lica, a ako je data većem broju lica, svaki
od prokurista nastupa samostalno, u čemu se ova prokura i razlikuje od skupne.
2. Naime, u slučaju
SKUPNE
prokure za punovažnost aktivnih radnji
(zaključivanje ugovora i preduzimanje drugah
pravnih radnji)
traži se saglasnost, izjava volja svih, dok se pasivne radnje
(prijem, izjava volja i saopštenja trećih lica)
smatraju punovažnim iako su učinjene samo jednom od skupnih prokurista.
- Ovo razlikovanje u delovanju skupnih prokurista, prilikom njihovih aktivnih i pasivnih radnji, primenljivo je i
pri kolektivnom zastupanju od strane zakonskih ili statutarnih zastupnika, kao i pri zastupanju od strane
više punomoćnika zajedno.
Razgraničenje zastupanja i predstavljanja – Predstavljanje, za razliku od zastupanja, jeste istupanje u ime PD, ali bez pravnog
obavezivanja (medijsko istupanje). Naime, predstavljanje ne znači vršenje neke pravne radnje za PD, te nije od interesa za pravni
prometa.
28. PREKORACENJE OVLAŠĆENJA ZASTUPNIKA i PUNOMOĆNIKA
Prema ZOPD zastupnik je ovlašćen da u ime PD/preduzetnika, u granicama svojih ovlašćenja, zaključuje
ugovore i vrši druge pravne radnje i zastupa društvo pred sudovima i drugim organima.
Konstitutivnim aktima (ili posebnim odlukama organa društva) ovlašćenja zastupnika, punomoćnika i
prokurista se mogu ograničiti na:
1)
zaključivanje određenih ugovora
(po vrsti iii delatnosti);
2)
na vršenje određenih pravnih radnji
i
3) zaključenje ugovora i vršenje drugih pravnih radnji
samo uz saglasnost organa upravljanja
.
Ovlašćenja zastupnika se mogu ograničiti i posebnim zakonom i odlukom suda.
- Ali ne mogu se postaviti i registrovati vremenska ograničenja ovlašćenja zastupnika – to ograničenje bi
imalo samo interno dejstvo, ali u interesu pravne sigurnosti prema trećim licima takvo lice bi moglo, dok je
registrovano, da se pojavljuje redovno kao zastupnik.
POSEBNA OGRANIČENJA ovlašćenja zastupnika, punomoćnika i prokurista
Prema ZOPD, zastupnici, punomoćnici i prokuristi, bez posebnog ovlašćenja:
-
ne mogu da nastupe kao druga ugovorna strana pa da sa društvom sklope ugovor u svoje ime i za
svoj račun (samougovaranje)
-
ne mogu da postupaju kao zastupnik ili komisionar (dvostruko zastupanje)
- Ovo ograničenje ne važi za zastupnika koji je istovremeno i jedini član društva.
Ovlašćenje za zastupanje u kojem nije navedeno nikakvo ograničenje se smatra neograničenim, tj.
ovlašćenjem na sklapanje svih pravnih poslova, čije zaključenje posebnim propisima nije podvrgnuto
posebnom režimu.
DEJSTVO
ograničenja ovlašćenja zastupnika
,
punomoćnika i prokurista
(kapacitet privrednog subjekta)
Ovlašćenje, ali i ograničenja se registruju i objavljuju.
Kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo ako odobri prekoračenje
(ratifikacija).
- Ako odbije odobrenje, zastupnik i zastupani solidarno su odgovarni za štetu koju je druga strana pretrpela,
ako je bila savesna.
Registrovana ograničenja nemaju dejstvo prema trećim licima. Ali se dodaje dužnost zastupnika da se
pridržava ovlašćenja iz konstitutivnih akata i odluka organa društva, sa sankcijom odgovomosti za štetu.
- Izuzetno, prema trećim licima deluje registrovano ograničenje koje se sastoji u zajedničkom sklapanju
poslova od strane više zastupnika i prokurista (supotpis).
PRIVREDNI SUBJEKTI i PRAVNI POSAO IZVAN DELATNOSTI DRUŠTVA (kapacitet PD)
Pitanje punovažnosti pravnog posla izvan okvira cilja društva – izvan registrovane delatnosti
(a da
nisu u pitanju sporedne, akcesorne delatnosti koje se mogu obavljati i bez registracije).
Ovo direktno proizlazi iz problema karaktera pravne sposobnosti pravnog lica i postoje 2 pravca:
1.
pravna sposobnost pravnog lica je
specijalna
– ograničena je svrhom i ciljem osnivanja pravnog
lica, pa bi ovakvi pravni poslovi bili apsolutno ništavi i nije moguća ratifikacija, jer su zaključeni
izvan okvira pravne sposobnosti.
2.
pravna sposobnost pravnog lica je
opšta
i teorijom fikcije izjednačena sa pravnom sposobnošću
fizičkih lica, pa su ovakvi pravni poslovi punovažni zbog opšte sposobnosti.

revalorizacione rezerve, statutarne i druge rezerve), kratkoročne obaveze, dugoročni zajmovi i
preneta dobit.
- Dakle, aktiva pokazuje upotrebu kapitala, tj. konkretne forme u koje su sredstva uložena (osnovna i obrtna
sredstva), a pasiva obaveštava o poreklu (izvorima) sredstava kojima privredno društvo raspolaže
(sopstveni i pozajmljeni kapital).
POPIS IMOVINE i OBAVEZA (INVENTAR)
PD i preduzetnici vrše popis (inventar) imovine i obaveza na početku poslovanja, na kraju poslovne godine (sa
stanjem na poslednji dan poslovne godine). Izuzetno, kad je to zakonom propisano, popis se vrši i u drugim
slučajevima (statusne promene, stečaj, likvidacija, promena prodajnih cena itd.). PD i preduzetnici dužni su da pre
sastavljanja finansijskih izveštaja usaglase međusobna potraživanja i obaveze, što se dokazuje odgovarajućom
ispravom.
BILANS USPEHA
Elementi bilansa uspeha su:
1.
prihodi
i
2.
rashodi
.
Uspeh poslovanja (dobit i gubitak) iskazuje se u bilansu uspeha na kraju obračunskog perioda. Dobit se
iskazuje na strani pasive kao dug vlasnicima, gubitak na strani aktive kao korekcija bruto imovine. (4.
direktiva je odstupila, pa se gubitak prikazuje na strani pasive sa negativnim predznakom čime se iznos
kapitala društva smanjuje za iznos gubitka društva)
- Ako gubitak nije pokriven rezervama, postoji gubitak kapitala. Ako gubitak premašuje ceo kapital, postoji
prezaduženost.
GODIŠNJI IZVEŠTAJ o POSLOVANJU
Izveštaj o poslovanju prati celinu godišnjeg (ne i polugodišnjeg) finansijskog izveštaja. Izveštaj o poslovanju
treba da pruži veran prikaz razvoja poslova i finansijskog položaja društva, kao i da pruži indicije o: svim
važnijim događajima koji su se desili po okončanju poslovne godine, verovatnom budućem razvoju društva,
izloženost svim vrstama poslovnih rizika i aktivnostima u oblasti istraživanja i razvoja.
KONSOLIDOVANU RAČUN (zaključak)
PD koje ima kontrolu (matično, kontrolno) jednog ili više društava, posredno ili neposredno (zavisna,
podređena društva), putem ugovora ili kapitala, sastavlja i podnosi konsolidovani godišnji finansijski izveštaj
– bilans stanja, bilans uspeha, i dodatni računovodstveni izveštaj – aneks, kao i izveštaj o poslovanju.
Konsolidovani finansijski izveštaj jeste račun ekonomske celine koju čine matično društvo i sva zavisna
društva.
Kontrolu u smislu poreskih propisa ima društvo koje:
1. ima većinu glasova u skupštini zavisnog društva ili
2. ima pravo postavljanja i smenjivanja većine članova uprave zavisnog društva ili
3. ima pravo da vrši dominantan uticaj na poslovne odluke zavisnog društva (po ugovoru iii statute
zavisnog društva).
ROKOVI ČUVANJA
PD i preduzetnici dužni su da finansijske izveštaje i poslovne knjige čuvaju propisano vreme. Srpski Zakon
o računovodstvu propisuje da se:
1. finansijski izveštaji i izveštaji o izvršenoj reviziji čuvaju
20 godina
,
2. godišnji izveštaj o poslovanju, kao i dnevnik i glavna knjiga
10 godina
, a
3. pomoćne knjige
5 godina
(kao i računovdstvene isprave i isprave platnog prometa).
4.
trajno
se čuvaju isplatne liste.
NADZOR
Nadzor privrednih društava i preduzetnika, u smislu provere ispravnosti evidentiranja poslovnih promena u
poslovnim knjigama vrši
Poreska uprava
, a takav nadzor nad bankama i drugim finansijskim institucijama
vrši
NBS
. Godišnje račune, sa svim njihovim delovima (zaključci), kontrolišu jedan ili više revizora (izuzev
malih privrednih društava i
tzv.
spavajućih društava).
OBJAVA i KORIŠĆENJE
Privredna društva i preduzetnici dostavljaju Agenciji za privredne registre, zajedno sa propisanom
dokumentacijom, finansijske izveštaje i izveštaje o reviziji, kad postoji obaveza revizije (redovne godišnje,
vanredne i konsolidovane) radi objavljivanja na internet stranici u propisanim rokovima nakon usvajanja.
- Uz to, privredna društva i preduzetnici dostavljaju Agenciji za privredne registre za potrebe statistike i
druge potrebe i bilans stanja, bilans uspeha i statistički izveštaj za poslovnu godinu.
- Na osnovu dobijenih podataka Agencija u okviru svog Registra finansijskih izveštaja vodi bazu podataka o
bonitetu. Agencija je dužna da omogući neposredan pristup i korišćenje podataka iz Registra finansijskih
izveštaja Narodnoj banci Srbije, Poreskoj upravi i Republičkom zavodu za statistiku.
ZAJEDNIČKI INSTITUTI PRIVREDNOG DRUŠTVA
30. PRIVREDNO DRUŠTVO i POVEZANI INTERESI
Privredno društvo je samo na prvi pogled idiličan pravni subjekt sa jednim interesom, interesom vlasnika.
- Ipak, realnost je višeslojnost interesa koji postoje u privrednom društvu: pored interesa vlasnika
(ortaka,
članova i akcionara)
, tu je i interes poverilaca, zaposlenih, uprave, države i lokalne samouprave i, najzad,
interes samog privrednog društva. Svi ovi interesi često su kontradiktorni i uvek dinamični, što privredno
društvo čini konfliktnim i nimalo idiličnim subjektom. Zbog postojanja ovih različitih interesa, zakonodavac
ima posebnu ulogu da putem kompanijskih zakona ove interese maksimalno harmonizuje i uskladi.
Posebno je važno da i sudska praksa bude stabilna i predvidljiva prilikom rešavanja sporova koji proizlaze
iz sukoba ovih interesa, u protivnom, nema pravne sigurnosti i trajnog investicionog poverenja.
1
. INTERES PRIVREDNOG DRUŠTVA
Privredno društvo, samo po sebi ima određene interese koji su
odvojeni od pojedinačnih interesa njegovih
interesnih segmenata
. Posebnost interesa privrednog društva ne čini ni ukupnost svih drugih pojedinačnih
interesa, već je to
siu generis interes
. Kompanijski zakoni po pravilu redovno sadrže opredeljenje da je
uprava društva dužna da radi „u interesu društva (kompanije, korporacije)".
2
. INTERES VLASNIKA
Primarni interes privrednog društva
je svakako interes vlasnika
(ortaka, članova, akcionara)
, koji je generalno
određen
ciljnom funkcijom privrednog društva
, određenom osnivačkim aktom.
- Ipak, zbog postojanja više vlasnika, ni ovaj interes nije harmoničan – npr. interes većinskog vlasnika često
je suprotstavljen interesu manjinskog vlasnika, a sa druge strane, i interesi većinskih vlasnika nisu uvek
identični, jer mogu postojati različite vrste vlasnika
(vlasnik - preduzetnik, koji je okrenut dugoročnom poslovanju; vlasnik
- investitor, koji je takođe okrenut ka dugom ili bar srednjem roku; vlasnik - špekulant, koji je uvek okrenut samo kratkom roku)
.
3
. INTERES POVERILACA
Kako nijedno privredno društvo ne posluje samo sa sobom ili samo sa svojim vlasnicima, tako je interes
poverilaca takođe posebno istaknut u poziciji privrednog društva. Ovaj interes štiti se ne samo građanskim
zakonima već i kompanijskim zakonima
(zaštita interesa poverilaca prilikom promene statusa privrednog društva,
nemogućnost isplate dividende članovima i akcionarima društva na teret osnovnog kapitala društva i sl)
.
- Interes poverilaca posebno je naglašen
u stečajnoj poziciji društva
.
4
. INTERES ZAPOSLENIH
Osnovni kapital privrednog društva može se
uvećati samo radom zaposlenih
, te otuda vlasnici društva
imaju interes da štite poziciju zaposlenih, koji i sami imaju interes da održe svoju zaposlenost, da
poboljšavaju uslove rada
i
uvećavaju primanja po osnovu rada
.
- Često, savremene kompanije radi veće integrativnosti zaposlenih u privredno društvo, podstiču i
akcionarstvo zaposlenih, što čini i država u kompanijama u njenom vlasništvu.
5
. INTERES UPRAVE
Uprava privrednog društva i kad ima i kad nema ugovor o radu sa društvom ima poseban interes koji se ne
mora poklapati sa interesom ostalih zaposlenih u društvu.
- U svakom slučaju, interes uprave može biti suprotstavljen
interesu vlasnika akcija ili udela u društvu
, kao i
interesu zaposlenih
(povećanje zarada ili dividendi, uskraćivanje davanja nekih informacija, rezerve društva ili
dividende, preuzimanje društva od „napadača" ili ne i sl)
.
6
. I NTERES DRŽAVE
i
LOKALNE ZAJEDNICE

- Sledstveno tome, od direktora
(i drugih lica sa tim dužnostima)
se zahteva
da deluje savesno „u najboljem
interesu kompanije" u svim slučajevima
.
- Posebno, direktori
(i druga lica sa takvim dužnostima)
ne smeju
vršeći svoje dužnosti
staviti sebe u poziciju
sukoba između njihovih dužnosti prema kompaniji i ličnih interesa
– dužnost koja proizilazi iz klauzule
sukoba i interesa
(dužnost lojalnosti društvu kad taj sukob postoji)
.
- Prema dugoj postojećoj tradiciji, fiducijarna dužnost se duguje prema kompaniji, a
ne prema individualnim
akcionarima
. Ipak, članovi borda direktora mogu biti i u fiducijarnoj dužnosti prema akcionarima
pojedinačno, ali samo kao njihovi agenti.
PRAVNA TRANSPLANTACIJA
Iz anglosaksonskog prava institut fiducijarne dužnosti direktora preuzima se putem pravne transplantacije i
u kontinentalno pravo, kako:
a)
u opštem smislu
fiducijarne dužnosti – radu interesu društva u razumnom uverenju da deluje u
najboljem interesu društva, tako
b)
i u posebnom smislu
– kod klauzule sukoba interesa direktora sa društvom, gde takođe postoji
dužnost rada u interesu društva
(dužnost lojalnosti društvu)
.
- Pravni pisci skoro jednoglasno karakterišu poziciju direktora kao fiducijarnu, s tim što se naglašava da
„dužnost lojalnosti" traži jače standarde primene od opšte obaveze koja proizlazi iz načela savesnosti i
poštenja.
ZOPD
„transplantira"
:
1)
opšti institut fiducijarne dužnosti privrednom društvu
– rad u interesu privrednog društva lica
sa propisanim dužnostima prema privrednom društvu i
2)
posebni institut njihove „dužnosti lojalnosti" kompaniji
– kada postoji direktni ili indirektni
sukob njihovog ličnog interesa ili interesa lica povezanih sa njima i interesa kompanije.
33. DUŽNOSTI PAŽNJE
Dužnost pažnje podrazumeva –
angažovanje sredstava u svojoj moći
radi postizanja određenog
rezultata
.
- Dakle,
direktori – članovi odbora direktora
,
članovi nadzornog odbora
,
zastupnici
,
prokuristi
i
likvidacioni upravnik
ne mogu garantovati postizanje nekog rezultata, već samo preduzimanje sa
„dužnom pažnjom" svega što je u njihovoj moći, prema standardu „razumnog čoveka" ili „dobrog
privrednika".
ZOO takođe poznaje standard „pažnje dobrog privrednika" i standard „pažnje dobrog stručnjaka".
1
) Prema ovom zakonu, „strana u obligacionom odnosu dužna je da u izvršavanju svoje obaveze postupa
sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahteva u odgovarajućoj vrsti obligacionih odnosa – pažnja dobrog
privrednika,
odn.
pažnja dobrog domaćina.
2
) A u slučaju profesionalnih delatnosti „strana u obligacionom odnosu dužna je da u izvršavanju obaveza
iz svoje profesionalne delatnosti postupa sa povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima -
pažnja dobrog stručnjaka.
- Distinkcija „pažnje dobrog stručnjaka" i „pažnje dobrog privrednika" učinjena je u ovom zakonu svesno i
sa idejom stepenovanja pažnje, a time i odgovornosti.
PAŽNJA DOBROG PRIVREDNIKA i PAŽNJA DOBROG STRUČNJAKA
Otvoreno je pitanje: da li kad je u pitanju odgovornost ovih lica treba primeniti standard „pažnje dobrog
privrednika" ili standard „pažnje dobrog stručnjaka"? Za sada, imajući u vidu osnovne odlike našeg tržišnog
okruženja, čini se da je pravi standard pažnje direktora „pažnja dobrog privrednika", sa očekivanjem da će
i standard „pažnje dobrog stručnjaka" u pravom tržišnom ambijentu biti brzo uspostavljen.
- Čini se da i naš ZOPD stoji na ovim pozicijama, s obzirom na to da standard pažnje „dobrog
privrednika"
uvodi kao pravilo
, dok standard pažnje ,,
dobrog stručnjaka" smešta u poziciju izuzetka
.
-
Pod pažnjom dobrog privrednika
podrazumeva se – stepen pažnje sa kojom bi postupalo razumno
pažljivo lice koje bi posedovalo znanje, veštine i iskustvo koje bi se osnovano moglo očekivati za obavljanje
te dužnosti u društvu. Ako lice poseduje određenja specifična znanja, veštine i iskustvo, prilikom ocene
stepena pažnje, uzeće se u obzir i za znanja, veštine i iskustvo.
Teškoće definisanja pojma „dužne pažnje" uslovile su da kompanijski zakoni ovaj pojam praktično za svoje
potrebe ograniče na propisivanje da „lica koja imaju dužnosti propisane pažnje prema privrednom društvu"
(što se prema izreci našeg zakona ne odnosi ca akcionare i članove društva sa značajnim ili kontrolnim kapital
učešćem, kao ni na ortake i komplementare)
pri donošenju poslovne odluke mogu da svoje postupanje
„
zasnivaju na informacijama i mišljenjima lica stručnih za odgovarajuću oblast, a za koja razumno veruju da
su u tom slučaju savesno postupala
" (
dužnost informisanja
).
- Povreda dužnosti pažnje daje privrednom društvu pravo na naknadu štete
od lica koja su povredila te
dužnosti.
34. DUŽNOSTI LOJALNOSTI (odanosti) kod SUKOBA INTERESA
Dužnost lojalnosti kompaniji, u slučaju postojanja sukoba ličnog interesa direktora i drugih lica koja imaju
dužnosti prema njoj i te kompanije pretpostavlja, dakle,
obavezu ovih lica da izbegavaju sve slučajeve u
kojima mogu doći u potencijalni sukob vlastitih interesa
(ili interesa povezanih lica)
sa interesom
kompanije
, prema kojoj imaju obavezu lojalnosti i u čijem interesu moraju raditi.
- Sukob interesa obuhvata sve situacije u kojima direktor vrši svoja prava i ovlašćenja na način da:
1)
povređuje interese kompanije
;
2)
zadovoljava sopstvene interese
ili
interese povezanih lica
koji su izvan kompanije;
3) stiče u kompaniji
neku prednost
(korist)
na štetu drugih akcionara
.
- Prvo pravilo koje tada nalaže dužnost lojalnosti kompaniji je
otkrivanje ovog slučaja nadležnom
organu
,
radi eventualnog davanja odobrenja za preduzimanje datog posla
ili pravne radnje,
odn.
za
oslobađanje od dužnosti izbegavanja sukoba interesa u propisanim slučajevima postojanja takve dužnosti,
ali bez prava glasa lica koja imaju interesa u datom poslu ili pravnoj radnji.
- Izuzetno, odobrenje
NIJE POTREBNO
kod:
1)
postojanja ličnog interesa
jedinog člana društva;
2)
upisa/kupovine
udela/akcija
po pravu prečeg kupovine
;
3)
postojanja sukoba interesa svih članova društva
i
4)
pribavljanja sopstvenih akcija
/udela od strane privrednih društva.
SANKCIJA NEODOBRENJA
Postupanje suprotno ovim pravilima vodi
ništavosti posla/pravne radnje
i
pravu na naknadu štete
(solidarno)
od lica koje je imalo lični interes
, kao
i od povezanog lica
i
nesavesnog trećeg lica
sa kojim je
posao zaključen.
- Izuzetno, pravni posao ili pravna radnja biće pravno valjani i:
1)
kad je treće lice savesno
(
nije znalo ili nije moralo znati za postojanje ličnog interesa lica sa dužnostima prema
privrednom društvu, direktnog ili indirektnog, u vreme zaključenja pravnog posla/preduzimanja pravne radnje
);
2) kad je pravni posao ili pravna radnja
u interesu privrednog društva
;
3)
kad nije postojao lični interes lica
sa dužnostima prema privrednom društvu
(ili interes povezanog
lica)
kod pravnog posla/pravne radnje društva i trećeg lica.
- Rok za podnošenje tužbe je
6 meseci
od dana saznanja za povredu (subjektivni)
odn
.
5 godina
od dana
učinjene povrede (objektivni).
DIREKTNI SLUČAJEVI POVREDE DUŽNOSTI IZBEGAVANJA SUKOBA INTERESA
su:
1)
korišćenje za sebe korporacijskih šansi
(koriste mogućnosti za zaključenje poslova koje se ukažu društvu);
2)
prisvajanje imovine društva u širem smislu
(teorija imovine);
3) pribavljanje koristi od trećih lica
iz poslova povezanih sa kompanijom;
4)
kršenje zabrane neosnovanog obogaćenja
(teorija neosnovanog obogaćenja);
5) korišćenje povlašćenih informacija
;

1)
naknada štete
;
2)
ustupanje društvu
koristi
koje je
lice
koje povredi ovo pravilo,
odn.
konkurentsko društvo,
ostvarilo kao
posledicu povrede
;
3)
isključenje iz društva
;
4) zabrana obavljanja konkurentske delatnosti za to konkurentsko društvo
,
odn.
lice, i
5) prestanak radnog odnosa
.
- Rok za podnošenje tužbe je
6 meseci
od dana saznanja za povredu (subjektivni)
odn.
5 godina
od dana
učinjene povrede (objektivni).
36. DUŽNOST ČUVANJA POSLOVNE TAJNE
Poslovna tajna je u osnovi intelektualna svojina PD, čiji se domen utvrđuje autonomnim aktima svakog
konkretnog privrednog društva.
- U smislu ZOPD, poslovnu tajnu čine:
1)
informacije o privrednom društvu za koje je očigledno da bi
prouzrokovale štetu privrednom
društvu ako dođu u posed trećih lica;
2)
podatak koji
može imati ili ima ekonomsku vrednost,
zato što nije uopšte poznat, niti je lako
dostupan trećim licima;
3)
podatak koji bi njegovim korišćenjem ili saopštavanjem mogla
ostvariti ekonomsku korist
i
4)
koji je od strane društva zaštićen odgovarajućim merama u cilju čuvanja njihove,
odn.
njegove
trajnosti.
5)
to je i podatak koji je zakonom, drugim propisom ili aktom društva određen kao takav.
IZUZECI
Zakon istovremeno određuje šta se
NE
može smatrati poslovnom tajnom
PD:
1) informacije čije je objavljivanje u skladu sa zakonom
obavezno
;
2) informacije čije je objavljivanje neophodno
radi obavljanja poslova
ili
zaštite interesa društva
; i
3) informacije koje ukazuju na to
da postoji delo kažnjivo zakonom
.
SANKCIJE
Sankcije za lica koja u skladu sa ZOPD imaju dužnosti prema privrednom društvu (kao i sva lica zaposlena
u društvu), a koja povrede dužnost čuvanja poslovne tajne (kako za vreme trajanja propisanog svojstva sa
ovom dužnošću, tako i 2 godine od dana prestanka tog svojstva) mogu biti:
1)
naknada štete
;
2)
isključenje tog lica iz članstva društva
;
3)
raskid radnog odnosa
.
- Rok za podnošenje tužbe je
6 meseci
(subjektivni),
odn.
5 godina
(objektivni).
- Društvo je dužno da pruži potpunu zaštitu licu koje postupajući savesno u dobroj veri ukazuje nadležnim
organima na postojanje informacije u vezi sa učinjenim delom kažnjivim zakonom.
37. PRAVILO POSLOVNE ODLUKE (procene)
(Business Judgment rule)
Nemogućnost konkretizacije standarda ugovornog prava odgovornosti „dobar privrednik" ili „dobar
stručnjak“, kad je reč o odgovornosti lica koja imaju dužnosti prema privrednom društvu, nateralo je
zakonodavce kompanijskog prava i poslovni svet da traže pravilo prilagođeno ovim potrebama. Tako se
došlo do pravila poslovnog odlučivanja –
BIZNIS DŽADŽMENT RUL
.
- Ovo pravilo praktično je proširenje pravila dužnosti lojalnosti privrednom društvu lica sa propisanim
dužnostima kod postojanja sukoba interesa i izvesna konkretizacija pravila „pažnje dobrog privrednika" ili
„pažnje dobrog stručnjaka" u kompanijskom pravu svođenjem na dužnost informisanja i „konsultovanja
relevantne struke" pri donošenju poslovnih odluka.
- Tako lica koja imaju dužnosti prema PD nisu odgovorna za posledice svojih poslovnih odluka (bitno je
postojanje poslovne odluke, a ne nečinjenje) ako su pri tom kumulativno:
1)
postupala u razumnom uverenju da deluju
u „najboljem interesu privrednog društva
";
2) postupala sa dužnom pažnjom
(praktično u postupku donošenja poslovne odluke postupanje zasnivala na
informacijama i mišljenjima ljudi stručnih za odgovarajuću oblast za koje veruju da su u tom pogledu savesni
); i
3) savesna su
.
- Centralni element ovog pravila je ipak
POVREDA DUŽNOSTI PAŽNJE
.
- Sankcija povrede ove dužnosti je
naknada štete
.
- Rok za podnošenje tužbe je
6 meseci
(subjektivni)
odn.
5 godina
(objektivni).
NEPOTREBNOST INSTITUTA
Postavlja se pitanje stvarne opravdanosti prihvata instituta
biznis džadžment rul u civil law
pravnoj kulturi,
odn.
drugim pravnim kulturama koje nisu
common law.
Naime,
civil law
pravna kultura poznaje oduvek
pravni standard „dužne pažnje" („pažnja dobrog privrednika" ili „pažnja dobrog stručnjaka"), kao i pravni
standard „savesnosti i poštenja“ i „lojalnosti kompaniji".
- 3 nezaobilazna konstitutivna elementa instituta
biznis džadžment rul
su upravo ova 3 standarda u svim
zakonodavstvima koja kodifikuju ovaj institut (bilo kontinentalne pravne tradicije ili anglosaksonske - u meri
u kojoj se zemlje koje joj pripadaju odlučuju na kodifikaciju, a ako ostaju u vodama
common law,
to je
takođe konstanta). Ipak, promocija ova 3 standarda
(
dužna
p
ažnja
,
savesnost
,
lojalnost kompaniji
)
ostavlja dilemu koja vrsta ponašanja može konstituisati povredu dužnosti savesnosti, a da to nije i povreda
„dužnosti pažnje" ili lojalnosti? Čini se, otuda, prihvatljivim odgovor da se savesnost ne može posmatrati
kao poseban pravni standard, koji može biti definisan bez pozivanja na druge dužnosti, jer „dužnost
savesnosti" zahteva od direktora da čine iskren (pošten) napor da pristupe „dužnosti pažnje" i „dužnosti
lojalnosti". Zaključuje se, s pravom, da dužnost savesnosti i nije neka posebna dužnost, već obuhvata
druge obaveze direktora na isti način koji ugovorne strane imaju u dužnosti savesnosti. Pravno-logički nije
moguće da direktor kao fiducijar (lojalnost - fiducijarna dužnost rada u interesu kompanije) istovremeno
deluje nesavesno i lojalno prema
kompaniji
i akcionarima, te dužnost savesnosti i ne može biti samostalna
dužnost već akcesorna dužnost dužnosti lojalnosti. Takođe, dužnost savesnosti je indirektan put za
nametanje odgovornosti po osnovu dužnosti lojalnosti
Pravilo „dužne pažnje" („pažnje dobrog privrednika" ili „pažnje dobrog stručnjaka") je praktično najvažniji
segment pravila business judgment. Pravilo business judgment samo po sebi, nije neki poseban pravni
standard i nerazdvojno je otuda povezano sa pravilom dužne pažnje.
Faktički i pravno, dakle, pravilo business judgment kao standard korporacijskog ponašanja direktora
(i drugih
lica sa dužnostima prema privrednom društvu),
pretpostavlja neku pažnju kao racionalnu osnovu za donošenje
poslovnih odluka. U osnovi posebna doktrina Biznis Džadžment nije neophodna i ne daje nikakvu posebnu
zaštitu koju ne daje standard „dužnosti pažnje“. Prema tome, može se zaključiti da ovo pravilo ne
predstavlja neki poseban standard, već je praktično inherentni deo „dužnosti pažnje“.
Praktično, pravilo business judgment je standard ponašanja direktora koji se primenjuje kad nema sukoba
interesa direktora i kompanije i ono uključuje, mereno standardom „dužne pažnje" procenu vršenja dužnosti
nadzora od strane direktora, dužnosti istrage, dužnosti donošenja razumne odluke, dužnosti razumnog
procesa pri donošenju poslovne odluke.
Pravna praksa, i sudska i poslovna, i dalje je po našim saznanjima u
civil law
pravnoj tradiciji verna starom
dobrom standardu „pažnje dobrog privrednika" kao pravilu i standardu „pažnje dobrog stručnjaka" kao
izuzetku.

poziciji u smislu utvrđenog prava, koje društvo može priznati svim licima koja se nalaze u toj poziciji i ako
eventualno nisu bili suparničari u predmetnom sporu
(npr. akcionari iste klase akcija)
.
- Čini se da i naše pravo otvara prostor za
neku vrstu kolektivne tužbe u slučaju prava nesaglasnih
akcionara
određenjem da se odluka suda odnosi na sve akcionare iste klase „nezavisno od činjenice da li
su ti akcionari podneli tužbe ili ne".
- Od kolektivne tužbe treba razlikovati udruživanje akcionara da bi imali kapital cenzus za podizanje
određenih tužbi protiv odluka organa društva kojima se nanosi šteta društvu
(redovno je reč o derivativnim
tužbama za društvo)
.
- Od kolektivne tužbe treba razlikovati individualne tužbe koje podiže više lica zajedno u svoje ime i za svoj
račun, što su, u stvari, individualne tužbe (suparničarstvo).
39. DERIVATIVNA TUŽBA (izvedena)
Ako postupak protiv lica koja imaju
dužnosti
prema privrednom društvu, čijom povredom vršenja
prouzrokuju štetu društvu,
ne pokrene samo društvo
(blokada odluke od strane kontrolnog akcionara o čijoj je
odgovornosti reč i sl)
, ovaj postupak po principu derivacije u svoje ime, a za račun društva
(
actio pro socio
–
tužba za društvo)
, može pokrenuti
kao tužilac svaki član ili akcionar
koji pojedinačno ili skupno
poseduje
propisani procenat kapital učešća
(prema našem zakonu, to je
najmanje 5% osnovnog kapitala
društva)
.
Prema našem zakonu,
primarni tužilac
za odluke lica koja imaju dužnosti prema privrednom društvu,
čijom povredom vršenja
(neunošenje uloga u društvo, precenjenost vrednosti uloga, štetne odluke organa društva ili štetne
radnje, povreda pravila sukoba interesa, povreda dužnosti izbegavanja sukoba interesa, povreda nedozvoljene konkurencije,
povreda dužnosti čuvanja poslovne tajne, povreda dužnosti pažnje)
nanesu štetu društvu, jeste
društvo
,
a
ostali tužioci
su sekundarni
- mogu podneti tužbu
tek
po prethodnom obraćanju društvu, ako ono na njihov zahtev u roku
od 30 dana
od
prijema zahteva ne pokrene postupak ili ako u ovom roku odbije zahtev za pokretanje
postupka.
- Ovo važi i za podnošenje tužbi protiv svih lica koja mogu biti odgovorna prema društvu, po osnovu
neizvršavanja svojih dužnosti prema društvu.
Znači, član ili akcionar može podići derivativnu tužbu, ako u trenutku podnošenja tužbe:
1. poseduju udele/akcije koji predstavljaju najmanje 5% osnovnog kapitala društva;
2. ako su pre podnošenja derivativne tužbe pisanim putem zahtevali od društva da podnese tužbu, a
taj zahtev je odbije, odn. po tom zahtevu nije postupljeno u roku od 30 dana od dana podnošenja
zahteva.
- Sekundarna ravan tužilaca članova i akcionara
društva sa propisanim procentom kapital učešća u
podizanju tužbe za društvo i obaveznost obraćanja društvu, posledica je potrebe da se smanji potencijalni
broj ovih sporova, jer je moguće da tužioci efekat ove tužbe ostvare odlukom organa društva i bez
podizanja tužbe ili kad je podigne samo društvo. Dakle, ako tužbu protiv lica koja imaju dužnosti prema
privrednom društvu
pokreće samo društvo,
ono je tužilac u svoje ime i za svoj račun, a tužena su ta lica, a
ako tužbu podiže član ili akcionar
(koji imaju propisani procenat kapital učešća, i to svojstvo u vreme podizanja tužbe,
nezavisno od toga da li je osnov za podizanje ove tužbe nastao pre ili nakon sticanja
svojstva
člana društva)
, oni podižu
derivativnu tužbu u svojstvu tužioca u svoje ime, a za račun društva protiv odgovornih lica koja imaju
dužnosti prema društvu.
- Naš zakon ostavlja otvorenim pitanje da li mogućnost podnošenja ove tužbe postoji kod komanditnog i
ortačkog društva, s obzirom na to da to izrekom ne isključuje, a s druge strane pravo članova društva na
podizanje ove tužbe vezuje za kapital cenzus
(koji ne postoji kao kategorija kod komanditnog i ortačkog društva)
.
Pitanje
tzv.
višestruke derivacije –
mogućnost podizanja ovih tužbi
, ne samo u društvu gde se ima
status člana ili akcionara, već i u povezanim društvima po osnovu odgovornosti lica koja imaju dužnosti u
matičnom (kontrolnom) društvu već i po tom osnovu u zavisnom (kontrolisanom) društvu, izgleda
NIJE VIŠE
otvoreno.
- Čini se, naime, da naš ZOPD ovu derivaciju ograničeno dozvoljava samim tim i što utvrđuje mogućnost,
time i odgovornost direktora kontrolnog društva
(ne i drugih lica koja imaju dužnosti prema društvu)
da daju
„obavezujuća uputstva" kontrolisanom društvu o načinu vođenja poslova, rukovodeći se interesima grupe i
to pažnjom dobrog privrednika.
- Pravo na podizanje derivativnih tužbi je
zakonsko pravo
, te se ono
ne bi moglo isključiti
ili
ograničiti
na
bilo koji način
osnivačkim aktom
,
statutom
ili
odlukom skupštine društva
ili drugog organa društva.
ISTOVREMENA INDIVIDUALNA i DERIVATIVNA TUŽBA
ZOPD više izrekom ne predviđa mogućnost da isti tužilac vodi postupak istovremeno i po derivativnoj i po
individualnoj tužbi, ali čini se da za to nema smetnje ako su ispunjene pretpostavke i za jednu i za drugu
tužbu propisane ovim zakonom, budući da svaka od njih ima samostalnu pravnu prirodu koja se
istovremenim pokretanjem postupka od strane istog tužioca ne menja.
ROKOVI TUŽBI
ZOPD
utvrđuje jedinstvene rokove za podizanje tužbi u kompanijskom pravu po osnovu odgovornosti lica
sa dužnostima prema privrednom društvu (individualne tužbe, kolektivne tužbe i derivativne tužbe):
1. subjektivni rok -
6 meseci
od saznanja za učinjenu povredu i
2. objektivni rok
–
5 godina
od dana učinjene povrede.
40. INFORMISANJE i PRAVO UVIDA ČLANOVA PRIVREDNOG DRUŠTVA
Svaki ortak, član, akcionar ima pravo da bude
detaljno informisan
o poslovanju
i
finansijskom stanju
društva
.
- Način i rokovi su utvrđeni zakonom, statutom, osnivačkim aktom, ugovorom.
- Ovo pravo se
ne
može
isključiti
niti
ograničiti
.
- Ovo je
lično pravo svakog od njih
i
neprenosivo je
(što ne znači da realizaciji ovog prava ne mogu pomoći i
stručnjaci – poreski savetnici, revizora, advokati)
.
Pravo na informisanje obuhvata:
1. pravo na traženje informacija
2. pravo uvida u poslovne knjige i dokumentaciju društva
PRAVO na TRAŽENJE INFORMACIJA
– ortaci, članovi ili akcionari imaju pravo da traže informacije o
radu društva i organa i da postavijaju pitanja
u pisanom obliku
u vezi sa dnevnim redom
, na koja je
direktor,
odn.
član nadzornog odbora obavezan da odgovori u pisanom oblikom za sednicu skupštine, u
skladu sa pravilnikom skupštine.
Kada je pak o ograničenjima reč, tu je naše pravo sada postavilo određena ograničenja za mogućnost
uskraćivanja odgovora:
1. ako bi se davanjem odgovora razumno moglo očekivati da se nanese šteta društvu i povezanim
licima sa tim društvom;
2. ako bi se davanjem odgovora učinilo krivično delo
3. ako je ta informacija dostupna na internet stranici društva u formi pitanja i odgovora najmanje 7
dana pre dana održavanja sednice skupštine drušva.
- Nepropisno uskraćivanje davanja odgovora na postavljeno pitanje, ta činjenica i razlog uskraćivanja
davanja odgovora unosi se u zapisnik sa sednice.
PRAVO UVIDA u POSLOVNE KNJIGE i DOKUMENTA
– akcionari mogu vršiti na više načina:
1. uvid u finansijske izveštaje i izveštaje uprave za godišnje skupštine;
2. rasprava o izveštajima na godišnjoj skupstini i njihovim usvajanjem;
3. uvidom u poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju društva;
4. ostvarivanjem kontrolne funkcije u užem smislu preko relevantnih organa kontrole
(u širem smislu to su i
ostali oblici realizacije ovog prava)
.
Radi informisanja i zaštite članova, akcionara i poverilaca, nacionalna zakonodavstva
utvrđuju obavezu
objavljivanja usvojenih godišnjih finansijskih izveštaja - računa
(negde i izveštaja uprave i revizora),
čime se oni čine dostupnim javnosti. Ova obaveza je višestruka:
1. dostavljanje u registar za privredne subjekte;
2. objavljivanje u službenom glasilu i/ili u glasilu društva (a za AD koja se kotiraju na berzi i u glasilu
berze);
3. za otvorena društva obaveza objavljivanja propisanih informacija (izvoda iz finansijskih izveštaja i
bitnih poslovnih događaja).
Iako se ortaci, članovi i akcionari obaveštavaju o poslovanju i finansijskom stanju društva iz godišnjih
računa - finansijskih izveštaja (i konsolidovanih računa povezanih društava) i izveštaja odbora direktora i

DRUŠTVO sa NEOGRANIČENIM RIZIKOM (DRUŠTVA LICA)
ORTAČKO DRUŠTVO
41. POJAM i OSNOVNE KARAKTERISTIKE ORTAČKOG DRUŠTVA
Ortačko društvo je društvo 2 ili više ortaka koji su neograničeno solidarno odgovorni celokupnom svojom
imovinom za obaveze društva.
- Ako ugovor o osnivanju društva ili drugi ugovor između ortaka sadrži odredbu o ograničenju odgovornosti
ortaka prema trećim licima, ta odredba nema pravno dejstvo.
PRAVNI SUBJEKTIVITET
-
Prema ZOPD, OD ima pravni subjektivitet koji stiče
od momenta registracije osnivačkog akta
.
-
Ako ovo društvo nema pravni subjektivitet, njegova imovina ne može pripadati društvu, već pripada
zajednički ortacima i nalazi se u posebnom pravnom režimu
tzv.
imovine zajedničke ruke
(pojedinačni ortak nema nikakav udeo na pojedinačnom predmetu koji je uložio udruštvo, već svaki
ortak ima udeo u celokupnom ulogu u društvo, zajedno sa ostalim ortacima, što znači da ortaci samo
zajedno, po principu zajedničke ruke, raspolažu imovinom društva i upravljaju njome). Ovom
ustanovom je data prevaga zajedničkim interesima društva i zaštiti interesa njegovih poverilaca nad
pojedinačnim interesima ortaka. Ovom ustanovom obezbeđuje se identitet društva i njegove imovine i
pri istupanju nekog ortaka iz društva ili pristupanju novog ortaka. Pošto ortaci ne mogu raspolagati
predmetom svoga uloga u imovini društva (ali mogu udelom stečenim na osnovu tog uloga), to i
pojedinačni poverioci orgaka ne mogu sprovesti izvršenje na stvarima i pravima koje je uneo u
imovinu društva (izvršenje je moguće na pravu – izvršenje na udelu). Ovom ustanovom postižu se isti
efekti i u ortačkom društvu bez pravnog subjektiviteta kao i u ovom društvu sa subjektivitetom.
-
Ako je ovo društvo pravni subjekt, ono ima svoju imovinu kojom odgovara za svoje obaveze, a ortaci
društva „vlasnici su nad društvom" (
a ono što ulazi u imovinu društva vlasništvo je društva, izuzev stvari koje su date
na korišćenje društvu, ali uz zadržano pravo svojine ortaka društva
).
-
Imovina društva odvojena je od imovine svakog ortaka društva
, iako se odgovornosti društva
prema poveriocima pridodaje i odgovornost ortaka društva.
-
Sa druge strane, u imovinu svakog ortaka ulaze i prava koja on ima u odnosu na društvo, ali
u
njegovu imovinu ne ulazi i imovina društva
.
-
U pravnim odnosima sa trećim licima, nosilac prava i obaveza je društvo.
-
Odvojenost imovine društva od privatne imovine njehovih ortaka ima i pravne konsekvence.
1.
privatni poverioci ortaka ne mogu se namiriti iz imovine društva
;
2. društvo za svoje obaveze
odgovara i svojom imovinom
(
pored solidarne odgovornosti ortaka
,
privatnom imovinom);
3. između poverilaca društva i ortaka
ne postoje neposredni pravni odnosi
(bez obzira na to što
po samom zakonu ortaci odgovaraju za obaveze društva);
4. ortačko društvo je
poreski subjekt
(porez na dobit i porez na imovinu);
5. ortačko društvo je
stečajni subjekt
.
BROJ i SVOJSTVO ORTAKA
-
ZOPD određuje izričito da je minimalni broj ortaka ovog društva
2
.
-
Ako iz bilo kog razloga ovo društvo spadne samo na jednog ortaka, ono više ne može opstati u ovom
svojstvu.
-
Iako zakon ne propisuje max broj ortaka, zbog ugovornog načina nastanka, kao i karaktera intuitu
personae, treba zaključiti da je, po pravilu, reč o društvu sa relativno malim brojem ortaka (ipak, danas
u svetu postoje OD i sa više stotina članova, naročito u delatnostima slobodnih profesija, s tim što ova
društva imaju neke specifičnosti).
-
Ortaci ovog društva u našem pravu, mogu biti
fizička
i
pravna lica
, domaća i strana.
ZAJEDNIČKO POSLOVNO IME
-
Mora zadovoljiti sve pretpostavke koje se traže uopšte za poslovno ime, kao i oznaku oblika društva
(„o.d.").
-
Danas, poslovno ime OD više nije nužno lično ime nekog od ortaka, niti posebna oznaka oblika
odgovornosti nije potrebna, jer je ona vidljiva iz oblika društva.
OSNIVAČKI AKT i UGOVOR ORTAKA DRUŠTVA
1.
OD nastaje
simultanim osnivanjem
(izuzetno, može nastati
i na osnovu promene oblika
), i to
UGOVOROM O OSNIVANJU
.
-
U našem pravu bitna je
pisana forma ovog ugovora
(
forma ad solemnitatem
).
-
ZOPD određuje minimum
obaveznih elemenata
ovog utovora:
1) poslovno ime
;
2) sedište
;
3) pretežnu delatnost društva
;
4) određenje osnivača
;
5) određenje vrste i vrednosti uloga svakog ortaka
.
-
Osnivački akt OD, pored ovih bitnih elemenata, može da sadrži i druge,
fakultativne elemente
od
značaja za društvo i ortake društva, a naročito
odredbe o: višoj sili
,
delimičnoj ništavosti
,
trajanju i
raskidu ugovora
,
izmenama i dopunama
,
rešavanju sporova
...
-
Ukoliko ugovor ne bi sadržao odredbe o ovim pitanjima, primenjivala bi se pravila ugovora o
ortakluku (građanski ortakluk).
-
Osnivački akt menja se
saglasnošću svih ortaka
, ako u tom aktu nije drukčije utvrđeno.
2.
Osnivački akt u formi ugovora o osnivanju je obavezan konstitutivni akt ovog društva, a pored ovog
akta, OD može da ima i poseban akt -
UGOVOR ORTAKA DRUŠTVA
(zaključuju ga svi ortaci društva),
koji se
ne prilaže registru
, a kojim ortaci mogu
bliže da urede svoje međusobne odnose
, čime se
rasterećuje konstitutivni akt nepotrebnog sadržaja, a sa druge strane, omogućuje ortacima da
bliže
urede upravljanje društvom
i svoje međusobne odnose i odnose prema društvu.
-
U slučaju nesaglasnosti osnivačkog akta i ugovora ortaka, prednost imaju odredbe osnivačkog akta.
-
Osnivački akt je posebno bitan za odnos OD i trećih lica (stoga se i prilaže registru),
a ugovor između ortaka za odnose među ortacima (stoga se i ne prilaže registru).
TRGOVAČKI I GRAĐANSKI ORTAKLUK
ZOO, kao matični zakon, ne reguliše građanski ortakluk kao poseban ugovor, te zato ZOPD ne upućuje na
primenu njegovih odredaba. Ortačko društvo iz ZOPD u stvari je trgovački ortakluk koji svoje korene nalazi
u kasnom srednjem veku, dok građanski ortakluk vuče poreklo iz ustanove rimskog prava societas.
Osim ove razlike u poreklu, ova 2 ortakluka se razlikuju:
a)
i po formi
:
1) trgovački je formalan pravni posao i nastaje upisom ugovora o osnivanju u propisani registar,
2) dok je građanski konsensualan pravni posao.

-
Ako je reč o nenovčanim ulozima, potrebno je da njihovu novčanu procenu obave sami osnivači.
-
Za treća lica je bitno samo da svi ortaci društva odgovaraju neograničeno za obaveze društva.
-
Ulozi po pravilu ulaze u imovinu društva koja se ne upisuje u registar (za to služe poslovne knjige
društva i druge javne knjige), jer nije reč o društvu kapitala, a ulagači dobijaju svojstvo ortaka
društva, sa određenim udelom (izraženim procentualno ili razlomkom) u društvu („svojina nad
društvom").
-
Imovina koju društvo stekne obavljanjem svoje delatnosti svojina je OD.
-
Ortaci društva obavezni su
da uloge
na koje su se obavezali ugovorom o osnivanju društva
unesu
u imovinu društva
(u svojinu ili na korišćenje društvu) u skladu sa ugovorom.
-
Ugovorom o osnivanju društva potrebno je rešiti pitanje šta će se desiti ako neki od članova ne
unese ulog prema ugovoru (sporazumno produženje roka, isključenje tog člana, povećana uplata od
drugih ulagača i sl).
-
Eventualno kašnjenje
sa uplatom novčanih uloga može biti
sankcionisano obavezom plaćanja
kamate društvu
(uz povećanje uloga, na toj osnovi, ulagača koji su na vreme uneli svoj ulog),
a kašnjenje sa unošenjem uloga u stvarima i pravima može biti
sankcionisano obavezom plaćanja
ugovorne kazne
.
Kašnjenje sa uplatom,
odn.
sa unošenjem uloga u imovinu društva može biti sankcionisano i drugim
pravima poverilaca (reč je o ugovoru u korist trećeg, tj. društva koje se osniva)
po osnovu docnje
dužnika
– ugovorena kamata i naknada druge dokazane štete (ako društvo nije osnovano, pravo
poverilada ostvarivali bi ulagani koji su poštovali ugovor i na vreme uneli svoj ulog).
-
Ako ugovorom nije što drugo utvrđeno, ortaci društva
ulažu uloge jednake vrednosti
(princip
jednakosti uloga i ravnopravnosti ortaka).
-
Ortak društva nije u obavezi da naknadno poveća svoj ulog u društvo niti da ga dopuni u slučaju
gubitka.
-
Isto tako, ortak OD, ako nije drukčije ugovoreno,
ne može smanjiti svoj ugovoreni ulog bez
saglasnosti svih ostalih ortaka
(princip varijabilnosti ovde je dozvoljen zbog neograničene
odgovornosti ortaka).
RASPOLAGANJE ORTAČKIM UDELOM među ORTACIMA
Prenos udela među ortacima društva u principu je
slobodan
, ako nije drugačije regulisano ugovorom o
osnivanju društva (udeo se stiče registracijom udela u skladu sa zakonom kojim se uređuje postupak
registracije privrednih subjekata).
ODLUČIVANJE ORTAKA DRUŠTVA
OD zbog svoje prirode u osnovi nema organe društva, budući da su u toj funkciji, po pravilu,
svi ortaci
društva
(kao ugovorne strane iz osnivačkog akta i kao lica koja vode poslove društva i zastupaju društvo).
Funkcije skupštine u osnovi su vlasničke funkcije i njih po pravilu ostvaruju svi ortaci OD kao ugovorne
strane (sa stanovišta ZOPD, ovi poslovi obično nisu poslovi
tzv.
redovnog poslovođenja – redovna delatnost
društva, o kojima je moguće odlučivati i nekim ugovorenim oblikom većine ortaka). To podjednako važi i za
sva ona pitanja koja se tiču promene ugovora o osnivanju kao jedinog konstitutivnog akta ovog društva, koji
se može promeniti jedino saglasnošću svih članova, osim ako drukčije nije utvrđeno tim aktom – većinsko
odlučivanje. U svakom slučaju poslovi izvan redovne delatnosti društva i prijem novog ortaka zahtevaju
saglasnost svih ortaka (po pravilu to su i: raspolaganje udelom trećem licu, prestanak društva, smanjenje
uloga, isključenje ortaka, imenovanje likvidatora, opoziv likvidatora itd). Kad je pak reč o poslovima koji
predstavljaju redovnu delatnost društva, ortaci takođe odlučuju jednoglasno, ali je pravilo, s obzirom na
dispozitivnost norme zakona, da se ugovara neki oblik većinskog odlučivanja (većina odukupnog broja
ortaka. Učešće u odlučivanju je pravo, a pod određenim pretpostavkama, i obaveza.
U principu,
pravo glasa
(tj. pravo da učestvuju u donošenju odluka)
imaju svi ortaci društva
, budući da
im ovo pravo proizlazi iz ortačkog odnosa. Ipak, zavisno od predmeta odlučivanja, ugovorom ovo može biti
i drugačije utvrđeno. Ovo pravo može se i utužiti tužbom protiv društva i ostalih ortaka (omogućavanje
ostvarivanja ovog prava), kao što i ortaci društva koji vrše ovu obavezu mogu tužbom protiv ortaka (tužba
za društvo), koji je ne vrši, prisiliti ovoga da je vrši.
Kako je reč o tipičnom društvu lica, isključenja ili ograničenja prava glasa u ovom društvu nemaju veći
značaj i nisu tako česta kao u društvima kapitala. Ipak, takva ograničenja su moguća i mogu imati svoja
različita opravdanja:
1)
otklanjanje sukoba interesa
(isključenje odlučivanja u sopstvenoj stvari);
2)
priznavanje prava glasa trećem licu – prokuristi
(što je posebno korisno u dvočlanim ortačkim
društvima radi eliminisanja blokade u odlučivanju).
Za razliku od priznavanja prava glasa trećem licu,
nije dozvoljeno prenositi pravo glasa na treće lice
koje nije ortak društva
, budući da je ovo pravo neprenosivo lično pravo vezano za ortački odnos i njegov
prenos nije moguć ni uz saglasnost svih ostalih ortaka, ali se može glasati preko punomoćnika.
- Pravo glasa realizuje se
davanjem
tzv.
glasačke izjave
, kao jednostrane izjave volje koja pravno
obavezuje njenog izdavaoca, ali sama ne može da proizvede novo pravno stanje (teorija glasačke izjave,
za razliku od teorije učešća u višestranom zajedničkom aktu). Glasačka izjava proizvodi pravno dejstvo
kada je poslednji ortak ovlašćen na odlučivanje ili poslovođenje primi (do tog trenutka ona se može i
opozvati).
Pošto je reč o društvu lica, a ne kapitala, pravilo je,
da svaki ortak društva ima pravo na jedan glas -
glasanje po glavama
, a ne po kapitalu. Pretpostavka našeg zakona je odlučivanje po glavama (svaki ortak
koji je ovlašćen na odlučivanje – ne može odlučivati ortak na koga se odluka odnosi: npr. član koji je
prekršio zabranu konkurencije, ortak koji se isključuje – što je pojam različit od pojma ortak koji je ovlašćen
na poslovođenje; u svakom slučaju, pojam ortaka ovlašćenih za učešće u odlučivanju širi je od pojma
ortaka koji su ovlašćeni na poslovođenje), i to
jednoglasno
,
uz mogućnost suprotnog ugovaranja
.
POSLOVOĐENJE (individualno i kolektivno)
Poslovođenje obuhvata
obavljanje pravnih poslova i radnji
koji spadaju u redovnu delatnost društva
(pravilo je da su to poslovi iz registrovane delatnosti društva), od strane ortaka ovlašćenih na poslovođenje,
dok je za druge (vanredne) poslove potrebna saglasnost svih ortaka društva (ako drukčije nije utvrđeno
osnivačkim aktom društva, kada je to po zakonu moguće). Svi ortaci ovlašćeni na poslovođenje imaju
pravo i obavezu (jer je to u interesu društva) da učestvuju u donošenju odluka za koje je zakonom ili
ugovorom utvrđeno da ih ne donose svi ortaci društva, već samo oni koji su ovlašćeni na poslovođenje.
Prema ZOPD, ortačkim društvom mogu upravljati - poslove društva voditi lica ovlašćena na poslovođenje:
1) svi ortaci društva
2) ugovorom o osnivanju upravljanje se može poveriti: prvo,
jednom ortaku
; drugo,
nekolicini ortaka
;
treće,
nekom posebnom organu
; četvrto, posebnom licu koje nije ortak društva -
prokuristi
.
Pojedinačno poslovođenje je pravilo (s obzirom na to da je reč o ugovoru intuitu personae) i kad je više
ortaka ovlašćeno na poslovođenje, ili je to pretpostavka jer je
svaki ortak ovlašćen da postupa
samostalno
, ali se drugi ortaci ovlašćeni na poslovođenje mogu tome usprotiviti (pravo protivnjenja - pravo
veta), u kom slučaju se taj posao ili radnja ne mogu obaviti bez njihove saglasnosti (ako je utvrđeno
zajedničko poslovođenje više ortaka ovlašćenih na poslovođenje, za svaki takav posao potrebna je
saglasnost svih tih ortaka – jednoglasnost svih ortaka koji imaju pravo glasa u konkretnom slučaju, osim
ako bi zajedničko donošenje odluke zahtevalo vremensko odlaganje preduzimanja posla koje bi
prouzrokovalo štetu tom društvu).
Poslovođenje se može
oduzeti po tužbi društva ili ostalih ortaka društva
(
sudsko oduzimanje ovlašćenja
na poslovođenje je pravilo ako se osnivačkim aktom ne utvrdi drukčije
), privremeno ili konačno, u slučaju teže
povrede dužnosti ili nesposobnosti za poslovođenje, a u skladu sa ugovorom o osnivanju
(opravdan razlog)
.
- Poslovođenje se može
i otkazati uz obaveštenje ostalih ortaka o nameri otkazivanja
(uz predviđeni
otkazni rok, osim kad postoje razlozi za hitno odustajanje od poslovođenja) iz određenih „opravdanih"
razloga utvrđenih ugovorom (ili zakonom).
Poslovođenje se
ne može preneti na drugog ortaka
ili
treće lice
(reč je o ličnom neprenosivom pravu),
osim ako je drugačije utvrđeno osnivačkim ugovorom ili se sa prenosom saglase svi ortaci društva.
U slučaju ovlašćenog prenosa, prenosilac odgovara za radnje tog lica u vršenju poslovođenja kao i da je
sam vršio poslovodstvo (odgovornost za rad).

-
ZOPD ovo pitanje rešava tako što poveriocu ortaka daje pravo da zahteva od OD u svakom slučaju
isplatu novčanog dela koji bi ortaku pripao kao likvidacijski udeo u slučaju prestanka društva, a nakon
ove isplate ortak gubi svojstvo ortaka i njegov udeo se raspodeljuje na ostale ortake na jednake
delove.
-
Ako društvo ne isplati potraživanje ličnog poverioca ortaka društva do visine potraživanja (preostali
deo likvidacijskog udela pripada tom ortaku), u roku od 6 meseci od podnetog zahteva, taj poverilac
može podneti zahtev za pokretanje postupka prinudne likvidacije društva.
-
Najzad, poverioci društva, kada traže naplatu od ortaka društva, nisu privilegovani u odnosu na
privatne poverioce ortaka društva, već konkurišu za naplatu sa tim poveriocima prema opštim
pravilima ugovornog prava.
44. PRENOS UDELA u ORTAČKOM DRUŠTVU
-
Svaki ortak
OD srazmerno svom ulogu
stiče određeni udeo u društvu
(udeo u kapitalu i udeo u
ortačkim pravima – pravilo je da su proporcionalni, ali s obzirom na slobodu ugovaranja, to i ne mora
biti slučaj).
-
Iako je ovo društvo zatvorenog tipa, ipak može doći do promene članstva u njemu, ali na otežan način
u skladu sa prirodom društva.
-
ZOPD reguliše prenos udela trećem licu (pod čim treba podrazumevati svako raspolaganje, a ne
samo prodaju).
-
Prenosom udela trećem licu prenose se članska prava u društvu koje je intuitu personae, te otuda
potreba zaštite interesa postojećih ortaka društva, što se ostvaruje:
1)
pravom preče kupovine
(koje se u našem zakonu može utvrditi ugovorom o osnivanju ili
ugovorom ortaka društva: obaveštavanje ortaka o nameri prodaje, rok za korišćenje prava,
srazmera kupovine – ako nije drugačije ugovoreno, to je srazmera udela i sl) i
2)
davanjem saglasnosti na prenos trećem licu
(u slučaju nekorišćenja prava preče kupovine),
uz mogućnost istupanja iz društva u slučaju uskraćivanja ove saglasnosti.
-
Interesantno je da novi ZOPD kod ovog društva, za razliku od DOO, više izričito ne reguliše zakonsko
pravo preče kupovine ostalih članova društva u slučaju raspolaganja udelom trećem licu (
to je i unos tog
udela kao nenovčanog uloga u drugo privredno društvo, kao i davanje udela u zalogu trećem licu
),
što ne znači da se
ne može ustanoviti na autonomnoj osnovi – ugovorno pravo preče kupovine
.
-
Ako ortaci društva, na autonomnoj osnovi, imaju pravo preče kupovine udela ortaka koji namerava da
istupi iz društva,
ne mogu
nekorišćenjem ovog prava ili uskraćivanjem davanja saglasnosti na prenos
udela trećem licu
prinudno nekog ortaka zadržati u društvu
(
pravo na istupanje iz društva moglo bi se u
ovakvom slučaju realizovati i prinudnim putem – utuženjem
). Ipak, radi zaštite interesa ortaka društva, čini se da
bi trebalo zauzeti
stav o nepunovažnosti prenosa trećem licu pod uslovima koji su povoljniji od
uslova koji su nuđeni ostalim ortacima društva
.
-
Sa pravnim režimom prodaje udela treba izjednačiti:
1) poklanjanje udela trećem licu
, kao i
2) zamenu udela uz promenu ortaka društva
i eventualno
3) zalaganje udela u društvu
ili
4) ulaganje udela u društvu kao nenovčanog uloga u drugo privredno društvo
.
-
Naravno, sa pravnim režimom prenosa udela treba izjednačiti
i sve slučajeve raspolaganja delom
udela
.
-
Ipak, ovaj pravni režim prenosa udela trećem licu u smislu našeg zakona je
dispozitivan
, što znači da
se na autonomnoj osnovi može i drukčije urediti (većinska saglasnost umesto jednoglasnosti i sl).
-
Ipak, priroda ovog društva je zatvorenog tipa, te otuda treba voditi računa da se liberalnim režimom
raspolaganja udelom u ovom društvu ne naruši njegova priroda.
-
U svakom slučaju, ako ortaci ne daju saglasnost na prenos udela trećem licu, a ne iskoriste pravo
prečeg sticanja udela tog člana koji raspolaže svojim udelom (utvrđeno na autonomnoj osnovi), taj
ortak može istupiti iz društva u skladu sa zakonom.
-
Prenosilac udela i sticalac udela odgovaraju po zakonu solidarno neograničeno za obaveze
prenosioca prema društvu do dana registracije prenosa udela, osim ako se svi ortaci ne sporazumeju
drukčije.
Uopšteno o pitanju
Пренос удела у ортачком друштву на ортака је слободан, а на треће лице је могућа само ако су се сагласили
сви ортаци са тим. То је из разлога што је ортачко друштво друштво са јаким личним везама ортака, односно с
обзиром на лична својства ортака се неко у прима у ортаклук. То је, даље, због tога што ако се ништа друго не
предвиди, сваки ортак овлашћен да пословоди и заступа друштво, што ће рећи и да га обавезује, а за те
обавезе ће одговарати ортачко друштво и сви остали ортаци солидарно неограничено својом личном
имовином. Зато је код преноса удела на треће лице осталим ортацима битно кога пуштају у друштво, у смислу
да постаје нови ортак, јер стицањем тог својства он стиче могућност да обавезује друштво, а сходно природи
ортачког друштва и остале ортаке јер одговарају неограничено солидарно својом личном имовином.
45. PRESTANAK SVOJSTVA ORTAKA i PRESTANAK ORTAČKOG DRUŠTVA
I. PRESTANAK SVOJSTVA ORTAKA
Ako osnivačkim aktom ili ugovorom ortaka društva nije drukčije određeno, svojstvo ortaka u OD prestaje u
slučaju:
1) smrti ortaka,
2) brisanja ortaka koji je pravno lice iz registra po osnovu likvidacije ili zaključenja stečaja,
3) istupanja ortaka,
4) isključenja ortaka i u drugim slučajevima utvrđenim ugovorom o osnivanju.
Prestanak ortaštva SMRĆU ORTAKA
-
U slučaju smrti ortaka udeo ortaka se ne nasleđuje, već se
raspoređuje srazmerno na ostale
ortake
, ako osnivačkim aktom nije određeno da društvo nastavlja da postoji sa naslednicima
preminulog ortaka (ako oni to ne prihvate, udeo se srazmerno raspoređuje na ostale ortake).
-
Naslednici mogu zahtevati i
da društvo promeni pravnu formu
i da dobiju status komanditora u
komanditnom društvu.
-
Ako predlog naslednika preminulog ortaka da ortačko društvo promeni formu u komanditno preostali
naslednici ne prihvate, naslednici preminulog ortaka stupaju na mesto preminulog ortaka i mogu
istupiti iz društva u skladu sa zakonom, s tim što tada odgovaraju za obaveze društva po pravilima
odgovornosti naslednika za dugove ostavioca (do visine pripadajuće aktive ostaviočevog nasledstva).
DOBROVOLJNO ISTUPANJE (otkaz ortaka)
-
U principu, svaki ortak društva koje je osnovano na neodređeno vreme (
a ovo društvo se po pravilu osniva
na neodređeno vreme zbog visokog stepena uzajamnog poverenja ortaka
) ima pravo istupanja iz društva
u svako
doba
(pa i u nevreme, s tim što bi tada odgovarao za naknadu štete prouzrokovane društvu).
-
Otkaz ortaka mora biti
nedvosmislen
i
bezuslovan
.
-
Otkaz bi se mogao i opozvati,
pod uslovima utvrđenim ugovorom o osnivanju/ugovorom ortaka društva.
-
Dan istupanja ortaka je istek poslovne godine u kojoj je obaveštenje o istupanju dato.
POSLEDICE ISTUPANJA ORTAKA iz DRUŠTVA
-
I pri dobrovoljnom istupanju
(kao i drugim osnovama prestanka ortaštva),
bitna su imovinska pitanja u vezi sa
izlaskom iz društva („bilans razlaza").
-
Prema ZOPD, udeo ortaka koji istupa iz društva
raspoređuje se srazmerno na preostale ortake
. U
svakom slučaju, društvo je tada u obavezi da tom ortaku u zakonskom ili ugovorenom roku
isplati ono
što bi dobio kad bi u tom času društvo bilo likvidirano
, ne uzimajući u obzir tekuće i nezavršene
poslore.

o prestanku društva (likvidacija). Opravdan razlog postoji naročito ako sud nađe da neki ortak društva
povređuje svoje ugovorne ili zakonske dužnosti koje su od uticaja na poslovanje društva (npr. neunošenje
uloga, postupanje protivno cilju društva, dugotrajno neuspešno poslovanje društva itd), ili ako nađe da je
ispunjavanje takve dužnosti faktički nemoguće (neotklonjivi nesporazumi, dugotrajna bolest i sl), ili ako nije
moguće da društvo drukčije nastavi poslovanje u skladu sa zakonom ili autonomnim aktima. Podnošenje
ove tužbe ne može se ograničiti ili isključiti, a sama tužba podnosi se protiv ortačkog društva i svih drugih
ortaka društva.
UPIS u REGISTAR
Svi slučajevi prestanka ortačkog odnosa, nezavisno od osnova, upisuju se u registar (uz izmenu ugovora o
osnivanju) radi dejstva prema trećim licima, što se i objavljuje. Prijavu za upis u registar prestanka ortačkog
odnosa podnose preostali ortaci ovog društva ovlašćeni na zastupanje, Isti je slučaj i sa prestankom
društva, koje sve do tog momenta postoji i ograničeno posluje (trajanje postupka tzv. „razvrgnuća”). Prijavu
za upis prestanka ovog društva podnosi likvidator,
odn.
stečajni upravnik, a u slučaju prestanka sudskom
odlukom, sud po službenoj dužnosti.
KOMANDITNO DRUŠTVO
46. POJAM i OSNOVNE KARAKTERISTIKE KD
Prema ZOPD, komanditno društvo je društvo koje ima
najmanje 2 člana
, od kojih:
1) najmanje jedan odgovara neograničeno solidarno za obaveze društva
–
KOMPLEMENTAR
2) a najmanje
jedan odgovara do visine svog neuplaćenog
odn.
neunetog uloga
–
KOMANDITOR
.
- Atraktivnost ovog društva proizlazi iz činjenice da je
a)
komanditor
zainteresovan
za dividendu iz uloženog kapitala
, a ne i za upravljanje društvom, dok
je
b)
komplementar
zainteresovan
za ulog komanditora
i
za vlastito upravljanje društvom
.
PRAVNI STATUS
-
Prema ZOPD komanditno društvo, kao i svako drugo privredno društvo,
pravno lice
.
-
Pravni subjektivitet ono stiče
upisom u propisani registar
.
-
U pravima gde se ovom društvu ne priznaje pravni subjektivitet, priznaje mu se imovinska
autonomija, te ono može u svoje ime i za svoj račun preuzimati prava i obaveze u pravnom
prometu.
-
Početna imovina društva formira se od osnivačkih sredstava osnivača društva, a kasnije se ona
može povećavati ili smanjivati u zavisnosti od poslovanja društva.
-
U sistemu priznatog pravnog subjektiviteta društva,
njegova imovina odvojena je od personalne
imovine ortaka
(
osnivača i docnije pristupelih ortaka
), pa čak i onih koji za obaveze društva odgovaraju i
personalnom imovinom.
-
Ortaci društva postaju osnivanjem društva njegovi vlasnici
, ali ono što su uneli u imovinu društva
postaje svojina društva (
izuzev prilikom zadržavanja prava svojine na nekoj stvari koja je predmet uloga od strane
ortaka društva, uz ustupanje društvu prava korišćenja natoj stvari
).
UPIS u REGISTAR
-
Prijavu za upis uregistar (kao i za OD), podnose
lica koja su u osnivačkom aktu određena kao
zastupnici
društva (ako nije drugačije određeno, pretpostavka je da su to svi komplementari).
-
Prijava sadrži podatke za svakog komplementara, kao i komanditora i označavanje njihovog uloga.
-
U objavi registrovanog komanditnog društva ne sme se sadržati ime,
odn.
poslovno ime komanditora,
kao ni označavanje njegovog uloga, ali se mora navesti podatak da društvo ima komanditora, kao i
njihov broj.
-
Ovo ne znači da komanditor ima pravnu poziciju tajnog ortaka, kakvu ima u
tzv.
tajnom društvu
(izričito regulisanom u nekim pravima), budući da se on navodi u prijavi, kao i njegov ulog, a sa
druge strane, registar je javna isprava i svako uvidom u njega može saznati podatke o
komanditorima i njihovim ulozima. Isto tako, budući da je u pitanju interes komanditora, a ne javni
interes, pristankom komanditora mogla bi se ukloniti i obaveza objavljivanja imena i uloga
komanditora.
DVOJNOST ORTAŠTVA
-
Komanditno društvo mora se sastojati iz
najmanje 2 ortaka
.
-
Ovo ne samo stoga što se ovo društvo temelji na ugovoru (što je slučaj i za OD), već i stoga što
pretpostavlja 2 kategorije ortaka, od kojih jedni odgovaraju za obaveze društva i personalnom
imovinom (komplementari), a drugi snose rizik poslovanja društva (odgovornost) do visine
ugovorenog uloga (komanditori), pri čemu jedno isto lice ne može biti u poziciji i jedne i druge
kategorije ortaka.
-
Otuda, ako ovo društvo spadne samo na jednog ortaka, ili kad, u situaciji postojanja 2 ortaka, jedan
ortak promeni svoj status (iz komplementara pređe u komanditora i obrnuto), ono ne može dalje
opstati kao ovo društvo.
-
S druge strane, max broj ortaka ovog društva, iako nije određen propisima, diktiran je prirodom
njegovog nastanka, kao i karakterom upravljanja u njemu, te je po pravilu reč
o društvu sa malim
brojem ortaka
(kao i kod OD), mada se u novije vreme javljaju i ova društva sa zavidnim brojem
ortaka (posebno za delatnosti slobodnih profesija).
-
Prema ZOPD, komplementari i komanditori mogu biti
i fizička
i
pravna lica
.
PRAVNA PRIRODA
-
Najispravnije tretirati ga
kao društvo lica - društvo intuitu personae
, s tim što treba istaći da je
ovo svojstvo u izvesnoj meri ublaženo u odnosu na ortačko društvo (zbog pozicije komanditora).
-
U prilog ovome posebno govori i rešenje, sadržano izričito u nekim zakonodavstvima i u našem
ZOPD, da se i na ovo društvo primenjuju pravila koja važe za ortačko društvo (kao tipično društvo
lica),
ukoliko nema posebnih pravila
za ovo društvo.
DELATNOST
-
Komanditno društvo je, kao i druga privredna društva,
privredni subjekt koji obavlja neku
privrednu delatnost radi sticanja dobiti
.
-
Kao i druga trgovačka društva, i ovo društvo se i u drugim zemljama smatra trgovačkim društvom po
svojoj formi. Kao i druga društva, i ovo društvo može da obavlja
bilo koju privrednu delatnost
(trgovačko društvo po delatnosti-objektu).
-
Izuzetno, posebnim propisima i za ova društvo, kao i za ortačko društvo, može biti
isključeno
obavljanje određene privredne delatnosti
, s obzirom na nemogućnost osnivanja ovih društava u tim
delatnostima (npr. slučaj sa bankama i drugim finansijskim organizacijama, slučaj sa delatnostima
berzi i investicionih fondova i sl).
POSLOVNO IME
-
Komanditno društvo posluje pod poslovnim imenom koje može biti
personalno
(ime svih, nekolicine
ili jednog komplementara – spoljni – javni ortaci)
ili neko drugo
.
-
Poslovno ime komanditnog društva mora da sadrži i
naznaku oblika društva
.
-
Navođenje imena komplementara u poslovnom imenu značajno je zbog obaveštavanja trećih lica o
tome ko neograničeno odgovara za obaveze društva, dok se ostali podaci mogu saznati iz registra.
UGOVOR o OSNIVANJU i UGOVOR ORTAKA DRUŠTVA
1
. Ugovor je osnivački akt ovog društva i jedini pravni akt konstitutivnog značaja za ovo društvo.
UGOVOR O OSNIVANJU
ovog društva obavezno se prilaže uz prijavu za njegovu registraciju, te otuda
zemlje koje priznaju pravni subjektivitet ovom društvu, među njima i naša, insistiraju na njegovom
obaveznom sastavljanju
u pisanom obliku (bitna forma – ad solemnitatem
), što nije slučaj sa zemljama
koje mu ne daju pravni subjektivitet.
Na pravnu valjanost ovog ugovora u našem pravu primenjuju se u potpunosti odredbe ZOO.
Minimalan sadržaj ovog ugovora određen je zakonom:
1) označavanje fizičkog ili pravnog lica
ortaka ovog društva, uz obavezno označavanje ko je
komplementar a ko komanditor;
2) poslovno ime
;
3) sedište društva
;
4) označavanje vrste i vrednosti uloga
svakog ortaka i
5) označavanje pretežne delatnosti
(bitni elementi po zakonu).

47. PRAVA i OBAVEZE ORTAKA DRUŠTVA
(INTERNI ODNOSI IZMEĐU ORTAKA)
ZOPD ne sadrži detaljnu regulativu prava i obaveza ortaka komanditnog društva. Ovaj zakon ipak sadrži 2
značajna principa u vezi s tim:
1) na ovo društvo se primenjuju pravila o ortačkom društvu ako nema posebnih;
2) komplementari u ovom društvu imaju status identičan sa statusom ortaka ortačkog društva.
PRAVA i OBAVEZE KOMANDITORA
Iako komanditori u pogledu odgovornosti u osnovi imaju poziciju članova DOO, ipak se njihova pozicija u
nekoliko razlikuje, s obzirom na to da su isključeni iz upravljanja i vođenja poslova društva, što je povereno
komplementarima. Osim ovih prava (i obaveza), komanditori imaju sva druga prava kao i komplementari,
- Ipak, u vezi sa ovim pravima postoje određena ograničenja prava komanditora u odnosu na istovetna
prava komplementara.
1
. Prvo,
dobit se isplaćuje komandatoru samo ako je u celosti uplatio ugovoreni ulog
.
- Ako to nije učinio, dobit se pripisuje njegovom udelu u kapitalu društva sve dok ne dostigne ugovoreni
iznos neunetog uloga, nakon čega se isplaćuje komanditoru (reč je o svojevrsnom preboju: komanditor ne
uplaćuje ili ne unosi ulog i za tu vrednost ne dobija svoj deo dobiti).
2
. Drugo,
komanditor
, budući da ne odgovara za obaveze društva,
učestvuje u snošenju rizika
poslovanja društva do iznosa svog ugovorenog uloga
, unetog u imovinu društva ili ne (ugovoreni i u
registar upisani komanditorov ulog unosi se u knjige na kontu kapitala komanditora, nezavisno od toga da li
je u celini uplaćen - neuplaćeni iznos pojavljuje se u aktivi bilansa kao pozicija „potraživanja od
komanditora").
3
. Treće, kad je reč o pravu komanditora na učestvovanje u dobiti društva (i snošenju gubitaka društva),
iako se ovo pitanje uređuje ugovorom, zbog različite uloge komanditora i komplementara u društvu, veličina
udela u društvu neće biti jedini kriterijum za raspodelu dobiti (i pokriće gubitaka), već se ova raspodela
može vršiti “po srazmeri koja odgovara prilikama". S obzirom na to da komanditori imaju sporednu ulogu u
ovom društvu, po pravilu i jednaki ulozi moraju voditi većem učešću u dobiti komplementara u odnosu na
komanditore. U svakom slučaju, kriterijumi za raspodelu dobiti (i pokriće gubitaka) moraju se utvrditi
ugovorom (doprinos u vođenju poslova društva, lični doprinos delatnosti društva, veličina udela i sl).
Kriterijumi za raspodelu dobiti trebalo bi, dakle, da se utvrde ugovorom o osnivanju društva, budući da su
zakonske norme dispozitivne.
4
. Četvrto,
komanditor ne može tražiti isplatu dobiti dok je njegov udeo zbog gubitka smanjen
, ali
ako je u dobroj veri primio isplatu takve dobiti, i pored gubitka društva koji se pokriva iz dobiti (pretpostavka
je da je u dobroj veri, jer on ne vodi poslove društva), nije dužan da je vrati.
5
. Peto, tzv.
pravo nadzora komanditora nad upravljanjem i vođenjem poslova
društva u nekim
pravima se u određenoj meri ograničava u odnosu na istovetno pravo komplementara (pravo uvida u
poslovne knjige i dokumenta društva, pravo zahtevanja kopije godišnjih fikansijskih izveštaja, pravo
postavljanja pitanja komplementarima koji vode poslove društva i pravo dobijanja odgovora i sl). Koliki
značaj naš zakonodavac pridaje ovom pravu vidljivo je i iz činjenice što, u slučaju da komplementari koji
vode poslove društva uskrate komanditorima ovo pravo, oni ga sudskim putem mogu ostvariti (hitan
vanparnični postupak), i to „u bilo koje vreme", a ne samo u vreme podnošenja godišnjih izveštaja i sl, pod
uslovom da postoji opravdan razlog za to (npr. ako se poslovi društva ne vode pošteno i uredno).
Pravo nadzora po pravilu je lično i izuzetno se može ostvariti preko trećeg (duga bolest, dugo odsustvo i
sl). Za korišćenje ovog prava mogu se angažovati i stručnjaci (revizori, poreski savetnici, računovođe itd).
Ipak, pravo nadzora (i obaveštavanja) komanditora nije tako široko kao što je to pravo komplementara
(isključen je iz prava na informisanje u smispu opšte ustanovljenog prava). Osnivačkim ugovorom, pravo
nadzora komanditora moglo bi se proširiti, ali ne i ograničiti (s tim što bi se mogao precizirati način
ostvarivanja prava koji ne bi smeo da ima obeležja ograničenja).
48. PRENOS UDELA U KOMANDITNOM DRUŠTVU
Udeo u komanditnom društvu, kao i u svakom drugom društvu, označava skup prava koja pripadaju ortaku
društva na osnovu uloga u društvo (upravljačka i imovinska prava). S obzirom na to da postoji dvojnost
kategorija ortaka u ovom društvu, potrebno je razlikovati udeo u kapitalu društva i udeo u članskim pravima
(i komanditori i komplementari). Pravilo je da udelu u kapitalu jedne kategorije ortaka odgovaraju udeli u
članskim pravima, što ne mora uvek biti slučaj. U svakom slučaju, udeli u članskim pravima komanditora i
komplementara bitno se razlikuju zbog različite prirode ortaka. Visina uloga ortaka na osnovu kojeg se stiče
udeo u društvu zavisi od ugovora, te ne moraju biti jednaki, kako između kategorija, tako i unutar jedne
kategorije ortaka.
Prenos udela NA TREĆA LICA
1) Prema ZOPD,
udeli komplementara
mogu se prenositi na treća lica
shodno pravilima prenosa
udela ortaka ortačkog društva
.
2) S druge strane,
udeo komanditora
može se po pravilu prenositi
na drugog komanditora
ili
na
treće lice
slobodno
, ako drukčije nije ugovoreno (osnivački akt ili ugovor ortaka).
Prenos udela MEĐU ORTACIMA DRUŠTVA
Ako drugačije nije utvrđeno ugovorom o osnivanju društva, prenos udela među ortacima ovog društva - i
komplementarima i komanditorima - u principu je
slobodan
. Ipak, što se tiče ugovorne regulative, pravilo je
da se pri ovom internom prenosu različito tretira nekoliko situacija;
1) prvo, da li se prenosi vrše unutar iste kategorije ortaka ili između različitih kategorija ortaka?
2) drugo, da li se prenos vrši u celini ili delimično?
Raspolaganje unutar iste kategorije ortaka treba podvrći najmanjim formalnostima, jer se ne menja njihova
pozicija u društvu (ali se kod komplementara smanjuje broj onih koji neograničeno odgovaraju ako je reč o
prenosu udela nekog komplementara u celosti). Isti režim bi trebalo da važi i pri prenosu udela komanditora
(u celini ili delom) na komplementara (jer se ne smanjuje imovinska osnovica odgovornosti društva prema
trećim licima). Ovo bi takođe trebalo da važi i za prenos dela udela komplementara na komanditora (jer
komplementar ostaje i dalje neograničeno odgovoran).
- Najstroži režim trebalo bi propisati za prenos udela u celini (i imovinskih i upravljačkih prava)
komplementara na komanditora, budući da na ovaj način postojeći komplementar izlazi iz dalje
odgovornosti za obaveze društva, a komanditor stiče status komplementara.

Status komplementara u zastupanju komanditnog društva u svemu je indentičan statusu ortaka ortačkog
društva. Kad je reč o statusu komanditora, u teoriji i zakonodavstvu ne postoji jedinstven stav o tome da li
on može zastupati društvo kao punomoćnik ili prokurista. U francuskoj pravnoj teoriji se smatra da je to
isključeno, osim u pripremanju pravnih radnji koje treba preduzeti prema trećim licima. Isto rešenje je i u
nekim drugim pravima. I pored formulacije da „komanditor nije vlastan da zastupa društvo", pravna teorija
je to tumačila tako da on
ne može biti zastupnik
po zakonu
, ali da
može biti prokurista
ili
punomoćnik
.
Čini se da ništa ne govori protiv mogućnosti da u našem pravu i komanditor, kao i svako treće lice, bude
prokurista (ili punomoćnik). Prokura ili punomoćje mogu se dati odlukom svih komplementara.
50. ODGOVORNOST ZA OBAVEZE KOMANDITNOG DRUŠTVA
-
Odgovornost komanditnog društva za obaveze prema trećim licima ne isključuje i odgovornost
komplementara za te obaveze.
-
Prema ZOPD,
KOMPLEMENTARI
odgovaraju za obaveze društva
neograničeno solidarno
(celokupnom svojom imovinom).
-
Budući da ovaj zakon nema drugih odredaba, a s obzirom na to da je reč o društvu u kojem upravo
ova kategorija ortaka ima poziciju ortaka OD, treba zaključiti da je odgovornost komplementara
istovetna odgovornosti ortaka ovog društva
(u našem, kao i u uporednom pravu)
. Reč je o kogentnom
pravnom režimu odgovornosti koji se ne može izmeniti voljom ortaka društva.
-
Kada je reč o odgovornosti
KOMANDITORA
, u pravima koja ne zahtevaju unošenje celog
ugovorenog uloga u imovinu društva do njegove registracije, komanditori odgovaraju
solidarno
ograničeno do visine neuplaćenog ugovorenog uloga
prema društvu ili poveriocima društva.
-
Ako je, pak, komanditor uneo ceo ugovoreni ulog u imovinu društva, on samo snosi rizik
(odgovornost) poslovanja ovog društva
do visine svog uloga
i
ne odgovara više za obaveze
društva
.
-
ZOPD sadrži izuzetke od propisanog režima odgovornosti komanditora kad komanditor odgovara kao
i komplementar.
1)
kad se u poslovnom imenu društva nalazi ime komanditora
, uz njegovu saglasnost, on
odgovara kao i komplementar.
2) komanditor
odgovara neograničeno kao komplementar
ako vodi poslove društva
(
zbog
prekršaja temeljnog principa o zabrani mešanja komanditora u upravljanje i vođenje poslova društva
).
- Novi ZOPD više ne poznaje ovaj drugi izuzetak, čime ostaje nejasno i da li se ovakva
odgovornost komanditora (solidarno sa komplementarima) odnosi na sve preduzete poslove
poslovođenja suprotno toj zabrani, ili samo na neke od njih, vodeći računa o njihovom broju ili
važnost.
-
ZOPD uređuje i odgovornost komplementara i komanditora koji naknadno pristupe osnovanom
društvu (
ODGOVORNOST NOVOG ORTAKA
) – odgovaraju kao i postojeći ortaci, ali i za
obaveze nastale pre sticanja svojstva ortaka (člana) društva.
-
Istovetno rezonovanje bi trebalo primeniti i prilikom promene svojstva ortaka u društvu. Ako
komplementar postane komanditor, njegova neograničena odgovornost ostaje za obaveze društva
zasnovane do registracije i objave promene statusa, a za nove obaveze ima poziciju komanditora.
Ako komanditor postane komplementar, za obaveze društva nastale od dana registracije (i objave)
takvog statusa odgovara kao i svaki drugi komplementar, a za ranije obaveze odgovara do visine
ugovorenog uloga (unetog i neunetog u imovinu društva).
51. TAJNO (tiho) DRUŠTVO
Neke zemlje poznaju i formu
tzv.
tajnog društva. Srpski zakon ovu formu ne reguliše izričito, ali se čini da
ona nije zabranjena u smislu ZOPD, budući da spada u forme društva koje se ne registruju.
PRIRODA
-
Osnovna odlika ovog društva je nastajanje na osnovu ugovora privrednih društava (kao i fizičkih lica
preduzetnika) - može biti
pismen
, što je preporučljivo radi opreznosti, ili
usmen
(društvo-ugovor)
između tajnog člana, koji ulaže ugovoreni ulog u poduhvat nekog preduzetnika, i tog preduzetnika
kao druge ugovorne strane.
-
Ovo društvo postoji
samo u internim odnosima između ugovornih strana
(za interne odnose
važe ugovorena pravila, a u njihovom nedostatku - pravila ortakluka)
-
nema pravni subjektivitet
i
ne upisuje se u registar.
-
Budući da nema pravni subjektivitet, ovo društvo
nema svoju imovinu
.
-
Ulog
članova zavisi od ugovora i može biti
i u radu
(što je pravilo za javnog člana koji istupa prema
trećim licima) i
u kapitalu
(što je pravilo za tajnog člana).
-
I za ovo društvo je karakterističan
affectio societatis
koji ga i odvaja od nekih ugovora u kojima on
ne postoji (ugovor o radu, ugovor o zajmu i sl).
-
U ovom društvu, posebno ako ostane neotkriveno,
jako je naglašen element intuitu personae
.
-
Ovo društvo ne može da objavljuje javni poziv za upis akcija i da emituje HoV. Saradnja na
principima ovog društva moguća je i među fizičkim i među pravnim licima.
INTERNI ODNOS
-
Interni odnosi između članova (ortaka)
slobodno se uređuju
.
-
Iako ovo društvo nema subjektivitet (ne upisuje se u registar i ne objavljuje), u internim odnosima
ono ima
svoje poslovno ime
i
svoje sedište
.
-
Ovaj odnos
određuje ko će istupati prema trećim licima
– teorija mandata.
-
Za prenos udela u ovom društvu potrebna je
saglasnost svih ortaka.
SPOLJNI ODNOS
-
Treća lica stupaju u pravne odnose samo sa označenim poslovođom koji istupa u svoje ime i
odgovara za preuzete obaveze (
u internim odnosima se ugovara i obaveza tajnog člana da učestvuje u
snošenju gubitaka društva
).
-
Za postojanje tajnog društva čak i nije bitno da li tajni član istupa prema trećem licu ili ne - on može i
istupati, s tim da ne otkrije svoje svojstvo tajnog člana (
ortaka)
.
-
Tajni član nema nikakva direktna prava prema trećim licima, kao što ni treća lica nemaju nikakva
prava prema tajnom članu društva.
Izuzetno, mogu se uspostaviti
i neposredni odnosi između trećih lica i tajnog člana društva
, u
određenim slučajevima.
1)
ako je društvo otkriveno prema trećem licu
–
postoji solidarna nesiraničena odgovornost članova
prema trećim licima sa kojima su zaključeni takvi poslovi ili kojima je društvo otkriveno.
2) član društva koji se meša u poslove poslovođe i upravljanja društvom
– takođe odgovara
neograničeno solidarno za obaveze društva.
3) član društva koji je posao prema trećem licu okrenuo u sopstvenu korist
– takođe je direktno
odgovoran trećem licu. Otkrivanje tajnog člana može čaki biti utvrđeno ugovorom između tajnog
člana i poslovođe.

-
De facto društvo se po pravilu i
ne ispoljava dok ne dođe kriza
, kada je potrebno izvršiti
njegovu
likvidaciju, kada svako uzima vrednost svog uloga, dok vrednost koja je stvorena u tom društvu
treba da bude podeljena.
-
U račun likvidacije ulaze i troškovi svakog od članova ovog društva.
-
Da bi prema trećem licu postojala solidarna odgovornost članova (ortaka) ovog društva, ono mora:
1) dokazati postojanje ovog društva;
2) da je član delovao prema trećim licima u tom svojstvu i
3) da se mešao u upravljanje.
-
De facto društvo može
prestati i na osnovu jednostranog akta
, npr. na osnovu gubitka poverenja u
odnosu na nekog člana.
DRUŠTVO sa OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
53. POJAM i OSNOVNE KARAKTERISTIKE DOO
Teškoće definisanja DOO, diktirane njegovom pravnom prirodom
(ima osobine i društva lica i društva kapitala)
,
imale su vidan odraz posebno u zakonodavstvu koje u većini slučajeva izbegava davanje direktne definicije
ovog društva, već to prepušta pravnoj doktrini. Ipak, pokušaji definisanja učinjeni su u pozitivnom
zakonodavstvu, stranom i domaćem.
- Najčešće je ipak reč o društvu sa malim osnovnim kapitalom i malim brojem članova
(primeren je oblik
porodičnog društva)
. Zbog značajne povezanosti ovog društva sa društvima lica neki ga nazivaju i
inkorporisani ortakluk
ili
tzv.
kvaziortakluk
, a kako u ovom društvu, i pored personalnih karakteristika, nema
neograničene odgovornosti članova, neki ga nazivaju i
komanditno društvo bez komplementara
.
- Ovo društvo se može definisati kao:
društvo sa pravnim subjektivitetom
koje
pod zajedničkim poslovnim imenom
i po pravilu
fiksiranim osnovnim kapitalom
(koji je podeljen na članske udele koji ne moraju biti jednaki i nisu izraženi u
negocijabilnim
HOV
)
obavlja određenu privrednu delatnost,
uz odgovornost celokupnom svojom imovinom
(potpuna odgovornost)
i
bez odgovornosti članova društva za obaveze društva
(uz snošenje rizika do visine uloga)
.
PRAVNE KARAKTERISTIKE
Polazeći od date definicije
DOO
, čini se da se mogu utvrditi njegova određena bitna obeležja.
1
.
DOO
je PRAVNI SUBJEKT NASTAO UPISOM u PROPISANI REGISTAR
Društvo ima
svoju imovinu
odvojenu od imovine njegovih članova
kojom obavlja svoju delatnost i
odgovara za preuzete obaveze.
- U pravnom prometu sa trećim licima društvo kao pravni subjekt samostalno preuzima prava i obaveze.
- Odvojenost imovine društva od personalne imovine članova društva i neodgovornost članova za obaveze
društva čini da poverioci društva nisu istovremeno i poverioci članova društva, i obrnuto.
- Otuda, poverioci člana društva ne mogu realizovati svoja potraživanja prema članu društva od društva, ali
mogu radi realizacije svog potraživanja ostvarivati i prinudno izvršenje nad udelom člana društva u društvu
(jer je udeo u društvu sastavni deo imovine člana društva)
.
2
. Moguće je
SKLAPANJE PRAVNIH POSLOVA
ČLANOVA DRUŠTVA
SA SAMIM DRUŠTVOM
(davanje
kredita, prodaja robe, vršenje usluga i sl)
, ali može doći i do zloupotreba, naročito u slučaju kad neki član
društva zbog većinskog udela i utvrđenog načina odlučivanja može doći u situaciju da zaključi takav pravni
posao faktički sam sa sobom
(kao većinski upravljač društva donosi takvu odluku)
, te je otuda preporučljivo da
se sklapanje ovakvih poslova utvrdi poseban način odlučivanja
(saglasnost svih članova ili stroža kvalifikovana
većina i sl)
.
3
. DOO ima
osnovni kapital
koji
(u momentu osnivanja društva)
čini
zbir vrednosti uloga članova
.
- Svaki član društva može imati
samo jedan ulog
(na osnovu koga stiče jedan udeo u društvu izražen u
procentu ili razlomku).
- Ulozi članova
ne moraju biti jednaki
(dok je osnovni kapital
AD
, po pravilu, podeljen na jednake iznose - akcije, s
tim što svaki akcionar može imati različit broj akcija).
4
. Članovi društva
ne odgovaraju za obaveze društva
, ali
snose rizik
za poslovanje društva
do visine
svog uloga
.
- Za preuzete obaveze prema trećim licima odgovara samo društvo, i to celokupnom svojom imovinom -
potpuna odgovornost
.
5
. DOO posluje
POD ZAJEDNIČKIM POSLOVNIM IMENOM
, koje može biti personalno ime nekog člana
društva ili neko realno poslovno ime. Pored opštih obaveznih sastojaka poslovnog imena svakog
privrednog društva, poslovno ime ovog društva mora sadržati i oznaku oblika društva ili skraćenicu d.o.o. ili
doo. Unošenje oznake oblika odgovornosti društva nije potrebno, budući da je to za treća lica vidljivo iz
označenog oblika društva.
6
. DOO može se osnivati za obavljanje
BILO KOJE PRIVREDNE DELATNOSTI
, pa
I DELATNOSTI JAVNOG
SEKTORA
.
- Čak, neke privredne delatnosti mogu se obavljati samo u organizacionom obliku ovog društva ili AD (npr.
neke delatnosti u osiguranju), a neke delatnosti se ne mogu obavljati u ovom organizacionom obliku, već
samo u formi AD (banke).
7
. DOO je po pravilu ograničeno po potencijalu, s obzirom na to da mu se
ISKLJUČUJE MOGUĆNOST
JAVNOG ZADUŽIVANJA
(ne samo javnim upisom akcija već često i obveznica i drugih komercijalnih hartija),
a redovno je
OGRANIČENO i po BROJU ČLANOVA
.
8
. DOO je
ZATVORENO DRUŠTVO
SA ELEMENTIMA INTUITU PERSONAE
, te je stoga struktura članstva
dosta stabilna, sa velikom mogućnošću kontrole ulaska i izlaska iz društva.
9
. DOO je
FLEKSIBILNA FORMA DRUŠTVA
, sa velikom mogućnošću da se na ugovornoj osnovi
prilagođava potrebama članova u pogledu osnivanja, upravljanja, funkcionisanja, prestanka članstva, i
prestanka društva.
10
. Većinski vlasnici ovog društva, kad su i zaposleni u društvu, preferiraju distribuciju
ZARADE PUTEM
PLATA
, a ne dividendi.
54. OSNIVANJE DOO
OSNIVAČKI AKT
DOO osniva se:
1.
odlukom o osnivanju
– ako je osnivač
jedan član
ili
2.
ugovorom o osnivanju
– ako je
više osnivača
.
ZOPD određuje bitni elemente osnivačkog akta ovog društva, koji mogu biti:
OPŠTI
elementi osnivačkog akta:
1. označavanje osnivača – članova društva;

Troškove osnivanja
DOO
snosi
društvo
ili
osnivači
, s tim što se
pretpostavlja da oni padaju na teret
osnivača
,
ako osnivačkim aktom društva nije drukčije određeno
.
- Mogu biti plaćeni iz osnovnog kapitala ili se mogu uneti u društvo kao ulog.
ČLANOVI DRUŠTVA
DOO mogu osnovati
PRAVNA
i/ili
FIZIČKA LICA
.
Ovo društvo može osnovati
i samo jedno lice
(jednočlano društvo), dok se max broj članova ovog društva
ZOPD više ne utvrđuje.
- Osnivači DOO ujedno su i članovi društva, dok lica koja docnije stupaju u društvo imaju pravni položaj
članova društva, a ne osnivača.
- Svojstvo člana društva stiče se
registracijom sticanja udela u ovom društvu
, a prestaje danom registracije
prestanka svojstva člana društva.
Osnivače pri osnivanju ovog društva mogu
zastupati punomoćnici
–
specijalna punomoć
.
UPIS i UPLATA ULOGA
Nakon zaključenja ugovora ili donošenja odluke o osnivanju, vrši se upis uloga članova društva i njihova
uplata,
odn.
unošenje u imovinu društva kao i određivanje zastupnika društva (posebnom odlukom
osnivača, ako to nije učinjeno osnivačkim aktom). DOO može se osnovati samo simultanim načinom, dakle
bez javnog poziva za upis udela, jer bi to bilo suprotno zatvorenoj prirodi ovog društva i snažnim
elementima intuitu personae u njemu.
UPIS u REGISTAR
Nakon sprovođenja prethodnih pravnih radnji i sačinjavanja konstitutivnog akta
(overen potpis osnivača na
osiivačkom aktu, odluka o imenovanju zastupnika ako nije sastavni deo osnivačkog akta)
, sa pratećim
dokumentima, zavisno od vrste uloga, kao i od vrste delatnosti u konstitutivnim aktima,
vrši se upis u
registar
, čime ovo društvo
stiče subjektivitet.
55. OBAVEZE ČLANOVA DOO
OBAVEZA UNOŠENJA ULOGA
ZOPD propisuje obavezu uplate
odn.
unošenja uloga
u imovinu DOO
za sticanje svojstva člana,
u
skladu s osnivačkim aktom društva ili kod povećanja osnovnog kapitala, u skladu s odlukom o povećanju
(
najduži rok je 5 godina
).
-
Ulog može biti
NOVČANI
i
NENOVČAN
I
(koji može biti u stvarima i pravima)
.
-
Pravilo o zabrani napuštanja uloga u ovo društvo u „radu i uslugama“, polako se u modernog regulativi
napušta, tako da uvek, u bilo kom momentu „
RAD I USLUGE
“ mogu biti predmet uloga u ovo društvo.
-
Društvo
ne
može osloboditi člana
društva obaveze na unošenje uloga u društvo, osim kod smanjenja
osnovnog kapitala (
zakasnelo unošenje uloga daje pravo na ugovornu kaznu ili naknadu štete društvu ili na
isključenje iz društva
).
-
Dozvoljena
je
zamena ispunjenja
odlukom nadležnog organa društva (
zamena novčanog uloga
nenovčanim i obrnuto, jedne vrste nenovčanog drugom vrstom nenovčanog
).
-
Nenovčane
uloge procenjuju:
1.
sami članov
i društva jednoglasno ili
2.
ovlašćeni procenjivač
.
-
Dozvoljeno je i
pobijanje
sporazumno
utvrđene procene vrednosti nenovčanog uloga
i to
od
strane poverilaca društva
(sud može naložiti članu društva o čijem se ulogu radi i doplatu vrednosti
precenjenog uloga društvu),
u roku od 5 godina
od dana unošenja tog uloga u društvo.
-
Društvo
ne sme vratiti unete uloge
članovima društva,
niti plaćati kamate na novčane uloge
.
OBAVEZA DODATNIH UPLATA
Za razliku od rešenja ranijeg ZOPD, koji je govorio o institutu „dodatnih uloga", novi srpski Zakon govori o
institutu „dodatnih uplata", čime ima pretenzije da uređuje i klasične obligacione odnose društva i njegovih
članova, dok je raniji zakon ostajao u ovom pogledu u vodama kapitala, kao vokacije ovog zakona (institut
„dodatnih uloga", dakle, ne treba mešati sa institutom „dodatnih uplata", koje su u režimu ugovora i slobode
ugovaranja i ne moraju imati prirodu osnovnog kapitala).
- Dodatne uplate:
1. mogu biti
samo novčane
;
2.
NE
ulaze o u osnovni kapital
;
3. utvrđuju se
osnivačkim aktom
ili
odlukom skupštine
(ako je obaveza utvrđena odlukom
skupštine, ona obavezuje samo one članove koji glasaju za takvu odluku)
i
4. utvrđuju se
srazmerno udelima članova društva
(dispozitivno rešenje).
Svrha dodatnih uplata može biti različita - najčešće će se ova obaveza vezivati
za pokriće gubitaka
društva
.
- Dodatne uplate mogu se vratiti članovima društva samo ako nisu nužne za pokriće gubitaka društva ili za namirenje
poverilaca društva.
- Dodatne uplate se ni u kom slučaju ne mogu vratiti članu društva pre konačne uplate ugovorenog uloga u društvo.
U uporednom pravu i sudskoj praksi dosta se raspravljalo o osnovanosti ovog instituta. Ipak, dominira stav
da je on osnovan pod uslovom da je utvrđen ugovorom.
OBAVEZA na SPOREDNE ČINIDBE (činidbe imovinske vrednosti)
-
Članovi društva mogu ugovorom preuzeti ispunjenje činidbi imovinske vrednosti,
odn.
sporednih činidbi.
-
Ove činidbe mogu se preuzeti
osnivačkim ugovorom
ili
ugovorom članova društva
.
-
Predmet
ovih činidbi može biti sve što je punovažan predmet ugovornih odnosa
(npr. isporuka robe,
vršenje određenih usluga društvu, vođenje poslova društva i sl.).
-
Ako su ove činidbe ugovorene sa određenim članovima društva, pravilo je da oni
ne mogu prenositi
svoje udele na druga lica
bez saglasnosti društva
.
56. OSNOVNI KAPITAL i UDELI u DOO
- Osnovni kapital DOO nastaje
ulozima osnivača
(
kasnije modalitetima povećanja
).
- Ovaj kapital podeljen je
na udele
koji
nemaju svojstvo
HOV
.
- I za ovo društvo
(kao i za
AD
)
, budući da je društvo kapitala, važi
pravilo o održanju vrednosti osnovnog
kapitala
, te se propisuju stroga pravila vezana za smanjenje tog kapitala.
- Opasan rizik za poverioce ovog društva je i
potkapitalisanje društva
, što nosi opasnost od stečaja. Ta
opasnost je relativno veća za ovo društvo nego za akcionarsko.
- Minimalni osnovni kapital za osnivanje ovog društva, redovno je manji od propisanog min. osnovnog
kapitala za osnivače AD, što je svakako povoljnost za izbor ovog društva.
Kao garancije da će se osnovni kapital društva formirati prema zakonu i ugovoru služe i:
-
ustanove odgovornosti osnivača za unošenje uloga
i/ili
štetu
prilikom osnivanja društva
(netržišna
procena uloga u stvarima i pravima, materijalni nedostaci takvog uloga, evikcija...);
-
institut
zabrane vraćanja uloga
;
-
zabrane oslobađanja od uplate
ili unošenja uloga;
-
sankcije za zakasnele uplate
(
kamata, ugovorna kazna, naknada štete, derivativne tužbe, isključenje
člana)
;
-
dužnost vraćanja društvu nezakonitih isplata
...
- Sve su ovo ustanove koje obezbeđuju integritet osnovnog kapitala ovog društva, kao i u akcionarskom
društvu.
POVEĆANJE OSNOVNOG KAPITALA
Osnovni kapital DOO može se povećati:
1. izmenom ugovora o osnivanju društva (na način utvrđen za promenu ugovora) i
2. donošenjem odluke skupštine, na način regulisan osnivačkim aktom.

-
Udeli mogu, ali ne moraju biti jednake vrednosti, s tim što se osnivačkim aktom određuje koliki ulog
daje pravo na jedan glas.
-
Srpsko pravo utvrđuje princip ravnopravnosti članova - pravo glasa i imovinska prava ostvaruju se
srazmerno vrednosti udela, ali dozvoljava da se osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva
drukčije uredi.
-
Iako Zakon to ne kaže izričito, iz prirode društva proizlazi da udeo ne može biti na donosioca, već
samo na ime
.
EVIDENCIJA PODATAKA o članovima društva
ZOPD utvrđuje obavezu vođenja evidencije podataka o članovima društva (adrese članova društva, adresa
suvlasnika udela i zajedničkog punomoćnika suvlasnika udela, koju odrede za prijem pošte i dostavljanje).
- Za tačnost i blagovremenost ove evidencije odgovara
direktor društva
.
- ZOPD više ne utvrđuje obavezu ovog društva da vodi knige udela društva, jer je za treća lica bitno stanje
u registru (prema tome, upis u registar ima konstitutivno, a ne deklarativno dejstvo)
SUVLASNIŠTVO UDELA
Na jednom udelu može postojati i
vlasništvo više lica
– suvlasnika udela, koja se prema datom DOO
smatraju jednim članom društva
.
- Suvlasnici udela mogu svoje pravo glasa u društvu ostvarivati i
preko određenog zajedničkog
punomoćnika
. Zajednički punomoćnik suvlasnika udela može biti i neki od postojećih suvlasnika ili treće
lice.
- Suvlasnici udela
solidarno su odgovorni prema društvu
u vezi sa preuzetim obavezama prema društvu.
Ako su suvlasnici udela imenovali zajedničkog punomoćnika i to je upisano u evidenciju podataka o
članovima društva, društvo je obavezno da sve pravne radnje prema suvlasnicima vrši preko tog
punomoćnika (
npr. poziv na sednicu skupštine...
).
STICANJE SOPSTVENIH UDELA
ZOPD definiše pojam „sopstveni udeo" kao udeo ili deo udela koji društvo stekne od svojih članova.
Dakle, društvo
NE
može upisivati svoje udele, ali
može
udele koje su, po nekom pravnom osnovu,
stekli
njegovi članovi kasnije
otkupljivati ili sticati na drugi način i
držati ih kao
tzv
. „sopstvene udele
".
- Društvo može steći sopstveni udeo na osnovu odluke skupštine društva i to:
-
besteretno;
-
isključenjem člana;
-
istupanjem člana;
-
otkupom udela ili dela udela;
-
prinudnim otkupom udela od preminulog člana i
-
po osnovu statusne promene.
- Društvo može steći sopstveni udeo
samo ako je taj udeo u celosti uplaćen
(izuzetno, to može i kad nije
u celosti uplaćen u slučaju isključenja člana, prinudnog otkupa udela preminulog člana i po osnovu
statusne promene).
- Utvrđivanje ovakve mogućnosti je OGRANIČENO:
1) prvo, da se ovo može izvršiti
samo iz namenskih rezervi
;
2) drugo, da nije moguće sticanje sopstvenih udela, tako da
društvo
ostane bez članova društva
;
3) treće,
jednočlano društvo ne može
da stiče sopstveni udeo;
4) četvrto, sopstveni udeo
ne daje društvu nikakva prava
na osnovu njega.
Društvo može, odlukom skupštine, sopstveni udeo:
1)
raspodeliti članovima društva srazmerno udelima
, osim ako skupština jednoglasno odluči da se
ova raspodela može izvršiti i nesrazmerno udelima;
2)
preneti članu društva
ili
trećem licu uz naknadu
(kada svaki član ima ppk srazmerno svom udelu)
i
3)
poništiti
(uz primenu pravila o smanjenju osnovnog kapitala)
.
POVLAČENJE i PONIŠTENJE UDELA
Zakon daje mogućnost povlačenja
(amortizacije)
udela člana društva od strane društva. Iako je pravilo da član
društva ne može tražiti povraćaj uplaćenog uloga od društva dok društvo postoji, ipak se osnivačkim aktom
ili ugovorom članova društva može utvrditi povlačenje udela (osnov povlačenja i poništenja, iznos koji se
plaća za povučeni i poništeni udeo i dejstvo poništenja na osnovni kapital).
- Odluku o povlačenju udela donosi skupština društva.
- Osnovi povlačenja i poništenja udela mogu biti:
1) isključenje člana,
2) smrt člana ili njegov prestanak,
3) sprečavanje prinudnog izvršenja na udelu od strane trećeg lica,
4) promena kontrole nad članom društva i sl.
- Povlačenje udela je zapravo raskid ugovora o pristupanju društvu, što može da naruši harmoniju društva.
- Povlačenje udela je zapravo jednostrani akt društva u slučaju postojanja ugovorenih osnova (razloga).
- Povlačenje udela može biti:
1)
teretno (uz naknadu)
– potrebno je poštovati pravila o smanjenju osnovnog kapitala društva,
posebno zbog potrebe zaštite interesa poverilaca društva,
odn.
pravila o ograničenjima plaćanja
utvrđena ovim zakonom.
2)
besteretno (bez naknade)
- moguće je samo ako je to utvrđeno osnivačkim aktom.
- Ugovorom o osnivanju društva treba urediti i
posledice povlačenja udela
:
1) prestanak članstva u društvu,
2) poništenje udela,
3) smanjenje osnovnog kapitala po pravilima o smanjenju i sl.
- Povlačenjem udela,
prestaju članska prava u društvu
. Član čiji se udeo povlači i poništava ima pravo
na naknadu njegove tržišne vrednosti (osim ako je reč o besteretnom povlačenju).
57. PRAVO RASPOLAGANJA UDELOM člana DOO
ZALAGANJE udela člana društva DRUŠTVU
ZOPD izričito
zabranjuje uzimanje udela člana društva u zalogu od strane društva
. Po starom zakonu
je moglo, pa je društvo kao založni poverilac moglo prinudnim izvršenjem na založenom udelu steći
sopstveni udeo.
ZALAGANJE udela člana društva TREĆEM LICU
ZOPD izričito reguliše i pravnu situaciju zalaganja udela ili njegovog dela od strane člana društva trećem
licu radi obezbeđivanja nekog potraživanja tog lica prema tom članu društva, uz primenu opštih pravila
založnog prava, uključujući i upis u propisani registar sticanja takvog prava,
po režimu sticanja
bezdržavinske zaloge na pokretnim stvarima i pravima
(udeo kao pravo). Kako u ovom slučaju treće lice
izvršenjem na udelu tog člana stupa u pravnu poziciju člana društva koji je založio udeo, čime bi mogao biti
zaobiđen utvrđeni režim prenosa udela na treće lice, to se ugovorom o osnivanju moraju utvrditi određena
ograničenja (npr. otkup takvog udela od strane društva ili članova društva, saglasnost društva na zalaganje
udela člana društva). U svakom slučaju, treće lice na ovaj način ne bi moglo da zaobiđe zakonom ili
autonomnim aktima utvrđeni režim ulaska u društvo i sticanje svojsgva člana. Uz to, utvrđena i data
saglasnost na zalaganje udela člana društva ne znači i saglasnost za prenos udela trećem licu, ako u datoj
saglasnosti nije drukčije određeno.
PRENOS udela MEĐU ČLANOVIMA
U principu, sva zakondavstva propisuju da je prenos udela člana društva drugim članovima društva ili
društvu
slobodan
, uz mogućnost da se osnivačkim aktom utvrde
određena ograničenja
(deoba udela na
sve članove prema određenim kriterijumima – pravo na kupovinu dela udela koji se prenosi, zabrana deobe
i redosled prenosa među članovima i sl). Ako su ova ograničenja uvedena, nema slobodnog prenosa udela
člana društva na drugog člana po svom izboru, već bi druga prava bila jača od tog prava.
PRENOS udela prilikom NASLEĐIVANJA i STATUSNIH PROMENA

Ako nijedan član društva koji ima pravo preče kupovine udela ne iskoristi to svoje pravo, prenosilac udela
može
u roku od 90 dana
od dana isteka roka za prihvat ponude
zaključiti ugovor o prenosu udela sa
trećim licem
, pod uslovima koji
nisu povoljniji od uslova
pod kojima je nudio prodaju tog udela
članovima društva.
IZUZETAK kod POSTUPKA JAVNE PRODAJE
Ako se udeo prodaje putem javne ponude, član društva koji želi da koristi pravo preče kupovine to pravo
može ostvariti samo u tom postupku.
DISPOZITIVNOST ZAKONA
Odredbe ZOPD koje ustanovljavaju pravo prečeg sticanja udela članova društva od strane drugih članova
društva jesu
dispozitivne prirode
, budući da se u skladu sa ovim zakonom mogu osnivačkim aktom
izmeniti pravila
prečeg sticanja.
- Ono što se mora poštovati je temeljni princip da niko protiv svoje volje ne može biti zadržan u društvu, pa
se uvek može izdejstvovati presuda kojom se zamenjuje saglasnost društva na prenos, tamo gde se
zahteva ta saglasnost.
PRENOS udela U SUDSKOM IZVRŠNOM POSTUPKU
I pri prenosu udela člana društva u izvršnom sudskom postupku ili postupku vansudskog namirenja, članovi
društva
imaju pravo prečeg sticanja
. Ideja je da treće lice ni na ovaj način ne može postati član društva
mimo volje društva i članova društva.
DEOBA UDELA
Iz pravila srpskog Zakona da svaki član društva može imati
samo jedan udeo
(što ne isključuje da više
vlasnika imaju jedan udeo)
izvedeno je pravilo da se udeo prenosi u celosti.
- Ipak, ni deoba udela nije zakonom isključena (naš zakon propisuje slučajeve kad je moguća: prenos dela
udela ugovorom, pravno sledbeništvo, podela među suvlasnicima i u drugim slučajevima, u skladu sa
zakonom), ali se ona može dozvoliti
ugovorom o osnivanju društva
samo u određenim slučajevima (s tim
što se kod nasleđivanja ne može isključiti). Kada ugovorom o osnivanju nije isključena deoba udela na
prenos dela udela primenjuju se pravila koja važe za prenos udela u celini. Ovom ustanovom se osnovni
kapital ovog društva čini delimično pokretljivijim.
FORMA PRENOSA UDELA
Prenos udela vrši se
pravnim poslom
(ugovor o prodaji, trampi, poklonu).
Zakonom je propisana forma ovog pravnog posla -
pisani oblik
sa overom potpisa prenosioca
i
sticaoca
(forma ad solemnitatem). Pisana forma je potrebna i zbog obaveze upisa prenosa u propisani
registar.
- Budući da prenos udela deluje prema trećim licima od dana upisa u registar i objavljivanja, sticalac udela (za to ima i
pravni interes), kao i prenosilac udela, mora prijaviti društvu promenu vlasnika i vreme promene (prilažući propisanu
pisanu formu). U svakom slučaju, promenom osnivačkog akta ili posebnim ugovorom, sticalac se mora saglasiti da
postaje član društva, kao i sa osnivačkim aktom, što su bitni elementi forme prenosa.
ODGOVORNOST pri PRENOSU UDELA
U slučaju prenosa udela, za obaveze iz članskog odnosa odgovaraju
solidarno
i prenosilac
i sticalac
,
čime se štite opravdani interesi društva,
odn.
ostalih članova društva.
58. STATUSNA i IMOVINSKA PRAVA članova DOO
PRAVO GLASA
Pravo glasa imaju svi članovi društva srazmerno svom udelu ako osnivačkim aktom nije drukčije određeno.
Pravo glasa ostvaruje se u skupštini ili drugim modalitetima odlučivanja članova ovog društva kada su u
pitanju odluke koje mogu donositi svi članovi ili skupština.
SPECIJALNA PRAVA
Ugovorom o osnivanju društva, iz određenih razloga, nekim osnivačima društva ili drugim licima koja su
učestvovala u osnivanju društva mogla bi se dati i posebna prava, kao npr:
1)
veći broj glasova
u odnosu na veličinu njihovog udela prema drugim udelima u društvu, s tim da to
nije pluralno pravo glasa;
2)
pravo veta na neke odluke odbora direktora
društva;
3)
pravo izbora u prve organe
društva;
4)
pravo na sporedne činidbe
društvu i sl.
IMOVINSKA PRAVA
Imovinska prava članova društva obuhvataju:
1)
pravo učešća u dobiti društva
(dividenda)
2) pravo učešća
u raspodeli likvidacione ili stečajne mase
nakon prestanka društva stečajem ili
likvidacijom, a po podmirenju obaveza društva.
3) pravo
prvenstva u sticanju novih udela
od strane postojećih članova, kao i
4) pravo
raspolaganja udelima
.
PRIMARNOST AUTONOMIJE VOLJE i NEOGRANIČENOST ROKOVIMA
ZOPD postavlja fleksibilno pravilo da
DOO
, pod uslovom da poštuje odredbe ovog Zakona o ograničenjima
plaćanja i eventualna dodatna autonomna ograničenja, ako mu to, dakle, dozvoljava solventnost, vrši
isplate članovima društva po raznim osnovima
(učešće u dobiti, povlačenje udela, povraćaj dodatnih uplata,
povraćaj zajma članova društva društvvu, sticanje sopstvenog udela, istupanje i isključenje člana), i to u
bilo koje vreme tokom poslovne godine.
- Nakon donošenja odluke skupštine ili, u skladu sa ovim zakonom, odkule direktora ili odbora direktora, po
ovlašćenju, o isplati članu društva,
član društva postaje poverilac društva za tu isplatu
.
SOLVENTNOST DRUŠTVA
Kako osnovni kapital društva nije više posebna garancija za poverioce društva, posebno u slučaju
prihvatanja trenda njegovog smanjenja, što čini i ZOPD, to moderni zakoni postavljaju sigurniji koncept za
zaštitu poverilaca društva - sistem ograničenja plaćanja članovima društva po bilo kom osnovu (ne samo
po osnovu učešća u dobiti društva),
ako društvo ne može da izdrži
tzv
. test neto imovine
(kao i kad AD).
- Ovakva ograničenja u osnovi su fleksibilna i sigurnost poverilaca mogu obezbediti samo ako se obezbedi
stroga finansijska disciplina, u protivnom, ovo može voditi velikoj nesigurnosti poverilaca koji posluju sa
društvima koja uz to nemaju ni dodatnu sigurnost putem principa održavanja vrednosti osnovnog kapitala
(
ograničenje da smanjenje ne može ići ispod minimalnog osnovnog kapitala propisanog ovim zakonom - princip
održavanja vrednosti osnovnog kapitala ili da se mora održati skupština kada se taj osnovni kapital zbog gubitaka
ozbiljno smanji, ali da to ne pređe njegovu polovinu, nije više posebna zaštita za poverioce).
ODGOVORNOST članova društva I organa društva za NEDOPUŠTENA PLAĆANJA
Članovi
DOO
kojima je društvo izvršilo nedopuštene isplate
odgovorni su (ličnom imovinom) za vraćanje
primljenih isplata
ako su pri tom bili nesavesni
(znali su ili morali znati u to vreme, s obzirom na okolnosti, da
takve isplate nisu dopuštene)
.
- Povraćaj isplate od savesnog člana društva može se zahtevati samo ako je to neophodno za podmirenje
poverilaca društva.
- Osim ovih članova, odgovorni su (
ličnom imovinom) i članovi
DOO
koji su odgovorni za takva nedopuštena
plaćanja, pa i ako nisu primili takve isplate, ako su pri tom postupali nesavesno.
- Po istom principu kao i ovi članovi odgovara
i direktor
ili
članovi nadzornog odbora
ako su u istom smislu
bili nesavesni (odgovornost ličnom imovinom).
- Ako je
više lica
odgovorno za nedopuštene išlate, njihova odgovornost je
solidarna (neograničeno
).
- Pored ovih lica odgovorni su (solidarno neograničeno) i drugi članovi društva i drugi direktori i članovi
nadzornog odbora za koje se dokaže da su
namerno ili krajnjom nepažnjom
doprineli da društvo izvrši
nedopuštena plaćanja.
- Rok zastarelosti zahteva društva prema ovim licima je
5 godina
od dana izvršene isplate, a izuzetno
prema članu društva koji je primio isplatu a nesavestan je (društvo dokaže da je znao ili morao znati da
prima nedopuštene isplate) rok zastarelosti je
10 godina
od dana isplate.
59. SKUPŠTINA DOO
- Skupštinu članova
DOO
čine
SVI ČLANOVI DRUŠTVA
.

22)
donošenje poslovnika o svom radu
i vršenje drugih poslova i odlučivanje o drugim pitanjima, u
skladu sa zakonom. i osnivačkim aktom.
FORMALNOST POSTUPKA SAZIVANJA
Zakon propisuje
obaveznost saziva pisanim pozivom
svakom članu društva, koji uz saglasnost člana
društva može biti
i elektronski
, zatim propisuje rok dostavljanja poziva pre održavanja skupštine članova
(minimalan –
8 dana
,
osim ako je drugi rok predviđen osnivačkim aktom
). Poziv se smatra dostavljenim danom
slanja preporučene pošiljke poštom. Uz poziv, članovima društva dostavljaju se i materijali i predlozi odluka
u skladu sa propisanim pravilima koja važe za AD.
FORMALNOST UTVRĐIVANJA DNEVNOG REDA
Dnevni red sednice skupštine utvrđuje ovlašćeni sazivač.
- Proširuje se dodatnim tačkama po predlogu bilo kog člana sa min. 10% udela, ako najkasnije 3 dana pre
sednice obavesti ostale članove i društvo.
- Članovi društva koji nisu prisustvovali sednici skupštine i nisu bili obavešteni o predlogu manjinskih
članova za dodatne tačke dnevnog reda mogu u skladu s ovim zakonom
pobijati donete odluke
po tim
tačkama dnevnog reda.
PUNOMOĆJE za GLASANJE
Član
DOO
može svoje pravo glasa u skupštini društva ostvarivati
lično
ili
preko jednog ili više
punomoćnika
. Punomoćje se daje u pisanoj formi. Na punomoćje za glasanje u skupštini ovog društva
primenjuju se odgovarajuće odredbe propisa za punomoćje kod glasanja akcionara u skupštini tog društva.
KVORUM
Kvorum za rad utvrđen zakonom je
dispozitivan
.
1) Za prvi saziv propisan je
kvorum od obične većine ukupnog broja glasova
,
ako osnivačkim aktom
nije za kvorum utvrđen veći broj glasova
(ne bi mogao da se utvrdi niži kvorum, već samo stroži).
2) Za drugi saziv (ponovljena sednica) skupštine (ako prvi nije održan zbog nedostatka kvoruma) po
istom dnevnom redu, koji se mora sazvati u propisanim rokovima (maksimalan -
30 dana
i
minimalan -
10 dana
) od dana kada je trebalo da se održi prvi saziv, kvorum je
jedna trećina od
ukupnog broja glasova članova
DOO
,
ako osnivačkim aktom nije određen veći broj glasova
.
POSLOVNIK i PREDSEDNIK
Skupština članova
DOO
donosi svoj poslovnik kojim bliže reguliše način rada i odlučivanja, u skladu sa
zakonom i osnivačkim aktom. Zakon ipak posebno uređuje postojanje predsednika skupštine, u skladu s
istim institutom kod AD.
ODLUČIVANJE SKUPŠTINE - KARAKTER ODLUKE
Skupština članova
DOO
izražava svoju volju odlukama. Odluke skupštine članova ovog društva donose se
različitim većinama.
Prvo pravilo (pretpostavljeno pravilo) jeste
pravilo obične većine prisutnih članova
koji imaju pravo glasa
po određenom pitanju,
osim ako je zakonom ili osnivačkim aktom za odlučivanje o pojedinim pitanjima utvrđen veći broj
glasova
. Tako se odluke o:
1) povećanju
ili smanjenju osnovnog kapitala;
2)
statusnim promenama
i
promeni pravne forme
;
3) likvidaciji društva
i podnošenju predloga za pokretanje stečaja;
4) raspodeli dobiti
i načinu pokrića gubitaka i
5)
sticanju sopstvenih udela
društva
donose
VEĆINOM OD 2/3 OD UKUPNOG BROJA GLASOVA SVIH
ČLANOVA DRUŠTVA
.
- Takođe, skupština ovog društva
JEDNOGLASNO
odlučuje o
obavezi članova na dodatne uplate
, kao i o
vraćanju tih uplata
.
- Najzad, odluke kojima se umanjuju utvrđena prava jednog ili više članova društva mogu se donositi
samo
uz saglasnost članova društva
na koje se ta odluka odnosi,
osim ako zakon u tom pogledu ima neko posebno pravilo.
PRAVILO JAVNOG GLASANJA
Skupština članova
DOO
odlučuje javnim glasanjem, bez mogućnosti drukčijeg uređivanja osnivačkim aktom
društva.
SUKOB INTERESA i ISKLJUČENJE PRAVA GLASA ČLANA DRUŠTVA
Član
DOO
NE
može glasati u skupštini društva kad se odluka donosi o:
1)
njegovom oslobađanju od obaveza prema društvu
ili
o smanjenju tih obaveza
;
2)
njegovom istupanju
ili
isključenju iz društva
;
3)
pokretanju ili odustajanju od spora protiv njega
i angažovanju punomoćnika društva za
zastupanje u tim sporovima;
4)
odobravanju poslova između njega
i
društva
i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom ili osnivačkim
aktom društva
.
ZAPISNIK SKUPŠTINE i PROTOKOLISANJE ODLUKA
ZOPD utvrđuje obaveznost protokolisanja odluka skupštine članova
DOO
u zapisnik
,
sadržinu zapisnika
,
potpisivanje
i
priloge uz zapisnik
.
Sastavni deo zapisnika je i spisak lica koja su učestvovala u radu sednice skupštine. Ipak, zakon sadrži
izuzetno važno pravilo da nepostupanje u skladu sa odredbama ovog Zakona u vezi sa institutom zapisnika
skupštine članova
DOO
, ne utiče na punovažnost odluka skupštine, ako se na drugi pouzdan način može
utvrditi rezultat glasanja i sadržina tih odluka.
- Zapisnik potpisuje predsednik skupštine, zapisničar, ako je određen, i svako lice koje učestvuje u radu
skupštine, osim ako je osnivačkim aktom ili poslovnikom skušntine drukčije određeno.
USVAJANJE FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA
Na posledice usvajanja
odn.
neusvajanja godišnjih finansijskih izveštaja shodno se primenjuju propisana
pravila za finansijske izveštaje AD.
POBOJNOST ODLUKA SKUPŠTINE
Na osnove pobojnosti, kao i izuzetke od pobojnosti i druga pravila postupka pobijanja odluka skupštine
članova
DOO
, shodno se primenjuju pravila propisana za AD.
60. DIREKTORI DOO
DOO
određuje svojim osnivačkim aktom ili odlukom skupštine da li ima jednog ili više direktora. Ako ovim
aktima nije određen broj direktora, društvo ima jednog direktora.
- Direktori su
zakonski zastupnici društva
i
upisuju se u registar
. Direktori mogu biti i članovi društva
(jedan, nekoliko ili svi) ili neka druga lica.
IZBOR i MANDAT
Prvog direktora određuju
osnivači
, jer društvo nastaje tek registracijom, a za upis je neophodno odrediti
direktora.
- Kasnije ih imenuje
skupština društva
,
odn.
nadzorni odbor
ako je upravljanje društvom dvodomno.
- Osnivačkim aktom ili odlukom skupštine utvrđuju se i uslovi za imenovanje direktora.
- Mandat direktora utvrđuje se osnivačkim aktom ili odlukom skupštine, a ako to nije slučaj, onda se
pretpostavlja da je mandat neograničen.
RAZREŠENJE i OSTAVKA
Skupština
DOO
,
odn
. nadzorni odbor ako je upravljanje društvom dvodomno, mogu da razreše direktora
društva u svako doba i bez postojanja „važnog razloga".
Na ostavku direktora shodno se primenjuju propisana pravila za ostavku direktora AD.
(NE)POSTOJANJE SUDSKOG RAZREŠENJA
Kod nas nije predviđeno sudsko razrešenje.

OBAVEZA IZVEŠTAVANJA
Direktor
DOO
obavezan je da izveštava skupštinu društva,
odn.
nadzorni odbor ako je upravljanje društvom
dvodomno, u skladu s pravilima zakona propisanim za takvo izveštavanje kod AD. Takođe, direktor je
obavezan da izvesti svakog člana društva koji ima ili predstavlja najmanje 10% osnovnog kapitala,
odn.
nadzorni odbor ako je upravljanje društvom dvodomno, o nastalim vanrednim okolnostima koje mogu biti
od značaja za stanje ili poslovanje društva.
NAKNADA za RAD DIREKTORA
Na naknadu za rad direktora
DOO
shodno se primenjuju pravila zakona propisana za direktora AD.
61. NADZORNI ODBOR DOO
Ako je osnivačkim aktom društva određeno da je upravljanje
DOO
dvodomno, nadzorni odbor je obavezni
organ ovog društva. Uslovi za izbor članova nadzornog odbora i njegov sastav, kod
DOO
, uređuju se
shodnom primenom pravila koja važe za taj organ AD.
IMENOVANJE i MANDAT
-
Predsednika
i članove nadzornog odbora
bira skupština
DOO
.
-
Prvi
predsednik i članovi odbora ovog društva imenuju se osnivačkim aktom društva.
-
Članovi nadzornog odbora
ne mogu biti zaposleni u društvu
.
-
Predsednik i članovi nadzornog odbora
upisuju se u registar
u skladu sa zakonom koji uređuje
registraciju.
Na sva ostala pitanja statusa, uslova imenovanja, naknade za rad razrešenja, ostavke, mandata i odnosa sa društvom
primenjuju se pravila u vezi sa tim pitanjima propisana za nadzorni odbor AD.
ISKLJUČIVI DELOKRUG
Nadzorni odbor:
1) određuje
poslovnu strategiju društva
;
2) bira i razrešava direktora
i određuje naknadu za njegov rad,
odn.
načela za utvrđivanje naknade;
3)
nadzire rad direktora
i
usvaja izveštaje direktora
;
4) vrši unutrašnji nadzor nad poslovanjem društva;
5) vrši
nadzor nad zakonitošću poslovanja
društva;
6) ustanovljava računovodstvene politike društva
i politike upravljanja rizicima;
7)
daje nalog revizoru
za ispitivanje godišnjih finansijskih izveštaja
;
8) predlaže skupštini izbor revizora i nagradu za njegov rad;
9)
kontroliše predlog raspodele dobiti
i drugih plaćanja članovima;
10) odlučuje o pokretanju postupka
i davanju punomoćja za zastupanje društva u sporu sa direktorom i
vrši i druge poslove određene osnivačkim aktom i odlukom skupštine.
Ako osnivačkim aktom ili odlukom skupštine nije drukčije određeno, nadzorni odbor daje
PRETHODNU
SAGLASNOST
za zaključenje sledećih poslova:
1) sticanje, otuđenje i opterećenje
udela i akcija
koje društvo poseduje u drugim pravnim licima;
2) sticanje, otuđenje i opterećenje
nepokretnosti
, ukoliko to ne spada u redovno poslovanje društva;
3)
uzimanje kredita
,
odn.
uzimanje i davanje zajmova
,
davanje jemstava
,
garancija
i
obezbeđenja
za obaveze trećih lica
.
- Nadzorni odbor takođe odlučuje o davanju odobrenja u slučaju postojanja poslova i pravnih radnji gde
postoji sukob interesa direktora (i povezanih lica) sa društvom.
Pitanja iz nadležnosti nadzornog odbora
ne mogu se prenositi na direktore
DOO
(
imperativnost delokruga
).
PODNOŠENJE GODIŠNJEG IZVEŠTAJA
Ako osnivačkim aktom nije drukčije određeno, nadzorni odbor je dužan da
skupštini
jednom godišnje
podnese izveštaj u pisanoj formi o poslovanju društva i sprovedenom nadzoru nad radom direktora.
U svemu ostalom što se odnosi na ovo podnošenje izveštaja i konsolidovanog izveštaja povezanih društava shodno se primenjuju
pravila propisana za ovaj organ AD.
SHODNA PRIMENA PRAVILA AD
Na način rada nadzornog odbora, sazivanje sednica, prisustvovanje sednicama, odlučivanje i
zapisnik o
radu
ovog organa shodno se primenjuju odgovarajuća pravila propisana za ovaj organ AD. Ovo važi i za
odgovornost članova nadzornog odbora,
posebnu i vanrednu reviziju po zahtevu manjinskih članova ovog
društva
, kao
i uređivanje načina sprovođenja
i
organizacije rada unutrašnjeg nadzora poslovanja društva
(interni revizor i sl).
62. ISTUPANJE i ISKLJUČENJE ČLANA DOO
OSNOVI PRESTANKA svojstva člana
Svojstvo člana
DOO
prestaje:
1)
smrću člana fizičkog lica
,
odn.
brisanjem iz registra po osnovu prestanka člana pravnog lica
;
2)
istupanjem
iz društva;
3)
isključenjem
iz društva;
4)
prenosom celokupnog udela
i
5)
povlačenjem
i
poništenjem celokupnog udela
.
I
. OSNOVI ISTUPANJA člana društva
Član društva može istupiti iz
DOO
:
1)
bez potraživanja naknade za svoj udeo
i
2)
iz opravdanih razloga
(po odluci skupštine društva ili po odluci suda).
Član
DOO
može istupiti iz ovog društva u bilo koje doba, bez navođenja razloga za istupanje, ako ne
potražuje naknadu za svoj udeo.
- Ipak, član ovog društva
NE
može istupiti iz društva:
1) ako ima
neizmirene obaveze prema društvu
po osnovu neuplaćenog
odn.
neunetog uloga u
društvo ili po osnovu dodatnih uplata, ili
2) ako bi zbog tog istupanja
društvo pretrpelo štetu
ili
3) ako bi istupanjem član ovog društva
izbegao primenu pravila o poštovanju posebnih dužnosti
prema društvu
.

-
Društvo takođe ima pravo da od člana koji je isključen iz društva zahteva i
naknadu štete
prouzrokovane tim isključenjem
.
2
. DOO
može i tužbom. Odluku o tužbi donosi
skupština
većinom glasova prisutnih članova
podnetom
nadležnom sudu zahtevati isključenje člana iz društva iz razloga utvrđenih osnivačkim aktom društva ili iz
drugih opravdanih razloga, a naročito ako član društva:
1)
namerno ili grubom nepažnjom
prouzrokuje
štetu društvu
;
2)
ne izvršava posebne dužnosti
prema društvu propisane zakonom ili osnivačkim aktom društva;
3) svojim radnjama ili njihovim propuštanjem suprotno osnivačkom aktu, zakonu ili dobrim poslovnim
običajima, sprečava ili u značajnoj meri
otežava poslovanje društva
.
- Po ovoj tužbi, sud može, ako nađe da je to nužno i opravdano radi sprečavanja nastanka štete za društvo,
suspendovati pravo glasa člana društva čije se isključenje traži, a može suspendovati i druga prava tog
člana (čak i imovinska - npr. isplatu privremenih dividendi i sl) ili naložiti drugu privremenu meru, poput
prinudne uprave. Osnivačkim aktom društva ne može se unapred isključiti pravo društva da podnese tužbu
za isključenje člana društva, niti pravo isključenog člana društva na naknadu vrednosti udela.
- Ova tužba se podnosi u subjektivnom roku od
6 meseci
,
odn.
objektivnom roku od
3 godine
od dana
nastanka osnova isključenja.
- Udeo člana društva isključenog odlukom suda postaje sopstveni udeo društva.
- Isključeni član ovog društva ostaje u obavezi da uplati neuplaćeni deo uloga,
odn.
unese neuneti deo uloga
i izvrši dodatne uplate na koje je bio obavezan, ako je to neophodno za namirenje poverilaca društva.
Član
DOO
isključen odlukom suda može tužbom protiv društva
zahtevati naknadu vrednosti svog udela
.
Ova tužba se može podneti u roku od
180 dana
od dana pravnosnažnosti presude o isključenju.
- Sud naknadu vrednosti udela isključenog člana
određuje u visini vrednosti likvidacionog ostatka
koji bi
pripao isključenom članu u slučaju likvidacije društva (srazmerno njegovom udelu u osnovnom kapitalu
društva ), na dan pravnosnažnosti presude o njegovom isključenju iz društva sa pripadajućom kamatom. I
na isplatu ove naknade primenjuju se odredbe koje važe za isplatu naknade članu društva koji je istupio iz
društva iz opravdanih razloga odlukom skupštine društva (namenske rezerve, usmeravanje dobiti, prodaja
tog udela koji je u režimu sopstvenog udela), Ako društvo ne isplati naknadu vrednosti udela u ostavljenom
roku, moguće je prinudno izvršenje samo prodajom sopstvenog udela društva koji je udeo isključenog
člana.
PRESTANAK DOO
OPŠTI OSNOVI PRESTANKA
DOO, kao i sva druga gruštva, može prestati ako postoje:
1)
osnovi prestanka utvrđeni
za likvidaciju
društva (dobrovoljnu i prinudnu)
2)
ako postoje razlozi za
stečaj
3)
u slučaju
statusnih promena
4) ništavost osnivanja
(opet likvidacija)
POSEBNI OSNOVI PRESTANKA
Utvrđuju se osnivačkim aktom ili ugovorom članova. To mogu biti:
1)
Smrt
2)
Stečaj / Likvidacija pravnog lica člana društva
3)
Gubitak poslovne sposobnosti
4)
Istupanje / isključenje člana iz društva
- Oni vode prestanku samo ako je tako utvrđeno konstitutivnim aktima. Ako to nije slucaj, društvo nastavlja
sa radom (kod drustva lica ovo su redovni razlozi za prestanak).
PRESTANAK DRUŠTVA kao PRAVO MANJINSKIH ČLANOVA
Manjinski clanovi imaju pravo na pokretanje postupka prestanka (ako ne postoje druga pravna sredstva za
zaštitu manjinskih clanova). Kapital cenzus – min 20 % udela u osnovnom kapitalu.
ДРУГО ПИТАЊЕ
AKCIONARSKO DRUŠTVO
1. Појам и опште карактеристике АД
2. Конститутивни акти АД
3. Улог у АД
4. Оснивање и обележја затвореног АД
5. Оснивање и обележја отвореног АД
6. Проспект за јавну емисију
AKCIJE i DRUGE HARTIJE OD VREDNOSTI
7. Јавна и нејавна емисија серијских ХОВ
8. Појам и основне карактеристике акција
9. Врсте акција
10. Преференцијалне акције
11. Вредност акција
12. Појам, врсте и основна обележја обвезница
13. Разлике акција и обвезница
14. Варанти

FUNKCIJE NADZORA
52. Унутрашњи надзор АД
53. Спољни надзор
NEKI POSEBNI INSTITUTI JAVNIH AKCIONARSKIH DRUŠTAVA
54. Извештавање отворених (јавних) друштава
55. Правни третман привилегованих информација (insider trading - dealing)
56. Принципи и правни извори преузимања акционарских друштава јавном понудом (takeover)
57. Јавна понуда и поступак преузимања акција јавном понудом
58. Мере одбране АД од преузимања контроле
1. POJAM i OP
ŠTE KARAKTERISTIKE AD
AD je društvo čiji je osnovni kapital utvrđen i podeljen na akcije koje imaju jednog ili više akcionara koji ne
odgovaraju za obaveze društva (osim u slučaju probijanja pravne ličnosti) i koje odgovara za svoje obaveze
celokupnom svojom imovinom.
- Zbir vrednosti svih akcija čini osnovni kapital AD.
AD ima sledeće karakteristike:
1
. AD je
društvo kapitala
, što znači da nisu bitne personalne karakteristike njegovih akcionara, te se
društvo ne konstituiše, ne fukcioniše i ne prestaje zavisno od tih svojstava, već je jedino bitan akcionarski
kapital.
Ova karakteristika čini ujedno ova društva maksimalno otvorenim, zahvaljujući negocijabilnosti akcija, tako
da se njihov personalni sastav može brzo i lako menjati.
2
. AD posluje
pod realnim poslovnim imenom
, a izuzetno,
pod personalnim imenom
dominantnog
akcionara. Poslovno ime mora sadržati
i oznaku oblika društva
ili
skraćenicu a.d. ili ad
.
3
. AD je
pravni subjekt
(to svojstvo stiče registracijom)
, sa kojom u potpunosti odgovara za obaveze koje
preuzima u pravnom prometu prema trećim licima.
Imovina AD potpuno je odvojena od imovine njegovih akcionara
.
Akcionari ne odgovaraju za obaveze društva svojom ličnom imovinom, već
samo snose rizik poslovanja
do vrednosti svog akcionarskog uloga u društvo
.
4
. AD ima
fiksiran osnovni kapital
(minimalni je propisan zakonom)
koji je podeljen na akcije i koji se prema
osnovnom načelu svih trgovačkih društava kapitala mora čuvati neokrnjen tokom poslovanja društva.
-
Zbir vrednosti svih akcija čini osnovni kapital AD
, a ako se akcije prodaju iznad nominalne vrednosti
(emisiona vrednost)
, razlika služi za pokriće troškova osnivanja društva i za njegove rezerve.
5
. Osnovni kapital je podeljen na akcije, određene nominalne ili računovodstvene vrednosti izražene u
novcu (naš zakon po prvi put dozvoljava mogućnost akcija bez nominalne vrednosti – tzv. kvotacije –
kvotne akcije,
npr. jedna trećina ili jedna desetina od osnovnog kapitala, koji je obavljen i poznat)
.
6
. AD je
trgovačko društvo
po svojoj formi ili predmetu delatnosti, ali njegovi akcionari ne postaju trgovci
samim tim.
7
. AD može obavljati
bilo koju profitabilnu delatnost
(što, po pravilu, nije slučaj sa drugim privrednim društvima)
.
8
. Ovo društvo mogu da osnivaju
i fizička
i
pravna lica
, uz propisivanje min broj akcionara
(najčešće 2)
,
mada ZOPD dozvoljava i atipičnu formu AD kao jednočlanog.
9
. Zakonske norme koje uređuju ovo društvo su imperativne, za razliku od metoda uređivanja drugih
društava, tako da se malo prostora ostavlja autonomnoj volji akcionara.
10
. AD je jedina forma društva koja se može osnovati
i povećavati osnovni kapital javnim upisom akcija
.
2. KONSTITUTIVNI AKTI AD
I.
OSNIVAČKI AKT (konstitutivni akt)
-
Osnivački akt je konstitutivni akt društva koji ima formu odluke o osnivanju ako društvo osniva jedno
lice ili ugovora o osnivanju, ako društvo osniva više lica.
-
ZOPD određuje posebnu sadržinu osnivačkog akta AD, tako što određuje minimalni obavezni sadržaj
(bitni elementi ovog akta) i minimalni fakultativni sadržaj.
-
Osnivački akt potpisuju osnivači ovog društva, a ti potpisi se overavaju u skladu sa zakonom.
-
Po ZOPD,
OBAVEZNI ELEMENTI
osnivačkog akta AD su naročito:
1. označavanje osnivača
;
2. poslovno ime i sedište društva;
3. pretežna delatnost društva
;
4. ukupan iznos novčanih uloga, novčana vrednost i opis nenovčanog uloga svakog osnivača, rok
uplate;
5. broj, vrsta i klasa akcija, kao i njihova nominalna vrednost
, a kod akcija bez te vrednosti deo
osnovnog kapitala za koji su one izdate;
6. izjava osnivača da osnivaju AD i preuzimaju obavezu uplate, odn. unosa uloga po osnovu
upisanih akcija.
-
Novi ZOPD prihvata
koncept nepromenljivosti ovog akta
, te on, bez obzira na kasniju promenu
njegovih bitnih elemenata, ostaje u prvobitnoj formi kao istorijski osnivački akt.

-
Osnivači AD mogu biti i
fizička lica koja imaju ograničenu poslovnu sposobnost
ili
čak nemaju poslovnu sposobnost
(umesto njih, deluju zakonski zastupnici).
Odnos osnivača i budućeg društva ne tretira se kao zastupništvo, jer društvo nije ni nastalo, da bi dalo
punomoć.
Posebne pogodnosti su one koje se daju osnivačima ili drugim licima koja učestvuju u postupku osnivanja
društva ili u poslovima koji su potrebni za dobijanje ovlašćenja za početak poslobanja društva. Mogu se
utvrditi samo statutom AD. Mogu se dati i za određeno vreme, a mogu prestati i izmenama statuta kojima
su date. Mogu se naknađivati samo iz dobiti društva, a ne mogu kršiti pravila akcijskog prava.
Prvim statutom se određuje i ko snosi troškove osnivanja: osnivači (što je zakonska pretpostavka) ili samo
AD.
3. ULOG U AD
-
Ulozi mogu biti
novčani
i
nenovčani
.
-
Ugovoreni novčani ulozi uplaćuju se pre registracije društva na privremeni račun, s tim što se do
registracije društva mora uplatiti,
odn.
uneti ulog od strane osnivača u vrednosti od 25% ugovorenog
osnovnog kapitala (pri čemu novčani iznos ne može biti niži od iznosa minimalnog osnovnog kapitala
propisanog zakonom – 3 miliona dinara).
-
Preostali iznos:
1.
kod javnih (otvorenih) AD
:
-
novčani – uplaćuje se odmah po okončanju roka za upis akcija, u skladu sa zakonom kojim
se uređuje tržište kapitala;
-
nenovčani - u skladu sa statutom društva;
2.
kod AD koja nisu javna (nejavna)
:
-
novčani – u roku od 2 godine od registracije društva, odn. registracije odluke o povećanju
osnovnog kapitala;
-
nenovčani – u skladu sa statutom ili odlukom o povećanju osnovnog kapitala.
-
AD ne može akcionara osloboditi obaveze uplate,
odn.
unošenja ugovorenog uloga
, osim u
postupku smanjenja osnovnog kapitala, sa dejstvom prema trećim licima.
-
Međutim, moguća je
zamena predmeta ispunjenja
(novčani u nenovčani ili obrnuto)
-
Ova obaveza nastaje zaključenjem ugovora o otkupu akcija pri osnivanju društva ili pri povećanju
osnovnog kapitala.
-
Dužnik
iz ovog ugovora je osnivač,
odn.
akcionar koji je preuzeo obavezu
, ali i svaki kasniji sticalac te
akcije koja nije u potpunosti plaćena, jer preuzimanjem akcija, preuzimaju se i članska prava i
obaveze.
-
Ipak, sticalac akcija za koje je prenosilac preuzeo obavezu unošenja uloga u stvarima i pravima ne
preuzima obavezu na unošenje tog uloga, već samo na uplatu njegove novčane vrednosti za iznos
neunetog uloga.
-
U slučaju prenosa izdate akcije pre celokupne uplate,
odn.
unošenja uloga, za uplatu,
odn.
unošenje
ugovorenog uloga
solidarno odgovaraju
i prenosioci delimično plaćene akcije (
odgovornost pravnih
prethodnika
).
DOCNJA AKCIONARA
Postavlja se pitanje sankcija u slučaju zakasnele uplate, odn. unošenja uloga prilikom osnivanja društva.
Čini se da ovo rađa pravo društva na kamatu, odn. ugovorenu ugovornu kaznu za nenovčane uloge i na
naknadu druge štete po opštim pravilima ugovornog prava, po pravilu, nakon prethodnog ostavljanja
naknadnog (primerenog) roka.
Postavlja se pitanje: Da li zakasnela uplata i nakon isteka primerenog roka može biti osnov za
tzv.
isključenje akcionara
u smislu oduzimanja uplaćenih akcija u korist društva i eventualnu naknadu dodatne
štete društvu, po osnovu raskida ugovora o otkupu akcija krivicom akcionara,
odn.
upisnika akcija
(
kaduciranje
)? Čini se da bi ova sankcija mogla da se primeni samo ako je tako ugovoreno.
Naš zakon čak utvrđuje obavezu javnog AD da u takvom slučaju donese odluku o isključenju takvog
akcionara iz društva (dok je kod društva koje nije javno to mogućnost).
PRAVILA KREDITIRANJA STICANJA AKCIJA i DAVANJA OBEZBEĐENJA
Kod AD primenjuje se rešenje zabrane
(kao i kod doo)
. Naravno, ovo ne bi moglo da važi za finansijske
organizacije kojima je to delatnost.
- Izmene Druge direktive EU ukinule su ovu zabranu i time omogućile državama članicama koje to žele, da,
pod određenim uslovima, dozvole akcionarskim društvima da kreditiraju prodaju svojih akcija ne samo
zaposlenima u društvu i povezanim društvima, već i trećim licima.
PRAVILO PROCENE
Zakonom o privrednim društvima liberalizuje se procena nenovčanih uloga i u svim zatvorenim formama
društava, gde spava i AD koje nije javno, time što se daje mogućnost procene takvih uloga od strane samih
akcionara
(ne može biti ugrožen javni interes akcionara koji otkupljuju akcije po javnoj ponudi, jer ova društva takvu
ponudu i ne mogu da emituju – ipak se u takvom slučaju daje pravo poveriocima društva da mogu u propisanom roku
da pobijaju pred sudom sporazumno utvrđenu procenu vrednosti nenovčanog uloga)
,
a ako se o tome ne mogu sporazumeti, tu procenu mogu poveriti ovlašćenom procenjivaču koga sami
određuju ili koga po njihovom zahtevu određuje sud u vanparničnom postupku.
- Kada je, pak, reč o otvorenom (javnom) AD, procenu vrednosti nenovčanih uloga uvek vrši ovlašćeni
procenjivač, koga biraju osnivači pri osnivanju, odn. odbor direktora kod jednodomnog upravljanja i
nadzorni odbor kod dvodomnog upravljanja. Procena ne može biti starija od godinu dana od dana unošenja
uloga. Sadržaj izveštaja procenitelja je određen zakonom, kao i Drugom direktivom EU.
- Izmene Druge direktive EU, što prihvata i naš zakon, omogućuju državama članicama, da, u određenim
slučajevima, ukinu obaveznost procene nenovčanih uloga za AD od strane ovlašćenih lica.
Naš zakon u slučaju promenjenih okolnosti, od procene do unošenja nenovčanog uloga u imovinu društva,
koje umanjuju njegovu vrednost, obavezuje društvo da izvrši novu procenu i propisuje prava manjinskih
članova društva (najmanje 5% osnovnog kapitala društva), da, ako to društvo ne izvrši, traže od suda da u
vanparničnom postupku izvrši novu procenu tog nenovčanog uloga.
Najzad, srpski zakon propisuje i posebna pravila za utvrđivanje vrednosti HOV i instrumenata tržišta novca.
4. OSNIVANjE i OBELEŽJA ZATVORENOG (nejavnog) AD
Zatvorena (nejavno) AD su
društva koja ne emituju javnu ponudu hov
, posebno akcija.
Obeležja:
1. ne može javnom ponudom niti na bilo koji drugi način javno izdavati akcije na tržištu HoV;
2. nije pod posebnim nadzorom Komisije za HoV
(kao što je to javno društvo)
;
3. nema obavezu da izveštava javnost i Komisiju za HoV o važnijim poslovnim događajima,
finansijskim izveštajima, izveštajima o poslovanju ili izveštajima revizora;
4. može izdavati akcije samo svojim akcionarima ili profesionalnim investitorima i zaposlenima;
5.
može da ima najviše 10.000 akcionara
(ako pređe taj broj mora biti javno AD, uz ispunjenost propisanih
uslova);
6. osnivačkim aktom ili statutom može utvrditi ograničenja svojih akcija.
Zatvoreno društvo može postati otvoreno i obrnuto, u skladu sa ZOPD i zakonom koji uređuje tržište kapitala i to ne
predstavlja promenu pravne forme.
POSTUPAK SIMULTANOG OSNIVANJA (zatvoreno nejavno ad)
Simultano osnivanje je pojednostavljeno osnivanje, budući da izostaju neke faze: upis akcija po javnoj ponudi, javna
ponuda i osnivačka skupština.
- Osnivači, naime:
1. zaključuju ugovor o osnivanju društva;
2. uplaćuju/unose uloge u društvo;

- Izuzetno, objavljivanje prospekta nije obavezno kod sledećih javnih ponuda
(
nove emisije
)
:
1.
ponuda upućena samo kvalifikovanim investitorima;
2.
ponuda upućena pravnim i fizičkim licima u Srbiji čiji broj ne prelazi 100, a koji nisu kvalifikovani
investitori;
3.
ponuda investitorima koji će za upisane HoV platiti najmanje 50.000 € za svaku pojedinačnu
ponudu;
4.
ako je ukupna naknada za HoV manja od 100.000 €;
5.
ponuda HoV čija je pojedinačna nominalna vrednost min 50.000 €;
6.
ponuda akcija koje se izdaju u zamenu za već izdate akcije iste klase, bez povećanja osnovnog
kapitala;
7.
HoV koje se nude, dodeljuju u zamenu u vezi sa spajanjem društva.
Objava prospekta, takođe, nije obavezna prilikom uključivanja na regulisano tržište sledećih izdatih HoV:
1.
akcije koje u toku perioda od 12 meseci čine manje od 10% od ukupnog broja akcija koje su već
uključene na tržište;
2.
ponuda akcija koje se izdaju u zamenu za već izdate akcije iste klase, bez povećanja osnovnog
kapitala;
3.
HoV koje se nude kao način plaćanja u ponudi za preuzimanje putem ponude za zamenu;
4.
HoV koje se nude/dodeljuju u vezi sa spajanjem društva
5.
akcije koje se izdaju postojećim akcionarima po osnovu povećanja kapitala iz sredstava društva ili
kao dividende ili ako su im dodeljene bez naknade;
6.
akcija nastalih konverzijom ili zamenom drugih HoV ako su akcije iste klase tog izdavaoca već
uključene na tržište;
Da bi donekle uskladila različite nacionalne regulative, EU je donela posebnu Direktivu, u kojoj su propisani brojni
izuzeci kada nije potrebno odobrenje prospekta od strane komisije za HoV.
VRSTE PROSPEKTA
Prospekt mora da sadrži sve informacije o izdavaocu koje omogućuju investitorima da izvrše objektivnu
procenu imovine, obaveza, finansijskog stanja, poslovnih dobitaka i gubitaka, potencijalnih rezultata...
- Informacije u prospektu moraju biti tačne i potpune, a prospekt dosledan, pregledan I razumljiv.
Vrste prospekata su:
1.
osnovni
–
sa propisanim obaveznim sadržajem i sankcijom ništavosti ako ne sadrži sve bitne elemente;
2.
skraćeni
(mini prospekt)
– koji u skraćenom obliku daje bitne informacije u vezi sa emitentom i
emisijom, potrebne za objektivnu procenu vrednosti HoV;
3.
jedinstveni
(
kao jedan dokument
) i
podeljeni
(
sa više posebnih dokumenata
);
4.
naknadni
(dopuna prospekta ili dodatak prospektu)
– koji se sastavlja ako po izradi prospekta nastupe
neke bitne promene u objavljenim elementima tog prospekta.
7. JAVNA i NEJAVNA EMISIJA SERIJSKIH HOV
Pored HoV koje se emituju neserijski – pojedinačno
(menice, ček..)
, postoje i HoV koje se emituju u seriji
(akcije, obveznice, blagajnički zapisi, komercijalni zapisi, državni zapisi, certifikati, varanti).
HoV koje se emituju u seriji dele se na:
kratkoročne
i
dugoročne
.
Akcije su korporativne HoV bez roka dospeća, sa pravom učešća u upravljanju i dobiti.
JAVNA EMISIJA
Za razliku od pojedinačnih HoV, koje se ne emituju u seriji i samim tim ne mogu da budu javno emitovane,
HoV koje se emituju u seriji, emituju se
po pravilu javnim putem
, te otuda moraju biti podvrgnute strogom
zakonskom režimu čiji je
cilj zaštita investitora u te hartije
.
- Izuzetno, u propisanim izuzecima, i HoV koje se emituju u seriji ne moraju ponekad poštovati sva
propisana pravila, zavisno od karaktera i namene serije, kada to nije nužno sa stanovišta zaštite interesa
investitora.
NEJAVNA EMISIJA
U propisanim izuzecima reč je o:
1.
nejavne (privatne)
emisije:
a) emisije za poznate profesionalne investitore u HoV;
b) emisije do određene vrednosti
(tzv. male emisije)
;
c) zatvorene emisije – emisije postojećim akcionarima i
d) emisije za zaposlene u emitentu.
2.
specifične emisije
, kao npr:
a) emisije u postupku privatizacije;
b) emisije javnopravnih subjekata;
3.
emisije prava
:
a) emisije radi realizacije prioritetnih prava na upis akcija u novim emisijama;
b) emisije radi konverzije zamenljivih obveznica u akcije i
c) emisije radi uključivanja rezervi ili dobiti u osnovni kapital i dodele besplatnih akcija.
8. POJAM i OSNOVNE KARAKTERISTIKE AKCIJA
Akcija je HoV koju izdaje AD sa određenom nominalnom ili računovodstvenom vrednošću koja
predstavlja deo njegovog osnovnog kapitala.
Lice koje je uložilo određena sredstva u AD na akcije postaje akcionar tog društva koje mu izdaje akciju,
čime ono stiče određena članska prava u tom društvu, zavisno od vrste akcija. Pošto uneti ulog ulazi u
imovinu društva kojom ono obavlja svoju delatnost i odgovara za svoje obaveze, akcionar više ne može
raspolagati svojim ulogom, već akcijom.
IZDAVANJE
Akcije izdaju AD ili komanditna društva na akcije (u pravima koja ih poznaju).
Srpski zakonodavac prihvata novi trend tzv.
dematerijalizacije akcija
– ne moraju se izdavati, već se vode u
elektronskoj formi u tzv. centralnim registrima.
KARAKTERISTIKE
Akcije se odlikuju trima karakteristikama koje ih razlikuju od udela ili drugih HoV:
1. AKCIJA je HoV
U principu slobodno prenosiva, osima u slučaju postojanja određenih zakonskih ili statutarnih ograničenja.
2. AKCIJA je DEO OSNOVNOG KAPITALA
Akcije se izdaju na određenu vrednost (nominalnu ili računovodstvenu).
Nominalni iznosi iste klase akcije u jednom AD moraju biti jednaki. Nominalni iznos ne može biti ispod
zakonom propisanog, dok maksimalni iznosi nisu propisani zakonom, tako da je moguć slučaj da AD ima i
samo jednu akciju, ako ima jednog akcionara. Zbir svih nominalnih vrednosti akcija čini osnovni, fiksni,
trajni kapital AD. Tako, npr, ako je osnovni kapital jednog AD 100.000 din, on može biti podeljen na 10.000
akcija čija je nominalna vrednost 10 dinara.
- U principu, akcija iste klase i iste nominalne vrednosti daje svakom akcionaru ista prava
(izuzetak od ovog
prava čine
pluralne akcije
ako su dozvoljene)
. Ipak, u savremenim uslovima, sve se više dozvoljavaju i akcije
bez nominalne vrednosti, što sada čini i naš zakon
(imaju tzv. računovodstvenu vrednost)
.
3. AKCIJA DAJE ČLANSKA PRAVA
Reč je o skupu prava i obaveza koji pripadaju imaocu akcije, a on ih stiče preuzimanjem obaveze unošenja
određenog uloga u ovo društvo. Članska prava i obaveze u ovom društvu jednaka su visini učešća u
osnovnom kapitalu društva. Prenosom akcija prenose se i članska prava.
REGISTRACIJA AKCIONARA U CENTRALNOM REGISTRU
Akcionari, kupci akcija iz emisije akcija, kao i akcionari, kupci akcija na sekundarnom tržištu, upisuju se u
Centralni registar HoV
.
Za prenos akcija kao HoV važe pravila koja važe za prenos HoV. Ovo znači da se akcije na ime prenose
punim indosamentom i upisom na račun u Centralnom registru. Na ovaj način omogućuje se neprimena
pravila cesije, iako je reč o hartiji na ime. Ovim se takođe onemogućuje da AD ističe subjektivne prigovore
koje je imalo prema ranijem akcionaru.
- Otuda se i prema akcionarskom društvu i prema trećem licima,
akcionarom se smatra lice koje je upisano
u Centralni registar HoV, počev od dana upisa
. Prema srpskom zakonu, akcionar je fizičko ili pravno lice
koje poseduje:

-
pravo podizanja individualne i derivativne tužbe;
-
pravo pristupa aktima i dokumentima društva...
2.
ista imovinska prava
:
-
pravo na dividendu posle isplate dividende svim klasama preferencijalnih akcija;
-
pravo na učešće u raspodeli likvidacionog viška;
-
pravo prečeg upisa akcija iz novih emisija...
Ova prava ostvaruju se srazmerno nominalnoj vrednosti posedovanih akcija.
Obične akcije se ne mogu pretvoriti u preferencijalne akcije ili druge finansijske instrumente.
2. PREFERENCIJALNE AKCIJE (sledeće pitanje)
UŽITNIČKE AKCIJE
–
(naš zako izričito ne spominje)
to su akcije koje se izdaju obično prilikom smanjenja
osnovnog kapitala društva isplatom dela akcija. Ako je tržišna vrednost akcija iznad nominalne vrednosti po
kojoj se isplaćuju ove akcije, izdaju se tzv. užitničke akcije,
bez nominalne vrednosti
, sa pravo učešća u
dobitim i to tek posle isplate u određenom procentu ostalih akcionara
(jer je njima isplaćena njihova nominalna
vrednost, a ovo pravo im se ipak daje jer svoju akciju nisu otuđili dobrovoljno)
.
Užitničke akcije daju sva druga članska prava kao i akcije umesto kojih su izdate.
ZLATNE AKCIJE
– ovu vrstu akcije razvilo je savremeno AD u povodu privatizacije društava u državnoj
svojini, a putem nje se država obezbeđuje od sekundarne prodaje privatizovanih društava “neželjenim”
vlasnicima, odn. obezbeđuje određena prava. Ovim putem država, i onda kada je ostala manjinski
akcionar, može da spreči takvu sekundarnu prodaju, odn. da zaštiti ugovorena prava, ako smatra da je reč
o opštem interesu. Ovo pravo više nije ni vremenski ograničeno. Uz to, zahvaljujući ovoj ustanovi, država
može da imenuje i ugovoreni broj članova u upravi i/ili nadzorni odbor.
Ovo ne znači da ove akcije, bez obzira na to što ih ZOPD i zakon koji uređuje tržište kapitala izričito ne
spominju, ne mogu i u nas biti kreirane na autonomnoj osnovi.
U svakom slučaju, danas je otvoreno pitanje osnovanosti ovih akcija u svim zemljama koji prihvataju princip
ravnopravnosti akcionara izražen pravilo “jedna akcija-jedan glas” (prihvata se ipak princip izuzetnosti).
GARANCIJSKE AKCIJE
- su sredstvo obezbeđenja društva po osnovu odgovornosti uprave. Predstavljaju
akcije uprave društva u broju određenom statutom, s tim što glase na ime i ne mogu biti prenosive za
vreme članstva u upravi društva.
OTKUPLJIVE AKCIJE
- sve akcije se mogu izdati kao akcije otkupljive od strane AD, pod uslovima i u
slučajevima utvđenim zakonom. U praksi, ove akcije izdaju se retko, a i ako se izdaju, preferencijalne su.
POJEDINAČNE i ZBIRNE AKCIJE
(konverzija akcija u stokove) - akcije se mogu izdavati pojedinačno ili
za veći broj akcija iste klase, zbirno. I ako su izdate kao pojedinačne, a u potpunosti su uplaćene, akcije se
mogu konvertovati u stock (npr. 1.000 akcija po jedan dinar u jedan stok od 1.000 dinara), zbog praktičnih
potreba, mada je dinstikcija između akcija i stoka često predmet konfuzije.
NEKLASIFIKOVANE AKCIJE
- U Engleskoj i SAD govori se i o
tzv.
neklasifikovanim akcijama, čija prava
zavisi od odluke skupštine kompanije u momentu izdavanja. Ovo rešenje u skladu je sa potrebama tržišne
privrede i sa prihvaćenim pravnim principom da sve što nije zabranjeno zakonom ili moralom, dozvoljeno
je, što bi, trebalo da bude i naš prilaz.
Akcije koje daju ista prava čine istu klasu akcija. Akcionari svake klase akcija posebno odlučuju na
odvojenim skupštinama.
10. PREFERENCIJALNE AKCIJE (povlašćene, prioritetne)
Preferencijalne akcije su akcije koje njihovim imaocima daju određena povlašćena prava u odnosu na
imaoce običnih akcija, kao što su:
1.
prioritet u isplati dividende u odnosu na obične akcije u unapred utvrđenom novčanom iznosu ili
procentu od njene nominalne vrednosti;
2.
pravo kumuliranja isplate neisplaćene prioritetne dividende i isplata pre isplate dividendi imaocima
običnih akcija (kumulativna preferencijalna akcija);
3.
pravo participiranja u dividendi koja pripada imaocima običnih akcija (participativna preferencijalna
akcija);
4.
pravo prvenstva naplate iz ostatka likvidacione (ili stečajne) mase u odnosu na imaoce običnih
akcija;
5.
pravo pretvaranja tih akcija u obične ili u drugu klasu preferencijalnih akcija (zamenljive
preferencijalne akcije);
6.
pravo prodaje tih akcija akcionarskom društvu po unapred utvrđenoj ceni ili pod drugim uslovima
(otkupljive akcije).
Osim ovih prava, preferencijalne akcije mogu davati i druga prava, kao:
1.
pravo prisustva i učešća u radu skupštine društva;
2.
pravo pristupa aktima i drugim dokumentima društva;
3.
pravo raspolaganja tim akcijama;
4.
pravo podizanja individualnih i derivatnih tužbi;
5.
pravo informisanja;
6.
pravo prečeg sticanja akcija iste klase iz novih emisija.
Preferencijalne akcije su bez prava glasa. Izuzetno, mogu steći i pravo glasa u okviru svoje klase akcija na
bilo kojoj skupštini društva o povećanju ili odobrenju ukupnog broja odobrenih akcija te klase, izmeni bilo
kog povlašćenog prava akcija, o podeli, spajanju ili zameni tih akcija za akcije druge klase...
Preferencijalne akcije mogu imati više klasa tako da samo preferencijalne akcije iste klase daju tim
akcionarima ista prava.
Prava akcionara preferencijalnih akcija određuju se statutom društva.
PREFERENCIJALNE KUMULATIVNE AKCIJE
– daju pravo na naplatu kumulirane neplaćene
dividende pre naplate dividende imaoca običnih akcija.
PREFERENCIJALNE PARTICIPATIVNE AKCIJE
– daju pravo na određeni fiksni procenat u njima
označene dividende, pre isplate dividende akcionarima sa običnim akcijama, ako se ostvari dobit, kao i
pravo na učešće u raspodeli dobiti.
Preferencijalne akcije mogu biti i
mešovite: kumulativno-participativne
, što se retko praktikuje.
Mogu biti izdate i kao:
1. zamenljive
– u skladu sa odlukom o emisiji ovih akcija imalac ih može zameniti za obične akcije i
2. kao nezamenljive.
11. VREDNOST AKCIJA
Postoji više vrsta vrednosti akcija.
1.
NOMINALNA VREDNOST
akcije (ili računovodstvena vrednosti akcija bez nominalne vrednosti) –
vrednost na koju glase akcije (značajna za statusna i imovinska prava). Sve akcije iste klase imaju istu
nominalnu vrednost. Ona ne može biti niža od 100 dinara.
2.
EMISIONA VREDNOST
(tržišna vrednost izdavanja – emisije akcija).
-
Pravilo je da emisiona vrednost ne može biti ispod njihove nominalne
(ili računovodstvene)
vrednosti zbog
očuvanja integriteta osnovnog kapitala.
-
Izuzetno
, emisiona akcija može biti ispod tržišne vrednosti akcija
u postupku izdavanja akcija javnom
ponudom
.

2. obveznice koje glase
na STRANU VALUTU
;
V. Zavisno od emisione vrednosti:
1. obveznice koje se emituju
po NOMINALNOJ VREDNOSTI
-
ako je povoljna kamatna stopa, ako se
očekuju velika potraživanja;
2. obveznice koje se emituju
ISPOD NOMINALNE VREDNOSTI
(osim zamenljivih obveznica za
akcije) –
radi stimulacije prodaje, povoljnija kupovina proizvoda izdavaoca, organizovane lutrijske igre...
VI. Zavisno od fiksiranosti potraživanja:
1. obveznice
sa fiksnim potraživanjem
(sa fiksnom kamatom)
2. obveznice
sa nefiksnim potraživanjem
– mogu imate razne varijante. Naši propisi izričito pominju
samo
tzv.
participativne obveznice, koje imaocu, pored utvrđene kamate, daju i pravo učešće u dobiti
izdavaoca obveznice;
VII. Zavisno od mogućnosti zamene za druge HoV:
1.
NEZAMENLJIVE
;
2.
ZAMENLJIVE
(plus varanti sa pravom na stivanje akcija ako su izdati)
– ne mogu se izdavati u broju većem od
broja odobrenih (neizdatih) akcija. Izuzetno, AD može prekoračiti ovaj prag za izdavanje zamenljivih
obveznica i varanata ako je za tu razliku skupština društva donela odluku o uslovnom povećanju
osnovnog kapitala;
VIII. Zavisno od mogućnosti otkupa od strane izdavaoca:
1.
otkljupljive
;
2.
neotkupljive
;
IX. Prema roku dospeća:
1.
kratkoročne
(do godinu dana);
2.
dugoročne
(duže od godinu dana);
X. Prema načinu naplate nominalnog iznosa:
1.
jednokratne
;
2.
anuitetske
;
XI. Prema načinu naplate kamate:
1.
obveznice bez kupona
(odjednom);
2.
obveznice sa kuponima
(naplata u kamatnim periodima);
DEBENTURE STOCK (dibenčurs stok)
Kao i za akcije, i za obveznice je moguće razlikovati debentures i debenture stock. Reč je o mogućnosti da
se, umesto više isprava o obveznici, izda jedna zbirna obveznica.
UPOTREBA OBVEZNICA
Obveznice se mogu koristiti na ime kaucije kao stvarno sredstvo obezbeđenja, kao sredstvo plaćanja, kao
sredstvo obezbeđenja kredita.
- Nestala obveznica koja glasi na ime može se amortizovati (oglasiti nevažećom, uz izdavanje nove).
13. RAZLIKE AKCIJA i OBVEZNICA
1.
Imalac obveznice je poverilac izdavaoca obveznice,
-
dok je akcionar je član društva.
2.
Imalac obveznice nema upravljačka prava u društvu izdavaoca,
-
dok akcionar ima.
3.
Potraživanje imaoca obveznice prema izdavaocu je fiksno i vezano je za nominalnu vrednost i
utvrđen iznos kamate,
-
dok je prihod akcionara varijabilan.
4.
Akcionar snosi rizik poslovanja izdavaoca do iznosa svog uloga,
-
dok imalac obveznice koja je obezbeđena garancijom ne snosi nikakav rizik, a ako je reč o obveznici
koja nije obezbeđena garancijom, snosi rizik insolventnosti i stečaja izdavaoca.
5.
Potraživanje imaoca obveznice je dug izdavaoca,
-
dok je ulog akcionara imovina izdavaoca kojom posluje do prestanka.
6.
Potraživanje imaoca obveznice može biti obezbeđeno garancijom,
-
dok je ulog akcionara uvek rizičan kapital.
Ipak, i pored nesumljivih razlika između ove 2 HoV, u novije vreme postoji snažna tendencija njihovog
približavanja. Kreiraju se:
1.
participativne obveznice
– koje su veoma bliske akcijama;
2.
prioritetne participativne akcije bez prava glasa
– koje su veoma bliske obveznicama;
3.
zamenljive obveznice
- izdaju sa mogućnošću zamene za akcije;
Otuda se u teoriji sve više govori o
tzv.
mešovitim hartijama
.
Najzad, u velikim AD i akcionari koji imaju pravo glasa sve su manje zainteresovani za ostvarivanje ovog
svog prava u skupštini AD i sve se više interesuju samo za dividendu, čime se približavaju imaocima
obveznica.
14. VARANTI
Varanti za sticanje akcije su HoV koje imaocu daju pravo na sticanje određenog broja akcija određene vrste
I klase po određenoj ceni, određenog dana ili u određenom periodu.
To je opcija za sticanje akcije po ceni
određenoj u momentu izdavanja varanta.
Varanti se
emituju
postojećim akcionarima i upravama akcionarskih društava
, kako bi im se omogućilo
da akcije buduće emisije steknu po pravu prioriteta u odnosu na druga lica
i po uslovima poznatim u
momentu emisije varanata
, koji su po pravilu povoljniji za imaoce varanata.
I ove HoV se izdaju serijski, a ponekad se nazivaju i opcijama za sticanje akcija.
Varanti su
emisija prava – posebna prava
na sticanje akcija budućih emisija pod uslovima iz vremena
emisije ovih prava.
- Ova prava mogu se:
-
iskoristiti za sticanje akcija
;
-
preneti na drugo lice
ili
-
ne iskoristiti
.
- Odluku o emisiji varanata donosi
skupština društva
.
- Pravo prečeg upisa varanata imaju akcionari klase akcija na čije sticanje ti varanti daju pravo.
- Varanti se mogu upisati i plaćati
samo putem novčanih uloga
(isto važi i za zamenljive obveznice).
15. BLAGAJNIČKI, KOMERCIJALNI, DRŽAVNI i ŠTEDNI ZAPISI, CERTIFIKAT
O DEPOZITU, DEPOZITNA POTVRDA i NEIMENOVANE HoV
BLAGAJNIČKI ZAPIS
Blagajnički zapis je kratkoročna HoV koja glasi na određeni novčani iznos, ima određen rok dospeća i
određenu kamatnu stopu. Izdaje se kada izdavalac ima potrebe za kratkoročnim sredstvima radi
obezbeđenja likvidnosti.
- Izdaju ih samo banke i druge finansijske organizacije u cilju regulacije količine gotovog novca u opticaju.
Blagajnički zapis, kao i komercijalni zapis, predstavlja kratkoročnu HoV, ali se od njega razlikuje
prvenstveno po tome što je rezervisan za izdavanje od strane banaka i drugih finansijskih organizacija.

Ako je ova direktna prodaja
(distribucija
) inostranih HoV na domaćem tržištu otežana nizom prepreka, onda
se pristupa izdavanju depozitnih potvrda, koje predstavljaju strane HoV i daju kupcu ista prava prema
izdavaocu kao i da poseduje inostrane hartije.
- Javna ponuda inostranih HoV može se vršiti putem depozitnih potvrda, ako je prospekt za distribuciju tih
hartija odobrila Komisija za HoV.
Depozitne potvrde može izdavati samo ovlašćena domaća banka ako ima prethodnu saglasnost NBS i
zaključen ugovor sa izdavaocem inostranih HoV.
16. FINANSIJSKI INSTRUMENTI - FINANSIJSKI DERIVATI
Finansijski derivati su finansijski instrumenti, čija vrednost zavisi od cene predmeta ugovora i čija su vrsta,
količina, kvalitet i druga svojstva standardizovani.
Predmet ugovora mogu biti prenosive HoV, instrumenti tržišta novca, jedinice institucija kolektivnog
investiranja, opcije, fjučersi, svopovi, kamatni forvardi i ostali finansijski instrumenti koji se odnose na HoV.
Vrednost finansijskih derivata je izvedena upravo iz vrednosti ovog predmeta ugovora.
Pravno-teorijski posmatrano, finansijski derivati nisu HoV, već specifični pravni poslovi, tj.
prenosivi ročni
berzanski ugovori
, koji ne mogu da se emituju serijski, ali mogu da se preprodaju sve do roka dospelosti.
Osnovna obeležja finansijskih derivata su:
-
standardizovanost
i
-
prenosivost
.
VRSTE
Finansijski derivati dele se na fjučers ugovore i opcijske ugovore.
FJUČERS UGOVOR
Fjučers ugovor je prenosiv i standardizovan
ugovor o terminskoj prodaji
određenog predmeta ugovora,
kojim se stvara bezuslovna i definitivna obaveza da se predmet kupi ili proda na neki budući dan označen u
ugovoru i svemu prema ugovoru.
To je terminski ugovor, te je pravilo da rok dospelosti izvršenja iz ugovora ne može biti kratak
(nije reč o
promptnim poslovima koji dospevaju odmah ili kratko vreme nakon zaključenja)
. Otuda nije prihvatljivo rešenje zakona
koji uređuje tržište kapitala da, s obzirom na mogućnost utvrđivanja roka dospelosti izvršenja iz ovih
prenosivih ugovora od 3 dana, u stvari, uvodi promptne fjučers ugovore, čime obesmišljava njihovu funkciju
da se trgovanjem predmeta ovih ugovora ostvari zaštita od rizika nepovoljnog formiranja kursa (cene)
predmeta ugovora, odn. da se iskoriste pozitivna kretanja kurca (cene) kako bi se preprodajom ostvarila
dobit.
Postoje
fjučers ugovori sa obaveznom isporukom predmeta
– što i jeste odlika fjučerska kao
bezuslovnog terminskog ugovora kojim se definitivno preuzima obaveza izvršenja.
Ali, Zakon koji uređuje tržište kapitala, uvođenjem
i fjučers ugovora bez isporuke predmeta ugovora
(uz
obavezu plaćanja razlike između cene koja je ugovorena i cene predmeta ugovora u roku izvršenja posla)
, u stvari eliminiše
osnovnu odliku fjučersa, kao bezuslovnog zatvorenog terminskog posla.
Uvođenjem instituta fjučersa bez isporuke predmeta ugovora, naše pravo prihvata pravnovaljanost
tzv.
diferencijskih poslova, koji su ranije kritikovani kao špekulativni i štetni.
Vezivanje diferencijskih poslova za fjučers ugovore, u osnovi je neprihvatljivo, jer po zakonu postoji
obaveza da pri zaključenju ovog ugovora ugovorne strane obavezno polože na berzi utvđeni garantni
depozit za izvršavanje obaveza
(pravno ima status odustanice, jer strana koja odustane od ugovora gubi pravo na povraćaj
položenog garantnog depozita)
.
OPCIJSKI UGOVOR
Opcijski ugovor je prenosiv standardizovan ugovor o terminskoj prodaji/kupovini predmeta ugovora kojima
jedna ugovorna strana
(vlasnik opcije)
, na bazi plaćanja ugovorene premije
(opcijska premija)
kao naknade
za sticanje mogućnosti kupovine/prodaje, stiče pravo (ne i obavezu) da kupi
(kupovni opcijski ugovor – call
opcija)
ili da proda
(prodajni opcijski ugovor – put opcija)
predmet opcije.
- To može svakog radnog dana do isteka ugovorenog roka (
američki tip
) ili samo na dan dospeća utvrđen
ugovorom (
evropski tip
), po ceni utvrđenoj ugovorom
(strike price)
, a druga ugovorna strana preuzima
obavezu da na zahtev vlasnika opcije bezuslovno preda ili preuzme i plati ugovoreni predmet opcije.
TRGOVINA FINANSIJSKIM DERIVATIMA
Finansijski derivati mogu biti
predmet javne ponude
, ako su utvrđeni odlukom berze na koju je saglasnost
dala Komisija za HoV.
Trgovina finansijskim derivatima vrši se
u posebnom organizacionom delu berze – organizovano tržište
.
- Izuzetno, ovim instrumentima može se trgovati i van organizovanog tržišta:
1. ako se to vrši bez javnog oglašavanja;
2. ako se to može čini van organizovanog tržišta;
3. ako su učesnici u trgovini Republika, Narodna banka ili profesionalni investitori.
Uslove za uvođenje u trgovinu, obavljanje trgovine i način izmirenja obaveza iz poslova, utvđuje Komisija
za HoV. Ona vrši i nadzor nad trgovanjem na berzi.
GARANTNI DEPOZIT
Ugovorne strane fjučers ugovora i prodavac opcijskog ugovora dužni su da polože tzv. garantni depozit na
poseban račun koji utvrđuje organizator trgovanja ovim instrumentima.
- Ranijim propisima bilo je utvrđivano da visina ovog depozita ne može biti manja od 1/3 vrednosti fjučers
ugovora, odn. opcijskog ugovora. U teoriji je ovaj iznos ocenjivan previsokim, budući da je uobičajena
praksa da se garantni depozit kreće od 5 do 10% vrednosti predmeta ugovora na koji se odnosi derivat.
17. EMISIJA OBVEZNICA i KRATKOROČNIH HoV
DUGOROČNE i KRATKOROČNE HoV
Javna emisija dugoročnih obveznica i zamenljivih obveznica se vrši po pravilima emisije akcija.
Emitovanje kratkoročnih HoV javnim putem se vrši na osnovu prospekta za distribuciju čiju formu i sadržinu
utvrđuje Komisija za HoV. To su:
1. obveznice sa rokom dospelosti do godinu dana;
2. komercijalni, blagajnički i državni zapisi.
Novi zakon koji uređuje tržište kapitala nema više normi ranijeg zakona, kao što su:
1. ako se emituju kratkoročne HoV licima čiji broj ne prelazi 100, to se vrši bez odobrenja prospekta i
bez javnog oglašavanja;
2. kratkoročnim HoV emitovanim nejavnim putem može se trgovati samo van organizovanih tržišta, a
mogu se uključiti na organizovano tržište za javnu prodaju tek nakon godinu dana od dana
izdavanja, uz odobrenje Komisije za HoV.
Shodno pravilu da se akcije ne mogu izdavati ispod nominalne vrednosti,
pravilo je da se i
zamenljive obveznice
se ne mogu emitovati ispod nominalne/računovodstvene vrednosti
akcija za koje treba da se zamene
(one
se mogu konvertovati u akcije pa bi se moglo ugroziti načelo o fiksiranosti osnovnog kapitala AD).
- AD ne može distribuirati rezerve društva u besplatne akcije, dok iz njih ne rezerviše prava imalaca
obveznica koje su potencijalno zamenljive u akcije. I pri povećanju osnovnog kapitala, u odluci se mora
rezervisati paralelno povećanje za titulare ovih obveznica i varanata.
18. OSNOVNI KAPITAL AD i PRINCIP NjEGOVOG ODRŽAVANjA
Osnovni kapital AD formira se
OTKUPOM AKCIJA
u najmanjem iznosu propisanom zakonom –
3 miliona
dinara
,
osim ako je posebnim rokom predviđen veći iznos
.
- ULOG
(novčani i nenovčani)
unose se u imovinu društava u roku određenom
osnivačkim aktom društva
,
odn.
odlukom o povećanju osnovnog kapitala društva
, s tim što je taj rok:
kod javnog AD
– odmah po okončanju roka za upis akcija;
u ostalim slučajevima
– najkasnije 2 godine od donošenja ove odluke i
kod nejavnog društva
– najkasnije 5 godina.

INTEGRITET OSNOVNOG KAPITALA DRUŠTVA (PRINCIP ODRŽANJA)
Ovom cilju služe mnogi instituti:
1.
strogi zahtevi procene novčane vrednosti uloga u naturi i pravima
(za otvorena društva)
;
2.
zabrana smanjenja osnovnog kapitala
;
3.
isplata dividende samo iz dobiti društva
(i eventualno namenskih rezervi)
;
4.
zabrana izdavanja akcija
ispod nominalne vrednosti
prilikom emisije;
5.
akcionar ne može da svoja potraživanja prema društvu prebije sa svojom obavezom na uplatu
akcija;
6.
posle upisa akcija u Centralni registar HoV, društvo ne može da oslobodi upisnike uplate akcija, niti
da im odloži obavezu uplate akcija;
7.
akcionari nemaju pravo na povraćaj uloga u društvo
po osnovu kojeg su dobili akcije
(osim u
slučajevima propisanim zakonom);
8.
isključeno ili ograničeno otkupljivanje akcija akcionara od strane samog društva
– sopstvene
akcije;
9.
zabrana plaćanja kamate na ulog u akcije
;
- U svakom slučaju, prema ovom principu, ako AD smanji vrednost osnovnog kapitala, dužno je da ga
obezbedi
istovremenim povećanjem po nekom drugom osnovu
ili
da promeni pravnu formu
, u
protivnom, otvara se postupak prinudne likvidacije.
19. ODOBREN KAPITAL AD
AD može da ima, pored izdatih akcija, i
neizdate akcije
odobrene za izdavanje
odlukom skupštine AD
ili
statutom
, sa ovlašćenjem odbora direktora ili nadzornog odbora kod dvodomnog upravljanja da ih izda
kada oceni da je to sa stanovišta interesa AD najpovoljnije.
- Ovo ovlašćenje obuhvata ovlašćenje za izdavaje akcija radi:
1. povećanja kapitala tog društva
novim ulozima
(novčanim ili nenovčanim)
ili
2.
za ostvarivanje prava imalaca zamenljivih obveznica i varanata
.
- Povećanje osnovnog kapitala na ovaj način se
ne može vršiti iz rezervi i neraspodeljene dobiti
.
Ovo ovlašćenje može se dati za izdavanje takvih odobrenih akcija za period
do 5 godina
od utvrđivanja
broja takvih akcija u statutu, ali skupština to ovlašćenje može obnavljati i više puta, i to uvek na period koji
ne može biti duži od 5 godina.
- Odobrene akcije mogu obuhvatiti
i obične
i
preferencijalne
, s tim što ukupan broj
(i jednih i drugih)
mora
uvek biti manji od 50% od broja izdatih običnih akcija.
- AD može da izda
sve
,
samo deo
ili da uopšte
ne izda
odobrene akcije.
- Izdavanje odobrenih akcija vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište HOV.
** ZOPD upravo i prihvata ovaj put:
-
od osnovnog kapitala nije se sasvim odustalo, ali je smanjen;
-
princip održavanja vrednosti osnovnog kapitala nije napušten, ali na nižem nivou nema toliku
važnost;
-
registracija odluke o povećanju i smanjenju osnovnog kapitala vrši se u roku od 6 meseci od dana
donošenja (povećanje),
odn.
u roku od 3 meseca (smanjenje), što je značajno olakšanje.
20. POVEĆANjE OSNOVNOG KAPITALA AD
Odluku o izdavanju akcija radi povećanja osnovnog kapitala društva donosi
skupština
, a izuzetno
i odbor
direktora
kod jednodomnog upravljanja ili
nadzorni odbor
kod dvodomnog upravljanja kod instituta
odobrenog kapitala
.
Upis akcija po osnovu ove odluke ne može početi pre njene registracije
koja se mora izvršiti u roku od
6 meseci inače će biti ništava.
Ova odluka se takođe, ne može doneti pre nego što su u potpunosti
uplaćeni/uneti ulozi za ranije izdate i upisane akcije.
Ovo ograničenje ne važi ukoliko se odluka o
izdavanju odobrenih akcija donosi po osnovu povećanja osnovnog kapitala koji je rezultat statusne
promene ili po osnovu povećanja osnovnog kapitala nenovčanim ulozima.
- Osnovni kapital društva može se povećati:
1. novim ulozima
(pod čime se podrazumeva i konverzija duga u osnovni kapital, što nije dozvoljeno
kod javnog AD);
2. uslovnim putem
(uslovno povećanje);
3. iz neraspoređene dobiti i rezervi raspoloživih za te namene
(povećanje iz neto imovine društva);
4. kao rezultat statusne promene.
Tehnike povećanja osnovnog kapitala su:
1. povećanje nominalne vrednosti postojećih akcija
2. izdavanje novih akcija.
Zatvorena (nejavna) i otvorena (javna) emisija
Kako ZOPD razlikuje javna i nejavna AD, razumljivo je da razlikuje i nejavnu i javnu emisiju akcija.
Nejavno AD može imati samo zatvorenu emisiju (emisiju nejavnim putem), dok javno društvo može imati i javno i
nejavnu emisiju u skaldu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.
Zatvorena (nejavna) emisija postoji u svim slučajevima kada po zakonu nije obavezno objavljivanje prospekta.
SPREČAVANJE RAZVODNJAVANJA
ZOPD insistira na imperativnom pravilu da se akcije iz nove emisije izdaju obavezno po tržišnoj vrednosti,
kako bi se sprečilo
tzv.
razvodnjavanje prava postojećih akcionara, budući da se ulaz novih akcionara često
odigrava po arbitrarnoj ceni, a ne po tržišnoj ceni akcija tog društva, čime se oštećuju postojeći akcionari
koji nemaju investicioni kapacitet za kupovinu novih akcija. Ovim se naročito oštećuju prava malih
akcionara iz privatizacije, koji su dobili akcije pod povlašćenim uslovima, a onda sistemom novih emisija
(dokapitalizacije)
ulaze u društvo akcionari sa značajnim ili većinskim kapitalom učešćem na netržišnoj osnovi
(sprečavanje
tzv.
tjunelovanja).
Povećanje osnovnog kapitala NOVIM ULOZIMA
Za povećanje osnovnog kapitala novim ulozima potrebno je sprovesti više radnji:
1.
prvo,
donošenje propisne odluke
, s tim da ako je izdato više klasa akcija, onda je za ovu odluku
potrebna i saglasnost akcionara tih klasa (grupno glasanje klase akcija).
U ovoj odluci se mora navesti iznos osnovnog kapitala iz povećanja, vrste i nominalni iznos akcija,
prag uspešnosti emisije, klasa akcija i vrste uloga. Pravilo je da po samom zakonu kod upisa novih
akcija iz novih emisija, prioritet imaju postojeći akcionari i imaoci zamenljivih obveznica i varanata;
2. izmena statuta
– jer se u njemu mora navesti stanje osnovnog kapitala;
3.
odobrenje Komisije za
HOV
u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište
HOV
;
4.
podnošenje
prijave za registraciju
odluke o povećanju osnovnog kapitala;
5.
upis akcija
na obrascu upisnice propisanom zakonom,
uplata
ili
unošenje uloga
i
uspešnost
akcije
;
6. upis novih akcija i akcionara
ili
povećanje nominalne vrednosti
postojećih u Centalnom registru
HOV
preko člana ovog registra u propisanom roku;
7.
prijava povećanja osnovnog kapitala
radi registracije u registru privrednih subjekta;
8. objavljivanje povećanja osnovnog kapitala
.
USLOVNO POVEĆANJE
se sprovodi u obimu u kojem je neophodno za:
1.
ostvarivanje prava imalaca zamenljivih obveznica na konverziju u akcije društva;
2.
ostvarivanje orava imalaca varanata na kupovinu akcija društva;
3.
ostvarivanje prava zaposlenih, direktora, članova nadzornog odbora na kupovinu akcija, ako je to
određeno statutom;
4.
sprovođenje postupka statusne promene.

3. poverioci čija su potraživanja nastala, pre isteka od 30 dana od dana objave odluke o smanjenju
osnovnog kapitala društva, imaju pravo da, sve do isteka roka za obavezno objavljivanje odluke,
pisanim putem traže obezbeđenje svojih potraživanja prema društvu o čijoj se odluci radi;
4. poverioci koji traže obezbeđenje svojih potraživanja u propisnom roku, a koji ne dobiju to obezbeđenje
od društva, u roku od 3 meseca od isteka roka za objavljivanje, mogu tražiti obezbeđenje sudskim
putem.
Izuzetno, obezbeđenje potraživanja ni u kom slučaju ne mogu tražiti:
1.
poverioci čija
potraživanja spadaju u prvi i drugi isplatni red
, u skladu sa ZOS;
2.
poverioci čije je potraživanje
već obezbeđeno
.
ISPLATE AKCIONARIMA
U slučaju smanjenja osnovnog kapitala, bilo koje isplate akcionarima mogu se vršiti samo posle isteka od
30 dana od dana registracije smanjenja osnovnog kapitala u skladu sa zakonom koji se uređuje
registracija.
IZUZECI PRAVILA o ZAŠTITI POVERIOCA kod SMANJENJA OSNOVNOG KAPITALA
Pravila o zaštiti poverilaca se ne primenjuju:
1.
kada se poništavaju sopstvene akcije koje je
društvo besteretno steklo
i koje su
u potpunosti
uplaćene
;
2.
kada se potpuno uplaćene akcije povlače i poništavaju
isplatom na teret rezervi
koje se mogu
koristiti za te namene;
3.
kada se kod akcija bez nominalne vrednosti njihovim povlačenjem i poništenjem
istovremeno
povećava učešće ostalih akcija
u osnovnom kapitalu društva,
odn.
kada se kod akcija sa
nominalnom vrednošću povećava nominalna vrednost preostalih akcija tako da ne dođe do
smanjenja osnovnog kapitala;
4.
kada se povlačenjem i poništenjem akcija istovremeno
izdaju nove akcije u nominalnoj
vrednosti
* Izuzeci od primene pravila o zaštiti poverilaca kod smanjenja osnovnog kapitala BEZ
PROMENE NETO IMOVINE DRUŠTVA
Na smanjenje osnovnog kapitala koje ne utiče na neto imovinu AD ne primenjuju se pravila propisana za
zaštitu poverilaca društva. Neto imovina ne menja se u slučaju smanjenja osnovnog kapitala kojima se:
1.
pokrivaju gubici društva i
2.
stvaraju ili povećavaju rezerve za pokrivanje budućih gubitaka ili za povećavanje osnovnog kapitala
iz neto imovine društva.
Ipak, u slučaju gubitaka društva, smanjenje osnovnog kapitala vrši se
samo ako drušvo nema dovoljno
rezervi i neraspoređene dobiti
za te namene i u iznosu koji ne može biti veći od iznosa gubitaka koji se
pokrivaju. Po sprovedenom smanjenju, rezerve
ne mogu biti veće od 10% osnovnog kapitala
. Smanjenje
osnovnog kapitala bez promene neto imovine ne može biti osnov za isplatu akcionarima po bilo kom
osnovu ili za oslobođenje akcionara obaveze uplate upisanih, a neuplaćenih uloga.
SPROVOĐENJE UPISA SMANJENJA OSNOVNOG KAPITALA
Sprovođenjem upisa odluke o smanjenju osnovnog kapitala, pored njenog obaveznog upisa u registar i
objave, kao i pored pravila zakona o zaštiti poverilaca i pravila promene statuta u delu visine osnovnog
kapitala, zahteva i niz drugih pravnih radnji kod Centralnog registra: vrši se upis promene broja akcija i
njihove vrednosti.
O zakonitosti sprovedenih radnji dužni su da vode računa
direktori i članovi nadzornog odbora
, a za
štetu prouzrokovanu poveriocima
solidarno su odgovorni zajedno sa društvom.
ISTOVREMENO SMANJENJE i POVEĆANJE OSNOVNOG KAPITALA
AD može doneti odluku kojom se istovremeno osnovni kapital društva smanjuje po jednom osnovu i
povećava po drugom osnovu (tzv. SISTEM HARMONIKE). U ovom slučaju primenjuju se pravila i o
smanjenju i o povećanju osnovnog kapitala.
22. STICANjE SOPSTVENIH AKCIJA
ZOPD zabranjuje upis sopstvenih akcija od strane AD, bilo direktno ili indirektno (preko drugog lica
koje ih stiče komisiono u svoje ime, a za račun tog društva), budući da društvo ne može samo sebi
plaćati ove akcije.
Istovetna su rešenja i u uporednom pravu. Isto pravilo odnosi se i na upis akcija
kontrolnog društva od strane podređenog društva, direktno ili indirektno. U smislu ovog zakona, dakle, više
se ne dozvoljavaju uzajamna kapital učešća u kontrolnom društvu. Sankcija ove zabrane kada se akcije
stiču indirektno preko drugog lica, u oba slučaja, sastoji se u tome što je to lice obavezno da uplati ceo
iznos tako upisanih akcija i smatra se da ih je steklo ne komisiono, već u svoje ime i za svoj račun.
Sankcija ove zabrane sticanja akcija kontrolnog društva od strane podređenog (kontrolisanog) društva, bilo
direktno ili indirektnog preko trećeg lica koje ih stiče komisiono, ipak nije građanskopravna – ništavost
sticanja, već se smatra da je te akcije steklo kontrolno društvo kao sopstvene akcije. Ako je kontrolisano
društvo steklo akcije kontrolnog društva pre uspostave kontrole, ove akcije ne smatraju se sopstvenim
akcijama, ali prestaju da daju pravo glasa i njihova vrednost dodaje se iznosu osnovnog kapitala i rezervi
kod utvrđivanja ispunjenosti uslova za sticanje sopstvenih akcija po odluci skupštine društva u vezi sa
odnosom vrednosti neto imovine društva i uplaćenog osnovnog kapitala.
Sopstvenim akcijama u smislu ZOPD smatraju se akcije koje je AD steklo od svojih akcionara, direktno ili
indirektno preko trećeg lica koje ih stiče komisiono u svoje ime, a za račun tog društva.
Po pravilu, mogu se otkupljivati u celini uplaćene akcije, mada se u novije vreme omogućuje otkup i
delimično uplaćenih akcija, uz određeni diskont.
Pravila zakona koji uređuje privredna društva o sticanju sopstvenih akcija primenjuju se i na javna AD, ako
zakonom koji se uređuje tržište kapitala za ova društva nije drukčije određeno.
SISTEMI STICANJA SOPSTVENIH AKCIJA
U uporednom pravu postoje u osnovi 2 sistema sticanja sopstvenih akcija, bilo da se one stiču direktno od
strane samog društva ili indirektno (komisiono sticanje od strane trećeg lica u svoje ime, a za račun
društva).
Prvi sistem je
sistem anglosaksonskog prava
. Ovaj sistem u principu omogućuje sticanje sopstvenih
akcija bez ograničenja, s tim da društvo ne može otkupiti sve obične akcije tako da ostane bez ijednog
akcionara sa pravom glasa.
Drugi sistem je
sistem kontinentalnog prava
. Ovaj sistem sticanje sopstvenih akcija od strane samog
društva limitira na unapred određeni iznos koji se kreće od 10 % do 33% osnovnog kapitala.
- Drugo ograničenje, za razliku od anglosaksonskog prava gde se ne propisuju bilo kakvi osnovi, tiče se
propisivanja osnova sticanja. Osnovi ovog ograničenog sticanja sopstvenih akcija propisani zakonom po
pravilu su:
a) ako je sticanje akcija neophodo da bi se sprečila znatna šteta za društvo (npr. nagli pad vrednosti
akcija na tržištu...)
b) ako akcija treba da se ponude na otkup zaposlenima u samom društvu, drugim zainteresovanim
licima ili povezanim društvima.
SISTEM NAŠEG ZAKONA
ZOPD usvaja mešoviti sistem sticanja sopstvenih akcija AD.
1) Prvi princip je
OGRANIČENO STICANJE SOPSTVENIH AKCIJA
do 10%
osnovnog kapitala javnog AD,
po odluci skupštine društva, odn.
do 3%
bilo koje klase akcija, po odluci odbora direktora, odn.
nadzornog odbora.
2) Drugi princip je
NEPOSTOJANJE SANKCIJE NIŠTAVOSTI STICANJA
u slučaju prekoračenja
propisanih pragova sticanja, pod pretpostavkom da se ne povredi princip ograničenja plaćanja.
3) Treći princip je
STICANJE SOPSTVENIH AKCIJA PO ODLUCI SKUPŠTINE NEJAVNOG AD BEZ
KVANTITATIVNIH OGRANIČENJA
.
ODLUKA O STICANJU i USLOVI STICANJA
Odluku o sticanju akcija društva kao sopstvenih donosi
skupština društva
.
Ova odluka sadrži naročito :
a) maksimalan broj sopstvenih akcija koje se stiču;
b) rok u kome društvo može steći sopstvene akcije, a koji ne može biti duži od 2 godine;
c) min i max cenu sticanja, ako se stiču uz naknadu;
d) način raspolaganja i cenu po kojoj se sopstvene akcije otuđuju, odn. metod utvrđivanja cene.
ZOPD utvrđuje USLOVE za sticanje sopstvenih akcija društva:
1.
donošenje odluke od strane skupštine
;
2.
da kao rezultat sticanja sopstvenih akcija neto
imovina neće biti manja od uplaćenog osnovnog
kapitala uvećanog za rezerve
osim u slučaju postojanja rezervi koje su statutom predviđene za to;
3.
da su akcije u celosti uplaćene
;

Na sticanje zamenljivih obveznica i varanate od strane samog AD emitenta
shodno se primenjuju pravila
propisana za sticanje sopstvenih akcija
.
- Ipak, ako AD stekne sopstvene zamenljive obveznice ili varante, odbor direktora,
odn.
nadzorni odbor, u
obavezi je da ih, bez posebne odluke skupštine društva, odmah po sticanju poništi. Ovim poništavanjem
smanjuje se uslovno povećanje osnovnog kapitala, pri čemu se
ne sprovodi postupak smanjenja osnovnog
kapitala
.
23. REORGANIZACIJA AKCIJA
NAJNIŽA VREDNOST AKCIJA
-
ZOPD određuje min nominalnu vrednost akcija (preferencijalnih i običnih akcija).
-
Nominalna vrednost akcije je
vrednost koja je kao takva utvrđena odlukom o izdavanju akcija
.
-
Ukupna vrednost akcija ne može biti niža od min osnovnog kapitala propisanog ovim zakonom.
-
Akcije se ne mogu izdavati ispod iznosa propisane min. nominalne vrednosti (100 dinara, s tim da
nominalna vrednost prefencijalnih akcija ne može biti niža od nominalne vrednosti običnih akcija tog
društva), odn. min računovodstvene vrednosti (ništavost).
-
Sve akcije iste klase imaju istu nominalnu vrednost.
-
Ukupna vrednost akcija jednaka je zbiru vrednosti akcija sa nominalnom vrednošću i
računovodstvene vrednosti akcija bez nominalne vrednosti – osnovni kapital
SJEDINJENJE (SPAJANJE) AKCIJA
U povodu povećanja osnovnog kapitala, a posebno smanjenja, budući da se mora voditi računa o
propisanom najnižem i višim nominalnim iznosima akcijama, može doći do potrebe za sjedinjenjem
(spajanjem) više akcija kako bi se dostigli ti iznosi (konsolidacija akcija).
Do spajanja akcija može doći i kada se ne vrši povećanje ili smanjenje osnovnog kapitala, već društvo želi
da izvrši
konsolidaciju akcija različite nominalne vrednosti u jednu nominalnu vrednost
, ili pak želi da
izvrši
izmenu nominalne vrednosti
.
Konsolidacija akcija zahteva i
promenu statuta
radi:
a) upisa nove nominalne vrednosti
(ne menja se osnovni kapital)
, kao i
b) upisa u registar.
Spajanjem i podelom akcija ne smeju se povrediti prava imalaca varanata na sticanje akcija, niti imalaca
zamenljivih obveznica na zamenu za akcije.
- Ako u postupku spajanja akcija ostanu delovi akcije čija je nominalna vrednost manja od minimalne
vrednosti akcije propisane zakonom (“delimična akcija”), društvo je dužno da ih otkupi po tržišnoj ceni ili
ceni koju utvrdi nezavisni procenjivač.
PODELA AKCIJA
Podela akcija označava
nastanak od jedne akcije više nominalne vrednosti
2 ili više akcija niže
nominalne vrednosti
. Ovo se obično čini kada se želi povećati tržišnost akcija.
- Ako akcije nisu u potpunosti uplaćene, prilikom podele akcija proporcija odnosa plaćenog i neplaćenog
dela mora ostati ista kao i za akciju od koje podeljene akcije deriviraju. Pri podeli akcija se takođe mora
voditi računa o najnižem nominalnom iznosu koji je propisan zakonom.
- Odluku o podeli akcija, kao i o konsolidaciji, mora doneti skupština, što je i osnov za promenu statuta i
upis u registar.
PONIŠTAJ AKCIJA
AD je dužno da poništi akcije u skladu sa pravilima sticanja sopstvenih akcija kojima nije raspolagalo u
skladu sa ovim zakonom. Poništaj akcija po ovim i drugim pravnim osnovima povlači promenu statuta i
upisa u registar.
24.
NAČELO RAVNOPRAVNOSTI AKCIONARA
NEDELJIVOST AKCIJE
Ukupnost prava koja daje akcija u odnosu na društvo je nedeljiva – princip nedeljivosti akcije.
AD može poznavati samo jednog imaoca akcije.
Suvlasnici ove akcije mogu prema društvu ostvarivati prav asamo preko zajedničkog zastupnika, a za obaveze iz
akcije odgovaraju solidarno.
Princip nedeljivosti akcije znači da se pravo upravljanja u društvu ne može deliti od imovinskog prava (eventualni
izuzetak postoji pri privatizaciji i izostanku učešća države u upravljanju).
Princip nedeljivosti akcija ne znači da se akcije ne mogu deliti na akcije manje nominalne vrednosti, po odluci
skupštine i rešenju statuta, čime se opet dobijaju akcije koje imaju svojstvo nedeljivosti. Isto važi i za spajanje akcija
(spajati se, naravno, mogu samo akcije iste vrste i iste klase).
PRINCIP JEDINSTVA ČLANSKIH PRAVA
Pojedinačna prava akcionara čine sastavni deo jedinstvenog članskog prava akcionara. Kada člansko pravo postane
poverilačko pravo (deklarisana dividenda, npr), ovo pravo može se samostalno prenositi prema pravilima ugovornog
prava.
POJAM RAVNOPRAVNOSTI AKCIONARA (ravnopravni tretman)
Budući da i ovo društvo nastaje na ugovornoj osnovi i ono sadrži neke elemente jednakog statusa akcionara,
elemente ortakluka. Ipak, iz ortačke prirode nastanka ovo društvo se seli u društvo-instituciju koje funkcioniše po
principu ravnopravnosti (ne jednakosti) akcionara iste klase –
tzv.
prezumpcija ravnopravnosti tretmana akcionara
iste klase
(na nivou EU doneta je posebna direktiva za regulisanje ovih pitanja – Direktiva EU o pravima akcionara listiranih kompanija, ona
sadrži istovetan princip ravnopravnog tretmana akcionara iste klase)
.
Princip jednakog položaja akcionara (ravnopravnost) znači da se sa pojedinim akcionarima ne može postupati
nejednako, čak i ako se s tim saglase ostali akcionari ili ako je to određeno u statutu. O nejednakom postupanju reč je
ako se, npr, samo neki akcionar isključi iz prava glasa ili prava prvenstva u upisu akcija, ako se prednost daje
pojedinim akcionarima pod istim uslovima...
- Princip ravnopravnog tretmana akcionara univerzalan je i pretpostavlja jednako postupanje i jednako tretiranje u
pravma i obavezama u svim slučajevima (pravo prvenstva u otkupu novih emisija akcija pri povećanju osnovnog
kapitala, istovetan tretman pri smanjenju osnovnog kapitala...).
RELATIVNOST PRINCIPA RAVNOPRAVNOSTI AKCIONARA
Princip ravnopravnosti akcionara
ne znači
i
apsolutnu zabranu nejednakog postupanja sa akcionarima
. Naprotiv,
sa akcionarima se upravo tako mora i postupati kad je to u interesu AD, ali uz jednake uslove.
Kada zadire u članska prava rukovodi se
načelima prikladnosti
,
potrebnosti
i
primerenosti
. Tako postoje različite klase
akcija, cenzus za glasanje, obaveza lojalnosti samo većinskog i kontrolnog akcionara, poseban status akcionara-
osnivača…
UGOVORI SA AKCIONARIMA nakon OSNIVANJA DRUŠTVA i
RAVNOPRAVAN TRETMAN AKCIONARA
Kompanijsko pravo redovno propisuje poseban status akcionara osnivača u određenim slučajevima, te se postavlja
pitanje principa ravnopravnog tretmana akcionara iste klase u tim slučajevima. Takav je slučaj sa institutom posebnih
pogodnosti, a takav je slučaj i sa posebnim tretmanom akcionara osnivača koji zaključe neki ugovor sa osnovanim
društvom u periodu od 2 godine nakon osnivanja društva, kojim društvo stiče neke stvari i prava od njih po ceni koja je
jednaka ili veća od 10% vrednosti osnovnog kapitala. U ovom slučaju, upravo radi obezbeđenja ravnopravnosti
akcionara koji kasnije stupaju u društvo, kompanijski zakoni utvrđuju poseban pravni režim ovih poslova:
1. mora biti procenjena vrednosti tih stvari i orava u skladu sa zakonom;
2. ugovor o tom sticanju podložan je odobrenju skupštine (
tročetvrtinskom većinom glasova prisutnih akcionara
).
Ugovor o sticanju stvari i prava od akcionara osnivača u ovom periodu ne može stupiti na snagu pre pribavljanja ovog
odobrenja, a pravne radnje koje društvo preduzme u njegovom ispunjenju su bez pravnog dejstva do pribavljanja tog
odobrenja.
- Pismena forma ovog ugovora je bitna forma. Izuzetno, ovo pravilo se ne primenjuje na:
1. ugovore zaključene u okvitu redovnog postupanja poslovanja društva;
2. sticanja stvari ili prava u okviru upravnog ili sudskog postupka;
3. poslove na tržištu kapitala.
UGOVORI ČLANOVA U VEZI SA DRUŠTVOM
Na ravnopravan tretman akcionara ne utiče ni institut ugovora koje akcionari istog društva mogu međusobno da
zaključuju. Ovi ugovori obavezuju samo akcionare koji su ih zaključili i ne tiču se njihovog statusa u društvu i ne mogu
obavezivati društvo prema njima. Ovim ugovoria akcionari uređuju:
1. posebne obaveze tih članova prema društvu;
2. prava i obaveze tih članova u vezi sa prenosom akcija;
3. kako će glasati u skupštini društva, po svim ili samo određenim pitanjima;
4.
način raspodele dobiti između tih članova.
25. PRAVO GLASA AKCIONARA

Dividenda je deo dobiti koji skupština
AD
odluči da distribuira akcionarima srazmerno nominalnoj
(ili
računovodstvenoj ako nema nominalne)
vrednosti posedovanih akcija.
USLOVI za dividendu
2 bitna uslova za raspodelu
(deklarisanje)
dividendi su:
1.
postojanje dobiti
(što pokazuju usvojeni finansijski izveštaji) i
2.
odluka nadležnog organa
(skupštine)
o distribuciji
.
- Ako AD ima gubitaka u poslovanju, onda se dobit poslovne godine raspoređuje najpre:
1. za pokriće tih gubitaka,
2. zatim za zakonske rezerve
- A ako nakon ovih izdvajanja iz dobiti preostane deo dobiti, skupština ga može raspodeliti za:
1. statutarne rezerve i
2. dividendu
- U svakom slučaju, ako nema dobiti, a statutom je regulisano da se dividenda plaća, takva klauzula bila bi
ništava
(budući da je reč o akciji, a ne o obveznici)
.
S druge strane, ako je reč o običnim akcijama, pa i kad ima dobiti, dividenda se ne bi morala isplatiti, jer
odlukom skupštine dobit se može usmeriti u rezerve ili druge investicije.
PRIRODA DIVIDENDI
Po svojoj prirodi dividenda predstavlja civilne plodove, ali tek od odluke AD o podeli dividendi, a ne od
realizacije dobiti.
POVERIOCI i DIVIDENDA
Isplata dividendi može da bude bezana i za prava poverioca. Naime, poverioci AD ne mogu prihvatiti da se
imovina društava smanjuje nemudrom politikom isplate dividendi. Otuda je u anglosaksonskoj praksi
uobičajeno da se u ugovore o kreditu unosi klauzula koja zabranjuje ili ograničava ovlašćenja društva na
raspodelu dividendi akcionarima. Tako je u otvorenim AD normalno ugovoranje, u ugovorima o kreditu,
klauzule o max procentu dividendi, pod uslovom da se održi određeni odnos između imovine i obaveza ili
između tekućih prihoda i tekućih obaveza. Bliska ovima je i klauzula o mogućnosti isplate dividendi sve
dotle dok postoji ravnoteža između minimuna neto vrednosti imovine i minimuna gotovine. Ugovori o
kreditu u zatvorenim AD mogu zabraniti svaku isplatu dividendi i mogu čak ugovoriti restrikcije na plate,
razne bonuse i druge raspodele koje imaju uticaj na dividende.
DIVIDENDA i KAMATE
Dividenda se razlikuje od kamate po tome što je kamata dug koji se plaća iz imovine AD uopšte, dok
dividenda nije dug akcionarima, dok nije deklarisana, a kada je deklarisana, ona može biti plativa samo iz
dobiti raspoložive u ove svrhe. Ipak, izuzetno, dividenda se približava kamati u formi tzv. “građevinske
kamate”.
- Naime, u fazi osnivanja društva AD ne ostvaruje dobit koju bi plaćalo akcionarima, te je moguće ugovoriti
da akcionari i tada imaju pravo na tzv. “građevinske kamate” po određenoj stopi, a koje se isplaćuju iz
osnovnog kapitala društvaa, kao deo troškova izgradnje.
- Naš zakon ne poznaje direktno ovaj institut, ali postavlja princip da kad troškove osnivanja snosi AD, oni
se mogu plaćati i na teret osnovnog kapitala ili se mogu uneti u društvo kao deo uloga.
NAČINI ISPLATE DIVIDENDI
Dividenda se plaća
u novcu iz dobiti
(a može i u akcijama ili drugim HOV tog društva ili akcijama koje to društvo
ima u drugim društvima)
,
ali ni u kom slučaju ne može se plaćati na teret osnovnog kapitala
(princip integriteta
kapitala)
.
Dividende koje se plaćaju u akcijama društva podvrgnute su određenim posebnim pravilima:
1. takvo plaćanje mora biti odobreno od strane svih akcionara klase akcija kojoj se takvo plaćanje vrši;
2. svakom akcionaru klase akcija koja ima pravo na dividendu plaćanje se vrši u akcijama te klase.
- Izuzetno, dividenda se može platiti i u akcijama druge vrste ili klase, samo ako je takvo plaćanje odobreno
tročetvrtinskom većinom glasova prisutnih akcionara klase akcija kojoj se takvo plćanje vrši i istom takvom
većinom glasova akcionara klase akcija u kojima se dividenda isplaćuje.
DIVIDENDE i REZERVE DRUŠTVA
Postavlja se pitanje: da li se dividenda može isplatiti iz rezerve društva, koje su i stvorene iz profita koji nije
distribuiran akcionarima? Francusko pravo na ovo pitanje odgovora pozitivno, kao i anglosaksonsko.
Praktično, reč je o podeli besplatnih akcija.
- Srpski zakon poznaje institut povećanja osnovnog kapitala iz rezervi i neraspoređene dobiti društva i
podelu besplatnih akcija po tom osnovu, dozvoljava povlačenje namenskih rezervi za isplatu
međudividendi, pod određenim restrikcijama, čime takođe daje pozitivan odgovor na ovo pitanje.
POJAM MEĐUDIVIDENDE
Dividenda je dakle udeo akcionara u godišnjoj dobiti društva koja je raspoloživa za distribuciju akcionarima.
Izuzetno, statutom društva može se odlukom skupštine odrediti da se akontacija dividende plaća i tokom
poslovne godine – tzv. međudividende, privremene dividende.
Uslovi za isplatu dividendi utvrđeni srpskim zakonom su:
1.
izveštaji o poslovanju društva i finansijskim rezultatima sačinjeni za ove potrebe moraju jasno
pokazati da je društvo u periodu za koji se isplaćuje međudividenda ostvarilo dobit i da društvo ima
dovoljna raspoloživa sredstva za ovu namenu i
2.
da iznos međudividende koji se isplaćuje nije veći od ukupne dobiti ostvarene nakon završetka
prethodne poslovne godine za koju su sačinjeni finansijski izveštaji, uvećane za neraspoređenu
dobit i iznose rezervi koje se mogu koristiti za te namene, a umanjene za utvrđene gubitke i iznos
koji se mora uneti u rezerve.
Plaćanje međudividende akcionarima može se odobriti i odlukom odbora direktora kod jednodomnog
upravljanja, odn. nadzornog odbora ako je upravljanje društvo dvodomno, u kom slučaju se međudividenda
može platiti samo u novcu.
DIVIDENDE i DELIMIČNO UPLAĆENE AKCIJE
Ako su akcije plaćene samo delimično, one ipak imaju pravo na dividendu, i to srazmerno uplaćenom
iznosu, računajući od dana sticanja prava na dividende. Zakon ovo naglašava s obzirom na to da se za
delimično plaćene akcije ne stiče pravo glasa kod javnog AD.
DAN DIVIDENDE (record date)
Statutom AD se može odrediti dan
(ili metod određivanja tog dana)
kojim se utvrđuje spisak akcionara koji imaju
pravo na dividendu,
odn.
pravo na isplatu po osnovu smanjenja kapitala ili po osnovu likvidacionog ostatka i
naziva se dan dividende.
- Ako statutom nije određen određuje se odlukom o isplati dividende, s tim da javno AD kao dan dividende
ne može odrediti dan pre dana na koji utvrđuje spisak akcionara koji imaju pravo na učešće u radu sednice
skupštine (dan akcionara, pada na deseti dan pre dana održavanja sednice).
- Akcionar koji prenese svoje akcije po osnovu kojih je stekao pravo na dividendu posle dana dividende a
pre isplate dividende, zadržava to pravo. Akcionar javnog AD koji prenese takve akcije pre dana akcionara
gubi pravo na dividendu.
OGRANIČENJA SVIH PLAĆANJA AKCIONARIMA
Kao i u društvu sa ograničenom odgovornošću, i u akcionarskom društvu
(zatvorenom i otvorenom)
poverioca
društva se prvenstveno štite putem instituta zaštita imovine društva – ograničenja plaćanja akcionarskim
društvima po bilo kom osnovu
(dividende, varanata i zamenljivih obveznica...)
, budući da je zaštita putem instituta
održavanja vrednosti osnovnog kapitala nedovoljna zbog propisanog malog osnovnog kapitala.
AD ne može vršiti plaćanja akcionarima ako je prema poslednjim godišnjim fin. izveštajima neto imovina
društva manja ili bi usled takve isplate postala manja od uplaćenog osnovnog kapitala uvećanog za rezerve
koje je društvo u obavezi da održava, osim u slučaju smanjenja osnovnog kapitala.
- Ukupan iznos isplata akcionarima za poslovnu godinu ne može biti veći od dobiti na kraju te poslovne
godine, uvećane za neraspoređenu dobit iz prethodnih perioda i iznose rezervi predviđenih za raspodelu
akcionarima, a umanjen za nepokrivene gubitke iz prethodnih perioda i rezerve koje je društvo dužno da
održava.
- Izuzetno od ovih ograničenja, AD može uvek vršiti isplate akcionaru (fizičko lice) zaposlenom na osnovu
ugovora o radu.
ODGOVORNOST za NEDOPUŠTENE ISPLATE AKCIONARIMA
Akcionari kojima je izvršeno plaćanje suprotno ograničenjima obavezni su da iznos vrate ako su znali ili morali znati
da se plaćanje vrši u suprotnosti sa propisima
(bili nesavesni)
, a zahtev društva prema takvim licima zastareva u roku od
5 godina od dana isplate. Akcionar koji ispunjava uslove može podneti derivativnu tužbu u svoje ima a za račun
društva protiv tih lica.

6) propisivanje saglasnosti odbora direktora kod jednodomnog upravljanja ili nadzornog odbora ako je
upravljanje društvom dvodomno, za prenos ovih akcija (s tim da se, ako se ova saglasnost ne da u
propisanom roku po podnošenju zahteva, smatra da je data).
Saglasnost se daje
samo kada se akcije prenose pravnim poslom
,
Saglasnost
nije potrebna
:
1) kad se prenose
nasleđivanjem
,
2)
statusnim promenama
,
3) kada
akcije prenosi jedini akcionar
i
4) kada
društvo stiče vlastite akcije
.
ZAKONSKA ograničenja prenosa akcija
Pored statutarnih ograničenja prenosa akcija na ime, postoje i određena zakonska ograničenja.
- Takav je slučaj
sa prenosom akcija iz privatizacije državnog (ili i društvenog) kapitala
, čiji prenos
može biti u raznovrsnim režimima ograničenja propisanim posebnim zakonima (
npr.
po procentu, po
vremenu, zabrana prenosa do potpune uplate, zakonsko pravo preče kupovine prilikom prve prodaje i sl).
UGOVORNA ograničenja prenosa akcija
Najzad, mogu postojati i određena ugovorna ograničenja prenosa akcija. Naime, akcionari se mogu
međusobnim akcionarskim ugovorima
uzajamno obavezati ili
ugovorima sa društvom
obavezati
prema društvu:
1) da svoje akcije neće prodavati trećim licima bez prethodne saglasnosti svih ili većine akcionara
potpisnika ugovora ili
2) da će ih prvo ponuditi postojećim akcionarima –
tzv.
standstill agreements (stendstil agrimenc) ili
3) da ih neće preneti bez saglasnosti nadležnog organa društva.
- Veliki rizik ovih sporazuma je diskriminacija ostalih akcionara, posebno manjinskih, jer se često zasnivaju
na protivpravnoj kauzi.
ISKLJUČENJE PRENOSA AKCIJA
U određenim slučajevima prenos akcija može biti i isključen. Pravila da je ovde reč
o privremenom
isključenju
prenosa, na osnovu samog zakona ili statuta (
tzv.
garancijske akcije direktora društva, akcije
za uloge u naturi...).
RASPOLAGANJE PRAVIMA iz AKCIJA
Srpsko pravo propisuje da se
imovinskim pravima iz akcija
(kao što su prenos akcija, ppk, pravo prečeg
upisa...)
može se slobodno raspolagati (
ne i pravom glasa kao ličnim pravom
),
- S tim što je
kod zatvorenih (nejavnih) AD
moguće ograničenje ili ukidanje
,
statutom
ili
odlukom o
emisiji
akcija date klase.
28. PRAVO PREČEG UPISA AKCIJA
Pravo prečeg upisa akcija je
imovinsko pravo postojećih akcionara
na sticanje akcija od društva
pri novim emisijama i ponudi sopstvenih akcija i to
srazmerno nominalnoj vrednosti posedovanih akcija
.
Akcionar ima pravo prečeg upisa akcija iz nove emisije srazmerno broju u celosti uplaćenih akcija te klase
koje ima na dan donošenja odluke o izdavanju akcija u odnosu na ukupan broj akcija te klase, kao i kod
izdavanja HoV koje daju pravo na sticanje vrste i klase akcija koje akcionar ima. Statutom se može odrediti
da akcionar ima pravo prečeg upisa i kod izdavanja akcija druge vrste i klase ali samo po ostvarivanju toga
prava od akcionara koju poseduju tu vrstu i klasu. Akcije koje nisu upisane može upisati bilo koje treće lice.
Postupak ostvarivanja prava prečeg upisa utvrđuje se statutom, pri čemu je društvo u obavezi da:
1)
svakog akcionara
koji ima pravo prečeg upisa
obavesti o odluci o izdavanju akcija
,
odn.
drugih
HoV;
2) obezbedi da rok
za ostvarivanje ovog prava
ne bude kraći od 30 dana
od dana slanja obaveštenja
o odluci o izdavanju akcija,
odn.
drugih HoV.
- Obaveštenje sadrži
broj akcija
,
emisionu cenu
,
rok
i
način korišćenja
prava prečeg upisa.
Ovaj institut se
ne
primenjuje
prilikom izdavanja novih akcija
kada se one izdaju
u postupku
statusne promene društva
.
ISKLJUČENJA PRAVO PREČEG UPISA
Pravo prečeg upisa može se ograničiti ili isključiti samo u slučaju ponude kod koje nije obavezna objava
prospekta u smislu zakona kojim se uređuje tržište kapitala, i to odlukom skupštine donetom na pisani
predlog odbora direktora/nadzornog odbora ako je upravljanje društvom dvodomno, koji obavezno sadrži:
1) razloge ograničenja, odnosno isključenja prava prečeg upisa;
2) detaljno obrazloženje predložene emisione cene.
- Ova odluka donosi se tročetvrtinskom većinom glasova prisutnih akcionara i registruje se u skladu sa
zakonom o registraciji.
- Akcionar koji smatra da procena kojom je utvrđena emisiona cena nije odgovarajuća, ima pravo da pobija
odluku o ograničenju ili isključenju prava preče kupovine.
Ako odbor direktora/nadzorni odbor ima ovlašćenje da izdaje odobrene akcije, ppk može se ograničiti ili
ukinuti samo na osnovu odluke skupštine koja je doneta tročetvrtinskom većinom glasova prisutnih
akcionara.
29. PRAVO na LIKVIDACIONI OSTATAK i PRAVO NA UDEO u
STEČAJNOJ MASI
1. PRAVO na LIKVIDACIONI OSTATAK
Pravo akcionara na
tzv.
likvidacioni ostatak, nakon prestanka društva u postupuku likvidacije (dobrovoljne ili
sudske), za razliku od drugih imovinskih prava, jeste
uslovno pravo
–
postoji ako preostane imovine nakon
podmirenja poverilaca društva
i
svih troškova postupka likvidacije
.
- Budući da u svojstvu člana društva akcionar nema poziciju poverioca društva, već snosi rizik poslovanja
društva do visine uloga, i logično je da on ima pravo na ovaj ostatak samo ako ga bude bilo nakon
izmirenja ovih obaveza.
Akcionari imaju pravo na likvidacioni ostatak u srazmeri sa učešćem njegovih akcija u ukupnom broju
običnih akcija u društvu. I ovde, titulari prioritetnih akcija, koje daju prioritet i pri raspodeli likvidacionog
viška, imaju pravo prvenstva u raspodeli likvidacionog viška prema ovom kriterijumu, pa tek kad oni budu
namireni dolaze na red akcionari sa ostalim akcijama. Ako nisu sve akcije uplaćene u istom procentu,
akcionarima koji su uplatili veći procenat prvo se isplaćuje viši uplaćeni iznos u odnosu na one akcionare
koji su uplatili manji, a tek potom se vrši raspodela imovine srazmerno normalnoj vrednosti akcija. Ukoliko
preostala imovina nije dovoljna za isplatu nominalnih vrednosti akcija, raspodela se vrši između akcionara u
srazmeri uplaćenih iznosa akcija prema preostaloj vrednosti imovine.
2. PRAVO na UDEO u STEČENOJ MASI
Akcionari snose rizik poslovanja društva, te u slučaju stečaja dolaze na poslednje mesto u isplati iz
stečajne mase, nakon namirenja poverilaca društva (stečajni redovi). U određenim slučajevima kada
akcionari
(i povezana lica)
daju zajam (kredit) svom društvu ili obezbeđenje društvu za zajam (kredit) koji
društvu daje treće lice, iako je pravna reč o statusu poverilaca u tom pravnom odnosu, ti akcionari, kada su
ispunjene propisane pretpostavke u stečajnom postupku, nemaju status poverilaca za ova potraživanja,
već mogu doći na isplatu (
specifičan isplatni red)
tek posle ostalih stečajnih poverilaca (obezbeđenje koje
im je društvo dalo ne proizvodi pravno dejstvo, a akcionar društva koji je dao obezbeđenje trećem licu za
zajam – kredit društvu solidarno odgovara društvu sa trećim licem ako mu je društvo izvršilo isplatu).

Uskraćivanje odgovora
Akcionar kome je odgovor uskraćen ima pravo da u roku od 8 dana od dana održavanja te sednice zahteva
da sud u vanparničnom postupku naloži društvu davanje odgovora na postavljeno pitanje
u daljem roku od
8 dana
.
- Ovo pravo ima i svaki akcionar koji je na zapisnik sa sednice skupštine izjavio da je odgovor na
postavljeno pitanje neopravdano uskraćen. Ovaj postupak pred sudom je hitan i po zakonu sud je dužan da
donese odluku u roku od 8 dana od dana prijema zahteva.
4. PRAVO manjine akcionara po kapitalu na ZAHTEVANJE SEDNICE SKUPŠTINE KLASE AKCIJA
Akcionari svake klase akcija, kada je potrebno da o određenim tačkama dnevnog reda glasaju kao klasa, to
mogu učiniti na sednici skupštine (opšta sednica) ili na posebnoj sazvanoj sednici skupštine date klase
akcija (posebna sednica), ako to zahtevaju akcionari koji imaju
najmanje 10% ukupnog broja akcija date
klase
i koji imaju
pravo glasa po tom pitanju
.
- Ipak, ovo pravo manjinskih akcionara je dispozitivno i statutom se može isključiti mogućnost održavanja
posebne sednice skupštine. Ako se pak održava posebna sednica skupštine AD date klase, onda se na
sva bitna pitanja u vezi sa tom sednicom
(sazivanje, poziv, postupak, kvorum)
, primenjuju pravila koja važe za
običnu sednicu.
5. PRAVO manjine akcionara po kapitalu NA SUDSKU ZASTITU
Manjinski akcionari imaju pravo na podizanje derivativnih tužbi za društvo radi zaštite interesa samog AD i
time posredno i svojih (actio pro socio) u slučajevima propisanim zakonom (
kapital cenzus u našem
zakonu je 5%
).
6. PRAVO manjinskih akcionara na ZAHTEVANJE POSEBNE ili VANREDNE REVIZIJE
Posebna revizija je revizija kojom se proverava:
1. procena vrednosti nenovčanog uloga i
2. vrednost i uslovi pod kojima je vršeno sticanje ili raspolaganje imovinom velike vrednosti.
Vanredna revizija je revizija finansijkih izveštaja koji su već bili predmet revizije, a koja se može preduzeti
ako:
1) postoji sumnja da revizija finansijskih izveštaja nije sprovedena u skladu sa zakonom,
računovodstvenim standardima i postupcima, ili
2) finansijski izveštaji ne sadrže napomene propisane računovodstvenim standardima ili su te
napomene nepotpune.
Posebna revizija može se sprovesti u roku od 3 godine od unosa nenovčanog uloga u društvo ili dana
sticanja i raspolaganja imovinom velike vrednosti, a vanredna u roku od 3 godine od dana usvajanja
finansijskih izveštaja koji su bili predmet revizije.
Predlog za posebnu ili vanrednu reviziju mogu podneti manjinski akcionari koji poseduju ili predstavljaju
najmanje 10% osnovnog kapitala društva sa pravom glasa. Obrazloženi predlog za jednu ili drugu reviziju
podnosi se odboru direktora/nadzornom odboru, koji je dužan da:
1. predlog uvrsti u dnevni red prve naredne redovne sednice skupštine društva ako je period do
njenog održavanja kraći od 6 meseci i ako nije istekao rok za dopunu dnevnog reda u skladu sa
zakonom, ili
2. da sazove vanrednu sednicu skupštine društva ako je period za održavanje prve naredne redovne
sednice skupštine duži od 6 meseci ili je istekao rok za dopunu dnevnog reda.
Ako odbor direktora/ nadzorni odbor ne postupi na ovaj način, akcionari koji su predložili vanrednu ili
posebnu reviziju mogu podneti zahtev sudu da naloži održavanje vanredne sednice skupštine društva na
kojoj bi se odlučivalo o njihovom predlogu. Ako predlog manjinskih akcionara nije stavljen na dnevni red
redovne sednice skupštine društva, zahtev sudu može se podneti u roku od 30 dana od dana održavanja te
sednice.
ODLUKU
o posebnoj ili vanrednoj reviziji donosi
skupština AD
običnom većinom glasova prisutnih
akcionara
. Ovom odlukom određuje se
revizor
koji će vršiti posebnu ili vanrednu reviziju, s tim da to ne
može biti:
1. revizor koji je vršio procenu vrednosti nenovčanog uloga koja je predmet posebne revizije, kao
2. ni revizor koji je vršio reviziju finansijskih izveštaja za period u kojem je vršeno sticanje ili
raspolaganje imovinom velike vrednosti koja je predmet posebne revizije,
3. niti revizor koji je vršio reviziju finansijskih izveštaja koji su predmet vanredne revizije.
- Ako skupština društva odbije predlog za sprovođenje posebne ili vanredne revizije, manjinski akcionari
koji su podneli takav predlog mogu u roku od 30 dana od dana održavanja te sednice podneti zahtev sudu
da u vanparničnom postupku odluči o ovom predlogu. Ako sud usvoji predlog za sprovođenje posebne ili
vanredne revizije, on odlukom imenuje i revizora, koji ne može biti lice koje je vršilo reviziju koja je predmet
zahteva za posebnu ili vanrednu reviziju.
AD mora učiniti dostupnim svu dokumentaciju i obaveštenja koje zatraži revizor koji sprovodi posebnu/
vanrednu reviziju.
Privremena zabrana prenosa akcija i troškovi revizija
U slučaju prihvatanja zahteva za posebnu ili vanrednu revizidu, sud može po zahtevu AD naložiti
Centralnom registru da upiše privremenu zabranu prenosa akcija akcionara po čijem je predlogu doneta
odluka o posebnoj ili vanrednoj reviziji. Troškove ovih revizija tokom postupka snosi AD, a ako se na kraju
postupka pokaže da su zahtevi bili neosnovani, troškove snose akcionari podnosioci predloga za njihovo
sprovođenje (u slučaju osnovanosti predloga troškovi ostaju društvu).
Sadržaj izveštaja posebnog/vanrednog revizora
Revizor posebne revizije dužan je da sačini obrazložen nalaz. Ako se ovaj revizor izjasni da postoje
značajna odstupanja procenjene vrednosti nenovčanih uloga ili vrednosti i uslova pod kojima je vršeno
sticanje ili raspolaganje imovinom velike vrednosti, on mora predložiti i mere za otklanjanje njihovih
posledica. Ako se revizor izjasni da nema značajnih odstupanja, predlog za sprovođenje posebne revizije
smatra se neosnovanim. Revizor vanredne revizije u svom izveštaju mora da se izjasni da li se njegovo
mišljenje o finansijskim izveštajima koji su bili predmet vanredne revizije razlikuje od mišljenja koje je na te
izveštaje dao revizor koji je prethodno vršio reviziju i da navede razloge zbog kojih se mišljenja razlikuju,
Ako se revizor vanredne revizije izjasni da su ove razlike značajne, on mora predložiti i mere za otklanjanje
njihovih posledica, a ako se izjasni da one nisu značajne, predlog za sprovođenje vanredne revizije smatra
se neosnovanim.
Postupak sa izveštajem posebnog/vanrednog revizora
Izveštaj o posebnoj ili vanrednoj reviziji dostavlja se odboru direktora kod jednodomnog upravljanja,
odn.
izvršnom odboru i nadzornom odboru, ako je upravljanje društvom dvodomno, manjinskim akcionarima koji
su podneli predlog za ove revizije i sudu ako su ove revizije sprovođene po njegovoj odluci. Ako se revizor
posebne ili vanredne revizije izjasnio da postoje značajna odstupanja, odbor direktora/nadzorni odbor
dužan je da u roku od 8 dana od dana dostavljanja izveštaja sazove vanrednu sednicu skupštine društva
radi razmatranja tog izveštaja, s tim da se sednica održi u roku od 30 dana od dana dostave ovog izveštaja.
Odbor direktora/nadzorni odbor dužan je da skupštini društva dostavi i svoje pisano izjašnjenje o nalazima
iz izveštaja posebne ili vanredne revizije, sa predlogom odluka skupštine društva. Ako odbor
direktora/nadzorni odbor ne sazove skupštinu društva u propisanom roku, manjinski akcionari podnosioci
predloga za posebnu ili vanrednu reviziju mogu u roku od 30 dana od dana dostavljanja izveštaja o
posebnoj ili vanrednoj reviziji podneti zahtev sudu da u vanparničnom postupku naloži održavanje
vanredne sednice skupštine društva radi rasprave o ovim izveštajima. Ako skupština društva ne usvoji
izveštaj revizora koji je vršio posebnu/vanrednu reviziju, ili mere koje je on predložio, akcionari koji su
glasali za usvajanje izveštaja ili mera koje je predložio revizor imaju pravo nesaglasnih akcionara u smislu
zakona i pravo na naknadu štete od društva. Ako se revizor posebne/vanredne revizije u svom izveštaju
izjasnio da ne postoje značajna odstupanja u predmetu ovih revizija, odbor direktora/nadzorni odbor dužan
je da ovaj izveštaj stavi na dnevni red prve naredne sednice skupštine društva.
Pravo društva na naknadu štete kod posebne/vanredne revizije
Ako izveštaj revizora posebne/vanredne revizije pokaže da je predlog za njihovo sprovođenje bio
neosnovan, društvo ima pravo na naknadu troškova njihovog sprovođenja od akcionara koji su predložili
njihovo sprovođenje. Takođe, akcionari koji su predložili sprovođenje posebne/vanredne revizije
neograničeno solidarno su odgovorni za naknadu štete (ostaje dilema da li je zakon greškom rekao
„troškova" jer u naslovu ovog člana govori o „naknadi štete") prouzrokovane tim predlogom. U svakom

32. POSEBNO PRAVO MANJINSKIH AKCIONARA NA POKRETANJE
POSTUPKA LIKVIDACIJE
ZOPD u osnovi usvaja anglosaksonski (pravo SAD) prilaz rešenju ovog pitanja, propisujući cenzus za ovo
pravo manjinskih akcionara (najmanje 20% osnovnog kapitala društva) i osnove (slučajeve) korišćenja
ovog prava.
- Zakon ovlašćuje sud i da ostavi rok od najviše 6 meseci po podnetom zahtevu manjinskih akcionara za
prestanak društva za
tzv.
regularizovanje situacije, ako smatra da je reč o otklonjivom nedostatku, u
protivnom, ako ne ostavi taj rok ili ako po proteku tog roka nije otklonjen osnov, pokreće postupak
likvidacije društva, uz imenovanje likvidacionog upravnika, ili pak može naložiti jednu ili više mera utvrđenih
zakonom:
1)
razrešenje
direktora
kod jednodomnog upravljanja ili
članova nadzornog odbora
ako je
upravljanje društvom dvodomno;
2) uvođenje prinudne uprave u društvo
do imenovanja novih direktora,
odn.
članova nzdzornog odbora;
3) sprovođenje
vanredne revizije finansijskih izveštaja
društva;
4) donošenje odluke o raspodeli dobiti ili o isplati učešća u dobiti,
odn.
dividende
;
5)
otkup akcija
od akcionara koji su podneli takav zahtev, po tržišnoj ceni, od strane AD.
6) sud može dosuditi akcionarima koji su podneli ovakav zahtev (tužbu) i
naknadu štete od strane
društva
.
Prestanak društva likvidacijom ili druge propisane mere sud može naložiti po zahtevu manjinskih akcionara
sa propisanim kapital cenzusom:
1) ako odbor direktora kod jednodomnog upravljanja,
odn.
izvršni i nadzorni odbor ako je upravljanje
društvom dvodomno,
ne mogu da vode poslove društva
, bilo zbog međusobnog neslaganja ili iz
drugih razloga,
a skupština društva ne može da prekine blokadu
, te se poslovi društva ne mogu
voditi u interesu akcionara;
2) ako su akcionari
blokirani
u odlučivanju na skupštini društva
na najmanje 2 uzastopne sednice
skupštine
, te se poslovi društva ne mogu više voditi u interesu društva;
3) ako direktori,
odn.
članovi nadzornog odbora deluju
protivzakonito
,
nepošteno
ili
prevarno
, a
protivno interesima akcionara koji podnose tužbu;
4) ako se
imovina
društva
rasipa
i
umanjuje
.
Relevantna uporedna sudska praksa, je prihvatila ovo pravo manjinskih akcionara ili članova društva kao
izuzetak
u odnosu na opšte ili posebne osnove prestanka društava kapitala
. To je razumljivo kada se ima
na umu da ovim akcionarima ili članovima društava kapitala stoji na raspolaganju ceo arsenal drugih prava
u tom svojstvu, u sledstvu kojih bi trebalo da zaštite svoja prava koja proizlaze iz svojstva člana ili
akcionara tih društava, nezavisno od toga što su manjinski.
Manjinski akcionari koji, ipak, ne mogu da zaštite svoja prava u AD ili DOO, posebno
u slučaju ozbiljne
zloupotrebe prava većine
(pod ovim se u teoriji podrazumeva donošenje odluke u društvu od strane organa
društva suprotno opštem interesu društva,
odn.
njegovih akcionara ili članova u isključivoj nameri da se favorizuju po
pravilu spoljni interesi većinskih akcionara ili članova na štetu manjinskih)
, imaju na raspolaganju kao krajnje
sredstvo zahtev za likvidaciju društva, ako za to postoje ozbiljni razlozi nastali zloupotrebom prava većine i
ako za to postoji opravdan interes podnosioca zahteva.
-
Ovaj institut ne treba shvatiti u smislu stepenovanja prava manjinskih akcionara, pa da akcionari moraju
da koriste druga prava, pa tek onda ako njima ne zaštite svoja prava mogu da iskoriste ovo pravo, već
treba shvatiti
kao potrebu utvrđivanja ozbiljne zloupotrebe prava većine
, koja je trajnijeg karaktera.
U slučaju takvog utvrđivanja i pri postavljenom zahtevu manjinskih akcionara/članova za likvidaciju takvog
društva, sud bi morao da da koncesiju takvom zahtevu, jer je to pravo utvrđeno zakonom. Tada se, naime,
smatra
da je otpala kauza osnivanja društva kapitala
i da
više ne postoji affectio societatis
, te je
to i
osnov za prestanak društva kapitala
.
U našoj sudskoj praksi ne postoji još nijedan slučaj likvidacije društva samo po zahtevu manjinskih
akcionara a retka su i zakonodavstva koja izričito institucionalizuju ovaj institut.
- Neko ko je zloupotrebio pravo većine
nagrađuje se u osnovi prisilnim istupanjem manjinskih
članova/akcionara iz društva
, čije zadovoljenje treba da bude naknada vrednosti udela/akcija u momentu
istupanja.
33. PRINUDNA PRODAJA i PRINUDNA KUPOVINA
PRINUDNA PRODAJA akcija manjine
ZOPD i Zakon o preuzimanju akcionarskih društava, usvajaju moderan institut koji se označava kao
prinudna prodaja i paralelno sa njim, adekvatan institut za zaštitu druge strane – prinudna kupovina
(sell-out).
- Naime,
akcionar koji ima akcije
koje predstavljaju
najmanje 90% osnovnog kapitala društva
i koji ima
najmanje 90% glasova svih akcionara
koji poseduju obične akcije (otkupilac) može predložiti,
a skupština društva doneti
odluku o prinudnom otkupu svih akcija preostalih akcionara društva
(zakon
utvrđuje i dokumenta koja se moraju dostaviti akcionarima za ovu odluku, kao i uputstva o pravima akcionara čije
akcije su predmet prinudnog otkupa: pravo na isplatu cene, pravo na pobijanje odluke skupštine društva - po zakonu
to je specijalni rok od 30 dana od dana donošenja te odluke, kao i pravo na zahtev da nadležni sud ispita primerenost
naknade, nezavisno od načina glasanja o odluci o prinudnom otkupu)
, uz isplatu cene koja se propisuje kod
isplate nesaglasnih akcionara.
- Odluka skupštine društva o prinudnom otkupu registruje se u skladu sa zakonom kojim se uređuje
registracija i dostavlja Centralnom registru.
- Akcije lica povezanih sa otkupiocem najmanje godinu dana pre donošenja ove odluke smatraju se u ovom
smislu akcijama koje pripadaju otkupiocu.
- Statutom AD prinudni otkup se može isključiti ili se može propisati veći procenat učešća otkupioca u
osnovnom kapitalu društva kao uslov za prinudni otkup
(odluka o promeni statuta u ovom delu donosi se
tročetvrtinskom većinom glasova prisutnih akcionara, ako statutom nije predviđena veća većina).
- CENA akcija kod prinudne prodaje akcija (otkup) utvrđuje se prema
vrednosti akcija na dan koji ne
prethodi više od 3 meseca
danu donošenja odluke o prinudnom otkupu, ne uzimajući u obzir bilo kakvo
očekivano njeno povećanje ili smanjenje kao posledicu te odluke. Izuzetno, ako ovim povodom pojedinim
akcionarima prestaju posebne pogodnosti na koje su imali pravo, ta činjenica se uzima u obzir prilikom
utvrđivanja tržišne vrednosti akcija. Otkupilac je dužan da na poseban namenski račun kod Centralnog
registra deponuje sredstva za isplatu akcija u zakonom propisanom roku, koja akcionarima isplaćuje
Centralni registar u zakonom propisanom roku.
Iako se odluka o prinudnom otkupu ne može pobijati zbog neprimerenosti cene za akcije koje su predmet
prinudnog otkupa, svaki akcionar društva čije su akcije predmet prinudnog otkupa, a koji smatra da cena
koju je utvrdilo društvo nije utvrđena u skladu sa zakonom, može
u roku od 30 dana
od dana registracije
odluke o prinudnom otkupu, tražiti da nadležni sud u vanparničnom postupku
utvrdi vrednosti tih akcija,
u
skladu sa zakonom.
- Ako je ovaj zahtev podnet, sud o tome odmah obaveštava Centralni registar radi obustavljivanja isplate
akcionarima čije su akcije predmet prinudnog otkupa.
- Ako je vrednost koju svojom odlukom utvrdi sud viša od cene koju je utvrdilo društvo, otkupilac je dužan
da tu cenu sa kamatom od dana donošenja odluke o prinudnom otkupu deponuje u zakonskom roku na
namenski račun Centralnog registra.
- Ako, otkupilac propusti da u propisanom roku deponuje razliku u ceni akcija,
AD postaje neograničeno
solidarno odgovorno za isplatu te razlike
.
- Zahtev akcionara za isplatu razlike vrednosti akcija
zastareva u roku od 3 godine
od dana
pravnosnažnosti odluke suda.
PRINUDNA KUPOVINA
Kontrolni akcionar, koji stekne akcije koje predstavljaju najmanje 90% osnovnog kapitala društva,
obavezan je da kupi akcije svakog od preostalih akcionara društva na njegov pisani zahtev.
- Cena se određuje prema odredbama koje važe za isplatu nesaglasnih akcionara.
Po prijemu zahteva — društvo u roku od 60 dana utvrđuje cenu i obaveštava kontrolnog akcionara i
akcionara koji je podneo zahtev, pa je u roku od 30 dana kontrolni akcionar dužan da isplati utvrđenu cenu,
čime se vrši prenos akcija na njega.

35. PRINCIPI RASPODELE KOMPANIJSKE MOĆI U AKCIONARSKOM
DRUŠTVU
STRUKTURIRANJE ORGANA
Organizaciona struktura organa upravljanja i vođenja poslova AD izvedena je na svojinskoj osnovici, što
znači da je skupština vrhovni „suveren" ovog društva, koji inkorporira „vlasnike nad društvom". Kao organ
vlasnika AD, skupština ima hijerarhijski najviše mesto u AD. Ova pozicija, međutim, ne čini je stručno
najvišim organom u društvu. Otuda, zadržavajući za sebe samo neke najvažnije segmente vlasničke
upravljačke funkcije u AD, skupština kreira strukturu ostalih organa koji će vršiti funkcije upravljanja i
nadzorne funkcije, a posredno kreira i nosioce funkcija vođenja poslova društva.
- Na ovaj način dolazi
do razdvajanja upravljanja društvom
(i kontrole)
od svojine nad društvom
, kao
jedne od bitnih karakteristika AD, što ga dodatno razlikuje od društva lica, gde su ove funkcije po pravilu
sjedinjene u istom organu, a često i u istoj ličnosti. Ova karakteristika katkad i ne postoji u zatvorenom
(nejavnom) AD, ali je skoro redovna pojava u otvorenom (javnom) AD.
USLOVNA HIJERARHIJA
Skupština društva, prema tome, želeći da pojača stručnost i profesionalnost u obavljanju tekuće
upravljačke funkcije u AD, bira
organ upravljanja - odbor direktora
, koji joj odgovara za svoj rad. Ne
osećajući se, međutim, ni dovoljno kompetentnom za ostvarivanje stručno profesionalne kontrole nad
radom tako izabranog organa upravljanja, skupština često istovremeno bira i
stručni organ - nadzorni
odbor
- koji će obavljati takvu funkciju kompetentno, uz odgovornost skupštini.
Izabrani organ upravljanja, sa svoje strane, za potrebe obavljanja izvršnih funkcija iz sfere poslovođenja i
zastupanja, bira sebi odgovoran (ali i skupštini)
izvršni organ – menadžment
. Na ovaj način se stručno
formira funkcionalni krug organa AD, izveden na svojinskoj osnovi, uz maksimalno uvažavanje potrebe da
se poštuje faktor kapitala. Svaki organ je suveren i „hijerarhijski najviši" u svom domenu, bez mogućnosti
drugog organa, koji čak u statusnom smislu stoji „iznad" tog organa, da se meša u ostvarivanje njegovog
vlastitog delokruga, određenog zakonom ili statutom. Iz ovoga proizlazi da se samo uslovno može govoriti
o hijerarhiji organa u AD.
PRIRODA DELOKRUGA
Kad je reč o prirodi delokruga organa AD, u pravnoj teoriji i zakonodavnoj tehnici donedavno je postojalo
napuštanje teorije mandata
(skupština daje mandat odboru direktora ili nadzornom odboru kod
dvodomnog upravljanja, a odbor direktora daje mandat izvršnim direktorima,
odn.
nadzorni odbor kod
dvodomnog upravljanja izvršnom odboru direktora), shodno kojoj vlastodavac može u svako doba, čak i
bez postojanja osnova, otkazati (oduzeti) mandat, a istovremeno se sve više
promovisao model
zakonskog ili statutarnog ovlašćenja
koje je vezano za određeni organ i neopozivo do izmene zakona ili
statuta. Ovim se uspostavlja čvrsta pozicija svakog organa u privrednom društvu. Danas, međutim, čini se
da je na pomolu novi trend:
mešavina teorije mandata
(na statusnom planu, izbora i razrešenja u svako
doba i bez postojanja valjanog ili ozbiljnog razloga)
i teorije zakonskog i statutarnog ovlašćenja
(izvorni
delokrug i njegovo ostvarivanje).
Uporedo sa ovom teorijom i zakonodavnom praksom, afirmisala se i
teorija o nepostojanju hijerarhije
među organima privrednog društva
, budući da je svaki organ jedini i „najviši" u svom zakonski i
statutarno utvrđenom delokrugu, koja se danas relativizuje na statusnom planu, gde se hijerarhija u
potpunosti reafirmiše.
IMPERATIVNOST DELOKRUGA
Utvrđeni zakonski delokrug (pa i statutarni) trebalo bi smatrati imperativnim, te bi samo organ u čiju
nadležnost spada odlučivanje o određenom pitanju, mogao odlučiti o delegaciji odlučivanja na drugi organ.
- Ovakvo pravilo logično je prvenstveno kad je reč o delegaciji nadležnosti sa odbora direktora na
skupštinu.
- Nema, međutim, delegacije nadležnosti odlučivanja (ima izvršenja) na relaciji odbor direktora - izvršni
direktori.
- Isto pravilo važi i za delegaciju nadležnosti na relaciji nadzorni odbor - skupština društva (ako statutom
nije drukčije određeno).
- S druge strane, nema delegacije nadležnosti na relaciji nadzorni odbor - izvršni direktori društva.
- Kad je reč o delegaciji nadležnosti na relaciji skupština - odbor direktora,
odn.
skupština - nadzorni odbor
čini se da bi to u zakonskom delokrugu bilo moguće samo pri odlučivanju o povećanju kapitala (zakonski
institut odobrenog - ovlašćenog kapitala),
odn.
o pitanju za koje je samim zakonom to ovlašćenje dato
skupštini, a u statutarnom delokrugu, u principu, pri odlučivanju o svim pitanjima, ali u skladu sa statutom.
PRETPOSTAVKA DELOKRUGA
ZOPD, za razliku od ranijeg Zakona o preduzećima,
više ne govori izričito o
tzv
. pretpostavci delokruga
prvog direktora
(predsednika odbora direktora i/ili generalnog direktora), kada je prvi direktor bio ovlašćen
da odlučuje o svim pitanjima koja zakonom, statutom, ili drugim opštim aktom AD nisu stavljena u delokrug
drugih organa (u stvari, skupštine i odbora direktora, pošto nadzorni organ vrši kontrolu zakonitosti rada
društva i drugih organa društva). Takva norma
postoji kod DOO
(u jednodomnom modelu upravljanja
pretpostavka je da direktori obavljaju sve poslove koji nisu u nadležnosti skupštine, a u dvodomnom, sve
poslove koji nisu u nadležnosti skupštine i nadzornog odbora).
JEDNODOMNO i DVODOMNO UPRAVLJANJE
Upravljanje AD, u skladu sa statutom, može se organizovati kao jednodomno (organi: skupština i jedan ili
više direktora - odbor direktora) ili kao dvodomno (organi: skupština, nadzorni odbor i jedan ili više izvršnih
direktora,
odn.
izvršni odbor). U jednočlanom AD funkciju skupštine vrši jedini akcionar društva. Izmenama
statuta društva vrši se promena vrste organizacije upravljanja.
SKUPŠTINA AKCIONARSKOG DRUŠTVA
36. VRSTE SEDNICE SKUPŠTINE AD
Sednice skupštine su:
1.
redovna;
2.
vanredna
(obavezna vanredna)
;
3.
univerzalna vanredna;
4.
posebna sednica skupštine klase preferencijalnih akcija
(redovna ili vanredna)
i
5.
sednica skupštine po nalogu suda
(redovna ili vanredna)
.
- Sednica se po pravilu održava u sedištu društva.
1. REDOVNA
(godišnja)
sednica se održava
jednom godišnje
,
najkasnije u roku od 6 meseci od
završetka poslovne godine
. Neodržavanje sednice nema uticaja na pravnu valjanost poslova, radnji i
odluka društva.
Ovu sednicu saziva
odbor direktora
kod jednodomnog upravljanja,
odn.
nadzorni odbor
kod dvodomnog
upravljanja, a ako se ona ne održi u zakonom propisanom roku, njeno sazivanje u daljem roku od 3
meseca može zahtevati svaki akcionar podnošenjem zahteva sudu u vanparničnom postupku.
- Poziv za redovnu sednicu skupštine upućuje se
najkasnije 30 dana
pre dana održavanja sednice
(koji se
utvrđuje odlukom o sazivu sednice)
.
- Redovnoj sednici prisustvuju i učestvuju u raspravi direktori i članovi nadzornog odbora kod dvodomnog
upravljanja, a na ovu sednicu se poziva i revizor društva u roku propisanom zakonom za poziv za sednicu.
MATERIJALI za SEDNICU
Odbor direktora,
odn.
izvršni odbor je u obavezi da za sednicu skupštine akcionarima stavi na raspolaganje
sledeće dokumente i informacije:
1)
finansijske izveštaje
, sa mišljenjem revizora, kad je revizija obavezna;
2)
predlog odluke o raspodeli dobiti
;
3)
tekst predloga svake odluke
čije se donošenje predlaže, sa obrazloženjem;
4)
tekst svakog ugovora
ili drugog pravnog posla koji se predlaže za odobrenje;
5)
detaljan opis svakog pitanja
koje se predlaže za raspravu, sa komentarom ili izjašnjenjem odbora
direktora,
odn.
izvršnog odbora i nadzornog odbora ako je upravljanje društvom dvodomno;
6)
u slučaju javnog AD,
godišnji izveštaj o poslovanju
odbora direktora,
odn.
izvršnog odbora o stanju
i poslovanju društva;
- kao
i konsolidovani godišnji izveštaj
o stanju i poslovanju društva, ako je društvo dužno da ga
sastavi;

- Ovo obaveštenje obavezno sadrži:
1) podatke o pravima akcionara na predlaganje dnevnog reda i pravima na postavljanje pitanja, uz
navođenje rokova u kojima se ta prava mogu koristiti, sa upućivanjem na detaljne informacije na
internet stranici društva;
2) opis procedure za glasanje preko punomoćnika, uključujući i punomoćje elektronskim putem;
3) opis procedure za glasanje u odsustvu, kao i za glasanje elektronskim putem.
- Poziv za sednicu upućuje se (
dan objave poziva
) licima koja su akcionari na dan kad je odbor direktora,
odn.
nadzorni odbor kod dvodomnog upravljanja društvom, doneo odluku o sazivanju skupštine i to:
1) slanjem na adrese akcionara iz jedinstvene evidenci
je kod Centralnog registra
ili
2)
objavljivanjem na internet stranici društva
i
na internet stranici registra privrednih subjekata
(ako je reč
o javnom
AD
, objava poziva se vrši i na internet stranici regulisanog tržišta)
.
- Ova objava mora trajati sve vreme do dana održavanja sednice skupštine društva. Statutom društva se
može utvrditi da se, pored ovih formi objave poziva koje su obavezne, objava poziva izvrši i u najmanje
jednom visokotiražnom dnevnom listu koji se distribuira na području cele zemlje (fakultativna objava).
Raspoloživost materijala za sednicu skupštine
Materijali za sednicu skupštine moraju se staviti na raspolaganje akcionarima istovremeno sa slanjem
poziva:
1)
ličnim preuzimanjem
ili
putem punomoćnika
, u sedištu društva u redovno radno vreme ili
2)
na internet stranici društva
, tako da ih akcionari mogu preuzeti u celosti.
MESTO ODRŽAVANJA SEDNICE
Sednice skušptine društva po pravilu se održavaju
u sedištu društva
, ali odlukom odbora direktora,
odn.
nadzornog odbora kod dvodomnog
upravljanja
društvom, sednice se mogu održati i na drugom mestu, ako
je to lakše za organizaciju date sednice.
PREDSEDNIK SKUPŠTINE i OVLAŠĆENJA
Predsednik skupštine akcionara se
određuje statutom
ili
bira na početku svake sednice
.
Ako nije utvrđen postupak izbora to je lice sa najvećim pojedinačnim brojem glasova običnih akcija u
odnosu na ukupan broj glasova akcionara sa običnim akcijama.
- Izuzetno, ako se skupština održava po nalogu suda, sud određuje predsedavajućeg.
- Predsednik:
1)
predsedava sednicama
i
2)
ovlašćen na predlaganje poslovnika
,
3)
imenovanje komisije za glasanje
i
zapisničara
.
POSLOVNIK SKUPŠTINE AD
Poslovnik skupštine
usvaja se na prvoj sednici
,
na predlog predsednika skupštine
ili
manjinskih
akcionara
koji poseduju ili predstavljaju
najmanje 10% glasova prisutnih akcionara
, i to većinom
glasova prisutnih akcionara, ako statutom nije utvrđena veća većina za njegovo usvajanje.
- Skupština je vezana dnevnim redom.
DAN AKCIONARA
Dan utvrđivanja akcionara koji imaju pravo učešća u radu i odlučivanju skupštine prema zakonu je
deseti
dan pre dana održavanja sednice
skupštine.
Dan akcionara je važan s obzirom na to da bi prenosi akcija koji se vrše posle utvrđenog datuma za
održavanje sednice skupštine
(koji kod redovne sednice mora biti najmanje 30 dana od donošenja i objave odluke o sazivu,
odn.
kod vanredne najmanje 21 dan od donošenja i objave odluke o sazivu),
ovlašćivali nove akcionare na ova prava, ali
samo do dana utvrđenog kao dan akcionara (
prenosi akcija posle tog dana nisu pravno relevantni za ostvarivanje
prava glasa - pravo glasa zadržavaju akcionari koji su to na dan akcionara
).
Na taj dan se pribavlja
lista akcionara
iz Centralnog registra
HOV
.
Ova lista akcionara mora biti u sedištu
društva dostupna svim akcionarima radi prava uvida i eventualnog prigovora na neispravnosti utvrđivanja
nekog akcionara, izuzev u javnim
AD
sa više od 10.000 akcionara, kada akcionari imaju samo
pravo uvida
u spisak akcionara
u prostorijama društva.
- Lista akcionara obavezno sadrži identifikaciju svakog stvarnog akcionara i broj glasova svakog od njih.
38. DELOKRUG SKUPŠTINE AD
Prema ZOPD, skupština odlučuje o:
1. izmenama statuta
;
2.
povećanju
ili
smanjenju osnovnog kapitala
, kao i o
svakoj emisiji
HOV
;
3.
broju odobrenih akcija
;
4.
promenama prava
ili
povlastica bilo koje klase akcija
;
5.
statusnim promenama
i promenama pravne forme;
6. sticanju
i
raspolaganju
imovinom velike vrednosti
;
7.
raspodeli dobiti
i
pokriću gubitaka
;
8. usvajanju finansijskih izveštaja
, kao i izveštaja revizora;
9.
usvajanju izveštaja odbora direktora
kod jednodomnog upravljanja,
odn.
nadzornog odbora
kod
dvodomnog upravljanja društvom;
10.
naknadama direktorima
,
odn.
članovima nadzornog odbora kod
dvodomnog upravljanja društvom,
odn.
pravilima za njihovo određivanje, uključujući i naknadu koja se isplaćuje u akcijama i drugim
HOV
društva;
11.
imenovanju i razrešenju direktora
kod jednodomnog upravljanja;
12.
imenovanju i razrešenju članova nadzornog odbora
, kod dvodomnog upravljanja;
13. pokretanju postupka likvidacije
,
odn.
podnošenju predloga za stečaj društva;
14.
izboru revizora
i naknadi za njegov rad;
15.
drugim pitanjima koja su u skladu sa zakonom stavljena na dnevni red skupštine;
39. OSTVARIVANJE PRAVA GLASA
(zastupanje akcionara)
PUNOMOĆJE za GLASANJE
Akcionar može učestvovati u radu skupštine društva
lično
ili
preko ovlašćenog punomoćnika
, koji u tom
pogledu ima ista prava kao i akcionar koji ga je ovlastio.
- AD ne može propisati posebne uslove za imenovanje punomoćnika, niti pak ograničiti njihov broj
(moguće
je imati više punomoćnika za jednog akcionara, kada se smatra da je svaki od njih ponaosob ovlašćen za glasanje)
.
Ako se na sednici skupštine društva pojavi više punomoćnika istog akcionara po osnovu istih akcija,
društvo prihvata za
punomoćnika lice sa najkasnijim datumom na punomoćju za glasanje
, a ako je više
punomoćnika sa istim takvim datumom, društvo je ovlašćeno da prihvati kao punomoćnika samo jedno od
tih lica.
- Punomoćje za glasanje daje se
u pisanoj formi
, uključujući
i elektronsku
, ako je društvo omogućilo takav
način davanja punomoćja
(s tim što je javno AD dužno da omogući takv način davanja punomoćja
).
- Potpisi na punomoćju overavaju se u skladu sa zakonom
(sud, notar)
.
- Društvo može propisati
obaveznu upotrebu određenog formulara za davanje punomoćja
, ako taj formular
omogućava davanje punomoćja sa instrukcijama za svaku tačku dnevnog reda.
- Ako punomoćje sadrži
uputstva
ili
naloge za ostvarivanje prava glasa
, punomoćnik mora postupati po
njima, a ako tog uputstva nema onda je punomoćnik dužan da glasa savesno i u najboljem interesu
akcionara. Nalozi i uputstva moraju biti jasni i precizni i dati po tačkama dnevnog reda, a nakon održavanja
sednice punomoćnik je dužan da obavesti akcionara o načinu na koji je glasao.
- Punomoćnik je odgovoran akcionaru za štetu ako pravo glasa vrši u suprotnosti sa interesom akcionara i
ta odgovornost se ne može unapred ni naknadno ograničiti ili isključiti.

40. KVORUM, VEĆINA ZA ODLUČIVANJE i TAJNO GLASANJE na
SEDNICAMA AD
KVORUM sednice skupštine
AD
ZOPD utvrđuje jedinstvena pravila za kvorum vanredne i redovne sednice skupštine: minimalni kvorum
glasova – većina od ukupnog broja glasova klase akcija sa pravom glasa po predmetnom pitanju.
Sopstvene akcije i akcije klase čije je pravo glasa suspendovano se ne uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja
kvoruma, ali se računaju glasovi akcionara koji su glasali u odsustvu ili elektronskim putem. Kvorum se
utvrđuje pre početka rada skupštine.
Ako je sednica odložena zbog nedostatka kvoruma, može biti ponovo sazvana sa istim dnevnim redom
tako da se održi najkasnije 30. a najranije 15. dana od neodržane sednice. Dan akcionara neodržane
sednice važi i za ponovljenu sednicu. Ponovljena redovna sednica može biti održana i ako nije ispunjen
uslov kvoruma, a kvorum za ponovljenu vanrednu sednicu čini 1/3 od ukupnog broja glasova akcija sa
pravom glasa po predmetnom pitanju, ako statutom nije određen veći broj. Ako na ponovljenoj sednici
nema kvoruma ili se ona ne održi u propisanom roku, odbor direktora ili nadzorni odbor je u obavezi da
sazove novu sednicu skupštine.
VEĆINA za ODLUČIVANJE
ZOPD
,
utvrđuje pravilo o
običnoj većini prisutnih akcionara
sa pravom glasa o predmetnom pitanju
. Od ove
većine može se u skladu sa ovim zakonom odstupiti statutom utvrđujući veći (ne manji) broj glasova
(
odn.
veći
broj glasova za glasanje akcionara određene klase)
.
- Od ove većine i sam zakon odstupa u nizu slučajeva propisujući
kvalifikovanu većinu (najmanje 2/3
)
akcionara sa akcijama sa pravom glasa o predmetnom pitanju,
osim ako statutom društva ili zakonom nije
određeno da se ove odluke donose drugom većinom
.
JAVNO ili TAJNO GLASANJE
Ako statutom, poslovnikom skupštine ili odlukom skupštine koja važi samo za tu sednicu nije predviđen
način glasanja, odluke se donose javnim glasanjem. U slučaju tajnog glasanja, glasački listići biće
sastavljeni tako da obezbede jasan izbor. Komisija za glasanje utvrđuje i broj glasačkih listića, kao i broj
neiskorišćenih i nevažećih listića. Ako glasački listić sadrži više pitanja o kojima se glasa, nepunovažnost
glasa akcionara po jednom pitanju ne utiče na punovažnost njegovih glasova po drugim pitanjima.
Akcionar i lica sa njim povezana ne mogu glasati na sednici na kojoj se odlučuje o:
1)
njegovom oslobađanju od obaveza prema društvu ili smanjenju tih obaveza;
2)
pokretanju ili odustajanju od spora protiv njega i
3)
odobravanju poslova u kojima taj akcionar ima lični interes i njihovi glasovi se ne uzimaju u obzir ni
prilikom utvrđivanja kvoruma.
41. POBIJANJE (ništavost) ODLUKA SKUPŠTINE AD
Tužbu za pobijanje nezakonitih odluka skupštine društva i naknadu štete može podneti – svaki akcionar
koji je imao pravo na učešće u radu sednice skupštine:
1)
ako ta
sednica nije bila sazvana
, u skladu sa zakonom i statutom;
2)
ako je
akcionar
od strane društva ili uz znanje bilo kod direktora ili člana nadzornog odbora
bio
onemogućen da učestvuje u radu sednice
;
3)
ako
odluka skupštine iz drugih razloga
nije doneta u skladu
sa zakonom
,
statutom
ili
poslovnikom
;
4)
ako je
odluka suprotna zakonu
ili
statutu
;
5)
ako bilo koji akcionar vršenjem svog prava glasa ima
nameru da za sebe ili trećeg pribavi kakvu
korist
na štetu društva ili drugih akcionara kroz donošenje ili izvršenje te odluke i u drugim
slučajevima u skladu sa zakonom.
- Ovu tužbu može podneti
I SVAKI DIREKTOR
ili
ČLAN NADZORNOG ODBORA
ako bi izvršenjem te odluke:
a)
učinio krivično ili drugo delo kažnjivo zakonom ili
b)
bio odgovoran za štetu društvu ili trećem licu.
- Tužba se može podneti
u roku od 30 dana
(subjektivni rok) od dana saznanja za odluku skupštine
odn.
od
dana registracije,
ali ne kasnije od 3 meseca
od kada je doneta (objektivni rok).
Pravo na podnošenje tužbe, prema ZOPD, nema akcionar koji je:
1)
prestao da bude akcionar nakon dana akcionara;
2)
glasao za predloženu odluku i
3)
prisustvovao sednici, a odluku pobija po osnovu svoje nemogućnosti prisustvovanja.
- Ako akcionaru tokom postupka prestane svojstvo člana društva, nadležni sud će odbaciti zahtev za
poništaj odluke, a odlučiti o zahtevu za naknadu štete, ako je postavljen.
POSLEDICE TUŽBE za POBIJANJE
Podnošenje tužbe za pobijanje odluke ne sprečava njeno izvršenje, niti registraciju te odluke, niti
registraciju promene nastale na osnovu te odluke. Nadležni sud može na zahtev tužioca odrediti samo
privremenu meru zabrane izvršenja
. Na zahtev lica, u skladu a zakonom o registraciji registruje se
zabeležba spora
.
NEKA PRAVILA POSTUPKA POBIJANJA ODLUKA SKUPŠTINE
- Po ovom postupku,
tuženi je uvek AD
.
- Postupak po ovoj tužbi je
hitan
, a ako je podneto više tužbi za pobijanje iste odluke, postupci se spajaju.
- Presuda u delu u kojem se odluka poništava ima dejstvo prema društvu, akcionarima, direktorima i
članovima nadzornog odbora, ako je upravljanje društvom dvodomno.
Poništaj odluke ima
dejstvo ex nunc (od sada)
, tako da treća savesna lica zadržavaju prava koja su stekla
na osnovu te odluke,
odn.
na osnovu njenog izvršenja.
Odluka skupštine neće biti poništena:
1)
ako se odlukom vrši
manje značajna povreda statuta ili poslovnika
, a pravo tužioca nije povređeno
ili je povređeno u manjoj meri;
2)
ako su
u radu skupštine učestvovali akcionari koji na to nisu imali pravo
,
osim ako je njihovo
učešće bilo od odlučujućeg značaja
;
3) u slučaju nevažećih pojedinačnih glasova
ili
pogrešnog brojanja glasova
,
osim ako su bili
odlučujući za postizanje kvoruma ili potrebne većine za donošenje odluke
;
4)
u slučaju nepotpunosti
ili
netačnosti zapisnika
,
osim ako je njime onemogućeno utvrđivanje sadržine
donete odluke
;
5) ako je zamenjena drugom odlukom
;
6)
u slučaju odluke o novoj emisiji koja je uspela
;

- U slučaju ostavke jedinog direktora, postoji njegova obaveza preduzimanja poslova koji ne trpe odlaganje
do imenovanja novog direktora, ali ne duže od 30 dana od dana registracije ostavke.
44. KOOPTACIJA i MANDAT članova odbora direktora
AD
Ako se broj direktora smanji ispod broja direktora koji je određen statutom, preostali direktori mogu
imenovati lice,
odn.
lica koja će vršiti dužnost direktora do imenovanja nedostajućih direktora od
strane skupštine – kooptacija.
Kooptacija je dozvoljena u našem ZOPD, ali uz određena ograničenja:
1) ni u kom slučaju
ne može biti više od 2 kooptirana direktora
;
2)
ako se broj direktora smanji ispod polovine
, tako da preostali direktori ne mogu doneti ni odluku
o kooptaciji, dužni su da bez odlaganja, a najkasnije
u roku od 8 dana
,
sazovu skupštinu društva
radi imenovanja nedostajućih direktora;
MANDAT
Broj direktora i njihov mandat (
ne duže od 4 god
) se određuje statutom, a nakon isteka mandata mogu biti
ponovo imenovani. Ako direktor u toku trajanja mandata prestane da ispunjava uslove za tu poziciju,
smatra se da mu je prestao mandat danom prestanka ispunjenosti uslova.
- Mandat direktora prestaje i
ako skupština ne usvoji godišnje finansijske izveštaje
u roku predviđenom
za redovno održavanje skupštine.
- Direktor kome je prestao mandat nastavlja da obavlja svoju dužnost do imenovanja novog na prvoj
narednoj sednici, ako njegovo mesto nije popunjeno kooptacijom.
PRIVREMENI ZASTUPNIK
Ako je društvo ostalo bez direktora, a novi direktor ne bude registrovan u roku od 30 dana, akcionar ili
drugo zainteresovano lice može tražiti da sud u vanparničnom postupku postavi privremenog zastupnika
društva. Postupak po ovom zahtevu je hitan i sud je dužan da po njemu postupi u roku od 8 dana od dana
prijema zahteva.
45. VRSTE DIREKTORA
Anglosaksonska pravna praksa razvila je praksu da upravno-izvršnu funkciju u
AD
, osim malih društava, u osnovi
ostvaruju 2 odbora: bord direktora i odbor izvršnih direktora. Ovo je praksa koja se sve više ozakonjuje i u
kontinentalnom pravu ili se pak prihvata u poslovnoj praksi u granicama zakonskog prostora. - Članove borda
direktora bira skupština društva, dok članove odbora izvršnih direktora (menadžment bord) bira odbor direktora. Pri
tom, članovi borda direktora koji imaju status članova sa ugovorom o radu u
AD
su izvršni direktori, dok su članovi
borda direktora koji nisu zaposleni u društvu i imaju poseban ugovor o pružanju usluga društau neizvršni članovi.
Izvršni direktori obavljaju operativne poslove - rukovođenja društvom, te je i razumljivo da to po pravilu ne mogu biti
neizvršni direktori.
- Prema, srpskom kompanijskom zakonu, direktori mogu biti:
1)
izvršni
direktori;
2)
neizvršni
direktori.
- Ako društvo ima
manje od 3 direktora
, svaki direktor je
izvršni direktor
.
-
Javno
AD
mora imati
neizvršne direktore
, i to da njihov broj
mora biti veći od broja izvršnih direktora
.
IZVRŠNI DIREKTORI
- Izvršni direktori:
1) vode poslove društva i
2) zakonski su zastupnici ako statutom nije određeno nešto drugo.
- Ako društvo ima 2 ili više izvršnih direktora, oni vode poslove i
zastupaju društvo zajednički.
- Pravni posao ili radnja preduzeta prema jednom izvršnom direktoru ovlašćenom za zastupanje smatra se
da je preduzeta prema društvu.
- Izvršni direktori se u vođenju poslova društva moraju pridržavati ograničenja koja su određena ovim
zakonom, statutom, odlukama skupštine ili odlukama odbora direktora.
- Statutom, odlukom skupštine ili odlukom odbora direktora mogu se pojedini ili svi izvršni direktori
ograničiti
u zastupanju društva
i
supotpisom prokuriste
.
- Izvršni direktor ne može izdati punomoćje za zastupanje niti zastupati društvo u sporu u kojem je suprotna
strana, a u slučaju da društvo nema drugog izvršnog direktora koji je ovlašćen da zastupa društvo, to
punomoćje izdaje skupština.
NEIZVRŠNI DIREKTORI
Neizvršni direktori:
1)
nadziru rad izvršnih direktora
;
2)
predlažu poslovnu strategiju društva
;
3)
nadziru izvršavanje usvojene poslovne strategije
;
4)
odlučuju o davanju odobrenja za pravne poslove i radnje
u kojima postoji sukob interesa
AD
i ličnog
interesa izvršnog direktora
(kad ne postoji njihov lični interes)
.
- Neizvršne direktore treba razlikovati od direktora koji nemaju finansijski ili drugi poslovni interes
(lični
interes)
u nekom poslu sa AD
,
u kojoj poziciji mogu biti i sami izvršni direktori.
- Neizvršni direktor
ne može biti lice koje je zaposleno u društvu
.
46. NEZAVISNI DIREKTORI
Javno AD ima najmanje jednog neizvršnog direktora koji je istovremeno i nezavisan od društva.
- Nezavisni direktor je
lice koje nije povezano sa direktorima
i koje
u prethodne 2 godine
:
1)
nije bilo izvršni direktor ili lice zaposleno u društvu ili povezanom društvu;
2)
nije bilo vlasnik više od 20% osnovnog kapitala, zaposleno ili na drugi način angažovano u drugom
društvu koje je od društva ostvarilo više od 20% godišnjeg prihoda u tom periodu;
3)
nije primilo od društva, ili od lica koja su povezana sa društvom, isplate
odn.
potraživalo od tih lica
iznose čija je ukupna vrednost veća od 20% njegovih godišnjih prihoda u tom periodu;
4)
nije bilo vlasnik više od 20% osnovnog kapitala društva koje je povezano sa društvom;
5)
nije bilo angažovano u vršenju revizije finansijskih izveštaja društva.
- Nezavisni direktor mora tokom trajanja mandata ispunjavati uslove za nezavisnog direktora, u protivnom
prestaje mu svojstvo nezavisnog direktora i nastavlja da obavlja dužnost kao neizvršni direktor ako
ispunjava uslove za tog direktora, odn. kao izvršni direktor ako ispunjava uslove za tog direktora, a ako ne
ispunjava ni te uslove, smatra se da mu je prestao mandat direktora danom prestanka ispunjenosti tih
uslova.
- Ako javno AD ostane bez ijednog nezavisnog direktora, ostali direktori su u obavezi da izvrše kooptaciju u
30 dana od saznanja za razlog prestanka svojstva nezavisnog direktora, a svakako da u roku od 60 dana
od saznanja sazovu vanrednu sednicu skupštine radi imenovanja novog.

- Sednicu odbora direktora saziva njegov predsednik.
- Pisani poziv za sednicu odbora direktora sa navođenjem dnevnog reda i materijalima za sednicu dostavlja
se svim direktorima u roku predviđenom statutom ili poslovnikom o radu odbora direktora, a ako taj rok
nije određen poziv se dostavlja najkasnije 8 dana pre dana sednice.
- Kvorum za rad sednice mora biti
većina od ukupnog broja direktora
,
ako statutom ili poslovnikom o radu
odbora nije utvrđena veći broj
.
- Sednice odbora direktora mogu se održati
i pisanim ili elektronskim putem
, telefonom, telegrafom,
telefaksom ili upotrebom drugih sredstava audio-vizuelne komunikacije, pod uslovom da se tome
ne
protivi nijedan direktor u pisanoj formi
,
ako statutom ili poslovnikom o radu odbora direktora nije drugačije
određeno.
-
Sednicama odbora direktora osim direktora mogu prisustvovati i članovi komisija odbora direktora, ako su
na dnevnom redu pitanja iz nadležnosti određene komisije.
- Sednici odbora direktora na kojoj se raspravlja o finansijskim izveštajima društva obavezno prisustvuje
revizor društva.
- Sednicama odbora direktora mogu, po pozivu predsednika odbora direktora, prisustvovati i druga stručna
lica ako su potrebna za raspravljanje po pojedinim pitanjima na dnevnom redu.
- Odbor direktora odluke donosi
većinom glasova prisutnih direktora
,
osim ako je statutom ili poslovnikom o
radu određena veća većina
.
- Ako su glasovi direktora pri odlučivanju jednako podeljeni,
odlučujući je glas predsednika odbora
direktora
,
ako statutom ili poslovnikom o radu nije drugačije određeno
.
Zapisnik sa sednice odbora direktora
Na sednicama odbora direktora vodi se zapisnik, koji sadrži naročito mesto i vreme održavanja sednice,
dnevni red, spisak prisutnih i odsutnih direktora, bitan sadržaj rasprave po svakom pitanju dnevnog reda,
rezultat glasanja i donete odluke, kao i eventualna izdvojena mišljenja pojedinih direktora.
- Zapisnik potpisuje predsednik odbora,
odn.
direktor koji je u njegovom odsustvu predsedavao
sednicom i dostavlja se svakom direktoru.
- Predsednik odbora direktora dužan je da zapisnik sa sednice dostavi svim direktorima u roku od 8
dana od dana održane sednice,
osim ako je statutom ili poslovnikom o radu odbora direktora određen
drugi rok.
48. KOMISIJE ODBORA DIREKTORA AD
Odbor direktora može obrazovati komisije:
a)
koje mu pomažu u radu;
b)
naročito radi pripremanja odluka koje donosi,
odn.
nadzora nad sprovođenjem određenih odluka ili
c)
radi obavljanja određenih stručnih poslova za potrebe odbora direktora.
-
ČLANOVI
komisija mogu biti
direktori
i
druga fizička lica
koja imaju odgovarajuća znanja i radna iskustva
od značaja za rad komisije.
- Komisije
ne
mogu odlučivati
o pitanjima
iz nadležnosti odbora direktora
.
- Komisije su dužne da o svom radu redovno izveštavaju odbor direktora.
Komisije odbora direktora u javnom AD
Odbor direktora javnog
AD
obavezno obrazuje
komisiju za reviziju
.
Pored ove komisije, odbor direktora javnog AD može obrazovati i:
1) komisiju za imenovanja;
2) komisiju za naknade;
3) druge komisije u skladu sa potrebama društva.
Ako u javnom
AD
nisu obrazovane ove komisije, odbor direktora obavlja poslove iz nadležnosti ovih
komisija.
Komisije odbora direktora imaju
najmanje 3 člana
, s tim da je kod javnog
AD
jedan od tih članova uvek
nezavisni direktor
(kod komisije za reviziju predsednik mora biti upravo nezavisni direktor)
, a većinu članova
moraju činiti neizvršni direktori.
- Izvršni direktori ne učestvuju u donošenju odluke o obrazovanju komisija odbora direktora, niti mogu
predlagati članove tih komisija.
- Najmanje jedan član komisije za reviziju mora biti ovlašćeni revizor, ili lice koje ima odgovarajuća znanja i
radno iskustvo u oblasti finansija i računovdstva, a koje je nezavisno od društva (
nezavisni direktor
).
- Član komisije za reviziju ne može biti lice koje je zaposleno ili na drugi način angažovano u pravnom licu
koje vrši reviziju finansijskih izveštaja društva.
Komisije odbora direktora donose odluke većinom od ukupnog broja članova, a u slučaju jednake podele
glasova, glas predsednika komisije je odlučujući.
- Sednicama komisije mogu prisustvovati samo članovi, a druga stručna lica samo po jednoglasnoj
saglasnosti i pozivu članova komisije, ako je to potrebno radi raspravljanja pojedinih tačaka dnevnog reda.
KOMISIJA za REVIZIJU
Komisija za reviziju obavlja sledeće poslove:
1) priprema, predlaže i proverava sprovođenje računovodstvenih politika i politika upravljanja rizicima;
2) daje predlog odboru direktora za imenovanje i razrešenje lica nadležnih za obavljanje funkcije
unutrašnjeg nadzora u društvu;
3) vrši nadzor nad radom unutrašnjeg nadzora u društvu;
4) ispituje primenu računovodstvenih standarda u pripremi finansijskih izveštaja i ocenjuje sadržinu
finansijskih izveštaja;
5) ispituje ispunjenost uslova za izradu konsolidovanih finansijskih izveštaja društva;
6) sprovodi postupak izbora revizora društva i predlaže kandidate za revizora društva, sa mišljenjem o
njihovoj stručnosti i nezavisnosti u odnosu na društvo;
7) daje mišljenje o predlogu ugovora sa revizorom društva, a u slučaju potrebe daje obrazloženi
predlog za otkaz ugovora sa revizorom društva;
8) vrši nadzor nad postupkom revizije, uključujući i određivanje ključnih pitanja koja treba da budu
predmet revizije i proveru nezavisnosti i objektivnosti revizora;
Komisija za reviziju podnosi odboru direktora izveštaje o pitanjima iz svoje nadležnosti najmanje jedanput
godišnje, osim ako je statutom ili odlukom odbora direktora određeno da se svi ili pojedini izveštaji
sastavljaju i podnose u kraćim rokovima.
KOMISIJA za IMENOVANJA
Komisija za imenovanja obavlja sledeće poslove:
1) daje predlog kandidata za direktora, sa svojim mišljenjem i preporukom za imenovanje;
2) predlaže uslove koje treba da ispunjava kandidat za direktora i postupak imenovanja direktora;
3) sastavlja izveštaj o primerenosti sastava odbora direktora i broja direktora i daje preporuke u vezi s
tim, najmanje jednom godišnje;
4) razmatra kadrovsku politiku društva u izboru lica na rukovodeća radna mesta u društvu i obavlja
poslove u vezi sa kadrovskom politikom društva koje joj poveri odbor direk- tora.
KOMISIJA za NAKNADE
Komisija za naknade obavlja sledeće poslove:
1)
priprema nacrt odluke o politici naknada izvršnim direktorima;
2)
daje predlog o iznosu i strukturi naknade za svakog izvršnog direktora pojedinačno, kao i predlog
naknade revizoru društva;
3)
sastavlja izveštaj za skupštinu društva o oceni iznosa i strukture naknada za svakog direktora,
najmanje jednom godišnje;

49. DVODOMNO UPRAVLjANjE
Društvo sa dvodomnom organizacijom upravljanja ima jednog ili više izvršnih direktora i nadzorni odbor.
- Ako društvo ima 3 ili više izvršnih direktora, oni čine izvršni odbor.
Javno AD ima najmanje 3 izvršna direktora,
dakle i obavezan izvršni odbor.
50. IZVRŠNI DIREKTORI
Ne mogu imati zamenike
, a registruju se u skladu sa zakonom.
Imenuje
ih
nadzorni odbor društva,
a predlog kandidata daje
komisija
, ako postoji, ako ne postoji,
predlog kandidata može dati
svaki član nadzornog odbora
.
Na uslove i zabrane za imenovanje izvršnih direktora primenjuju se pravila ZOPD, a koja se odnose
na direktore društva kod jednodomnog upravljanja. Ovo važi i za mandat izvršnih direktora,
prestanak mandata
–
s tim što ih razrešava nadzorni odbor i mogu biti razrešeni i pre
isteka mandata i bez navođenja razloga
)
, naknadu za rad, imovinsku odgovornost i izveštaje
izvršnih direktora.
NADLEŽNOST IZVRŠNIH DIREKTORA
Na pitanja koja se odnose na nadležnost izvršnih direktora kod dvodomnog modela upravljanja shodno se
primenjuju odredbe ZOPD koje se odnose na nadležnost izvršnih direktora kod jednodomnog modela
upravljanja društvom.
- Ipak, za preduzimanje sledećih poslova izvršnih direktora, potrebna je saglasnost nadzornog odbora:
1.
sticanje, otuđenje i opterećenje
udela i akcija
koje društvo poseduje u drugim pravnim licima;
2.
sticanje, otuđenje i opterećenje
nepokretnosti
;
3.
uzimanje kredita
,
odn.
uzimanje i davanje
zajmova i garancija za obaveze trećih lica
i drugi
poslovi za koje je propisano da su u nadležnosti nadzornog odbora.
- U vođenju poslova AD i zastupanju društva, izvršni direktori su dužni da se pridržavaju ograničenja.
- Direktori se mogu ograničiti u zastupanju i supotpisom prokuriste.
- U postupku gde je
on druga strana
, izvršni direktor ne može ni zastupati društvo, ni izdati punomoćje za
zastupanje društva.
GENERALNI DIREKTOR
Nadzorni odbor može imenovati jednog od izvršnih direktora ovlašćenih da zastupaju društvo za
generalnog direktora društva, a ako u društvu postoji izvršni odbor, nadzorni odbor mora izvršiti ovo
imenovanje.
- Generalni direktor:
1.
koordinira rad izvršnih direktora
;
2.
organizuje poslovanje društva
;
3.
predsedava sednicom izvršnog odbora
.
OSTAVKA IZVRŠNOG DIREKTORA
Na ostavku izvršnog direktora shodno se primenjuju pravila koja važe za ostavku direktora kod
jednodomnog upravljanja društvom, s tim što se
ostavka
kod dvodomnog modela upravljanja
daje
nadzornom odboru društva
(koji i imenuje izvršne direktore)
.
- ZOPD iz nejasnih razdoga uvodi još jednu specifičnost kod dvodomnog upravljanja u vezi sa ostavkom
izvršnog direktora, u odnosu na ostavku direktora kod jednodomnog upravljanja: naime, ako kod
dvodomnog upravljanja društvo koje je ostalo bez jedinog izvršnog direktora
(ne nužno samo zbog ostavke)
u
roku od 60 dana od tog dana
ne izabere novog izvršnog direktora
, po službenoj družnosti ili po zahtevu
zainteresovanog lica, registar privrednih subjekata pokreće postupak prinudne likvidacije društva.
IZVRŠNI ODBOR - nadležnost
Nadležnosti izvršnog odbora su:
1) vodi
poslove društva
i određuje
unutrašnju organizaciju društva
;
2) odgovara za tačnost
poslovnih knjiga
društva;
3) odgovara za tačnost
finansijskih izveštaja
društva;
4) priprema sednice skupštine društva
i predlaže dnevni red nadzornom odboru;
5)
izračunava iznose dividendi
koji u skladu sa ovim zakonom, statutom i odlukom skupštine pripadaju
pojedinim klasama akcionara, određuje dan i postupak njihove isplate, a određuje i način njihove
isplate;
6)
izvršava odluke skupštine
i vrši druge poslove i donosi odluke u skladu sa ovim zakonom, statutom,
odlukama skupštine i odlukama nadzornog odbora.
- Pitanja iz nadležnosti izvršnog odbora ne mogu se preneti na nadzorni odbor društva.
- Izvršni odbor postupa samostalno, odlučuje i postupa van sednica, a ako ne postoji saglasnost izvršnih
direktora po nekom pitanju, generalni može sazvati sednicu izvršnog odbora.
51. NADZORNI ODBOR
Nadzorni odbor ima
najmanje 3 člana
, broj se određuje statutom, a mora biti neparan.
- Član nadzornog odbora može biti
svako poslovno sposobno lice
, izuzev ograničenja koja važe za
uslove i ograničenja za obavljanje dužnosti direktora.
- Član nadzornog odbora
NE
može biti:
1.
lice zaposleno u društvu
,
2.
izvršni direktor
niti
3.
prokurista
.
- Članove nadzornog odbora
imenuje skupština
, a predlog kandidata mogu dati
postojeći nadzorni
odbor
,
komisija za imenovanje
i
akcionari koji imaju pravo na predlaganje dnevnog reda
skupštine (manjinski akcionari).
- Javno AD ima najmanje jednog člana nadzornog odbora koji je nezavisan od društva pod uslovima koji
važe za nezavisne direktore. Na mandat, kooptaciju, i naknadu za rad članova nadzornog odbora
primenjuju se odredbe ZOPD koje se odnose na direktore.
NADLEŽNOST NADZORNOG ODBORA
Nadzorni odbor utvrđuje:
1) utvrđuje
poslovnu strategiju
i
poslovne ciljeve društva
i
nadzire njihovo ostvarivanje
;
2)
nadzire rad izvršnih direktora
;
3)
vrši unutrašnji nadzor
nad poslovanjem društva;
4)
utvrđuje finansijske izveštaje
društva i podnosi ih skupštini na usvajanje;
5)
daje i opoziva prokuru
;
6) saziva sednice skupštine
i utvrđuje predlog dnevnog reda;
7)
izdaje odobrene akcije
, ako je na to ovlašćen statutom ili odlukom skupštine;
8)
utvrđuje emisionu cenu
akcija i drugih
HOV
;
9)
utvrđuje tržišnu vrednost akcija
;

2.
licenciranog ovlašćenog revizora
- fizićko lice koje ima položen propisani ispit za sticanje ovog
zvanje i koje ima važeću licencu za obavljanje revizije;
3.
samostalnog revizora
– licencirani ovlašćeni revizor koji ima dozvolu da obavlja reviziju kao
preduzetnik.
-
Licencirani ovlašćeni revizor (
odn.
društvo za reviziju) dužan je
pre zaključenja ugovora o vršenju
revizije, a onda i najmanje jednom godišnje za vreme trajanja tog ugovora, da komisiji za reviziju javnog
AD
dostavi
:
1.
pisanu izjavu da je nezavisan od društva
i
2.
obaveštenje o svim uslugama
koje je u prethodnom periodu, pored revizije,
pružio tom društvu
.
Dužan je
da komisiju izvesti o svim okolnostima koje bi mogle uticati na njegovu nezavisnost
u
odnosu na društvo i merama koje su preduzete za otklanjanje tih okolnosti.
PRAVA REVIZORA
1. pravo informisanja
(pozivanje na sednice skupštine i odbora koje se tiču fin. izveštaja, raspodele
dobiti i pokrića gubitaka);
2. pravo istrage
(u društvu, povezanim društvima i kod trećih koji su vršili poslove za to društvo ali
bez ometanja njihovog normalnog funkcionisanja)
i
3. pravo garancije statusa
(javno AD ne može revizoru otkazati ugovor zbog neslaganja sa
mišljenjem revizora o finansijskim izveštajima).
POSEBNA REVIZIJA
je revizija kojom se može proveravati procena vrednosti nenovčanog uloga ili
vrednost i uslovi pod kojima je vršeno sticanje ili raspolaganje imovinom velike vrednosti.
VANREDNA REVIZIJA
je revizija finansijskih izveštaja koji su već bili predmet revizije a postoji
sumnja da revizija nije bila sprovedena u skladu sa zakonom
i propisanim računovodstvenim
standardima i
postupcima ili finansijski izveštaji ne sadrže napomene propisane računovodstvenim
standardima
ili su te napomene nepotpune.
Posebna revizija se može sprovesti
u roku od 3 godine
od dana unosa nenovčanog uloga, odnosno
sticanja ili raspolaganja imovinom velike vrednosti, a vanredna revizija u roku od 3 godine od dana
usvajanja finansijskih izvešataja koji su bili predmet revizije.
Predlog za sprovođenje posebne ili
vanredne revizije mogu podneti akcionari koji poseduju ili predstavljaju najmanje 10% akcija sa
pravom glasa.
Revizor u ovim revizijama ne može biti revizor koji je učestvovao u procesu revizije zbog
čije manjkavosti se revizija ponavlja niti onaj revizor koji je procenio nenovčani ulog ili finansijske izveštaje
u vreme sticanja ili raspolaganja imovinom velike vrednosti.
Funkcija revizora može biti nespojiva sa obavljanjem delatnosti za neko konkretno društvo
:
-
reviziju ne može obavljati lice ili društvo koje je povezano sa društvom u kojem obavlja reviziju
-
revizor ne može u istoj godini obavljati reviziju i pružati društvu konsultantske usluge
-
ni revizor ni društvo u kojem je zaposlen ili je rukovodilac u tekućoj i prethodne dve godine ne mogu biti
blisko povezani sa društvom u kojem se vrši revizija, ne mogu biti poslovni partneri, imati indirektno ili
direktno vlasništvo, biti likvidacioni ili stečajni upravnik niti biti u ugovornom odnosu koji utiče na
nepristrasnost i nezavisnost.
OBAVEZE REVIZORA
Revizija se mora vršiti u interesu svih akcionara sa pažnjom, kompetentnošću, poštenjem,
savesnošću, nezavisnošću, uz dužnost čuvanja profesionalne tajne.
Revizor
ima obavezu izveštavanja ali i nemešanja u upravljanje i
ne sme davati procene o oportunitetu
upravljačkih odluka.
- Izveštaj o reviziji sadrži:
1.
mišljenje ovlašćenog revizora
2.
označenje predmeta revizije
3.
ocene finansijskih izveštaja koji su bili predmet revizije...
Pored ovog opšteg izveštaja revizora, m
ogu postojati i specijalni izveštaji revizora za banke,
osiguravajuća društva, male kompanije, poverioca, za objavu prospekta…
Mišljenje revizora može biti pozitivno kada su finansijski izveštaji objektivni i istiniti, može biti mišljenje sa
rezervom, uzdržavajuće kada nema dovoljnog elemenata za celishodnu, sveukupnu ocenu ili negativno.
PRESTANAK
-
Revizori se biraju na određeno vreme i mogu se reizabrati neograničen broj puta.
-
Opoziv treba da bude u funkciji krivice, a ostavka ne može biti data u nevreme.
-
Pravilo je da prestanak funkcije po bilo kom osnovu znači nemogućnost izbora u odbor direktora/izvršni
odbor, kontrolnog društva i povezanih društava, u zakonom određenom roku – 2 godine po prestanku
funkcije u tom društvu (ova zabrana, zbog bliskosti funkcije člana nadzornog odbora i revizora, ne važi
za izbor u nadzorni odbor, odbor revizora ili za internog revizora)
ODGOVORNOST REVIZORA
Postupanje revizora kao profesionalca zahteva pojačanu pažnju i odgovornost, a u slučaju nastanka štete
najčešće dolazi do podeljene odgovornosti revizora i uprave uz utvrđivanje pojedinačnog doprinosa
nastanku štete.
54. IZVEŠTAVANjE OTVORENIH JAVNIH AKCIONARSKIH DRUŠTAVA
SUBJEKT OBAVEZE
Svako javno (otvoreno) AD je dužno da javnim putem izveštava investitore u hartije od vrednosti,
pružajući im informacije propisane zakonom.
- Nadzor nad izveštavanjm javnih otvorenih AD vrši
Komisija za HoV
.
PREDMET OBAVEZE – bitni događaji
Javno društvo je dužno da po nastanku okolnosti koje mogu da utiču
na poslovanje
tog društva i
na cenu
njegovih HoV, ako nisu po sredi opštepoznate okolnosti,
javnim putem
(što uključuje i dostavu elektronskim putem
ako je takva odluka usvojena na skupštini društva i ako su ispunjeni drugi zakonom propisani uslovi)
o tome izvesti
zainteresovane investitore
(
izveštaj o bitnim događajima
–
mestu, vremenu i dnevnom redu održavanja
skupštine društva, ukupnom broju akcija i akcija sa pravom glasa, kao i o pravima akcionara da učestvuju u radu
skupštine dostava izjava o punomoćniku pisanim putem ili u elektronskoj formi, zajedno sa obaveštenjem o
održavanju skupštine, svakom licu koje ima pravo da glasa na skupštini društva; određenje finansijske institucije preko
koje društvo izvršava svoje finansijske obaveze prema akcionarima; objava ili dostava obaveštenja o dodeli i isplati
dividendi, kao i o emisiji novih akcija, upisu, poništavanju ili zameni, promeni statusa i sl)
.
GODIŠNJI FINANSIJSKI IZVEŠTAJ
Javno društvo je dužno da sačini godišnji finansijski izveštaj, objavi ga javnosti i dostavi Komisiji za HoV,
regulisanom tržištu,
odn.
MTP, ako se njegovim hartijama od vrednosti trguje na tim tržištima,
najkasnije 4 meseca nakon završetka poslovne godine
, kao i da obezbedi da godišnji finansijski
izveštaj
bude dostupan javnosti tokom najmanje 5 godina
od dana objavljivanja
.
- Ako javno AD ne usvoji u ovom roku ovaj izveštaj, dužno je da ga objavi,
s napomenom da nije usvojen
,
kao i da ga objavi nakon usvajanja u propisanom kratkom roku, ako se razlikuje od već objavljenog, sa
napomenom da je usvojen.
- Kada je javno društvo dužno da godišnje finansijske izveštaje pripremi na konsolidovanoj osnovi, u skladu
sa zakonom o računovodstvu i reviziji, objavljuje
i konsolidovane finansijske izveštaje
.
- Ako ovi finansijski izveštaji podležu reviziji, javno AD objavljuje
i izveštaje o reviziji
.
POLUGODIŠNJI FINANSIJSKI IZVEŠTAJI
Javno AD, čijim se hartijama od vrednosti trguje na regulisanom tržištu,
obavezno je da za prvih 6 meseci
poslovne godine
, što pre, a
najkasnije u roku od 2 meseca
nakon završetka navedenog polugodišta,
sastavi polugodišnji izveštaj prema pravilima koja su propisana za godišnji finansijski izveštaj, objavi ga,
dostavi Komisiji za HoV i regulisanom tržištu na kom su HoV tog društva uključene u trgovanje.
- Javno društvo je dužno da obezbedi da ovaj izveštaj bude
dostupan javnosti najmanje 5 godina
od dana
objavljivanja.
- Kada je javno društvo dužno da polugodišnje finansijske izveštaje pripremi na konsolidovanoj osnovi, u
skladu sa zakonom o računovodstvu i reviziji, objavljuje
i konsolidovane finansijske izveštaje
.
- Ako ovi finansijski izveštaji podležu reviziji, javno AD objavljuje
i izveštaje o reviziji
.

Termini Insijder Diling i Insijder Trejding upravo i znače
nedozvoljeno korišćenje takve poverljive
informacije
(price sensitive information) od strane insider-a, u trgovini hartijama od vrednosti.
- Nije dovoljno, dakle, da ove informacije budu opšte prirode
(koje se direktno ili indirektno odnose na emitenta)
,
već je potrebno da budu
posebne prirode
(razlikovanje je faktičko pitanje)
. Tako se posebnom informacijom
smatraju, npr. informacije o isplati dividendi, reorganizaciji kompanije, nameravanim fuzijama ili
preuzimanjima kontrole
i sl.
INSIDER
Izdavalac finansijskih instrumenata,
odn.
njegov punomoćnik, dužan je da
sastavi spisak lica
koja za njega
rade na osnovu ugovora o radu ili na neki drugi način i koja redovno ili povremeno imaju pristup poverljivim
(insajderskim)
informacijama koje se posredno ili neposredno odnose na tog insajdera.
- Izdavalac je dužan da redovno ažurira ovaj spisak i da ga dostavlja Komisiji za HoV.
Za insider-
e
(lica koja raspolažu povlašćenim informacijama)
najčešće se smatraju lica koja do ovih
informacija dolaze putem:
1)
članstva u upravnim/nadzornim organima
izdavaoca finansijskih instrumenata
;
2)
učešća u kapitalu izdavaoca
;
3) pristupa informacijama do kojih dolaze
obavljanjem dužnosti na radnom mestu
,
vršenjem profesije
ili drugih dužnosti;
4)
krivičnih dela koje počine
;
5) osim lica iz društva, ovim licima smatraju se
i određena lica izvan društva
, koja po prirodi svoje
profesije dolaze u kontakt sa emitentom i imaju informacije o njemu: revizori, advokati, brokeri,
veštaci, računovođe, poreski savetnici, investicioni savetnici, procenjivači, sudije, zaposleni u
brokersko-dilerskom društvu;
6) licem koje raspolaže povlašćenom informacijom smatra se i svako lice kome lice koje raspolaže
ovom informacijom
poveri tu informaciju
(„
razmena insajderskih informacija
"), direktno ili
indirektno (a koje zna ili mora znati, zbog povezanosti s tim licem, da je u pitanju povlašćena
informacija, te je razumno očekivati da se ta informacija ne sme objaviti) –
tzv.
tippeez (tipe)
;
7)
kao i
svako lice koje je uključeno u postupak preuzimanja kapital učešća
, uključujući
i lica iz
nadzornih državnih tela
(komisije za zaštitu konkurencije, komisije za HoV)
i javne službenike
(u
drugim državnim organima na centralnom i lokalnom nivou).
8) najzad, ovim licima smatraju se i
sami akcionari sa određenim procentom kapital učešća
, kao i
sva druga lica koja u obavljanju svoje radne obaveze ili funkcije saznaju za povlašćenu informaciju.
* Praktično, dakle, pod pojam insajdera
(lica koje poseduje povlašćenu informaciju)
može doći
svako lice koje
poseduje insajderske informacije
,
a zna ili je trebalo da zna da se rada o insajderskoj informaciji
.
Lice koje raspolaže povlašćenom informacijom redovno je
fizičko lice
.
- Ipak,
i određena pravna lica
mogu se smatrati posednikom poverljivih informacija (
posebno brokersko-
dilerska društva
,
depozitari hartija
,
kastodi banke
). U ovom slučaju, propisane zabrane zloupotrebe
posedovanja ovih informacija odnose se na fizička lica koja su ovlašćena da učestvuju u odlučivanju o
upravljanju i raspolaganju tim finansijskim instrumentima.
Određena lica
NE
mogu se smatrati licima koja raspolažu povlašćenim informacijama:
1) likvidacioni upravnici
2)
stečajni upravnici
3) poverenici u stečaju
4)
market mejkeri
– lica koja deluju razumno na stabilizaciji kursa HoV i obavezno otkupljuju određeni
iznos HoV po ceni koja se javno objavljuje, da bi ih kasnije, kad je potrebno, ponudili na prodaju)
i dr.
ZABRANE i DUŽNOSTI
Lice koje poseduje povlašćene informacije, zbog potrebe obezbeđenja principa jednakog pristupa
informacijama na tržištu finansijskih instrumenata (
na kojem inače postoji
tzv.
asimetrija informacija
),
ne može iskoristiti prednost posedovanja takvih informacija
radi sticanja imovinskih koristi
ili
drugih
pogodnosti
za sebe
i
treća lica
(zabrana neposrednog/posrednog sticanja, otuđenja i pokušaja sticanja ili
otuđenja).
Pored ove generalne odrednice o dužnostima lica koja poseduju povlašćene informacije (zabrana trgovine
za svoj ili tuđ račun), postoje i druge posebne zabrane.
- Ostale posebne zabrane i dužnosti su:
1) ovo lice
ne sme podsticati druga lica
(niti im davati savete ili ih navoditi na osnovu povlašćenih informacija kojima
raspolaže)
da trguju
(steknu ili otuđe)
finansijskim instrumentima
o kojima poseduju povlašćene
informacije (
zabrana podsticanja na trgovinu
);
2) ovo lice
ne može otkriti
(učiniti dostupnom)
takvu poverljivu informaciju bilo kom drugom licu
, osim ako
se informacija otkrije i učini dostupnom u redovnom poslovanju, profesiji ili dužnosti (
zabrana
otkrivanja informacije
).
OBJAVLJIVANJE insajderske informacije
Izdavalac finansijskih instrumenata obavezan je da bez odlaganja obavesti javnost o insajderskim
informacijama koje se neposredno odnose na tog izdavaoca. Ovo obaveštavanje javnosti
ne
sme biti
takvo
da dovede javnost u zabludu
, a mora omogućiti brz pristup informaciji i potpunu, tačnu i pravovremenu
ocenu iste. Insajderske informacije koje je izdavalac dužan da javno objavljuje dužan je da objavi
i na svojoj
internet stranici
, i to tokom odgovarajućeg vremena koji propisuje Komisija za HoV. Sve promene ovih
informacija izdavalac je takođe dužan da objavi odmah čim je do njih došao i na isti način na koji je
objavljena izvorna informacija.
Izdavalac finansijskih instrumenata može na svoju odgovornost odložiti objavljivanje insajderskih
informacija,
ako za to postoje opravdani poslovni interesi
, pod uslovom da to odlaganje ne dovede javnost
u zabludu i pod uslovom da izdavalac obezbedi poverljivost te insajderske informacije. Izdavalac je dužan
da o ovome bez odlaganja obavesti Komisiju za HoV.
Izdavalac finansijskog instrumenta koji u skladu sa zakonom koji uređuje tržište kapitala obelodani drugim
licima insajdersku informaciju u redovnom obavljanju svog posla, profesije ili dužnosti, obavezan je da tu
informaciju u potpunosti jasno objavi javnosti i to bez odlaganja, osim ako je lice koje je primilo tu
insajdersku informaciju vezano obavezom poverljivosti.
PRIJAVA STICANJA ili OTUĐENJA KOMISIJI
Lica koja raspolažu povlašćenim informacijama u vezi sa određenim finansijskim instrumentima i
određenim emitentima nisu isključena iz svake aktivnosti sa finansijskim instrumentima, pod uslovom da ne
deluju u cilju sticanja profita na osnovu posedovanja ovih informacija,
odn.
da ne deluju u cilju izbegavanja
gubitka. Radi transparentnosti ovih poslova, pravilo je da je lice koje obavlja dužnost rukovodioca kod
izdavaoca ovih istrumenata i s njim povezana lica dužna da svaki posao kojim su stekli ili otuđili te
finansijske instrumente tog emitenta prijave u pisanoj formi Komisiji za HoV
(osim do vrednosti sticanja i otuđenja
u toku godine za koje nije obavezno prijavljivanje u skladu s odgovarajućim aktom Komisije)
, i to
u roku od 5 dana
od dana
predmetnog sticanja ili otuđenja. Ovom cilju služi i ustanova obaveštavanja kompanije i Komisije za HoV o
stečenom kapital učešću koje dostigne, pređe
(ili padne ispod njega)
određeni procenat, i to u propisanom
kratkom roku.
- Najzad, ovom cilju služi i ustanova prava društva da utvrdi svoje stvarne akcionare (koji se kriju iza
imenovanih akcionara).
ODGOVORNOST INSAJDERA
Za odgovornost lica koja raspolažu povlašćenim informacijama nije dovoljno samo postojanje
objektivnog
elementa
(posedovanje takve informacije), već je potreban
i subjektivni element
(želja da se posedovanje
takvih informacija zloupotrebi u cilju ostvarivanja materijalne koristi za sebe ili drugog).
- Zloupotreba poverljivih informacija je
suprotna
zahtevima lojalnosti
,
dobrog obavljanja službe
i
pravičnosti
.
- Odgovornost može biti:

društva)
i aleatornost
(kupac ne može biti siguran da će na ovaj način od akcionara ili pri povećanju
kapitala društva prikupiti dovoljno akcija za preuzimanje kontrole). Ovakvo „prikupljanje akcija", budući da
nema poseban značaj sa stanovišta preuzimanja kontrole
(osim neizvesno na dug rok)
nije posebno regulisano
u zakonodavstvu, našem i uporednom, osim kad je reč o ustanovi obaveze obaveštavanja o sticanju akcija
57. JAVNA PONUDA i POSTUPAK PREUZIMANJA AKCIJA
JAVNOM PONUDOM
OBJAVA NAMERE DA SE UČINI PONUDA
Javnoj ponudi za preuzimanje po pravilu
prethodi javno objavljivanje
,
od strane određenog ponudioca
,
namere kupovine
(Četvrta direktiva EU za fuzije, u skladu sa Prvom direktivom, traži da to bude najmanje službeno nacionalno
glasilo, određeno nacionalnim zakonom)
.
- Ova obaveza takođe postoji
i za obaveštavanje nadležnog državnog organa
(nacionalne komisije za
zaštitu konkurencije ili i nadnacionalne Evropske komisije za zaštitu konkurencije i/ili komisije za HoV):
1. koji se
stara o kontroli monopola
(i celovite zakonitosti preuzimanja)
i
2. koji treba
da odobri ovo preuzimanje
(ako bi preuzimanje bilo suprotno propisima o zaštiti
konkurencije, odobrenje ne bi bilo dato)
.
- Ovo rešenje je propisano i u 13 direktivi EU, sa obrazloženjem da se
na taj način posebno doprinosi
sprečavanju Insajdera dilinga
.
Objava namere da se učini ponuda značajna je zbog toga što se za ovaj momenat vezuju neka važna
pravna dejstva:
rok
u kojem se mora objaviti javna ponuda;
zabrana prodaje akcija
za čiju će kupovinu biti učinjena ponuda i
obaveza
u vezi sa poverljivim
informacijama;
objava namere da se učini ponuda od posebnog je značaja
za akcionare
, jer je to jedini način da se
upoznaju sa predstojećom namerom da se učini javna ponuda za kupovinu novih akcija;
objavom namere preuzima se obaveza da se učini javna ponuda,
sa mogućom sankcijom
predugovorne odgovornosti
;
namera da se učini ponuda
objavljivanjem
prestaje da ima status inside informacije
.
Javna ponuda za sticanje ZNAČAJNOG/VEĆINSKOG KAPITAL UČEŠĆA
Javna ponuda
za kupovinu akcija ili za razmenu akcija otvorenih AD
obavezan je način za sticanje
kontrole
(preuzimanje većinskog/značajnog kapital učešća)
nad takvim društvom
(stoga je obaveza samo za
sticanje akcija sa pravom glasa)
, po pravilu, protivno volji njegove uprave — neprijateljsko preuzimanje
(tzv.
hostile takeover)
.
- Ova ponuda pretpostavlja da uprava ovog društva
(the target company)
nema kontrolu u kapitalu nad ovim
društvom, što je pravilo za ova društva, s obzirom na njihove dimenzije. Javna ponuda je dakle vezana za
procenat kapital učešća koji se želi steći, uključujući i već posedovan - u našem pravu, obaveza objave
javne ponude nastaje
kad se stekne preko 25% akcija sa pravom glasa
(osim zakonom propisanih
izuzetaka: sticanje u slučaju pokrovitelja, sticanje nasleđivanjem, sticanje putem fuzije, sticanje u stečaju
i sl)
VRSTE PONUDA za preuzimanje kontrole
1.
gotovinska
– ponuda za kupovinu akcija
bezgotovinska
– ponuda za razmenu akcija i
kombinovana
;
2.
potpuna ponuda
– ponuda za sve akcije ili sve akcije određene klase i
delimična ponuda
–
ponuda za određeni broj akcija - nije moguća po našem zakonu;
3. „
preporučena" ponuda
– kad je podržana od uprave ciljnog društva - prijateljsko preuzimanje i
„
nepreporučena" ponuda
– kada uprava preduzima
tzv.
odbrambene mere radi sprečavanja
preuzimanja (neprijateljsko preuzimanje);
4.
dobrovoljna ponuda
– u svim slučajevima kada po zakonu nije obavezna i
obavezna ponuda
– po pravilu, za prag iznad 25%, kao i kad se stekne većinsko kapital učešće u
cilju zaštite preostalih manjinskih akcionara, osim u zakonom izuzetnim slučajevima;
5.
bezuslovna
(što je pravilo)
i
uslovna
– ako se ispuni uslov preuzimanja u javnoj ponudi označenog minimalnog praga kapital
učešća – po našem zakonu, ako je ovaj uslov ispunjen, ponuđač je dužan da otkupi sve
deponovane akcije preko tog praga do roka za prihvat ponude preuzimanja;
6. ako je u povodu preuzimanja dato više ponuda, tada se govori o
konkurentnim ponudama
(konkurentsko preuzimanje).
7.
ponuda za jednu klasu akcija
i
ponuda za sve akcije
.
** Pravilo je da jednom data ponuda
ne može biti povučena bez saglasnosti nadzornog tela
, izuzev u
slučaju objave konkurentske ponude ili stečaja ciljnog društva (neopozivost ponude)
ELEMENTI PONUDE
Prema Trinaestoj direktivi EU, bitni elementi ponude su:
1) opšte informacije koje se odnose na ponudioca i eventualno lica koja deluju zajednički (izričito ili
prećutno, na osnovu usmenog ili pisanog sporazuma);
2) opis akcija na koje se ponuda odnosi i min i max akcija koje se žele steći;
3) broj akcija koje ponudilac već poseduje;
4) cena (ili HoV koje se nude u zamenu, a ako nisu posredi kotirana društva, mora biti ponuđena
gotovinska isplata, a države članice su ovlašćene da propišu gotovinsku isplatu bar kao alternativu
u svakom slučaju);
5) period važenja ponude (najmanje 2 nedelje i najduže 10 nedelja, uz mogućnost produženja važenja
ponude za 2 nedelje, uz najavu tog produženja – po našem zakonu, najkraći rok je 21 dan, a
najduži 45 dana od objave ponude, a u slučaju konkurentske ponude ili izmene ponude aa
preuzimanje, najduži rok je 70 dana);
6) namere ponudioca u pogledu nastavka poslovanja ciljnog društva;
7) budući sastav odbora direktora i zaposlenih;
8) pogodnosti koje kupac ima nameru da obezbedi za članove uprave cinjnog društva;
9) informacije u vezi sa finansiranjem ponude.
- Osim ovih elemenata, nacionalnim pravima mogu se utvrditi i dodatni elementi ponude, koji mogu zavisiti i
od njene vrste.
PONAŠANJA tokom VAŽNOSTI PONUDE
Uporedna prava i praksa sankcionišu određena ponašanja tokom perioda važenja prnude, koja bi mogla
voditi
nejednakom tretmanu akcionara
i
netržišnoj ceni akcija
(manipulativna praksa, širenje neistina, tajno
komuniciranje sa pojedinim akcionarima, telefonski pozivi, pritisci na akcionare umesto podsticaja da
konsultuju svoje finansijske savetnike, selektivno informisanje akcionara i sl).
- Tokom trajanja ponude ponudilac takođe
ne sme sticati akcije ciljnog društva
van uslova iz ponude
,
kao
ni prodavati akcije
tog društva.
INFORMACIJE o CILJNOM DRUŠTVU
13 direktiva EU obavezuje države članice da u svom zakonodavstvu utvrde objavljivanje informacija u vezi sa ciljnom
kompanijom, nakon javne ponude za preuzimanje, koje sadrže;
1) podatke o kapitalu;
2) podatke o ograničenjima o prenosu akcija;
3) podatke o značajnim direktnim ili indirektnim kapital učešćima;
4) podatke o piramidalnim kapital strukturama i uzajamnom kapital učešću;
5) podatke o držaocima HoV sa specijalnim kontrolnim pravima;

sa pravom glasa nekog akcionarskog društva, te ako nema sredstva potrebna za sprovođenje postupka
preuzimanja, Komisija za HoV ima obavezu da mu naloži prodaju akcija preko tog praga koji ga obavezuje
na takvu ponudu.
58. MERE ODBRANE AKCIONARSKOG DRUŠTVA
OD PREUZIMANJA KONTROLE
Mere odbrane su
mere koje uprava ciljnog društva preduzima da spreči neprijateljsko preuzimanje,
odn.
preuzimanje koje ona ne prihvata.
Mere odbrane od neželjenog preuzimanja mogu biti:
1.
sticanje sopstvenih akcija;
2.
savez sa poslovnim partnerima
ili deponentnim bankama radi zajedničkog delovanja u cilju
sprečavanja uspeha javne ponude;
3.
utvrđivanje pluralnih akcija za verne akcionare;
4.
ograničavanje prava glasa bez obzira na kapital učešća;
5.
emisija prioritetnih akcija
bez prava glasa i povećanje osnovnog kapitala;
6.
preoblikovanje u zatvoreno AD;
7.
povećanje kapitala
odlukom uprave (ako postoji odobren kapital);
8.
fuzionisanje
;
9.
kupovina akcija od uprave i zaposlenih
pod povoljnijim uslovima;
10.
preduzimanje vanrednih poslova kojima se menja stanje imovine i obaveza;
11.
ograničenja u pogledu mandata ili izbora članova uprave
12.
određivanje visoke naknade članovima uprave za slučaj prevremenog prestanka ugovora po
osnovu preuzimanja (zlatni padobran).
Trinaesta direktiva EU
(identičan je prilaz i našeg zakona)
, radi sprečavanja samostalnih postupaka uprave (u
dvodomnim sistemima pod upravom se podrazumevaju i upravni i nadzorni odbor),
izričito zabranjuje
upravi
da, od vremena objave namere o preuzimanju ciljnog društva,
bez ovlašćenja skupštine društva
,
preduzima bilo kakve mere,
osim traženja konkurentske ponude
, koje bi sprečile preuzimanje, a sa
takvim ovlašćenjem može preduzimati sve dozvoljene mere
(tada se smatra da je to interes akcionara, u protivnom,
takve mere su u osnovi interes uprave, a ne akcionara)
.
- Direktiva obavezuje upravu ciljnog društva da
objavi dokument o svom mišljenju
o ponudi za
preuzimanje i da ga obrazloži, kao i da ga dostavi predstavnicima zaposlenih u organima participacije
zaposlenih, a ako ih nema, dostavlja ga svim zaposlenima.
Ako blagovremeno dobije mišljenje zaposlenih, uprava je dužna da ga objavi uz svoje mišljenje.
ТРЕЋЕ ПИТАЊЕ
SPECIJALIZOVANA AKCIONARSKA DRUŠTVA
1. Пословне банке
2. Регулисано тржиште финансијских инструмената и МТП-а
(Берзе)
3. Инвестиоциона друштва
(Брокерско-дилерска друштва)
4. Централни регистар (
ХОВ
)
5. АД запослених
SPECIJALIZOVANE ORGANIZACIJE i PRIVREDNA DRUŠTVA
6. Народна банка
7. Комисија за
ХОВ
8. Друштво за управљање инвестиционим фондовима
9. Инвестициони фондови
10. Друштва за осигурање
11. Задружна друштва
(кооперативе – задруге)
12. Разлика задружног и привредног друштва
13. Друштва слободних професија
14. Јавна предузећа и учешће државе у друштвима капитала
15. Промена правне форме (облика) привредног друштва
POVEZIVANJE putem KAPITAL UČEŠĆA i/ili UGOVORA
16. Облици и циљеви повезивања привредних друштава путем капитал учешћа
17. Концерн
(grupa društava)
18. Холдинг
19. Прагови и облици капитал учешћа
20. Узајамна капитал учешћа
21. Заједничко деловање
22. Уговори о контроли и управљању
23. Функционисање повезаних друштава
OSTALE FORME POVEZIVANJA DRUŠTAVA UGOVOROM SA STATUSNIM ELEMENTIMA
24. Појам и врсте уговорних форми повезивања привредних друштава
STATUSNE PROMENE (strukturna povezivanja)
25. Појам и врсте статусних промена
26. Редован и поједностављен поступак статусне промене
27. Промена основног капитала и нераспоређена имовина и обавезе, упис у регистар и
правна дејства уписа у контексту статусне промене
28. Заштита права чланова друштва преносиоца и трећих лица
29. Привредне коморе

1. POSLOVNE BANKE
Osnivanje, nadzor, upravljanje, restrukturiranje i poslovanje poslovnih banaka regulisano je kod nas
posebnim Zakonom o bankama, s tim što se na banke (
posebno na organe banke, osnivače, odgovornost osnivača,
akcionarske tužbe, informisanje i ostalo
) primenjuju odredbe ZOPD.
Utvrđujući banku kao poseban tržišni subjekt, ovaj zakon polazi od sledećih osnovnih principa:
-
banka se
osniva kao AD
;
-
banka
samostalno obavlja delatnost radi ostvarivanja dobiti
, a na
načelima likvidnosti
,
rentabilnosti
i
sigurnosti
;
-
banka je
pravni subjekt
, kojim upravljaju osnivači,
odn.
vlasnici
, uz značajna kontrolna ovlašćenja
Narodne banke;
-
banka se osniva radi
obavljanja depozitnih
,
kreditnih
i
drugih bankarskih poslova;
-
banka
samostalno utvrđuje svoju unutrašnju organizaciju
, kao
i eksterno povezivanje
, u
funkciji ostvarivanja dobiti.
OSNIVANJE BANKE
Banku mogu osnovati
domaća
, kao
i strana
pravna
i
fizička lica
.
Za osnivanje banke potrebno je:
1)
zaključenje ugovora o osnivanju
;
2) obezbeđivanje
min novčanog kapitala
propisanog zakonom (koji se mora održavati u svakom
momentu u likvidnom obliku - sada je to
10 miliona evra
u dinarskoj protivvrednosti – princip
obaveznosti održavanja ovog minimalnog kapitala);
3)
donošenje statuta
;
4)
izbor organa
i
5)
izdavanje dozvole za rad (osnivanje) od strane NBS
u zakonom propisanom roku.
Banka se
osniva na osnivačkoj skupštini
, koja se ne sme održati pre prijema rešenja o dozvoli osnivanja,
a mora se održati najkasnije u roku od 30 dana od prijema rešenja o dozvoli osnivanja.
Na osnivačkoj skupštini banke dvotrećinskom većinom glasova svih osnivača:
-
donosi se
statut banke
,
-
biraju se
predsednik
i
članovi upravnog i izvršnog odbora
,
-
usvaja program aktivnosti za 3 godine
,
-
utvrđuje poslovna politika
i
-
donosi odluka o prvoj emisiji akcija
.
KAPITAL BANKE
-
Kapital banke može se povećavati po pravilima za povećanje iz ZOPD (novom emisijom akcija,
samofinansiranjem – pretvaranjem neraspoređene dobiti, ali, što je specifičnost, ne i rezervi, u
osnovni kapital, pod uslovom da banka ne posluje sa gubicima koje pokriva na teret svih sredstava;
i konverzijom potraživanja u akcije i statusnim promena)
-
Banka može smanjivati svoj osnovni kapital.
-
Banka može iz dobiti (
ovo je jedino ograničenje
) otkupljivati akcije svojih akcionara u sekundarnoj
prodaji, ako bi se njihovom prodajom trećim licima akcioanrima banke nanela znatna šteta, s tim što
je dužna da pribavi prethodnu saglasnost NBS, u protivnom, takav pravni posao je ništav.
-
Sopstvene akcije
stečene na ovoj način, banka je dužna da otuđi u roku od godinu dana od dana
sticanja, u protivnom, dužna je da ih poništi.
-
Davanje avansa ili kredita
(
jemstava ili garancije
) od strane banke radi sticanja njenih akcija
nije
dozvoljeno
.
-
Sticanje kapital učešća (ili prava glasa) u banci 5% ili više ima status tzv. kvalifikovanog učešća,
20% ili više – status znatnog učešća, a 50% ili više – status kontrolnog učešća. Nijedno lice ne može, bez
prethodne saglasnosti NBS, steći vlasništvo u banci, koje mu omogućuje od 5 do 20%, više od 20 do 30%,
više od 33 do 50% i više od 50% glasačkih prava. Sticanje učešća protivno ovim pravilima ima za posledicu
nalaganje otuđenja tako stečenog kapitala i nemogućnost ostvarivanja glasačkih prava.
PRAVNI STATUS
-
Banka ima
svojstvo pravnog lica
, koje stiče
upisom u registar
.
-
Prijava za upis u registar podnosi se u propisanom roku od prijema rešenja o izdavanju dozvole
zaosnivanje.
-
Uz prijavu se podnosi: ugovor o osnivanju, statut banke, dokaz da su osnivači uplatili novčana
sredstva na ime osnivačkog kapitala na privremeni račun u ovlašćenoj organizaciji,
odn.
dokaz da je
strano lice uplatilo devizna sredstva na poseban račun u Narodnoj banci, dokaz da osnivači banke
nenovčana sredstva utvrđena ugovorom o osnivanju prenose u osnivački kapital banke, rešenje
Narodne banke o izdavanju dozvole za rad i saglasnost Narodne banke na ugovor o osnivanju i
statut banke, druge isprave u skladu sa prolisima o upisu u registar.
-
U registar se
ne može upisati pravno lice pod nazivom banka ako nije osnovano kao banka
.
-
Banka
odgovara za svoje obaveze svojom imovinom
,
a osnivači i drugi vlasnici banke snose rizik njenog poslovanja do visine svog uloga u osnivački
kapital banke.
BANKARSKI POSLOVI
Banka se može baviti depozitnim, kreditnim i drugim bankarskim poslovima u zemlji, a naročito:
1) primanjem svih vrsta novčanih depozita (
depozitni posao
– isključivo banka);
2) davanjem i uzimanjem kredita (
kreditni posao
– isključivo banka);
3) deviznim, devizno-valutnim i menjačkim poslovima, ako zato dobije posebno ovlašćenje;
4) izdavanjem HoV i novčanih kartica (
emisioni posao
);
5) čuvanjem sredstava i HoV i upravljanjem njima (
depo posao
,
posao kastodi banke
);
6) kupovinom i prodajom HoV (
posao sa efektima
);
7) izdavanjem jemstava, garancija, avala i drugih oblika jemstva (
garancijski posao
);
8) poslovima platnog prometa, u skladu sa zakonom.
OSIGURANJE DEPOZITA
-
Posebnim zakonom uveden je institut obaveznog osiguranja depozita fizičkih lica i plaćanja premija
osiguranja od strane banke (
koji uređuje osiguranje, u zakonom osnovanoj Agenciji za osiguranje depozita,
depozita fizičkih lica do propisane vrednosti, izuzev preduzetnika, članova organa banke, fizičkih lica akcionara banke koji
imaju najmanje 5% akcija sa pravom glasa, zatim depozita članova porodica ovih lica, depozita koji glase na šifru ili na
donosioca, kao i depozita nastalih kao posledica pranja novca u smislu posebnog zakona)
.
-
Fond za osiguranje depozita obrazuje se u ovoj Agenciji, koja je dužna da novčana sredstva ovog
fonda drži na posebnom računu u NBS (premija osiguranja koje plaća banka za ovaj fond iznosi
0,3% novčanog dela minimalnog osnivačkog kapitala banke).
ORGANI BANKE
1)
skupština
(čine je akcionari sa akcijama sa pravom glasa, koje ostvaruju neposredno ili preko
svojih punomoćnika);
2)
upravni odbor
- NBS daje saglasnost na izbor članova upravnog odbora (ima najmanje 5
članova,uključujući i predsednika). Upravni odbor banke bira izvršni odbor (uz saglasnost NBS), koji
čine najmanje 2 člana, uključujući i predsednika;
3)
izvršni odbor
;

ZOB utvrđuje značajna ovlašćenja NBS u odnosu na banke:
1)
davanje dozvole za osnivanje
(rad);
2) saglasnost na osnivački akt
(i njegove izmene) i statut (i njegove izmene);
3)
saglasnost na statusne promene
;
4) saglasnost na izbor članova
i predsednika upravnog i izvršnog odbora;
5) saglasnost na sticanje vlasništva preko propisanog praga;
6)
saglasnost na otvaranje predstavništava
,
filijala
I
drugih organizacionih oblika
;
7) kontrola boniteta i zakonitosti poslovanja banke
;
8) dostavljanje i objavljivanje godišnjih finansijskih izveštaja sa izveštajem spoljnog revizora;
9)
imenovanje posebnog revizora za posebnu reviziju banke
.
Ako Narodna banka kontrolom utvrdi povrede propisa ili praksu koja ugrožava bonitet banke, ona može na
osnovu svoje diskrecione ocene stepena utvrđenih nepravilnosti, da naloži neku od sledećih mera:
1)
pisana opomena
,
2)
nalogodavno pismo
,
3)
mere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti
,
4)
uvođenje prinudne uprave
ili
5)
oduzimanje dozvole za rad
.
RESTRUKTURIRANJE BANKE
Radi sprečavanja prestanka banke putem stečaja, ZOB se kao mera reorganizacije banaka uvodi
restrukturiranje, koje se sprovodi primenom sledećih principa:
1) gubitke banke prvo snosi akcionari;
2) poverioce snosi gubitke posle akcionara i to ravnopravnim tretmanom poverilaca u istom stečajnom
redu;
3) akcionari i poverioci ne mogu da pretrpe veće gubitke u ovom postupku od gubitke koje bi pretrpeli
sprovođenjem stečaja;
4) osigurani depoziti su zaštićeni od visine osiguranog iznosa;
5) članovi organa upravljanja se razrešavaju.
POSEBNE VRSTE BANAKA
I
. Prvo, zavisno od vrste delatnosti, banke mogu biti:
1)
emisione
(novčane - koje vrše izdavanje novca i drugih sredstava plaćanja - redovno je to samo
Narodna banka),
2)
depozitne
(koje primaju na čuvanje novac, dragocenosti i hartije od vrednosti i mogu primati novac
na štednjui davati kredite građanima),
3)
založne
(koje daju kredite na bazi obezbeđivanja u određenim pokretnim stvarima i hartijama od
vrednosti),
4)
hipotekarne
(koje daju kredite na bazi obezbeđivanja hipotekom na nepokretnosti klijenta).
Druga podela po ovom kriterijumu je podela na:
1)
univerzalne banke
(koje obavljaju sve bankarske poslove, što je tip kontinentalne banke) i
2)
specijalizovane banke
(koje obavljaju pojedine vrste bankarskih poslova, što je tip anglosaksonske
banke).
II.
Drugo, s obzirom na područje obavljanja delatnosti, banke mogu biti:
1.
međunarodne
(osnovane međunarodnim ugovorima),
2.
nacionalne
(obavljaju delatnost u jednoj zemlji) i
3.
lokalne
(obavljaju delatnost u jednom mestu).
III.
Treće, postoje i specijalne vrste banaka
ili njihovih asocijacija za obavljanje određenih bankarskih
poslova. U ove banke spadaju:
1.
banke za kreditiranje izvoza i osiguranje izvoznih poslova
;
2.
bankarska grupa
(grupa koju čine najviše matično društvo, njegova zavisna društva i pridružena
društva zavisnog društva);
3.
bankarski konzorcijumi
(koje banke osnivaju na ugovornoj osnovi);
4.
bankarski holding
(najviše matično društvo u bankarskoj hrupi koje nije banka);
5.
investicione banke
;
6.
kastodi banke
(banke koje, uz dozvolu Komisije za HoV, po nalogu klijenata, obavljaju poslove sa
hartijama od vrednosti, kao i poslove otvaranja i vođenja vlasničkih računa, otvaranja i vođenja
zbirnih kastodi računa za imenovane i stvarne akcionare, pozajmljivanja hartija, ostvarivanja
imovinskih i statusnih prava za imaoce, izvršavanja obaveza po osnovu hartija, raspolaganja
hartijama po posebnom nalogu klijenta, ali ne i poslove brokersko-dilerskog društva) i dr.
IV.
Četvrto, sa aspekta ovlašćenja za obavljanje poslova sa inostranstvom, banke se dede na one sa
malim, srednjim i velikim ovlašćenjem.
2. REGULISANO TRŽIŠTE FINANSIJSKIH INSTRUMENATA i MTP-a
(BERZE)
-
Regulisano tržište HoV (berza) predstavlja specijalizovano tržište na kojem se u određeno vreme (tzv.
berzanski sastanci) okupljaju njeni članovi ili posrednici članova, radi zaključivanja odeđenih poslova.
-
Berza nije tržište po sebi, već
organizator tržišta kupoprodaje predmeta trgovine
primljenih u njenu
kotaciju.
-
Berze imaju
svojstvo pravnog lica
.
Srpski zakon koji uređuje tržište kapitala govori o:
-
Organizator tržišta
je lice koje upravlja,
odn.
obavlja delatnost u vezi sa funkcionisanjem regulisanog
tržišta, to može biti i samo regulisano tržište. To je pravno lice osnovano kao AD uz dozvolu Komisije za
HoV.
-
Regulisano tržište
je multilateralni sporazum koji organizuje,
odn.
kojim upravlja organizator tržišta, a
koji omogućava i olakšava spajanje interesa trećih lica za kupovinu i prodaju finansijskih instrumenata u
skladu sa njegovim obavezujućim pravilima i na način koji dovodi do zaključenja ugovora, ima dozvolu i
redovno posluje u skladu sa ovim zakonom;
-
Multilateralna trgovačka platforma (MTP)
je multilateralni sistem koji organizuje,
odn.
kojim upravlja
organizator tržišta i koji omogućava i olakšava spajanje interesa trećih lica za kupovinu i prodaju
finansijskih instrumenata, u skladu sa njegovim pravilima;
-
OTC tržište
(over the counter tržište – transakcije bez korišćenja usluga organizovane berze) je
sekundarno tržište za trgovanje finansijskim instrumentima koje ne mora da ima organizatora tržišta i
čiji sistem trgovanja, podrazumeva pregovaranje između prodavca i kupca finansijskih instrumenata u
cilju zaključenja ugovora.
Konačno, prema srpskom zakonu, berza je dužna da organizuje listing HoV, kao i najmanje još jedan
segment regulisanog tržišta za trgovanje vlasničkim HoV.
VRSTE
Berze mogu biti:
1)
robne
(najčešće specijalizovane za jednu vrstu robe ali postoje i mešovite),
2)
efektne
(na kojima se trguje hartijama od vrednosti, mogu biti specijalizovane i mešovite)
i
3)
mešovite
(robne i efektne, ali su ređa pojava).
SISTEMI OSNIVANJA
U uporednom berzanskom pravu ranije su u osnovi postojala 3 sistema osnivanja berzi:
1)
sistem državne odluke
;
2)
normativni sistem
– slobodno osnivanje ispunjenjem zakonskih uslova i
3)
sistem dozvole nadležnog državnog organa
– koji uz procenu ispunjenosti zakonskih uslova ima
diskreciono ovlašćenje da procenjuje i celishodnost osnivanja. Ovaj sistem prihvata i srpsko pravo.
OSNIVAČI

izveštaje o poslovanju, godišnji finansijski izveštaj i druge podatke i informacije koje Komisija za HoV
zatraži.
ČLANOVI REGULISANOG TRŽIŠTA
Poslove trgovanja finansijskim instrumentima koji su uključeni u trgovanje na regulisanom tržištu obavljaju:
1)
investiciona društva
koja su članovi tog tržišta, kao i
2)
Republika
i
3)
Narodna banka
.
Organizator tržišta ne sme povrediti princip ravnopravnosti svojih članova, a oni su dužni da se pridržavaju akata
organizatora tržišta i da svoje poslove na njemu obavljaju savesno i profesionalno, ne zloupotrebljavajući informacije
koje nisu dostupne svim učesnicima. O preduzetim merama prema svojim članovima organizator tržišta izveštava
Komisiju za HoV.
Članovi organizatora tržišta su:
1)
investiciona društva
(brokersko-dilerska društva i dr.) i
2)
ovlašćene banke
, koji obavljaju poslove trgovine na regulisanom tržištu.
POSLOVI REGULISANOG TRŽIŠTA, odn. MTP
1)
povezivanje ili olakšavanje povezivanja različitih interesa
trećih lica za kupovinom i prodajom
finansijskih instrumenata na tržištu;
2)
čuvanje i obelodanjivanje informacija o tražnji, ponudi, kotaciji i tržišnim cenama
finansijskih
instrumenata, kao i drugih informacija značajnih za trgovanje finansijskim instrumentima;
3)
uspostavljanje i sprovođenje uslova članstva za investiciono društvo
,
uslova za uključenje
finansijskih instrumenata
u trgovanje na regulisano tržište
, isključenje iz trgovanja i privremenu
obustavu trgovanja
istim,
tržišnog nadzora
nad trgovanjem,
uspostavljanje i sprovođenje
procedura za pokretanje disciplinskih postupaka
protiv investicionih društava i ovlašćenih fizičkih
lica u investicionom društvu koji se ponašaju suprotno odredbama opšteg akta regulisanog tržišta, kao
i
procedura za rešavanje sporova
između investicionih društava koja su članovi na regulisanom
tržištu;
4) obavljanje drugih poslova u vezi sa regulisanim tržištem u skladu sa Zakonom o tržištu kapitala i
aktima Komisije.
ZABRANJENI POSLOVI
-
Regulisano tržište i organizator tržišta ne mogu da trguju finansijskim instrumentima.
-
Dozvoljeno je samo ulaganje u finansijske instrumente koje izdaju Republika, NBS, jedinice lokalne
samouprave ili odgovarajuće strane institucije.
-
Regulisano tržište, organizator tržišta, niti bilo ko od njihovih članova uprave, direktor ili zaposleni
ne smeju davati savete o kupovini i prodaji finansijskih instrumenata ili o izboru investicionog
društva.
UKLJUČENJE na REGULISANO TRŽIŠTE, odn. MTP
Da bi se akcije uključile na listing organizovanog tržišta potrebno je:
1) odobrenje prospekta,
2) zahtev za uključivanje,
3) očekivana tržišna kapitalizacija akcija od minimum million eura, a najmanje 25% akcija
distribuiranih javnosti, a
4) izdavalac mora imati I objavljene I usvojene godišnje finansijske izveštaje za 3 poslovne
godine unazad.
ISKLJUČENJE sa REGULISANOG TRŽIŠTA, odn. MTP
Regulisano tržište isključuje finansijske instrumente iz trgovanja i uključuje na MTP:
1) ukoliko se trgovanje tim finansijskim instrumentom nije obavljalo duže od 180 dana,
2) ako javno društvo više ne ispunjava uslove za uključenje u trgovanje na regulisanom tržištu ili
3) iz razloga nepoštovanja obaveza propisanih Zakonom o tržištu kapitala.
Regulisano tržište,
odn.
MTP isključuje finansijske instrumente iz trgovanja:
1) ukoliko je nad javnim društvom otvoren postupak stečaja ili likvidacije ili
2) na zahtev javnog društva kome je prestalo svojstvo javnog društva, a ukoliko su nesaglasni
akcionari isplaćeni.
3. INVESTICIONA DRUŠTVA (BROKERSKO–DILERSKA DRUŠTVA)
-
Investiciono društvo je brokersko-dilersko društvo koje je
kao pravno lice
organizovano
u formi AD
radi obavljanja delatnosti na regulisanom tržištu,
odn.
MTP tržištu finansijskih instrumenata, u skladu
sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.
-
Na ova društva primenjuje se ZOPD, ako posebnim zakonom kojim se uređuju tržišta kapitala nije
dručije propisano.
-
Poslove investicionog društva mogu obavljati i kreditne institucije koje ispune za to propisane
uslove, uz dobijanje dozvole Komisije za HoV.
OSNIVANJE i OSNIVAČI
Investiciono društvo osnivaju pravna i fizička lica po sistemu dozvole – dozvolu za rad (osnivanje) daje
Komisija za HoV. Ovo važi i za poslove brokera, investicionog savetnika i portfolio menadžera (upravljanja
hartijamaod vrednosti), koje mogu da obavljaju samo fizička lica koja imaju dozvolu za njihovo obavljanje,
koju daje Komisija za HoV.
Investiciona društva za svoje osnivanje moraju da obezbede
minimalan novčani osnovni kapital
propisan zakonom, čija je visina u principu diktirana vrstom delatnosti:
-
najniži
je za brokerske poslove, poslove upravljanja portfoliom, usluge u vezi sa ponudom i
prodajom finansijskih instrumenata bez obaveze otkupa i poslove investicionog savetnika –
50.000
evra
u dinarskoj protivvrednosti;
-
srednji
za poslove dilera – trgovanje za sopstveni račun finansijskim instrumentima
200.000 evra
u
dinarskoj protiivvrednosti;
-
najviši
za poslove pokrovitelja – preuzimaoca finansijskih instrumenata uz obavezu otkupa i usluge
upravljanja multilateralnim trgovačkim platfrr- mama -
730.000 evra
u dinarskoj protivvrednosti),
Investiona društva moraja da obezbede
i propisane uslove kadrovske i organizacione osposobljenosti
i tehničke opremljenosti
.
DELATNOST
Investiciono društvo uz dozvolu Komisije za HoV može obavljati poslove:
1) posredovanja u kupovini i prodaji finansijskih instrumenata i komisione ili zastupničke kupovine i
prodaje tih instrumenata (
brokerski poslovi
);
2) poslove kupovine i prodaje finansijskih instrumenata u svoje ime i za svoj račun, radi ostvarivanja
razlike u ceni (
dilerski poslovi
);
3) poslove stalne kupovine i prodaje HoV i drugih finansijskih instrumenata u svoje ime i za svoj račun
po ceni koju samo odredi (
poslovi market-mejkera
);
4) poslove upravljanja pojedinačnim portfolijima na osnovu odobrenja iz posebnog ugovora sa
klijentom, a portfoliji se odnose na jedan ili više finansijskih instrumenata (
poslovi port- folio
menadžera
);
5) poslove usluga u vezi sa ponudom i prodajom finansijskih instrumenata bez obaveze otkupa
neprodatih (
agent emisije
);
6) poslove organizovanja distribucije i preuzimanja (otkupa) celih, ili dela (neprodatih), emisija
finansijskih instrumenata od izdavaoca radi dalje prodaje (
poslovi pokrovitenja - preuzimaoca
emisijeu
,
7) poslove pružanja savetodavnihusluga u vezi sa poslovanjem finansijskim instrumentima (
poslovi
investicionog savetnika
) i druge poslove.

Članstvo u Fondu za zaštitu investitora obavezno je za sledeća društva sa sedištem u Republici kada
obavljaju delatnosti investicionih usluga utvrđenih zakonom koji uređuje tržište kapitala:
1) investiciono društvo koje je ovlašćeno da drži novčana sredstva klijenata,
2) kreditna institucija koja obavlja dodatne investicione usluge čuvanja i upravljanja finansijskim
instrumentima i
3) društvo za upravljanje koje obavlja delatnost upravljanja portfolijima klijenata koji nisu investicioni
fondovi,
odn.
koje obavlja delatnost investicionog savetovanja i delatnost dodatnih investicionih
usluga čuvanja i upravljanja finansijskim instrumentima za račun klijenata.
Potraživanja klijenata su
osigurana do vrednosti od 20.000 eura
.
- Klijenti Fonda za zaštitu investitora
ne
mogu biti investiciono društvo, kreditna institucija, osiguravajuće
društvo, investicioni, penzioni fond, država, jedinica lokalne samouprave…
4. CENTRALNI REGISTAR (HARTIJA od VREDNOSTI)
Centralni registar (HoV) je
AD (nejavno, zatvorena)
koje se osniva za obavljanje:
1) poslova depoa izdatih finansijskih instrumenata do njihove dematerijalizacije,
2) poslova vođenja registra računa imalaca finansijskih instrumenata i prava trećih lica na tim
instrumentima, kao i
3) za vršenje poslova kliringa (saldiranje) prometa finansijskih instrumenata na regulisanim tržištima,
odn.
MTP tržištima.
OSNIVAČI i KAPITAL
-
Osnivači ovakvog registra mogu biti
države
(po našem zakonu, ona mora biti većinski akcionar) i
druga pravna i fizička lica,
u skladu sa zakonom koji uređuje tržište kapitala.
-
Minimalni novčani kapital za osnivanje ovog registra propisan je u nas zakonom i iznosi
750.000. evra
u dinarskoj protivvrednosti.
-
Centralni registar se osniva u skladu sa pravilima koja važe za osnivanje AD, s tim što je osnovan
samim zakonom, ali se ipak
upisuje u registar
(od tada i stiče subjektivitet), s obzirom na to da se na
njega primenjuju i ZOTK i ZOPD.
-
Na sticanje kvalifikovanog kapital učešća u Centralnom registru shodno se primenjuju pravila ZOTK, a
koja se odnose na regulisano tržište,
odn.
organizatora tržišta finansijskih instrumenata, osim kada to
učešće stiče Republika.
-
Akcije
Centralnog registra su obične sa pravom glasa.
ORGANI
Centralni registar ima:
1)
skupštinu društva
;
2)
upravni odbor
(koji imenuje i razrešava skušitina i koji ima predsednika i 4 člana) i
3)
direktora
(koji ne može biti predsednik upravnog odbora).
Mandat direktora i članova upravnog odbora traje 4 godine s mogućnošću ponovnog izbora.
Saglasnost (prethodnu) na imenovanje direktora i članova upravnog odbora Centralnog registra daje Komisija za HoV.
OPŠTI AKTI
Opšti akti Centralnog registra su:
1)
statut
2)
pravila poslovanja
3)
pravilnik o tarifi
i drugi opšti akti.
ČLANOVI
Članovi Centralnog registra HoV mogu biti: država, NBS, investiciona društva, kreditne institucije,
organizatori tržišta, regulisano tržište, društva za upravljanje fondovima, inostrana pravna lica koja
obavljaju poslove kliringa i saldiranja,
odn.
registracije finansijskih instrumenata, ili druga lica koja
ispunjavaju uslove članstva utvrđene aktima Centralnog registra.
Članstvo u Centralnom registru prestaje:
1) oduzimanjem dozvole za rad članu;
2) prestankom postojanja uslova za članstvo;
3) neizvršavanjem obaveza člana u značajnoj meri ili
4) nepoštovanjem opštih akata Centralnog registra, kao i u drugim slučajevima utvrđenim aktom
Centralnog registra.
DELATNOST
Centralni registar obavlja sledeće poslove:
1) vodi registar finansijskih instrumenata;
2) vodi evidencije finansijskih instrumenata na računima izdavaoca;
3) vodi i evidentira račune članova i njihovih klijenata;
4) upisuje prava trećih lica na finansijskim instrumentima;
5) čuva elektronske evidencije o finansijskim instrumentima i materijalizovane HoV;
6) vodi novčane račune članova Centralnog registra, uključujući i poslove u vezi sa plaćanjem i
drugim prinosima na finansijske instrumente;
7) uknjižava vlasništvo nad materijalizovanim hartijama od vrednosti u dematerijalizovanoj formi;
8) kliring i saldiranje na osnovu zaključenih transakcija sa finansijskim instrumentima i utvrđivanje
stanja obaveza i potraživanja članova Centralnog registra i njihovih klijenata posle izmirenja
međusobnih obaveza i potraživanja;
9) prenos finansijskih instrumenata na račune članova;
10) utvrđivanje i dodela jednoobraznog identifikacionog broja finansijskih instrumenata;
11) vodi šifarnik vrsta finansijskih instrumenata;
12) vodi poslove u vezi sa korporativnim radnjama izdavalaca finansijskih instrumenata;
13) vodi poslove deponovanja akcija u vezi sa preuzimanjem AD;
14) obračunava porez na prenos finansijskih instrumenata;
15) učestvuje u međunarodnim organizacijama koje se bave poslovima registracije, kliringa i saldiranja,
kao i saradnje sa tim organizacijama;
Centralni registar
ne
može poveriti obavljanje svojih poslova
drugom licu
bez prethodne saglasnosti
Komisije za HoV
.
Rešenja Centralnog registra su konačni upravni akti i protiv njih se može pokrenuti upravni spor.
RAČUNI ČLANOVA I DRUGI RAČUNI
-
U izvršavanju svojih poslova, Centralni regastar vodi neke račune članova sa sledećim
podračunima finansijskih instrumenata: 1) depo račun; 2) emisioni račun; 3) vlasnički račun; 4)
računi upravljanja; 5) zbirni,
odn.
kastodi računi.
-
U Centralnom registru otvaraju se i vode sledeći računi: 1) članova Centralnog registra; 2)
garantnog fonda. Novčane račune Centralnog registra otvara i vodi NBS.
-
Finansijski instrumenti i novčana sredstva članova Centralnog registra na računima koje vodi ovaj
registar ne ulaze u njegovu imovinu, a time nisu ni likvidaciona ili stečajna masa Centralnog registra
i ne mogu biti predmet prinudne naplate njegovih poverilacau slučaju stečaja ili likvidacije.
ZAKONITI IMAOCI FINANSIJSKIH INSTRUMENATA
Zakoniti imalac finansijskih instrumenata koji se obavezno evidentira u Centralnom registru jeste
lice u čije
je ime otvoren račun
tih finansijskih instrumenata i to
od momenta upisa na njegov račun
.
Prenos prava iz finansijskih instrumenata vrši se
na osnovu naloga za prenos
koji daje član Centralnog
registra, kao
i na osnovu pravnog posla
.
Ovaj prenos može se vršiti
i na osnovu odredaba zakona
i
pravnosnažne sudske odluke
.
PRAVO PRISTUPA PODACIMA
Centralni registar je dužan da informacioni sistem i podatke kojima raspolaže zaštiti od neovlašćenog
korišćenja, izmene i gubitaka, kao i da najmanje 5 godina čuva na sigurnom mestu originalnu
dokumentaciju na osnovu koje su izvršeni upisi. Podaci koje vodi Centralni registar o računima zakonitih
imalaca su tajni podaci i saopštavaju se samo pod uslovima i na način propisan ZOTK, po nalogu suda, na
zahtev Komisije za HOV ili drugog nadležnog organa. Centralni registar je dužan da svom članu omogući
uvid u deo baze podataka koji se odnose na tog člana i njegove klijente
Pravo pristupa podacima iz informacionog sistema Centralnog registra imaju:
1) zakoniti imalac finansijskih instrumenata,
2) član Centralnog registra koji vodi račune za hog zakonitog imaoca, kao i

U Engleskoj je postala uobičajena praksa velikih kompanija da izdaju
tzv.
akcije zaposlenih (za zaposlene u
društvu i povezanim društvima, kao i penzionere, i njihovu najbližu rodbinu), sa određenim ograničenim
pravima na planu upravljanja (po pravilu, daju pravo glasa ali ne direktno, već preko poverenika –
trustee(
trastiii
)), sa pravom preče kupovine, ali samo u slučaju da je reč o emisijama akcija koje se uplaćuju
u gotovom novcu, sa posebnim poreskim koncesijama i sa pravom kompanije ili poverenika da ih otkupi u
slučaju prodaje ili u slučaju prestanka radnog odnosa u društvu.
AKCIJE sa POPUSTOM
Najrašireniji oblik prodaje akcija zaposlenima (ili i građanima) jeste prodaja akcija sa raznim modelima
popusta i sa značajnim zakonskim restrikcijama prava po osnovu tih akcija, posebno raznim ograničenjima
u raspolaganju. Sva ova ograničenja raspolaganja imaju cilj da nagrade vernost akcionara i da onemoguće
brzu nezainteresovanost akcionara za stečene akcije i njihovo otuđenje, što je i forma zaštite tih AD.
KOMBINACIJA AKCIJA SA POPUSTOM I BESPLATNIH AKCIJA
Najčešći slučaj privatizacije uz sticanje akcija od strane zaposlenih vrši se kombinacijom modela besplatnih
akcija i modela akcija sa popustom.
ESOP (
IESOUPI
) – EMPLOYEES STOCK OWNERSHIP PLANS (
emplojiiz stok ounrsšip plens
)
ESOP je indirektni oblik svojine zaposlenih, gde korporacija izdvaja akcije ili sredstva, ili ih pribavlja putem
kredita i prenosi na specijalni fond, koji ima individualne račune zaposlenih za sticanje akcija te korporacije
iz ovih sredstava. Zaposleni stiču vlasništvo nad akcijama tek nakon konačne otplate.
ESOP se obično javlja kao posredan - kreditiran, čiji kapital potiče od kredita banaka, pri čemu se
kompanija javlja kao jemac,
odn.
kao neposredan - nekreditiran, čiji se kapital zasniva na prilogu korporacije
u novcu ili u akcijama.
Učešće zaposlenih u upravljanju zavisi od samog aranžmana – mogu se izdavati i
upravljačke
i
neupravljačke akcije
. Ako su izdate upravljačke akcije, obično njima upravlja ESOP, dok nisu otplaćene i
dok kao neotplaćene nisu distribuirane na ovlašćenike – zaposlene. Kad se akcije otplate zaposleni mogu
njima upravljati ako su upravljačke, ali je češća praksa da oni ovlašćuju ESOP kao staratelja da glasa na
skupštini kao punomoćnik.
ESOP uživa brojne poreske olakšice:
1) prilog koji korporacija ustupa fondu ne oporezuje se kao porez na poklon;
2) banke koje daju kredite fondu oslobođene su poreza na kamatu od 50%;
3) zaposleni ne plaćaju porez na akcije dok se nalaze u fondu, već po njihovoj raspodeli na račune
zaposlenih, ali uz brojne olakšice;
4) dividenda koja se isplaćuje zaposlenim akcionarima u gotovom oporezuje se po smanjenoj stopi.
Sve ove olakšice važe
ako je fond (ESOP) vlasnik kapitala kompanije najmanje 30%
.
MENADŽERI kao AKCIONARI
U savremenim uslovima dolazi sve više do jačanja akcionarstva menadžera AD, putem raznih modusa:
1. isplata dela naknade za upravljanje u akcijama;
2. sticanje akcija kompanija koje se privatizuju pod povlašćenim uslovima;
3. kupovina akcija kompanije uz višegodišnju otplatu iz njenog profita ili iz kredita i slično.
EMISIJA i KUPOVINA AKCIJA na BERZI REZERVISANIH za ZAPOSLENE
U Francuskoj postoji mogućnost da profitabilna AD, koja su isplaćivala dividende određeni broj godina,
emituju akcije namenjene zaposlenima po nešto nižoj ceni od tržišne ili čak i deo besplatnih akcija.
Zaposleni mogu kupovati ove akcije direktno ili preko zajedničkog fonda za plasmane za to društvo. Ove
akcije su obavezno na ime i neprenosive su određeno vreme od dana sticanja (upisa).
Na ovaj način mogu nastati i posebne forme AD – AD sa učešćem zaposlenih.
Kooperativa zaposlenih imenuje zastupnike za skupštinu AD, u broju određenom statutom kooperative.
Kooperativa ima svoj statut, svoj upravni odbor i svoju skupštinu. Kooperativa zaposlenih po pravilu radi na
principu „jedan čovek, jedan glas". Ipak, statut kooperative može dati i više glasova učesnicima. Kvorum
skupštine kooperative za prvi saziv je dve trećine, a statut kooperative slobodno određuje kvorum za drugi
saziv. U nedostatku rešenja u statutu, zakon propisuje polovinu članova. U skupštini AD broj glasova
predstavnika kooperative prema broju glasova akcija kapitala u principu je srazmeran strukturi kapitala.
Što se tiče našeg prava, koje se u ovom pogledu nalazi na samim počecima, za sada nema posebnih
rešenja o učešću zaposlenih u svojstvu akcionara u skupštini AD i organima društva u ovom svojstvu. Za
sada, s obzirom na zakonski koncept velike disperzije vlasništva zaposlenima, penzionerima i drugim licima
koja stiču besplatne akcije i akcije sa popustom, poslovna praksa, usled nepostojanja posebnih zakonskih
instrukcija, pribegava rešenju na osnovu statuta, i to tako što disperzovanim akcionarima daje pravo da
ovlaste direktno nekog od akcionara ili treće lice (pravno, fizičko) da ostvaruju pravo glasa u skupštini
srazmerno strukturi kapitala, dok preko skupštine društva, ostvaruju zastupljenost u upravnom i nadzornom
odboru. Čini se da iskustva posrednog upravljanja - preko osnovanih kooperativa ili u slučaju konvertovanih
vaučera zaposlenih i građana iz privatizacije za akcije investicionih fondova, preko fondova, zaslužuju našu
veću pažnju i na planu zakonodavstva i na planu poslovne prakse, koja ne mora uvek slediti zakon, već mu
može i prethoditi.
6. NARODNA BANKA
-
Narodna banka Srbije je centralna banka Republike Srbije, samostalna je i nezavisna u obavljanju
svojih funkcija, podleže nadzoru Narodne skupštine i njoj je odgovorna za svoj rad.
-
Osnovni cilj NBS jeste postizanje i održavanje stabilnosti cena.
-
Narodna banka ima
svojstvo pravnog lica
, ali se
ne upisuje se u registar
.
-
Sedište je u Beogradu, a može osnivati filijale, koje nemaju svojstvo pravnog lica.
-
Ustavom RS i Zakonom o Narodnoj banci Srbije (ZNB) ova banka je
postavljena kao centralna
banka
, poput odgovarajućih banaka u drugim razvijenim tržišnim zemljama.
-
Kao centralna banka, NBS predstavlja
jedinu emisionu ustanovu monetarnog sistema Srbije
, koja
je
odgovorna:
1)
za monetarnu politiku
,
2)
za stabilnost valute i
3)
finansijsku disciplinu
, kao i za obavljanje drugih poslova određenih zakonom.
-
Za obaveze NBS jemči Republika Srbija.
-
ZNB Srbije propisan je
minimalni osnovni kapital
koji se
formira iz viška prihoda nad rashodima
(10 milijardi dinara).
-
Pored osnovnog kapitala, NBS ima i
rezerve
koje se takođe formiraju iz viška prihoda nad rashodima i
iznos im je ograničen zakonom, te preostali višak prihoda pripada budžetu RS.
-
Organi NBS su:
1.
izvršni odbor,
2.
guverner NBS i
3.
Savet guvernera NBS
.
1.
IZVRŠNI ODBOR
čine:
1. guverner,
2. direktor Uprave za nadzor i
3. viceguverneri NBS.
Izvršni odbor utvrđuje
monetarnu i deviznu politiku
, kao i aktivnosti radi očuvanja i jačanja stabilnosti
finansijskog sistema, a posebno utvrđuje:
1) program monetarne politike NBS;
2) način utvrđivanja kamatnih stopa NBS i način obračuna, naplate i plaćanja kamate na plasmane i
druga potraživanja NBS, kao i na sredstva na koja Narodna banka Srbije plaća kamatu;
3) uslove i način izdavanja hartija od vrednosti NBS;
4) uslove pod kojima i način na koji Narodna banka Srbije sprovodi operacije na otvorenom tržištu i
obavlja diskontne poslove;
5) politiku odobravanja kratkoročnih kredita;
6) politiku kursa dinara;

drugih kamatnih stopa i kupovinu i prodaju HoV na finansijskom tržištu,
odn.
učešće u operacijama
na otvorenom tržištu);
3) vršenje poslova za Republiku: odobravanje kredita radi prevazilaženja budžetskih neusklađenosti
prihoda i rashoda, komisiono i zastupničko emitovanje kratkoročnih i dugoročnih HoV, primanje u
depozit sredstava po viđenju za potrebe Republike, uzimanje i otplaćivanje zajmova Republike,
obavljanje platnog prometa sa inostranstvom za potrebe Republike i njenih organa i organizacija;
4) regulisanje likvidnosti banaka i drugih finansijskih organizacija;
5) utvrđivanje politike kursa dinara;
6) regulisanje likvidnosti u plaćanjima sa inostranstvom;
7) davanje ovlašćenja nosiocima platnog prometa za obavljanje poslova platnog prometa i kontrola
obavljanja tog prometa;
8) izdavanje novčanica i kovanog novca.
NBS ima značajna ovlašćenja i
U OBLASTI KONTROLNIH FUNKCIJA
:
1) kontrola boniteta i zakonitosti poslovanja banaka (sa ovlašćenjem preduzimanja mera određenih
zakonom);
2) izdavanje i oduzimanje dozvola za rad banaka, osiguravajućih drunggava i društava za upravljanje
dobrovoljnim penzijskim fondovima;
3) izdavanje i oduzimanje ovdašćenja za obavljanje poslova platnog prometa i kreditnih poslova sa
inostranstvom;
4) privremeno ograničavanje poslovanja banaka i osiguravajuća društava;
5) davanje saglasnosti za izbor članova upravnog i izvršnog odbora banke, kao i organa
osigauravajućih društava i društava za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima;
6) propisivanje minimalnih uslova kreditne sposobnost;
7) propisivanje minimuma likvidnosti;
8) propisivanje minimuma sadržine revizije i izveštaja o reviziji poslovanja banaka i osiguravajućih
društava;
9) donošenje rešenja o ispunjenosti uslova za otvaranje postupka stečaja i likvidacije banaka i
osiguravajućih društava i obavljanje drugih poslova utvrđenih posebnim zakonima (poslovi kastodi
banke za Republiku i teritorijalne jedinice i dr).
7. KOMISIJA za HARTIJE od VREDNOSTI
-
Komisija za HoV
je
specijalizovana
nezavisna i samostalna organizacija Republike Srbije
osnovana zakonom i sa svojstvom pravnog lica
.
-
Komisiju za HoV bira i razrešava
Narodna skupština na 5 godina
, sa mogućnošću ponovnog
biranja.
-
Ima
5 članova
, uključujući i predsednika.
-
Predsednik i članovi Komisije za HoV stalno su zaposleni u Komisiji.
-
Članovi Komisije za HoV, kao i zaposleni u Komisiji, imaju
tzv.
kvalifikovani imunitet u obavljanju
poslova iz svoje nadležnosti i
odgovorni su samo u slučaju zle namere ili namerne zloupotrebe
položaja
.
-
Komisija odlučuje većinom članova, a u slučaju jednake podele glasova odlučuje glas predsednika.
-
Predsednik, članovi i zaposleni u Komisiji za HoV
ne mogu se baviti poslovima trgovanja
finansijskim instrumentima
niti davanjem saveta o ulaganjima u finansijske instrumente
.
-
Nadzor
nad radom Komisije vrše
Vlada
i
Narodna skupština
.
-
Narodna skupština odobrava statut Komisije, finansijske izveštaje, izveštaje o poslovanju i izveštaje
ovlašćenog revizora.
-
Komisija za HoV ima
statut
kojim uređuje svoju organizaciju.
-
Radi sprovođenja i izvršavanja poslova utvrđenih zakonom, Komisija donosi
pravilnike
(pravilnik o
tarifi),
uputstva
,
stručna uputstva
i
naredbe
.
-
U rešavanju u upravnim stvarima Komisija za HoV shodno primenjuje odredbe zakona kojim se
uređuje upravni postupak.
Rešenja
Komisije su
konačna
i protiv njih se može voditi upravni spor.
-
Komisija može davati i mišljenja i druge oblike javnih saopštenja kada je to potrebno radi sprovođenja
zakona.
INFORMACIONI SISTEM
Komisija je dužna da, koristeći elektronska sredstva, uspostavi informacioni sistem koji omogućava
komunikaciju sa:
-
organizatorom tržišta,
-
regulisanim tržištem,
-
Centralnim registrom,
-
investicionim društvima,
-
društvima za upravljanje i
-
investicionim fondovima, kao i drugim učesnicima na tržištu kapitala.
DELOKRUG:
1) donošenje akta za sprovođenje zakona;
2) odobravanje objavljivanja prospekta za javnu ponudu i uključenje finansijskih instrumenata u
trgovanje;
3) odobravanje ponude i uključenje finansijskih instrumenata koji su izuzeti od obaveze objavljivanja
prospekta u trgovanju, kada je odobrenje Komisije neophodno;
4) odobravanje statusa kvalifikovanih investitora fizičkim i pravnim licima;
5) davanje dozvola za obavljanje delatnosti investicionim društvima, dozvole za rad organizatoru
tržišta, odbijanje zahteva za izdavanje dozvola, privremeno ili trajno oduzimanje dozvola;
6) davanje dozvole organizatoru Fonda za zaštitu investitora i saglasnost na opšta akta Fonda i
izmene tih akata;
7) odobravanje izmene opštih akata, sticanje kvalifikovanog kapital učešća, davanje prethodne
saglasnosti na imenovanje članova uprave organizatora tržišta, investicionih društava i Centralnog
registra;
8) organizovanje nastave i polaganje ispita i izdavanje dozvola za obavljanje poslova brokera, portfolio
menadžera i investicionog savetnika;
9) regulisanje, vršenje nadzora i praćenje: poslova izdavaoca i javnih društava; izvršavanja obaveza
izveštavanja javnih društava i učesnika na regulisanom tržištu,
odn.
MTP; poslovanja lica kojima daje
propisane dozvole, uključujući i lica koja poseduju kvalifikovano kapital učešće, članove uprave i
druge zaposlene kod tih lica; poslovanja Centralnog registra, lica sa kvalifikovanim učešćem,
članova uprave i zaposlenih u Centralnom registru; sekundarnog trgovanja finansijskim
instrumentima, na regulisanom tržištu, MTP-u ili van tih tržišta; poslovanja Fonda za zaštitu
investitora, organizatora Fonda i njegovih članova;
10) prati usklađenost sa zakonom i povredu odredaba zakona i svojih akata od strane organizatora
tržišta, investicionih društava i Centralnog registra;
11) organizuje, kontroliše i preduzima sprovođenje mera i sankcija kojima se obezbeđuje zakonito,
pravično, uređeno i efikasno funkcionisanje regutšsanog tržišta,
odn.
MTP-a, au cilju sprečavanja
poremećaja natržištu i zaštite investitora;
12) vodi registre;
13) obavlja druge dužnosti u okviru svojih opštih i posebnih ovlašćenja u skladu sa zakonom koji
uređuje tržište kapitala;
14) sarađuje i zaključuje sporazume sa međunarodnim orgnaizacijama, stranim regulatornim organima i
drugim domaćim,
odn.
stranim organima i organizacijama radi pružanja pravne pomoći, razmene
informacija i u drugim slučajevima kad za tim postoji potreba;
15) sastavlja izveštaje i daje infromacije o regulisanom tržištu,
odn.
MTP-u;
16) unapređuje obrazovanje investitora;
17) izdaje dozvole i donosi „podzakonska akta" u vezi s izdavanjem dozvola, regulisanjem i nadzorom
agencija koje se bave procenom kreditnog rizika;
18) vrši nadzor, preduzima i kontroliše sprovođenje mera i sankcija u vezi sa primenom zakona kojim se
uređuje preuzimanje AD, zakona kojim se uređuje poslovanje investicionih fondova i zakona kojim
se reguliše sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma i obavlja i druge poslove utvrđene
zakonom kojim se uređuje tržište kapitala i drugim zakonom.
Poslove iz tač. 1 do 13, 17 i 18 Komisija za HoV obavlja kao poverene poslove.
Komisija za HoV po samom zakonu može pokrenuti i voditi pred sudom postupak protiv bilo kog lica radi
zaštite interesa investitora u finansijske instrumente i drugih lica za koja utvrdi da im je povređeno
određeno pravo ili na pravu zasnovan interes, a u vezi sa poslovima sa finansijskim instrumentima.

NADZOR
Nadzornu funkciju i pri osnivanju i tokom poslovanja društva za upravljanje vrši
Komisija za HoV
(dozvola
za rad, saglasnost na opšte akte, saglasnost na izbor direktora i članova upravnog odbora, izveštavanje:
dostava godišnjih i polugodišnjih fin. izveštaja i izveštaja revizora, kao i kvartalnih izveštaja za svaki
investicioni fond, propisivanje bližih uslova i načina ulaganja imovine investicionog fonda).
9. INVESTICIONI FONDOVI
-
Osnivanje investicionih fondova regulisano je posebnim Zakonom o investicionim fondovima.
-
Investicioni fond je institucija kolektivnog investiranja u okviru koje se prikupljaju i ulažu novčana
sredstva u različite vrste imovine sa ciljem ostvarenja prihoda i smanjenja rizika ulaganja.
-
Za osnivanje investicionog fonda potrebna je dozvola za organizovanje, nacrt prospekta i skraćenog
prospekta investicionog fonda, nacrt osnivačkog akta zatvorenog fonda, nacrt ugovora sa kastodi
bankom, nacrt ugovora o upravljanju zatvorenim fondom…
-
Dozvola za investicioni fond ne može se izdati bez pozitivno rešenog zahteva za izdavanje dozvole za
rad društva za upravljanje.
-
Investicioni fond se može osnovati na određeno ili neodređeno vreme.
RAZLIKA STATUSA u odnosu na AKCIONARSKO DRUŠTVO
1) Dok akcionari ulažu svoja sredstva u AD i u zamenu za to dobijaju akcije,
- dotle ulagači ulažu u ove fondove sredstva (novac, HoV) i za to dobijaju, zavisno od vrste fonda, ili
akcije ili
tzv.
jedinice fonda - certifikate, koji su veoma slični akcijama (tržišna cena im se određuje na
sličan način, mogu se prenositi);
2) Dok akcije AD po pravilu daju pravo glasa,
- dotle ove akcije ili jedinice ne daju pravo glasa u fondu - fondom upravlja profesionalno društvo za
upravljanje čija je delatnost samo to.
3) Dok AD uvek ima status pravnog lica,
- dotle ova društva (fondovi), zavisno od forme, mogu imati subjektivitet (zatvoreni i privatni fondovi),
a mogu biti i bez svojstva pravnog lica (otvoreni fondovi).
SISTEM OSNIVANJA
-
Ove ustanove osnivaju se
po sistemu dozvole
, analogno režimu koji važi za finansijske institucije
(
normativan – slobodan sistem, koji u osnovi važi za osnivanje privrednog društva, ne važi za osnivanje ovih ustanova)
.
-
Kod nas, dozvolu daje
Komisija za HoV
uz prilaganje propisane dokumentacije i isprava.
-
Investicioni fondovi upisuju se u registar Komisije za HoV i kod Agencije za privredne registre.
-
Domaća i strana, pravna i fizička lica mogu ulagati u investicione fondove, u skladu sa odredbama
Zakona o investicionim fondovima i zakona kojim se uređuje devizno poslovanje.
PRAVNI SUBJEKTIVITET i VRSTE
Osnovna podela investionih fondova je na:
otvorene
,
zatvorene
i
privatne
.
- Glavna karakteristika otvorenih investicionih fondova jeste da permanentno prodaju svoje isprave
individualnim investitorima, s tim da ostaju u obavezi da na zahtev tih investitora vrše otkup emitovanih
isprava (dakle, imaoci ovih certifikata mogu u svako doba da ih vrate – prodaju ovom fondu u zamenu za
novac).
- S druge strane, zatvoreni investicioni fond i privatni investicioni fond nemaju takvu obavezu otkupa
emitovanih hartija ili udela, već investitori mogu da ih prodaju na berzi ili na vanberzanskom tržištu.
OTVORENI investicioni fond
-
Otvoreni investicioni fond je investicioni fond koji
nema svojstvo pravnog lica
, već je ugovorna
tvorevina, koja se isključivo bavi investiranjem kapitala u prenosive HoV, a po sledećoj šemi: novčana
sredstva koja su prikupljena od velikog broja sitnih ulagača poveravaju se depozitaru – kastodi banci,
a za stručne poslove u vezi sa ulaganjem kapitala u HoV angažuje se specijalizovana kompanija –
menadžer fonda (društvo za upravljanje), s tim što ulagači ne donose akte fonda, već to po pravilu
čini menadžent kompanija (društvo koje upravlja tim fondom).
-
Imovina otvorenog investicionog fonda je u svojini članova fonda, podeljena na investicione jedinice
čija se vrednost utvrđuje i objavljuje svakog radnog dana. Investicione jedinice se ne mogu slobodno
prenositi. Investicione jedinice stiču se isključivo kupovinom u novcu, pri čemu
jedan član fonda ne
može steći više od 10% neto vrednosti imovine ovog fonda
.
-
Minimalna novčana sredstva za otpočinjanje poslovanja otvorenog fonda ne mogu biti manja od
200.000 evra
.
ZATVORENI investicioni fond
-
Zatvoreni fond je
pravno lice
organizovano
kao javno AD
, jer prikuplja novčana sredstva prodajom
akcija putem javne ponude.
-
Društvo za upravljanje
osniva i upravlja zatvorenim fondom.
-
Upis i uplata akcija vrši se u kastodi banci.
-
Osnovni kapital ovog fonda može biti samo u novcu, a minimalni propisan zakonom je
200.000 evra
u
dinarskoj protivvrednosti, koji se uplaćuje na račun u kastodi banci.
-
Organi zatvorenog fonda su
skupština
i
nadzorni odbor
, sa ovlašćenjima shodno privrednim
društvima.
-
Ugovor o upravljanju sa društvom za upravljanje u ime zatvorenog fonda zaključuje nadzorni odbor
fonda, a odluku donosi skupština fonda.
PRIVATNI investicioni fond
-
Privatni investicioni fond je
pravno lice organizovano kao DOO
, a minimalni novčani ulog člana
privatnog fonda ne može biti manji od
50.000 evra
.
-
Ovim fondom upravlja društvo za upravljanje, a na ovaj fond shodno se primenjuju odredbe ZOPD.
-
Na privatne fondove ne primenjuju se ograničenja zakona koja se ondose na: dozvole za rad,
ulaganja imovine fonda, ograničenja ulaganja i raspolaganja imovine fonda, utvrđivanja prinosa
investicionog fonda, izdavanja prospekta…
ULAGANJE IMOVINE
Imovina investicionog fonda (otvorenog i zatvorenog) može se ulagati
samo u zakonom propisane HoV
- Po pravilu:
-
kratkoročne HoV koje izdaje država i finansijske derivate kojima se trguje na organizovanim
tržištima,
-
HoV koje izdaju međ. finansijske institucije;
-
HoV stranih država kojima se trguje na organizovanim tržištima u tim zemljama;
-
hipotekarne obveznice, novčane depozite, nepokretnosti u RS...
OGRANIČENJA ULAGANJA
Na ulaganja imovine primenjuju se sledeća ograničenja:
1) za kupovinu hartija od vrednosti jednog izdavaoca ili povezanih lica
do 10%
od vrednosti imovine
fonda;
2) u novčane depozite u jednoj banci ili više banaka koje su povezana lica -
do 20%
imovine fonda;
3) u akcije sa pravom glasa jednog izdavaoca - do 20% imovine fonda i
4) ulaganja u jednu vrstu HoV čiji je izdavalac ili garant Republika ili Narodna banka -
do 35%
imovine fonda.
Zatvoreni fond može uložiti u jednu nepokretnost najviše do 20% svoje imovine.
Imovina investicionog fonda
ne može se ulagati u HoV
i
druge finansijske instrumente
koje izdaje:
1.
društvo za upravljanje
i povezana lica.
2.
kastodi banka
i povezana lica sa kojima investicioni fond ima ugovor;
3.
brokersko-dilerska društva
ili
banke
i povezana lica
4.
akcionar
i povezana lica društva za upravljanje.

banke i društva za upravljanje; saglasnost na opšte akte; podnošenje finansijskih izveštaja; podnošenje
kvartalnih izveštaja za svaki fond od strane društva za upravljanje; kontrola ograničenja raspolaganja
imovinom fonda; odobrenje prospekta i skraćenog prospekta; saglasnost na prenos prava upravljanja
otvorenim investicionim fondom; saglasnost na statusne promene otvorenog investicionog fonda;
oduzimanje dozvole za rad društvu za upravljanje i kastodi banci; donošenje podzakonskih akata.za
izvršenje zakona; vođenje registara fondova kastodi banaka i društava za upravljanje; nadzor nad
poslovanjem kastodi banke, fondova sa svojstvom pravnog lica i društava za upravljanje i dr.
- Ako Komisija u postupku nadzora utvrdi određene nepravilnosti, može preduzeti mere propisane
zakonom, počev od javne opomene, preko privremene zabrane izdavanja investicionih jedinica, pokretanja
postupka pred nadležnim organima i povlačenja datih saglasnosti, sve do oduzimanja dozvole za rad
društvu za upravljanje i kastodi banci.
10. OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA
-
Status društva za osiguranje regulisan je kod nas posebnim Zakonom o osiguranju (uz to, na ova
društva se primenjuje i ZOPD).
-
Prema Zakonu o osiguranju, organizacione forme za obavljanje delatnosti osiguranja i pružanja
usluga u osiguranju su:
AD za osiguranje
i
društvo za uzajamno osiguranje
,
a
za poslove posredovanja i zastupanja u osiguranju: AD i DOO
.
-
Poslove reosiguranja
može obavljati samo forma AD.
-
Društva za osiguranje mogu obavljati samo one poslove osiguranja za koje su dobila
dozvolu NBS
.
-
Poslove osiguranja može obavljati društvo za osiguranje sa sedištem na teritoriji Republike, a poslove
reosiguranja mogu se obavljati i kod društva u inostranstvu.
1.
AKCIONARSKO DRUŠTVO za OSIGURANJE
-
AD za osiguranje osnivaju jedno ili više, domaćih ili stranih, pravnih ili fizičkih lica.
-
Jedno AD za osiguranje ne može istovremeno obavljati i poslove životnih i poslove neživotnih
osiguranja. Poslovno ime ovog društva obavezno sadrži oznaku a.d.o
AD za osiguranje može obavljati:
1)
poslove jedne ili više vrsta osiguranja
, u okviru iste grupe osiguranja, ili
2)
samo poslove reosiguranja
, kao isključivu delatnost i to u svim grupama osiguranja, kao i
3)
poslove zastupanja u osiguranju
i
4)
poslove vršenja drugih usluga u osiguranja
(procene rizika i štete, npr)
Osnovni kapital AD za osiguranje/reosiguranje čine
ulozi osnivača
(početni fond sigurnosti i druga
sredstva). Ovaj kapital u svom novčanom delu ne može biti manji od:
-
3.200.000
evra za životna osiguranja;
-
3.200.000
evra za pojedine propisane vrste neživotnih osiguranja, odn.
2.200.000
evra za druge
vrste propisanih neživotnih osiguranja;
-
3.200.000
evra za reosiguranje.
-
Za sticanje
tzv.
kvalifikovanog kapital učešća u društvu za osiguranje
(kao i u društvu za reosiguranje, društvu za
posredovanje u osiguranju i društvu za zastupanje u osiguranju)
, jednog lica neposredno ili posredno, u osnovnom
kapitalu ili u pravu glasa, od 10% ili više, kao i za takvo sticanje 20% ili više (značajno učešće), ili za
takvo sticanje 50% ili više (kontrolno učešće) potrebna je
saglasnost Narodne banke Srbije
, koja po
zakonu vrši
nadzor nad društvima za osiguranje
.
-
Društvo za osiguranje ne mogu imati uzajamno učešće.
-
Sankcija izostanka ove saglasnosti
je:
1) obaveza otuđenja nepropisnog stečenog učešća u roku utvrđenom rešenjem organa nadzora i
2) gubitak prava glasa po osnovu tako stečenog učešća.
-
Odluke koje se donesu u društvu za osiguranje uz učešće ovih glasova, bile bi ništave.
AD za osiguranje osniva se
po sistemu dozvole
(dozvolu daje
Narodna banka Srbije
).
- Pri osnivanju, zakon propisuje: obavezu podnošenja ugovora o osnivanju, predloga statuta, dokaza o
obezbeđivanju propisanog minimalnog novčanog kapitala, predloga akata poslovne politike, elaborata o
očekivanim rezultatima poslovanja, spisaka potencijalnih akcionara
i procenata kapital učešća
, imena i
reference kandidata za direktora, kao i podataka o propisanoj kadrovskoj i tehničkoj osposobljenosti za
obavljanje registrovane delatnosti i drugih propisanih dokumenata.
ORGANI
AD za osiguranje su:
1)
skupština
;
2)
uprava
(upravni odbor i direktor) i
3)
nadzorni odbor
.
Saglasnost na izbor za člana uprave i nadzorni odbor daje Narodna banka Srbije, u protivnom, izbor je ništav.
Funkcije ovih organa identične su funkcijama istih organa privrednog društva organizovanog kao AD, uz specifičnosti
vezane za prirodu delatnosti ovih društava i kontrolna ovlašćenja NBS.
2.
DRUŠTVO za UZAJAMNO OSIGURANJE
-
Društvo za uzajamno osiguralje je
pravno lice
koje obavlja delatnost osiguranja
u interesu svojih
članova (osiguranika)
, po principu uzajamnosti i solidarnosti.
-
Društvo za uzajamno osiguranje može obavljati sve poslove osiguranja,
osim poslova reosiguranja
.
-
Ovo društvo mogu osnivati i pravna i fizička lica.
-
Ovo društvo može osnivati najmanje 250 fizičkih lica ako se osniva za obavljanje poslova životnog
osiguranja, odn. najmanje 300 fizičkih ili pravnih lica, ako se osniva za obavljanje poslova neživotnog
osiguranja.
- Društvo za uzajamno osiguranje osniva se:
1)
kao društvo sa neograničenim doprinosom
(neograničen doprinos je dodatni doprinos članova -
osiguranika, koji može biti veći od prethodno uplaćenog doprinosa svakog člana osiguranika, kada
su štete i ostali rashodi veći od prethodno uplaćenog doprinosa i ostalih prihoda) ili
2)
kao društvo sa ograničenim doprinosom
(ograničen doprinos je dodatni doprinos članova -
osiguranika, koji ne može biti veći od prethodno uplaćenog daprinosa svakog člana - osiguranika,
iako su štete i ostali rashodi veći od prethodno uplaćenog doprinosa i ostalih prihoda).
-
Osnovni kapital društva za uzajamno osiguranje čine
ulozi osnivača
(početni fond sigurnosti i druga
sredstva).
Početni fond sigurnosti
ovog društva može biti
samo u novcu
(minimalni je istovetan kao i
za AD za osiguranje), dok
druga sredstva
mogu biti
pokretne i nepokretne stvari
,
novčana sredstva
koja nisu u početnom fondu sigurnosti
,
HoV
i druga prava.
-
Društvo za uzajamno osiguranje osniva se po istom postupku kao i AD za osiguranje (sistem dozvole).
Organi društva za uzajamno osiguranje su:
1)
skupština
(čine je osnivači i članovi - osiguranici, koji odlučuju srazmerno ulozima i doprinosima),
2)
upravni odbor
,
3)
direktor
i
nadzorni odbor
.
- Osnivači učestvuju u upravljanju društvom do povraćaja uplaćenih uloga. Na ove organe društva shodno
se primenjuju odredbe o organima AD za osiguranje.
3
. DRUŠTVA za POSREDOVANJE i ZASTUPANJE u OSIGURANJU
Poslove posredovanja u osiguranju, kao jedinu delatnost, obavlja društvo za posredovanje u osiguranju
koje je dobilo
dozvolu NBS
za te poslove.
Uz poslove posredovanja u osiguranju, ovo društvo može obavljati
i poslove savetovanja
i
pomoći u
obradi šteta
i
proceni rizika i šteta
.
Ovo društvo ne može obavljati poslove zastupanja u osiguranju, osim u određenim izuzetnim poslovima za
koje dobije dozvolu NBS, ako ispunjava uslove propisane za društvo za poslove zastupanja u osiguranju, s
tim što u istom pravnom poslu ne može biti posrednik za jednu i zastupnik za drugu ugovornu stranu.
Poslovno ime društva za posredovanje u osiguranju mora sadržati i oznaku delatnosti „posredovanje u
osiguranju".
Ovo društvo može se osnovati:
1)
u formi AD
(novčani deo osnovnog kapitala ne može biti manji od
25.000 evra
) ili

Nadzor nad obavljanjem delatnosti društva za osiguranje vrši
Narodna banka Srbije
, prvenstveno u cilju
zaštite interesa osiguranika i drugih korisnika osiguranja. U tom cilju ona: izdaje dozvolu za rad društvu za
osiguranje; daje saglasnost na određene akte i radnje društva za osiguranje; donosi akte propisane
zakonom; obrađuje statističke i druge podatke; vodi propisane registre i razmatra prigovore osiguranika,
korisnika osiguraka i trećih oštećenih lica na rad društava za osiguranje i drugih lica koja obavljaju poslove
osiguranja.
U vršenju nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje Narodna banka može: naložiti mere za
otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti, naložiti mere zbog nepostupanja u skladu sa pravilima o
upravljanju rizikom, naložiti prenos portfelja osiguranja na drugo društvo za osiguranje, preuzeti kontrolu
nad poslovanjem društva i imenovati vanrednu upravu, oduzeti dozvolu za obavljanje pojedinih ili svih
poslova osiguranja za koje je izdata dozvola, naložiti privremene mere i predložiti mere prema članovima
organa društva za osiguranje. Narodna banka daje i saglasnost na statusne promene i promene pravne
forme društva za osiguranje.
11. ZADRUŽNA DRUŠTVA (kooperative-zadruge)
12. RAZLIKA ZADRUŽNOG i PRIVREDNOG DRUŠTVA
Kooperative (zadruge) su, pored privrednih društava, druga pravna forma privrednog subjekta, predviđena posebnim
zakonima ili posebnim odredbama zakona o trgovačkim (privrednim) društvima, te se postavlja pitanje: da li se
zadruge mogu osnivati i u nekoj formi trgovačkih društava i, ako mogu, postoje li razlike između kooperativa (zadruga)
i ovih društava? Čini se da odgovor na ovo pitanje nije jedinstven.
- Nemačka pravna tradicija ne poznaje zadruge kao posebnu formu trgovačkih društava.
- I srpski Zakon o zadrugama ima isti stav, tako da ni kod nas ne postoji mogućnost osnivanja zadruga u nekoj formi
privrednih društava, niti statusnih promena u koje bi bile uključene i zadruge i privredna društva. S druge strane,
zemlje romanske pravne tradicije omogućuju i formiranje zadruga koje imaju karakter građanskog društva i na koje se
primenjuju građanski zakonici, kao i formiranje zadruga u nekoj od formi trgovačkih društava (javno trgovačko društvo,
DOO, KD i AD), kada imaju trgovački karakter. Ipak, iako se zadruga formira u obliku trgovačkog društva (izuzetno,
zemljoradničke zadruge nisu ni građanska društva ni trgovačka društva, već se nalaze negde između), osnivačkim
aktom i statutom moguće je utvrditi određena odstupanja od primene propisanih zakonskih pravila za trgovačka
društva, kako bi se u određenoj meri sačuvala primena zadružnih načela.
ZADRUŽNA NAČELA
Principi zadružnog organizovanja i poslovanja, i kada zadruge mogu imati pravnu formu privrednog
društva, jasno ih odvajaju od privrednih društava koja po svom statusu nisu kooperative.
1. Prvo, princip promenljivog kapitala i stalno otvorenih vrata za ulaz novih članova (
princip otvorenosti
zadruge
i
princip promenljivosti kapitala
).
2. Drugo, člansko svojstvo u zadruzi daje zadrugarima dvostruku poziciju: poziciju člana - kooperanta i
poziciju klijenta (potrošačke i kreditne zadruge), zaposlenog (proizvođačke i zanatske zadruge) ili
snabdevača i vršioca usluga (prodajne i uslužne zadruge).
- Ovaj princip obavezuje kooperativu da radi samo za zadrugare - kooperante -
princip ekskluziviteta
.
Ipak danas se ovaj princip dosta relativizuje, posebno u nekim zadrugama koje dosta posluju sa
nezadrugarima ili imaju zaposlene nezadrugare
(potrošačke zadruge prodaju i nečlanovima, proizvođačke
zadruge imaju zaposlene i nezadrugare)
, što nije sasvim prihvatljivo sa stanovišta ideje kooperative.
3. Treće,
očuvanje principa jednakosti zadrugara
i
glasanje „po glavama"
(princip društava kapitala
„za jednak kapital jednako pravo glasa" zamenjen je principom „jedan čovek - jedan glas"). Ipak, u nekim
posebnim zakonima za određene zadruge i ovaj princip se relativizuje i glasovi se stiču bilo prema ulogu u
kapitalu, bilo prema obimu poslovanja sa zadrugom, s tim što se taj broj glasova ipak limitira.
4. Četvrto, kada se zadruga osnuje kao AD, akcije mogu glasiti samo na ime (kao i udeli) i mogu se
prenositi samo uz saglasnost skupštine ili uprave društva.
5. Peto,
princip altruizma
, koji označava postojanje fiksne kamate na ulog
(a ne dividende)
koja se isplaćuje
iz dobiti (nakon prethodnog izdvajanja zakonskih rezervi), što ipak znači da se ona može okvalifikovati i kao
limitirana dividenda. Ipak, i ovaj princip se relativizuje -
tzv.
ristorno (ostatak čistog prihoda) raspodeljuje se
na zadrugare prema izvršenom radu ili prema vrednosti poslovanja sa zadrugom, a ne prema ulogu, s tim
da se prihodi realizovani od strane nezadrugara ne mogu računati u ovu raspodelu, što respektuje karakter
kooperative. S druge strane, zbog ovog principa, višak koji nije kao ristorno podeljen ili koji nije stavljen u
rezerve (zakonske ili statutarne) daje se kao subvencija drugim zadrugama ili za finansiranje opštih i javnih
potreba, osim ako je statutom na osnovu posebnih zakona propisano da se deli zadrugarima.
6. Najzad,
načelo dobrovoljnosti statusa zadrugara (ulaska i izlaska
) nije odredišni princip za
razlikovanje od trgovačkih društava, kao što je to slučaj sa prethodnim načelima.
**Bez obzira na to da li su zadruge osnovane kao privredna društva, ili ne, sa svim specifičnostima koje
proizlaze iz zadružnih načela, one u osnovi imaju trgovački karakter, karakter privrednog subjekta.
Kao i svako privredno društvo, i kooperative su obavezne da ekonomski posluju, da se staraju da snize
cenu svojih proizvoda i usluga kako bi bile konkurentni privredni subjekti, da se staraju da poboljšaju
kvalitet svojih proizvoda i usluga, te da posluju u cilju sticanja dobiti.
Izuzetno, neke zadruge, za koje je karakterističan princip uzajamnostii solidarnosti, ne moraju imati ovu
ciljnu funkciju, ali moraju imati funkciju smanjenja troškova i uštede za svoje zadrugare, što nekad postoji i
u privrednim društvima koja nisu kooperativnog tipa (društva za istraživanje i razvoj i sl). U ovom slučaju
ove zadruge su bliže udruženju nego privrednom društvu, s obzirom na svoju ciljnu funkciju.
VRSTE ZADRUGA
Prvo, zavisno od delatnosti koje obavljaju, zadruge se mogu klasifikovati kao:
1)
zemljoradničke
- opšte i specijalizovane (
žitarske, voćarske, vinogradarske, reparske, stočarske, pčelarske,
domaće radinosti i sl
),
2) stambene, potrošačke, zanatske, zdravstvene, omladinske, studentske i učeničke, kao i druge vrste
zadruga za obavljanje proizvodnje, prometa robe i vršenje usluga.
3) zadruge se mogu osnivati i kao štedno-kreditne.
Drugo, zavisno od cilja osnivanja i potrebnih sredstava za osnivanje i poslovanje, zadruge se mogu osnivati
i poslovati:
1)
sa udelima
i
2)
bez udela
.
Treće, zavisno od cilja poslovanja, zadruge se dele na:
1)
profitne
(koje posluju u cilju sticanja dobiti) i
2)
neprofitne
(koje ne poslujuu cilju sticanja dobiti, već radi zadovoljenja raznovrsnih potreba svojih
zadrugara, te poslovanje ovih zadruga prvenstveno odlikuju načela uzajamnosti i solidarnosti i
princip podmirivanja stvarnih troškova).
- Većina zadruga je po pravilu ipak profitnog tipa, a ako su neprofitnog tipa (stambene, omladinske, štedno-
kreditne i potrošačke, npr), one eventuaini višak prihoda nad rashodima usmeravaju u namene radi kojih je
zadruga osnovana, i to odlukama skupštine zadrugara, u skladu sa statutom zadruge.
Četvrto, zavisno od odgovornosti zadrugara za obaveze zadruge, moguća je deoba zadruga na:
1) zadruge
sa neograničenom odgovornošću zadrugara
i
2) zadruge
sa ograničenom odgovornošću zadrugara
.
Peto, u zemljama u kojima se zadruge mogu osnovati kao trgovačka društva, one se dele i na:
1)
zadruge tipa društva lica
i
2)
zadruge tipa društva kapitala
, po modelu osnivanja privrednih društava koja nemaju status
zadruge, ali sa specifičnostima koje proizlaze iz statusa zadrugara i zadružnih načela i principa.
OSNIVANJE zadruge
-
Iz logike načela da je zadruga dobrovoljna organizacija zadrugara: proistekao je i
princip slobodnog
osnivanja zadruge
(normativni sistem koji je praćen registracijom kao neophodnim uslovom za
sticanje pravnog subjektiviteta).
-
Zadrugu mogu da osnuju zadrugari, i to, zavisno od vrste, najmanje u broju propisanom zakonom.
-
Naše pravo
samo fizičkim licima
daje mogućnost da budu zadrugari, a
izuzetno
to u nekim
zadrugama mogu biti
i pravna lica
.
-
Osnivački akt
zadruge je
ugovor o osnivanju
. Osnivački akt sačinjava se
u pisanom obliku
i
potpisuju
ga osnivači
. Sadržaj ugovora o osnivanju određen je Zakonom o zadrugama i u osnovi je istovetan
sadržaju osnivačkog akta privrednog društva.
-
Zadruga se smatra osnovanom i
stiče svojstvo pravnog lica upisom u registar
, a prijava za upis u
registar podnosi se
u roku od 30 dana
od dana održavanja osnivačke skupštine.

Direktora zadruge bira i razrešava skupština zadruge. Direktor zadruge ima iste funkcije kao i direktor
društva kapitala. Direktor zadruge ne može biti biran za predsednika i člana upravnog odbora, kao ni za
predsednika i člana nadzornog odbora. Direktor zadruge zajedno sa članovima upravnog odbora čini
upravu zadruge.
4. NADZORNI ODBOR
Nadzorni odbor zadruge sastoji se od najmanje 3 člana koji se biraju iz reda zadrugara. Delokrug
nadzornog odbora zadruge istovetanje delokrugu nadzornog odbora društva kapitala. Isto važi i za
odlučivanje nadzornog odbora i odgovornost njegovih članova. Član upravnog odbora ne može biti biran za
člana nadzornog odbora
KLAUZULA KONKURENCIJE
Predsednik i članovi upravnog odbora i nadzornog odbora i direktor zadruge ne mogu za svoj ili tuđ račun
obavljati delatnost koja spada u delatnost zadruge, niti mogu biti zadrugari ili zaposleni u drugoj zadruzi,
odn.
vlasnici i zaposleni u privrednom društvu ili drugom pravnom licu koje obavlja istu ili sličnu delatnost
kao zadruga. Zadružnim pravilima i kolektivnim ugovorom ove zabrane mogu se utvrditi i za zadrugare i
pojedine zaposlene u zadruzi. Postupanje protivno ovoj zabrani može voditi opozivu,
odn.
i razrešenju
dužnosti, isključenju iz zadruge ili prestanku radnog odnosa. Zadružnim pravilima mogu se propisati i druge
mere za slučaj da se prekrši klauzula konkurencije. Zadružnim pravilima može se utvrditi da ova zabrana
traje i posle gubitka svojstava člana uprave, zadrugara ili zaposlenog, ali ne duže od 2 godine.
ZADRUŽNA REVIZIJA
Zadružna revizija je ispitivanje primene zadružnih principa u zadruzi, poslovanja zadruge sa zadrugarima i
trećim licima, imovinsko-pravnih odnosa i međusobnih odnosa zadruge i zaposlenih, kao i primene opštih i
zadružnih pravila u vezi sa osnivanjem, organizovanjem i celokupnim poslovanjem zadruge.
- Zadružna revizija je obavezna za sve zadruge i može biti redovna (obavlja se svake druge godine) i
vanredna (obavlja se po odluci organa zadruge ili odluci određenog broja zadrugara, na zahtev zadružnog
saveza, na zahtev poverilaca zadrute ili na zahtev nadležnih državnih organa). Zadružnu reviziju obavljaju
zadružni savezi koji ispunjavaju propisane uslove. Zadružna revizija obavezna je i za zadružne saveze.
ULOZI (i članarina) i RASPODELA DOBITI – VIŠKA
Zadruge se mogu osnovati ulozima članova, a u zadrugama gde se ne daju ulozi, plaća se članarina.
Uplaćeni ulozi i/ili članarina vode se na individualnim računima zadrugara kao privatna svojina, i delom na
rezervama kao kolektivna svojina, i na njih se plaća fiksna kamata. Prihodi (ili dobit) dobijeni nakon
podmirenja troškova i ugovornih i zakonskih obaveza unose se rezerve (zakonske i statutarne i eventualno
u druge fondove), koje se vode kao kolektivna zadružna svojina i, ako je tako regulisano zakonom, koriste
se za javne i druge opšte potrebe ili za razvoj zadruga, a ako je utvrđeno da se raspodeljuju zadrugarima
(višak - ristorno), ne raspodeljuju se prema ulozima (i članarini), već prema „doprinosu rada" - vrednosti
razmene sa zadrugom i izvršenom radu i uslugama.
Sredstva koja zadrugari obezbeđuju za osnivanje i poslovanje zadruge su ulozi zadrugara (privatna
svojina). Svaki zadrugar upisuje po pravilu jednak ulog. Za drugar upisuje ulog u novčanim sredstvima, ali
može, u celini ili delimično, upisati ulog i u nenovčanim sredstvima, koja se izražavaju u novčanom iznosu,
ako je tako određeno osnivačkim aktom, odn. zadružnim pravilima. Ulozi zadrugara ne mogu se vraćati,
zalagati niti biti predmet izvršenja za obaveze zadrugara za vreme trajanja statusa zadrugara. Ulozi se
valorizuju odlukom skupštine zadrugara u skladu sa zakonom, te se po prestanku statusa zadrugara,
vraćaju zadrugarima,
odn.
njihovim naslednicima. Ulozi se ne mogu vraćati pre prestanka odgovornosti
zadrugara za obaveze zadruge.
POKRIĆE GUBITAKA – MANJKA
Zadruga pokriva gubitak,
odn.
manjak na teret obaveznog rezervnog fonda. Ako se gubitak,
odn.
manjak ne
može pokriti na ovaj način, pokriva se iz drugih fondova, iz sredstava za druge namene, a ako se ne može
pokriti ni iz tih sredstava - na teret uloga zadrugara, u skladu sa zadružnim pravilima i vrstom zadruge.
ODGOVORNOST ZA OBAVEZE
Zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obaveze
svom svojom imovinom - kolektivna zadružna
svojina
. Za obaveze koje se nisu mogle izmiriti iz imovine zadruge odgovaraju zadrugari solidarno,
najmanje iznosom svoga uloga, ako osnivačkim aktom,
odn.
zadružnim pravilima nije utvrđeno da
odgovaraju većim iznosom. Zadružnim pravilima utvrđuje se rok, koji ne može biti kraći od godinu dana, u
kojem zadrugar, kome je taj status prestao, odgovara za obaveze zadruge nastale za vreme dok je bio
zadrugar.
INDIVIDUALIZACIJA ZADRUGE
Na zadruge se, kao i na privredna društva, primenjuju ista pravila o institutima individualizacije, a posebno
o delatnosti, sedištu, poslovnom imenu (izuzetno, u poslovnom imenu zadruga mora koristiti zadružno ime),
matičnom broju, registru, poslovnim knjigama, računu.
PRESTANAK ZADRUGE
Zadruga prestaje, kao i privredno društvo:
1)
stečajem
(trajnija insolventnost),
2) l
ikvidacijom
(zabrana vršenja delatnosti, ništavost upisa u registar, odluka skupštine o prestanku
zadruge, neobavnjanje delatnosti duže od 2 godine neprekidno, smanjenje broja zadrugara ispod
zakonskog minimuma, ukoliko se broj ne poveća uperiodu utvrđenom zakonom, istek vremena
osnivanjai dr.) ili
3)
statusnom promenom po odluci skupštine zadruge
(spajanje sa drugom zadrugom, podela na
više zadruga ili pripajanje drugoj zadruzi - u ovim slučajevima imovina zadrute prenosi se na njene
pravne sledbenike).
U slučaju prestanka zadruge statusnim promenama, imovina zadruge prenosi se na njene pravne
sledbenike. U drugim slučajevima prestanka zadruge (stečaj, likvidacija), posle namirenja poverilaca i
povraćaja uloga zadrugarima, preostala zadružna imovina prenosi se republičkom zadružnom savezu čija
je zadruga bila članica, za osnivanje nove zadruge,
odn.
zadružnom savezu, osnovanom na teritoriji na kojoj
je bilo sedište te zadruge, i koristi se za osnivanje nove zadruge,
odn.
za razvoj zadruga na teritoriji na kojoj
je bilo sedište te zadruge. U slučaju prestanka zadruge, sredstva zadrugara koja se vode na posebnom
računu (npr. stambene zadruge) ne mogu bigi predmet namirenja poverilaca zadruge.
13. DRUŠTVA SLOBODNIH PROFESIJA
Društva slobodnih profesija
čine organizovane pojedince iz raznih branši,
odn.
udruženja stručnjaka i
profesionalaca kao vršilaca određenih intelektualnih usluga
. To su predstavnici raznih delatnosti;
advokati, lekari, veštaci, veterinari, farmaceuti, projektanti, stečajni upravnici, računovođe, notari,
investicioni savetnici, umetnici, brokeri….
Kolektivno obavljanje ovih profesija omogućava dalju specijalizaciju udruženih članova, uštedu
troškova, veću tršišnu moć, i jaču kreditnu sposobnost.
Uređenje udruženja nosioca određenih delatnosti nije u domenu ZOPD, već niza posebnih propisa.
1. Prvo, delatnost advokature je moguće obavljati ne samo na individualnoj osnovi (u advokatskoj
kancelariji), već i osnivanjem ortačkog advokatskog društva, u skladu sa ZOPD.
- Izuzetno, ortačko advokatsko društvo osniva se po dozvoli Advokatske komore Srbije i upisom u
registar stiče svojstvo pravnog lica.
2. Drugo, delatnost revizije moguće je obavljati u bilo kojoj formi privrednog društva, dakle ne samo u
formi društva lica, već i u formi društva kapitala – tzv. preduzeće za reviziju (može biti
preduzetnik)Dozvolu za osnivanje ovog privrednog društva daje Ministarstvo za finansije.
Ove profesije se obavljaju na profesionalnoj osnovi i imaju funkciju sticanja profita.

U principu, struktura organa društva kapitala sa učešćem države je ista, kao i odgovornost države kao
akcionara ili vlasnika udela.
Javna preduzeća su
pravni subjekti
, samostalni nosioci svojih prava i obaveza u pravnom prometu.
U
odnosima sa trećim licima to je institucija privatnog prava, a fiskalni režim je izjednačen sa režimom
ostalih društava
(izuzetno neki ugovori mogu biti podvrgnuti upravnopravnom režimu).
- Javna preduzeća takođe
mogu biti predmet stečaja
.
Kontrola društava kapitala u isključivoj ili većinskoj državnoj svojini je složena:
1. prethodna
– saglasnost nadležnog organa na određene akte, odluke, tarifne sisteme, izborne
uprave...
2. kontrola preko posebnog nadzornog odbora
– pregled fin. izveštaja, izveštaja uprave...
3. naknadna kontrola
– od strane vlade, zakonom osnovanih regulatornih tela, parlamenta i
4. direktno učešće predstavnika države u upravnim i nadzornim odborima
.
15. PROMENA PRAVNE FORME PRIVREDNOG DRUŠTVA
Pod promenom pravne forme PD, podrazumeva se
pretvaranje postojeće pravne forme PD
u novu
formu društva
, utvrđenu zakonom,
bez promene pravnog subjektiviteta
.
Transformacija - promena oblika društva je dakle
i promena konstitutivnog akta
, koji omogućuje
privrednom društvu
da prilagodi svoju strukturu novim potrebama
.
Promena oblika omogućava društvu koje se razvija da izabere formu koja olakšava upravljanje ili ga čini primerenijim novim
potrebama društva, posebno potrebama za novim kapitalom koji se može pribaviti i javnim putem.
VRSTE
Najčešće promene pravne forme su
po horizontali
– društvo lica prelazi u drugi oblik društva lica kao i
društva kapitala u drugu formu društva kapitala, dok su transformacije po vertikali,
odn.
društava lica u
društva kapitala i obrnuto, ređe.
OBAVEZNA PROMENA OBLIKA
Postoji i obavezna promena pravne forme
kada društvo više ne ispunjava uslove za jednu formu
(regularizacija statusa).
- Ako se regularizacija statusa ne izvrši u određenom roku, to je osnov za prestanak društva.
NEMOGUĆNOST PROMENE PRAVNE FORME
Društvo ne može menjati pravnu formu
:
1.
ako je u likvidaciji ili stečaju,
osim
kao meru reorganizacije,
u skladu sa ZOS;
2.
ako nije ispunilo ni uslove za osnivanje, pa je ništavo;
3.
ni zadružno društvo
se ne može trasnformisati u privredno društvo.
REGISTRACIJA, OBJAVLJIVANJE i DEJSTVO
Promena pravne forme PD registruje se i objavljuje, nakon čega nastupaju pravne posledice ove promene
(transformacije). Za ovu registraciju su potrebni:
1.
odluka o promeni pravne forme
2.
izmenjeni osnivački akt
, odn. izmenjeni statut društva koje je promenilo pravnu formu, kao i
3.
odluka o novoj strukturi organa društva promenjene pravne forme
.
Subjektivitet društva se nastavlja, ugovori o radu se primenjuju i dalje, organi koji imaju ekvivalent u novoj
formi nastavljaju svoj mandat dok ostalima prestaje. Prethodni poverioci zadržavaju prava stečena
ugovorima, a na nove poverioce se primenjuju garancije koje proizlaze iz nove forme društva.
- Odluka o promeni pravne forme u drugu pravnu formu društva
ne bi mogla da se pobija
, zbog utvrđene
srazmere zamene akcija/udela.
POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKE o promeni pravne forme
Odluku o promeni pravne forme
AD u DOO
donosi, po predlogu odbora direktora,
odn.
nadzornog odbora
,
skupština društva
kvalifikovanom većinom, a ako se ovom odlukom pogađaju prava akcionara određene
klase preferencijalnih akcija, onda i odlukom akcionara te klase donetom istom kvalifikovanom većinom
(grupno glasanje).
- Uz odluku o promeni pravne forme AD, skupština usvaja
i izmene statuta istom kvalifikovanom većinom
.
BITNI ELEMENTI ODLUKE
ZOPD definiše bitne elemente odluke o promeni pravne forme AD u DOO – posebno naglašavajući
zamenu akcija za udele
, uz eventualnu i delimičnu gotovinsku isplatu za određene ostatke, koji se ne
uklapaju u utvrđenu srazmeru zamene, ili za zadovoljenje prava nesaglasnih akcionara.
PRAVNO DEJSTVO promene pravne forme AD u DOO
registracijom odluke o promeni pravne forme i njenim objavljivanjem, bez likvidacije prestaje da
postoji kao pravna forma AD, a nastaje kao nova pravna forma DOO;
akcije AD zamenjuju se za udele DOO
(eventualno, delom se vrši i isplata u novcu);
titulari prava iz HOV koje nisu akcije (zamenljive obveznice, obveznice, varanti i druge obligacione
hov) zadržavaju ista prava;
nema novacije
;
društvo je i dalje dužnik svojim ranijim poveriocima i poverilac svojim ranijim dužnicima;
sudski i drugi postupci uz učešće ovog društva nastavljaju se bez prekida i zastoja zastarelosti;
društvo nastalo promenom oblika
preuzima imovinu
,
prava i obaveze preoblikovanog društva
.
IZUZETNOST promene forme AD u ORTAČKO ili KOMANDITNO društvo
AD može izuzetno promeniti svoju pravnu formu i pretvaranjem u ortačko i komanditno društvo (ovo je
moguće u zatvorenom AD, dok je u otvorenom AD potrebno i ispunjavanje uslova koji se traže za
pretvaranje otvorenog društva u zatvoreno), i to jednoglasnošću svih akcionara koji stiču status ortaka OD
ili komplementara KD (zbog neograničene solidarne odgovornosti).
- U svakom slučaju, pri pretvaranju u KD, u odluci o promeni pravne forme naznačava se koji akcionari
stiču status komplementara, a koji status komanditora.
PRAVNO DEJSTVO promene AD u ORTAČKO ilI KOMANDITNO društvo
Pravno dejstvo promene pravne forme AD u OD ili KD nastaje registracijom ove promene (odluka o
promeni pravne forme i izmeni osnivačkog akta) i objavljivanjem te registracije, kada AD, kao takva
pravna forma, prestaje bez likvidacije i nastaje, kao nova pravna forma, OD ili KD;
akcije AD zamenjuju se za udele ovih društava
(uz eventualnu isplatu akcionarima i dela u novcu),
akcionari dotadašnjeg društva postaju ortaci novog društva, prestaju ovlašćenja organa
dotadašnjeg društva i sl.
Ovom promenom
ne nastaje novo društvo
, a akcionari dotadašnjeg društva postaju
ortaci sa
neograničenom solidarnom odgovornošću
za obaveze društva prema novim poveriocima od tog
momenta (ortaci i komplementari).
PRETVARANJE DOO U AD
Promenom pravne forme DOO u AD menjaju se i obavezni organi ovog društva, o čemu se, pri registraciji i
objavljivanju registracije promene ove pravne forme, prilažu odgovarajući dokazi, pored odluke o promeni
pravne forme i izmene osnivačkog akta i statuta.
Promenom oblika DOO u AD udeli tog društva pretvaraju se u akcije određene nominalne vrednosti ili
računovodstvene vrednosti, kod akcija bez nominalne vrednosti, prema srazmeri zamene utvrđenoj
odlukom o promeni pravne forme. Kako udeli redovno daju pravo glasa, a akcije mogu biti obične sa
pravom glasa i preferencijalne bez prava glasa, pravilo je da se ovom promenom ne mogu povrediti prava
postojećih članova DOO, te bi se u ovom slučaju redovno vršila njihova konverzija u obične akcije (ako ne
aktiviraju „pravo izlaska“ iz društva). Umesto registracije vlasnika udela kod Agencije za privredne registre,
akcije se obavezno upisuju u Centralni registar hov. Za ovu promenu nije potrebno odobrenje prospekta od
strane Komisije za hov (javna emisija), ali je potrebna registracija emisije akcija po ovom osnovu (nejavna
emisija). Ako treća lica imaju neka prava na akcijama (založene akcije, akcije date na plodouživanje i
slično), ta prava ostaju i na udelima.
Pretvaranje DOO u OD ili KD – isto kao i za prethodne.
PRETVARANJE ORTAČKOG i KOMANDITNOG u DOO i AD
-
Ortačko i komanditno društvo mogu odlukom ortaka,
odn.
komplementara (jednoglasnost) i eventualno
komanditora, promeniti svoju pravnu formu, po pravilu, u DOO i, izuzetno, u AD (ovo se dešava kada
ostanu sa jednim ortakom, a u propisanom roku ne pronađu drugog ortaka), s tim što je potrebno
da
ispune uslove koji se traže za ta društva
(osnovni kapital, osnivački akt, organi, akcije ili udeli i sl).
-
Poveriocima ovih društava, do registracije i objavljivanja ove promene pravne forme, ortaci i
komplementari ostaju neograničeno odgovorni (solidarno), a nakon toga prema pravilima odgovornosti
članova, odn. akcionara DOO,
odn.
AD.

2
.
HORIZONTALNI
koncern je
koncern sa elementima jednakosti
.
-
Za razliku od koncerna sa elementima dominacije, društva koja nisu zavisna jedno od drugo
mogu
se staviti pod jedinstvenu upravu
, a da
time ne postanu zavisna jedno od drugog
, čime formiraju
koncern sa elementima koordinacije (ravnopravnosti).
-
Za razliku od vertikalnog koncerna, u ovom slučaj
jedinstveno rukovođenje
ne sme se sastojati u
davanju obaveznih uputstava
kontrolnog društva kontrolisanom društvu i u obavezi njihovog
izvršavanja.
-
Jedinstveno rukovođenje može se, pak, sastojati u
utvrđivanju poslovne politike društava
i
rešavanju drugih principijelnih pitanja poslovođenja.
-
Ovaj koncern može da se
realizuje i u formi interesne grupacije
.
-
Ovi koncerni
nastaju na ugovornoj osnovi
,
upisuju se u registar
.
18. HOLDING
Holding je
društvo
koje
kontroliše jedno ili više društava
koje za
isključivu delatnost
ima
upravljanje i
finansiranje tih društava.
- Prema engleskom pravu,
kontrolisano društvo
je
FILIJALA KONTROLNOG DRUŠTVA
(
društvo-majka –
matično društvo)
:
1. kada matično-kontrolno društvo
ima više od polovine glasačkih prava
u zavisnom-kontrolisanom
društvu;
2. kada matično-kontrolno društvo
ima dominantan uticaj
nad zavisnim-kontrolisanim društvom;
3. kada matično-kontrolno društvo
većinski kontroliše sastav odbora direktora
zavisnog-
kontrolisanog društva;
4. kada matično-kontrolno društvo samo ili sa drugim akcionarima
ima većinska glasačka prava
u
zavisnom-kontrolisanom društvu.
Kada je jedno društvo “društvo kćer” društva koje je društvo-kćer nekog trećeg društva može postojati i
indirektna kontrola
i
SUBFILIJALE
– društvo-majka, društvo-kćer i društvo unuka.
TEHNIKA holdinga
Holding može relativno
malim kapitalom
držati pod kontrolom niz operativnih društava zahvaljujući:
1. postojanju
akcija bez prava glasa
;
2.
indirektnom kontrolom podfilijala preko kontrole filijala
;
3.
sporazumom akcionara o glasanju
.
- Ova kontrola može da se prostire i na više slojeva:
tzv.
„prvi holding", koji kontroliše „drugi holding", a ovaj
kontroliše „treći holding" itd. Na ovaj način stvaraju se „
piramide" društava
.
VRSTE HOLDINGA
Polazeći od kriterijuma delatnosti, holding može biti:
1. Kao
ČIST HOLDING
se javlja kao
finansijsko društvo
, koje
osniva
,
finansira
i
upravlja
kontrolisanim društvima
, ali ne obavlja industrijsku ili trgovinsku delatnost.
- Otuda, ovaj holding u svojoj aktivi ima samo akcije/udele kontrolisanih društava, a u podvarijanti ovog
holdinga –
tzv.
patentnom holdingu i patente i druga prava industrijske svojine.
2. Za razliku od čistog holdinga
MEŠOVITI HOLDING
,
pored delatnosti čistog holdinga,
obavlja i neku
industrijsku ili poslovnu delatnost
(u osnovi je koncern ali ZOPD poznaje samo pojam holdinga).
Polazeći od kriterijuma upravljanja, razlikujemo:
1.
KONTROLNI HOLDING
upravlja drugim društvima na bazi posedovanja akcija i udela.
2.
HOLDINZI ZA PLASMANE
, tj.
investiciona društva
ne upravljaju drugim društvima na bazi
stečenog kapitala, već
drže hartije društva sa ciljem da ih plasiraju na tržištu u
najpovoljnijem momentu
.
Poslovna praksa poznaje čak situacije da i fizičko lice (
tzv.
porodični holdinzi), građanska društva (ortakluci) i neprofitne
organizacije (udruženja, zadužbine) mogu da vrše ulogu holdinga, a ne samo profitne organizacije kao što su
privredna društva.
Prednost holdinga nije, kao što se to obično misli, na fiskalnom planu, već i na planu kontrole zavisnih društava,
upravljanja zavisnim društvima - posebno upravljanja finansijama. Upravljanje finansijama je upravo najvažniji
segment strateškog planiranja grupe društava. Finansiranje zavisnih društava i pristup finansijskom tržištu najčešće
se vrši preko holdinga, a ako ide preko zavisnih društava, redovno se traži saglasnost holdinga za finansijske
aranžmane koji prelaze određeni iznos. Investicije zavisnih društava su takođe pod nadzorom holdinga. S druge
strane, holding uobičajeno ostavlja široku slobodu zavisnim društvima na planu obavljanja industrijske ili komercijalne
delatnosti. Holding može takođe davati i obavezna uputstva, obavljati zajedničke usluge, marketing, inženjering,
istraživanje i razvoj, odnose sa javnošću, pravnu zaštitu, kao i držati patente.
19. PRAGOVI i OBLICI KAPITAL UČEŠĆA
- Odnos kontrolnog i zavisnog društva se uspostavlja:
a)
sticanjem učešća jednog društva u kapitalu drugog
i
b)
vršenjem upravljačkih prava
.
- Kapital učešće se može steći:
1)
osnivanjem novog društva
;
2) kupovinom akcija
od postojećih akcionara/članova
;
3) kupovinom akcija/udela
prilikom povećanja kapitala postojećih društava
.
- Bez obzira na modalitet, sticanje kapital učešća, vodi postupnom preuzimanju kontrole nad zavisnim
društvima.
PRAGOVI KAPITAL UČEŠĆA
su:
1. Iznos veći od 25% kapital učešća
sa pravom glasa podrazumeva
MOGUĆU
KAPITAL KONTROLU
.
U velikim društvima koja se kotiraju na berzi i kad je velika disperzija akcija i liberizovana su pravila
kvoruma može doći i do kontrole i u slučaju posedovanja 10 % kapital učešća sa pravom glasa
(samostalno ili sa drugim licima).
2.
VEĆINSKO KAPITAL UČEŠĆE
je posedovanje iznad 50%
akcija sa pravom glasa, jednog ili više
povezanih lica ili lica koja deluju zajednički. Ovo nije apsolutno kontrolno kapital učešće, jer ne
obezbeđuje donošenje odluka kvalifikovanom većinom.
3. Iznad 66%
je
blizu APSOLUTNOJ KONTROLI
,
jer se većina važnijih odluka donosi 2/3 većinom, pa
manjina u kapitalu ne može da blokira njihovo donošenje.
4.
Kapital učešće
iznad 75% je
APSOLUTNA KONTROLA
(manjina u kapitalu ne može da blokira ni
odluke koje se donese tročetvrtinskom većinom glasova).
5. Kapital učešće od 90%-95%
daje matičnom društvu mogućnost da prinudnom kupovinom istisne
preostale manjinske akcionare ili izvrši fuziju tog podređenog društva u pojednostavljenom postupku.
6. Kapital učešće od 100%
predstavlja
JEDNOČLANO ZAVISNO DRUŠTVO
,
koje ima samo jednog
akcionara (člana).
- Kapital učešće može biti:
a) neposredno
(društvo A u društvu B) i
b) posredno
(društvo A u društvu B, a društvo B u društvu C i tako redom po modelu piramide.)
ZAJEDNIČKA FILIJALA
je zajedničko društvo, koju osnivaju 2 osnivača sa podjednakim kapital učešćem
(50%:50%),
odn.
više osnivača sa takvim kapital učešćem da nijedan ne može da ima samostalnu kontrolu
(npr. 3 osnivača po 33,33%).
OBLICI KAPITAL UČEŠĆA
su:
1. RADIJALNO
kapital učešće – dominantno društvo je direktan vlasnik kontrolnog paketa akcija u
jednom ili više društava, a koja nisu međusobno povezana.

2. Drugi vid ovog instituta (uži smisao), koji se i formalno naziva “zajedničko delovanje”, posebno je
značajan pri preuzimanju otvorenog AD putem javne ponude i pri sticanju relevantnih pragova učešća u
kapitalu.
- U ovom slučaju, kada lica deluju zajednički, bilo formalno bilo faktički, smatraju se jednim licem i
obavezuje ih pravilo o obaveštavanju o sticanju relevantnih pragova kapital učešća, a ako u zbiru prelaze
prag za koji se zahteva javna ponuda onda je obavezno i podnošenje javne ponude.
- Zajedničko delovanje postoji kada
2 ili više lica
na osnovu
međusobnog sporazuma
, izričitog ili
prećutnog,
koriste glasačka prava
i preduzimaju druge radnje
u cilju zajedničkog uticaja na upravljanje
ili poslovanje tog lica
.
22. UGOVORI o KONTROLI i UPRAVLjANjU
Privredna društva se mogu povezivati, osim putem kapitala i:
1. ugovorima o upravljanju
– kojim zavisno društvo poverava vođenje poslova matičnom društvu;
2. ugovor o prenosu dobiti
kojim zavisno društvo prenosi svu dobit na matično. Sa ovim ugovorom
se izjednačava ugovor kojim se zavisno društvo obavezuje da će
svoje poslovanje voditi za račun
matičnog
.
- Ovi ugovori su
osnova nastanka ugovornog koncerna.
U praksi se ovi ugovori retko sreću kao
odvojeni, već u kombinovanoj formi.
- Zaključenjem ovih ugovora stvara se neoboriva pretpostavka
o jedinstvenoj subordiniranoj upravi
matičnog društva nad zavisnim
, s pravom na davanje obavezujućih uputstava upravama zavisnih
društava
(ugovori o delimičnom prenosu dobiti ne stvaraju neoborivu pretpostavku, ali nema sumnje da se i ovim ugovorima
znatno utiče na samostalnost uprava ovih društava).
Prema ZOPD, ugovor o kontroli i upravljanju je
ugovor
kojim
društvo poverava upravljanje i vođenje
poslova drugom društvu.
- Kada društva koja čine grupu sa odnosima ravnopravnosti zaključe
ugovor kojim se uspostavlja
upravljanje na jedinstven način, takav ugovor se ne smatra ugovorom o kontroli i upravljanju.
PRIRODA
Kada je reč o prirodi ovih ugovora, može se reći da su oni samo po svojoj formi ugovori, a faktički su oni
akti o unutrašnjoj organizaciji grupe povezanih društava – produženi deo statuta/osnivačkog akta.
FORMA i SADRŽINA
Ugovor o kontroli i upravljanju mora biti
u pismenoj formi
, registruje se, deponuje i objavljuje. Izmene i
raskid ugovora se vrši u istoj formi i po istom postupku, osim što se prava manjinskih akcionara ne mogu
menjati bez njihove saglasnosti.
Minimun bitnih elemenata ovog ugovora mora biti: određenje prava i obaveze kontrolnog društva, mere
zaštite podređenog društva, obim prenosa dobiti i kompenzacije podređenom po tom osnovu, pravila o
zaštiti manjinskih akcionara/članova i mere zaštite poverilaca podređenog društva po prestanku ugovora.
ZAKLJUČENJE UGOVORA
Ugovor o kontroli u upravljanju se zaključuje:
1. odlukama skupština kontrolnog i svakog podređenog društva
(kvalifikovana tročetvrtinska
većina prisutnih akcionara) ili
2. saglasnošću svih ortaka/komplementara
.
-
Odbor direktora,
odn.
nadzorni odbor sastavlja
izveštaj za skupštinu
sa obrazloženjem efekata ovog ugovora.
OPŠTI i POSEBNI osnovi PRESTANKA ugovora
Ako je ovaj ugovor zaključen na neodređeno vreme, svaka od ugovornih strana može ga
otkazati danom
završetka poslovne godine
, uz
pismeno obaveštenje
drugih ugovornih strana
najmanje 30 dana
pre
isteka poslovne godine ili drugog ugovorenog obračunskog perioda.
- Kako je registracija i objava registracije obavezna forma ovog ugovora, to se i prestanak ugovora
registruje i objavljuje u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata.
- Objava prestanka ugovora mora sadržati i obaveštenje poveriocima o njihovom pravu da od kontrolnog
društva zahtevaju odgovarajuću zaštitu u pogledu naplate potraživanja od kontrolisanog društva.
OBAVEZUJUĆA UPUTSTVA
Kontrolno društvo ima pravo da daje obavezujuća uputstva zavisnom društvu u vezi sa vođenjem poslova,
rukovodeći se interesom koncerna, ali i odgovara za prouzrokovanu štetu nastalu postupanjem
kontrolisanog društva po njegovim uputstvima (nema odgovornosti članova nadozornog odbora
kontrolisanog društva ako su postupali po obavezujućim uputstvima direktora kontrolnog društva).
PRIMERENA NAKNADA SPOLJNIM AKCIONARIMA
Spoljni akcionar kontrolisanog društva je svaki akcionar tog društva koji nije kontrolno društvo, niti akcionar
kontrolnog društva.
- Ugovorom o kontroli i upravljanju se mora odrediti primerena naknada po akciji koju je kontrolno društvo
dužno da plaća na godišnjem nivou, a prema proceni buduće prosečne očekivane dividende po akciji za
naredne 3 godine, a koju bi zavisno društvo isplatilo da nije zaključen ugovor o kontroli i upravljanju.
- Naknada se ne može isplatiti ako je društvo poslovalo sa gubitkom.
- Ugovor mora da sadrži i pravo na zamenu ovih akcija za akcije kontrolnog društva u odgovarajućoj
srazmeri. Svaki akcionar koji smatra da cena nije primerena može od suda u vanparničnom postupku tražiti
da odredi cenu ili srazmeru, a odluka obavezuje kontrolno društvo u odnosu na sve spoljne akcionare
(dejstvo kolektivne tužbe).
ZAŠTITA POVERILACA
Kontrolno društvo je u obavezi da poveriocu zavisnog društva pruži zaštitu na njegov zahtev
u roku od 6
meseci po prestanku važenja ugovora
, za naplatu njegovih potraživanja nastalih pre registracije
prestanka važenja ugovora. Ovo pravo nemaju poverioci čija su potraživanja obezbeđena.
23. FUNKCIONISANJE POVEZANIH DRUŠTAVA
Svim formama povezanih društava zajedničko je postojanje pravnog subjektiviteta svih pojedinačnih
zavisnih društava (filijala) i pravnog subjektiviteta matičnog društva, ali
ne i postojanje jednog pravnog
subjektiviteta svih povezanih društava
(što je slučaj prilikom fuzije društava).
- Ovo važi čak i za slučaj da matično društvo ima kapital učešće u svojim zavisnim društvima 100%, ako
eventualno tada ne izvrši fuziju.
- Zbog odvojenosti pravnog subjektiviteta matičnog i zavisnih društava:
1) nema uzajamne odgovornosti za obaveze prema trećim licima
2)
ne mogu se uzajamno zastupati bez posebnog ovlašćenja
3) imaju zasebne opšte akte
4)
samostalnost stečaja
i
5) ne
mogu se primenjivati
ugovorne klauzule konkurencije
.
- Članovi povezanih društava ne mogu se, naime, posmatrati kao treća lica u uzajamnim odnosima, kako bi
to proizlazilo iz odvojenosti i posebnosti pravnih subjektiviteta. Otuda, iako celina povezanih društava,
pravno posmatrano, nema pravni subjektivitet, niz pravnih rešenja gradi se upravo tako da se taj
subjektivitet pretpostavlja.
Postoje
IZUZECI
nepostojanja subjektiviteta celine povezanih društava:

3. POSLOVNO UDRUŽENJE
Poslovno udruženje je
pravno lice
koje osnivaju
2 ili više privrednih društava ili preduzetnika
radi
postizanja zajedničkog interesa
(P.U.) i
registruje se
.
- Osnivački akt PU je ugovor koji potpisuju svi članovi i sadrži naročito: 1) poslovno ime, sedište i
matične/re- gistarske brojeve članova udruženja; 2) poslovno ime i sedište poslovnog udruženja; 3) cilj
osnivanja; 4) delatnost; 5) određivanje organa i njihove nadležnosti; 6) vreme trajanja; 7) obaveze članova;
8) pristupanje, istupanje i isključenje članova.
Za obaveze udruženje
odgovara svom svojom imovinom
, a odgovornost članova je određena osnivačkim
aktom. Svi članovi su ravnopravni, a na PU se primenjuju pravila za DOO.
- Poslovno udruženje
ne može promeniti svoju pravnu formu u privredno društvo
.
4. KARTEL
Kartel je
sporazum o međusobnom regulisanju proizvodnje
, prodaje, nastupa na tržištu i drugim
privrednim ciljevima. Kartel, dakle, nastaje na ugovornoj osnovi
(mada nije isključeno da nastane i u formi tzv.
džentlmentskog sporazuma)
, i po pravilu, ima privremeni karakter.
- Najčešće
ne pretpostavlja poseban pravni subjektivitet
, ali u slučaju kreacije posebnog pravnog subjekta,
reč je o asocijaciji, koja se u nemačkom pravu naziva sindikat.
- Kada se na osnovu kartela
stvara nova pravna ličnost
, ona može biti i bez kapitala ili sa min. kapitalom.
Budući da karteli predstavljaju prvenstveno horizontalna povezivanja društva, oni imaju trostruku funkciju:
1.
isključivanje slobodne utakmice
i
stvaranje monopola
,
2.
izjednačavanje uslova
prodaje, proizvodnje, nabavke i
3.
racionalizacija proizvodnje
.
Postoje:
1. karteli za regulisanje proizvodnje
2. karteli za repatrijaciju prihoda
3. karteli za repatrijaciju proizvodnje
4. karteli za repatrijaciju klijenata…
5. KONZORCIJUM
Izgradnja velikih industrijskih kapaciteta i drugi investicini poduhvati (veliki javni radovi, hidro i
termocentrale, naftovodi, fabrike), mogući su i stvaranjem posebnih grupacija privrednih društava na
osnovu ugovora o konzorcijumu.
- Reč je o neimenovanom ugovoru, koji je tvorevina poslovne prakse, a kojem zakonska regulativa za sada
ne posvećuje skoro nikakvu pažnju.
- Ugovorom o konzorcijumu stvara se
posebna grupacija više privrednih društava
, koja u potpunosti i
dalje zadržavaju svoj pravni i poslovni (kao i upravljački) subjektivitet
, te se ovakvim povezivanjem ne
stvara nikakav novi statusni subjekt, već se jednoj od članica grupacije na ovoj osnovi poverava uloga
tzv.
privrednog društva – pilota (
odn.
„opšteg punomoćnika").
- Uloga društva-pilota definiše se samim ugovorom o konzorcijumu i ono zastupa sve članove grupacije
pred naručiocem, pri zaključenju ugovora i realizaciji plana.
- On ima
pravo na posebnu naknadu
i redovno je
koordinator projekta
. Međusobna odgovornost članica se
uređuje ugovorom o konzorcijumu, najčešće kao solidarna odgovornost za celinu preuzetih obaveza.
Ugovor o konzorcijumu najčešće se sklapa ad hoc za konkretno izvršenje određenog posla ograničenog
trajanja. Izuzetno, ovaj ugovor može se sklapati tako da ima neodređeno trajanje, što nikako ne znači da,
po uslovima utvrđenim samim ugovorima, neki član ne može izaći iz članstva.
- Ugovori o konzorcijumu mogu biti:
1.
zatvorenog tipa
(kada se ugovorom isključi mogućnost nak- nadnog pristupa novih članova, do eventualne
promene ugovora)
i
2.
otvorenog tipa
(kada se ugovorom ostavi mogućnost naknadnog pristupa novih članova, obično uz
saglasnost svih postojećih članova)
6. UGOVORNI JOINT VENTURE (džoint venčur)
Ugovorni džoint venčur je ugovor kojim 2 ili više lica (pravna ili fizička) udružuju svoj rad/sredstva, s tim da
dele dobit i snose gubitke na ravne delove. Razlikuje se od ugovora o osnivanju PD, jer se njime osnivaju
korporativni džoint venčur.
Ugovorni džoint venčur je vrsta ugovora autonomnog prava koji ima dosta sličnosti sa građanskim ili
trgovačkim ortaklukom, ali se od ovih ustanova ipak razlikuje, po tome što je privremenog karaktera.
- 4 ključna motiva opredeljuju ugovarače da formiraju ugovorni džoint venčur:
1.
kooperacija
(poslovna saradnja na realizaciji zajedničkog poduhvata)
2.
izbegavanje prepreka u poslovanju
3.
zajedničko finansiranje
i
4.
instrumentalizacija veze među pratnerima
.
- Naše pravo ne poznaje ovu formu,
već samo korporativni joint venture
– ali nema svoju imovinu, ni svoj
račun i ne može istupati komisiono ili u svoje ime i za svoj račun.
25. POJAM i VRSTE STATUSNIH PROMENA
Statusnom promenom se jedno društvo (društvo prenosilac) reorganizuje tako što na drugo društvo
(društvo sticalac) prenosi imovinu i obaveze, dok njegovi članovi u tom društvu stiču udele,
odn
. akcije.
Svi članovi društva prenosioca stiču udele/akcije u društvu sticaocu srazmerno svojim udelima/akcijama u
društvu prenosiocu, osim ako se svaki član društva prenosioca saglasi da se sa statusnom promenom
izvrši:
1.
zamena udela/akcija u drugačijoj srazmeri
ili
2. ako iskoristi
pravo izlaska iz društva
i
3.
pravo na isplatu
umesto sticanja udela/akcija u društvu sticaocu (nesaglasni član)
- Najzad, članu društva prenosioca se po osnovu statusne promene može izvršiti i
novčana doplata
(uz
zamenu akcija/udela), s tim da ukupan iznos tih doplata svim članovima društva prenosioca
ne pređe 10%
ukupne nominalne vrednosti udela/akcija
koje stiču članovi društva prenosioca, a ako te akcije nemaju
nominalnu vrednost 10% ukupne računovodstvene vrednosti tih akcija.
- Ako se statusnom promenom osniva novo društvo, na osnivanje tog društva primenjuju se odredbe
zakona koje se odnose na osnivanje društva u odgovarajućoj pravnoj formi.
Ako se statusnom promenom javno AD pripaja društvu koje nije javno AD ili se sa njim spaja u novo
društvo koje nije javno AD, to društvo mora da ispuni uslove za prestanak svojstva javnog društva koji su
propisani zakonom kojim se uređuje tržište kapitala. Fuzije privrednih društva u EU regulisane su
posebnom
tzv.
Treće Direktive EU.
ZABRANE statusnih promena
:
1. ne mogu se vršiti suprotno odredbama zakona kojim se uređuje zaštita konkurencije
.
2. ne mogu se vršiti dok je društvo u likvidaciji i stečaju, osim ako se vrši kao mera organizacije
.
KOMBINACIJA STATUSNE PROMENE i TRANSFORMACIJE (promene pravne forme)
Statusna promena najčešće obuhvata isti tip privrednih društava: npr. spajanje AD, pripajanje jednog DOO
drugom DOO i sl. U ovom slučaju, na statusnu promenu (fuzija) primenjuju se pravila koja važe za ovaj
institut.
- S druge strane, statusne promene mogu da obuhvate i društva koja imaju različitu formu, na primer,
spajanje jednog AD i jednog DOO i sl. U ovom slučaju, ne primenjuju se samo pravila koja važe za ovaj
institut, već i pravila koja važe za transformaciju jednog tipa privrednog društva u drugi tip društva.
VRSTE statusnih promena
1.
PRIPAJANJE
– postoji kada se jedno ili više društava
pripaja nekom postojećem društvu
prenošenjem na to društvo celokupne imovine i obaveza (univerzalna sukcesija), čime ta društva koja se
pripajaju prestaju da postoje bez postupka likvidacije.

Izuzetno, finansijski izveštaji nisu uopšte potrebni ako se svi članovi društva koje učestvuje u statusnoj
promeni saglase da se ti izveštaji ne pripremaju. Takođe, u društvu koje nije javno AD izveštaj revizora nije
potreban ako se svi članovi društva koje učestvuje u statusnoj promeni saglase da se taj izveštaj ne
sačinjava. Ovo važi i za izveštaj odbora direktora/nadzornog odobra kod dvodomnog upravljanja društvom.
- Ako društvo po sprovedenoj statusnoj promeni
nastavlja da postoji
, odbor direktora/nadzorni odbor
priprema predlog odluke skupštine o izmeni osnivačkog akta,
odn.
statuta AD
.
- Ako statusnom promenom
nastaje novo društvo
, odbor direktora/nadzorni odbor
priprema predlog
osnivačkog akta tog društva
, a ako je to društvo AD i predlog statuta tog društva.
Ugovor o statusnoj promeni zaključuje se
ako u statusnoj promeni učestvuju 2 ili više društava
i sadrži:
1. poslovna imena
i sedišta društava koja učestvuju u statusnoj promeni;
2. cilj i uslove
pod kojima se vrši statusna promena;
3. označenje vrednosti imovine
i visina obaveza koje se statusnom promenom prenose na društvo
sticaoca i njihov opis, kao i način na koji se taj prenos vrši društvu sticaocu;
4. podatke o zameni udela/akcija
(a naročito srazmeru, način preuzimanja i od koga udeli/akcije daju
pravo na učešće u dobiti, podatke o posebnim pravima)
5. datum prestanka poslovnih aktivnosti prenosioca
;
6. uslovi pod kojima se nastavljaju radni odnosi zaposlenih
;
7. datum od koga se transakcije društva prenosioca smatraju u računovodstvene svrhe, transakcijama
obavljenim u ime društva sticaoca
8. sve posebne pogodnosti
u društvu sticaocu koje se odobravaju članovima odbora direktora/izvršnog
i nadzornog odbora i ostala pitanja od značaja za sprovođenje statusne promene.
- Ugovor o statusnoj promeni zaključuje se
između svih društava
u pisanoj formi
i
overava se
u skladu
sa zakonom kojim se uređuje overa potpisa.
PLAN PODELE
Ako
SAMO JEDNO DRUŠTVO
učestvuje u statusnoj promeni,
odbor direktora/nadzorni odbor
usvaja plan
podele.
Plan podele sačinjava se u pisanoj formi i overava u skladu sa zakonom koji uređuje overu potpisa.
- Plan podele sadrži podatke koje u osnovi sadrži i ugovor o statusnoj promeni, a sastavni deo ovog plana
su takođe akta i dokumenta koja su sastavni deo ugovora o statusnoj promeni.
IZVEŠTAJ REVIZORA
Na zahtev društva koje učestvuje u statusnoj promeni, nadležni sud u vanparničnom postupku imenuje
revizora radi revizije ugovora o statusnoj promeni,
odn.
plana podele, koji sačinjava izveštaj o statusnoj
promeni. Ako u statusnoj promeni učestvuje više društava, može se postaviti zajednički zahtev svih
učesnika da sud imenuje jednog revizora koji sačinjava zajednički izveštaj o statusnoj promeni svih
društava učesnika.
- Sud ostavlja imenovanom revizoru rok, koji ne može biti duži od 2 meseca od dana imenovanja, za
dostavu izveštaja o reviziji svim društvima učesnicima u statusnoj promeni. Izveštaj revizora mora biti u
pisanoj formi sa obrazloženim mišljenjem o tome da li je srazmera u kojoj se vrši zamena akcija/udela
društva prenosioca za akcije/udele društva sticaoca pravičnai primerena (tako se ovim rešenjem
kompenzuje isključivanje mogućnosti vođenja spora zbog srazmere zamene akcija).
IZVEŠTAJ ODBORA DIREKTORA
odn.
IZVRŠNOG ODBORA
Odbor direktora/izvršni odbor, društva koje učestvuje u statusnoj promeni sačinjava detaljan pisani izveštaj
koji sadrži naročito:
1)
ciljeve koji se žele postići statusnom promenom
, sa analizom očekivanih ekonomskih efekata
na društva koja učestvuju u statusnoj promeni;
2)
objašnjenje pravnih posledica
zaključenja ugovora o statusnoj promeni,
odn.
usvajanja plana
podele;
3)
obrazloženje srazmere zamene akcija ili udela
;
4)
podatke o izmenama ugovora o statusnoj promeni,
odn.
plana podele
, ako su takve izmene
izvršene na osnovu izveštaja revizora o reviziji statusne promene;
5)
podatke o značajnijim promenama imovine i obaveza društava
koja učestvuju u statusnoj
promeni do kojih je došlo nakon datuma sa kojim su izrađeni finansijski izveštaji.
Kod dvodomnog upravljanja društvom izvršni odbor dostavlja ovaj izveštaj nadzornom odboru na usvajanje
pre podnošenja skupštini društva na odobrenje..
OBAVEZA OBJAVLJIVANJA
Nacrt ugovora o statusnoj promeni,
odn.
nacrt plana podele, društvo objavljuje
na svojoj internet stranici
,
ako je ima,
i dostavlja registru privrednih subjekata
, radi objavljivanja na njegovoj internet stranici,
najkasnije mesec dana
pre dana održavanja sednice skupštine društva koja usvaja odluku o statusnoj
promeni.
- Nacrti ovih akata moraju biti
objavljeni neprekidno najmanje 60 dana
od dana održavanja sednice
skupštine društva na kojoj je doneta odluka o statusnoj promeni, a pristup mora biti omogućen svim
zainteresovanim licima bez obaveze identifikacije i bez naknade.
- Istovremeno uz nacrte ovih akata objavljuje se
i obaveštenje članovima društva o vremenu i mestu
gde
mogu izvršiti uvid u akta i dokumente koji se obavezno sačinjavaju za sprovođenje statusne promene
(ovo
ne važi za društva koja nisu javna AD, a koja su ovo obaveštenje uputila lično svakom članu društva)
.
- Ako u statusnoj promeni učestvuje više od jednog društva, objavljivanje ovih akata i dokumenata i
obaveštenja članovima mogu se izvršiti i zajednički za sva ta društva. Objavljivanjem nacrta utovora o
statusnoj promeni,
odn.
nacrta plana podele, smatra se da su i poverioci društva obavešteni o statusnoj
promeni.
OBAVEZA OBEZBEĐIVANJA UVIDA u AKTE i DOKUMENTE
Društvo učesnik u statusnoj promeni dužno je
da svojim članovima u svom sedištu
omogući uvid u akta i
dokumenta koja se obavezno sačinjavaju za sprovođenje statusne promene, kao
i u godišnje finansijske
izveštaje za poslednje 3 godine
za svako od društava koje učestvuje u statusnoj promeni, sa mišljenjem
revizora, ako su bili predmet revizije, najmanje tokom perioda od mesec dana koji prethodi danu
održavanja sednice skupštine koja donosi odluku o statusnoj promeni.
- Izuzetno, društvo nije dužno da ovo omogući ako su ti akti i dokumenti objavljeni u skladu sa ZOPD, ali je
dužno da svakom članu omogući kopiranje tih akata i dokumenata o trošku društva, osim ako je svakom
zainteresovanom licu, bez obavezne identifikacije (ne samo članovima), omogućilo da ta akta i dokumenta
„pribave“ sa internet stranice registra privrednih subjekata, bez naknade.
OBAVEZA LIČNOG OBAVEŠTAVANJA POVERILACA
Društvo učesnik u statusnoj promeni posebno je dužno
da „velikim" poveriocima koji su poznati
društvu
, a čije
potraživanje iznosi najmanje 2 miliona dinara
na dan obavezne objave akata i
dokumenata koji se obavezno sačinjavaju za sprovođenje statusne promene,
uputi i pisano obaveštenje
o sprovođenju statusne promene
(koje sadrži elemente iz nacrta ugovora o statusnoj promeni),
najkasnije 30 dana pre dana održavanja sednice skupštine
koja donosi odluku o statusnoj promeni.
- Da je ova obaveza izvršena, predsednik odbora direktora/nadzornog odbora dužan je da potvrdi pisanom
izjavom.
ODLUKA o STATUSNOJ PROMENI
Odlukom o statusnoj promeni
skupština društva
odobrava:
a.
plan podele
koji je usvojio odbor direktoran/nadzorni odbor;
b.
ugovor o statusnoj promeni
, ako je taj ugovor zaključen do dana održavanja sednice skupštine;
c.
nacrt ugovora o statusnoj promeni
, ako on nije zaključen do tog dana.
Odluka o statusnoj promeni donosi se jednoglasno od strane ortaka i komplementara, kao i 2/3 većinom
glasova članova DOO, ako osnivačkim aktom nije predviđena veća većina,
odn.
3/4 većinom glasova
prisutnih akcionara, ako statutom nije određena veća većina.
- Ako povodom statusne promene, određeni članovi društva prenosioca postaju članovi društva sticaoca sa
neograničenom solidarnom odgovornošću za njegove obaveze, odluka o statusnoj promeni donosi se
samo uz njihovu sagdasnost.
Istovremeno sa donošenjem odluke o statusnoj promeni, skupština je dužna da usvoji:
1)
izmene i dopune osnivačkog akta
,
odn.
statuta
u slučaju AD,
ako društvo nastavlja da postoji
i
2)
osnivački akt društva
koje nastaje statusnom promenom, kao
i statut
tog društva ako je ono AD.
- Ako se radi o AD, odluka skupštine o statusnoj promeni mora da sadrži odredbu da stupa na snagu kada
predsednik odbora direktora/predsednik nadzornog odbora da pisanu izjavu da su svi nesaglasni akcionari
u celosti isplaćeni za vrednost svojih akcija.

koje se odnose na odobrenje Komisjije za HoV, kao i druge odredbe tog zakona koje su nespojive sa
zamenom akcija u postupku statusne promene. Članovi društva prenosioca koji su u društvu prenosiocu
koje prestaje upisali udele/akcije ali ih do trenutka zamene akcija/udela, nisu u celosti uplatili, dužni su da
ugovoreni ulog unesu pod uslovima pod kojim su ih upisali,
ako ugovorom o statusnoj promeni nije drukčije određeno.
Isključenje povećanja osnovnog kapitala
Društvo sticalac ne može povećati svoj osnovni kapital kao rezultat statusne promene po osnovu
udela/akcija:
1. koje društvo sticalac poseduje u društvu prenosiocu
2. koje društvo prenosilac poseduje u društvu sticaocu.
Društvo sticalac ne može da izdaje akcije u zamenu za:
1. akcije koje sticalac poseduje u prenosiocu,
odn.
akcije koje za račun društva sticaoca drži treće lice u
svoje ime
2. sopstvene akcije društva prenosioca,
odn.
akcije koje za račun prenosioca drži treće lice u svoje ime.
Udeli/akcije koje društvo prenosilac ima u društvu sticaocu, a koji se kao rezultat statusne promene
prenose sticaocu, postaju sopstveni udeli,
odn.
akcije društva sticaoca.
Registracija statusne promene
Registracija statusne promene ne može se vršiti pre isteka roka od 30 dana od dana stupanja na snagu ugovora o
statusnoj promeni,
odn.
plana podele. Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala nastalo kao rezultat statusne promene
registruje se u skladu sa zakonom o registraciji.
Ako društvo prestaje da postoji ono se briše iz registra privrednih subjekata.
Pravne posledice statusne promene (pravno dejstvo)
Pravne posledice statusne promene
nastupaju danom registracije statusne promene
. Imovina i obaveze
prenosioca prelaze na društvo sticaoca, sticalac postaje odgovoran solidarno sa društvom prenosiocem za njegove
obaveze koje nisu prenete na sticaoca (do vrednosti razlike imovine i obaveza društva preosioca koje je preuzeo),
članovi prenosioca postaju članovi sticaoca a njihovi udeli/ akcije se zamenjuju, udeli/akcije prenosioca zamenjeni
udelima/akcijama sticaoca poništavaju se, prava trećih lica koja predstavljaju terete na udelima/akcijama društva
prenosioca kao i potraživanje novčane naknade kao pravo pored ili umesto zamene za te akcije prelaze na
udele/akcije koje član društva prenosioca stiče u društvu sticaocu, zaposleni u društvu prenosiocu mogu ugovorom o
statusnoj promeni biti raspoređeni na rad u društvo sticaoca…
Ako se statusnom promenom društvo prenosilac gasi, ono prestaje bez sprovođenja postupka likvidacije, uzajamna
potraživanja sticaoca i prenosioca se gase, obaveze društva prenosioca prelaze na društvo sticaoca (ako je više
sticaoca supsidijarno, ali uvek do iznosa razlike imovine koja mu je preneta i obaveza koje je preuzelo), dozvole,
koncesije, druge povlastice i oslobođenja prelaze na sticaoca, direktorima, članovima nadzornog odbora i
zastupnicima prenosioca prestaju dužnosti i ovlašćenja, kao i punomoćja za glasanje u skupštini.
Neraspoređena imovina i obaveze društva preostalog podelom
Imovina društva prenosioca koja je preostala, koja nije preneta nijednom društvu sticaocu, niti se tumačenjem ugovora
o statusnoj promeni niti plana o podeli može odrediti kome se ima preneti, prenosi se svakom sticaocu srazmerno
učešću imovine koja je na njih preneta umanjena za preuzete obaveze, u ukupnoj neto imovini društva prestalog
podelom. Za neraspoređene obaveze društva prenosioca solidarno odgovara svako društvo sticalac do visine razlike
imovine i obaveza.
28. ZAŠTITA PRAVA ČLANOVA DRUŠTVA PRENOSIOCA i TREĆIH LICA
...postoji u obliku prava na doplatu, prava na isplatu, pravila o zaštiti poverilaca i sudske zaštite.
1. PRAVO na DOPLATU
Član društva prenosioca koji smatra da je oštećen utvrđenom srazmerom zamene udela/akcija prenosioca
za udele/akcije sticaoca, može u roku od 30 dana od objave dokumenata pripremljenih za postupak
promene tražiti tužbom isplatu novčane naknade od sticaoca. Sud, ako utvrdi da je tržišna cena
akcija/udela koje je stekao manja od tržišne vrednosti onih koje je imao, presudom obavezuje sticaoca da
tom licu isplati novčanu naknadu (ne veću od 10% nominalne vrednosti njegovih zamenjenih akcija u
sticaocu). Dejstvo kolektivne tužbe i ovde se javlja.
2.
PRAVO na ISPLATU
Član prenosioca nesaglasan sa statusnom promenom ima pravo da mu se otkupe akcije. Društvo je dužno
da njegove akcije otkupi po ceni utvrđenoj odlukom o statusnoj promeni, a akcionar ima pravo na tužbu ako
društvo ne otkupi, ili otkupi njegove akcije po ceni nižoj od tržišne.
3. ZAŠTITA POVERILACA
Poverilac čije je potraživanje nastalo pre registracije statusne promene, a koji smatra da ta promena
ugrožava namirenje njegovih potraživanja može u roku od 30 dana od objave zahtevati:
-
davanje obezbeđenja u vidu zaloge, jemstva
-
izmenu uslova ugovora ili raskid ugovora
-
odvojeno upravljanje imovinom do namirenja potraživanja…
Zaštitu može tražiti od dužnika ili društva sticaoca. Pravo na ovu zaštitu nemaju poverioci koji spadaju u 1. i
2. isplatni red po zakonu o stečaju ni onima čije je potraživanje već obezbeđeno.
4. ZAŠTITA od strane SUDA
Ako u roku od 15 dana ne dobije zaštitu po svom zahtevu ima pravo na tužbu kojom je zahteva ali mora da
dokaže da mu je potraživanje ugroženo statusnom promenom.
Imaoci dužničkih HoV imaju jednaka prava na zaštitu kao i drugi poverioci. Te ako je prenosilac prestao da
postoji, oni stiču jednaka prava prema sticaocu osim ako je u odluci o izdavanju HoV drugačije određeno,
odn.
sa tim imaocem drugačije ugovoreno.
Odgovornost za štetu
Direktori/članovi nadzornog odbora društva koje učestvuje u statusnoj promeni solidamo su odgovoni
članovima/akcionarima za štetu prouzrokovanu namemo ili krajnjom nepažnjom tokom pripreme za
sprovođenje statusne promene.
Rok za tužbu — 3 godine od objave registracije statusne promene.
29. PRIVREDNE (trgovačke) KOMORE
-
Privredne komore su interesne, samostalne i poslovne stručne organizacije privrednih subjekata koje
povezuju zajednički poslovni interesi i koje su reprezentanti njihovih interesa pred državom.
-
Osnovni cilj je
zastupanje interesa privrede
.
-
Privredne komore imaju
svojstvo pravnog lica
.
-
Sada kod nas postoji
dobrovoljnost članstva
, a organizovanost je na teritorijalnom principu, pa postoje
regionalne komore
(komore po okruzima) i
komore Republike
.
-
Privredne komore sarađuje sa sindikatima, organizacijama poslodavaca, državom, ali se javljaju kao
reprezentant privrede pred tim institucijama. To je mesto susreta privrednika, gde se oni mogu
informisati i raditi na unapređenju rada i poslovanja. Dakle privredne komore su učesnici u procesu
utvrđivanja mera ekonomske politike, institucije sa određenim javnim ovlašćenjima. Preko njihovih
izabranih sudova i arbitraža,
odn.
sudova časti i donošenja uzansi, dolazi do jačanja poslovnog morala
u privredi.
-
Vlada mišljenje da postaju zavisne od države, usled prenošenja pojedinih javnih ovlašćenja na
komore i zahtev za njihovom većom ativnosti na zakonodavnom planu.
-
Privredna komora Srbije
je
samostalna
,
nevladina
,
poslovno-stručna
i
interesna asocijacija
pravnih i fizičkih lica
koja obavljaju registrovanu privrednu delatnost.
ČLANOVI KOMORE
1.
preduzeća iz svih privrednih oblasti i grana, u svim oblicima svojine
2.
banke i druge finansijske organizacije
3.
organizacije za osiguranje
4.
poljoprivredne zadruge - kao kolektivni članovi preko svog saveza
5.
zanatske i druge radnje - kao kolektivni članovi preko svojih udruženja
FUNKCIJE KOMORE (odn. poslovi)
1.
interesna asocijacija privrede;
2.
mesto okupljanja i dogovaranja;

1. likvidacija od strane vlasnika (dobrovoljna likvidacija);
2. likvidacija od strane poverioca i
3. likvidacija od strane suda (prinudna ili sudska likvidacija).
Dobrovoljnu likvidaciju sprovode vlasnici
iz različitih razloga:
-
istek vremena osnivanja;
-
ispunjenje cilja osnivanja;
-
nepostojanje propisanih uslova za obavljanje delatnosti;
-
nepostojanje minimuma osnivača u određenom roku;
-
neobavljanje delatnosti u određenom periodu konstantno;
-
neispunjenost uslova organizacije propisane zakonom;
-
ništavost osnivanja.
Likvidacija može nastupiti čak i bez postojanih razloga, a to je:
1.
odlukom ortaka
;
2.
skupštine DOO
i
AD
.
- Ova vrsta likvidacije sprovodi se uz određenu nadzornu poziciju suda, koji kontroliše zakonitost postupka i posebno
tretman poverilaca društva. Budući da je reč o likvidaciji solventnog društva, pravilo je da se ova vrsta likvidacije
reguliše
kompanijskim zakonima
, a ne zakonima o stečaju
(koji regulišu likvidaciju insolventnog društva)
, mada, pošto pitanje
solventnosti nije uvek nesumnjivo
(često se likvidacija od strane vlasnika prinudno konvertuje u stečaj, kada se u toku postupka
pokaže da je reč o insolventnom društvu)
, ima opravdanja da se i (dobrovoljna) likvidacija solventnog društva reguliše u
stečajnim propisima.
U svim slučajevima likvidacije, preduslov je
solventnost društva
.
- Imenovani likvidacioni upravnik, koji konstatuje insolventnost društva, bio bi dužan da prekine odmah ovaj postupak i
da podnese zahtev sudu za otvaranje postupka insolventne likvidacije (stečaja) od strane suda.
32. POSTUPAK LIKVIDACIJE OD STRANE VLASNIKA
(dobrovoljna likvidacija)
Odluka o likvidaciji privrednog društva donosi se:
-
jednoglasnošću svih ortaka
u ortačkom društvu;
-
jednoglasnošću svih komplementara
;
-
većinom od 2/3 ukupnog broja glasova svih članova DOO
(ako osnivačkim aktom nije utvrđena
druga većina, ali ne manja od obične većine od ukupnog broja glasova članova društva);
-
običnom većinom glasova prisutnih akcionara
koji imaju pravo glasa po ovom pitanju (ako statutom
nije utvrđena veća većina).
- Odluka o likvidaciji privrednog društva registruje se i objavljuje sa odlukom o pokretanju postupka
likvidacije, u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata.
- Obustava postupka likvidacije takođe se registruje i objavljuje.
Za vreme likvidacije
ne isplaćuje se učešće u dobiti
,
odn.
dividende
, niti se
imovina društva raspodeljuje
članovima društva pre isplate svih potraživanja poverilaca društva.
LIKVIDACIONI UPRAVNIK
Lica koja vode poslove društva za vreme likvidacije nazivaju se likvidacioni upravnici.
- Likvidacioni upravnici društva imenuju se
posebnom odlukom o likvidaciji kao posebna lica
, kada
prestaju ovlašćenja zastupanja društva svim zakonskim zastupnicima društva, a ako društvo ne imenuje
posebne likvidacione upravnike, svi zakonski zastupnici društva, postaju likvidacioni upravnici.
- U svakom slučaju, društvo u likvidaciji može imati
više likvidacionih upravnika
. Ako društvo ima više
likvidacionih upravnika, oni zastupaju društvo zajedno.
- Na razrešenje i ostavku likvidacionog upravnika primenjuju se ista pravila kao na razrešenje (nije bitan
razlog) i ostavku direktora AD, propisana zakonom kojim se uređuju privredna društva.
-
OVLAŠĆENJA
likvidacionog upravnika:
1)
zastupa društvo u likvidaciji
;
2)
odgovoran je za zakonitost poslovanja društva
;
3)
vrši radnje na okončanju poslova započetih pre početka likvidacije
;
4) preduzima radnje potrebne za sprovođenje likvidacije
, kao što su –
prodaja imovine
,
isplata
poverilaca
i
naplata potraživanja
;
5) vrši druge poslove neophodne radi sprovođenja likvidacije društva.
OGLAS O POKRETANJU POSTUPKU LIKVIDACIJE
(
kolektivno obaveštavanje poverilaca)
Oglas o pokretanju postupku
likvidacije
ovog zakona objavljuje se u trajanju
od 90 dana
na internet stranici
registra privrednih subjekata i sadrži naročito:
1)
poziv poveriocima da prijave svoja potraživanja
;
2)
adresu sedišta društva
;
3)
upozorenje
da će potraživanja poverilaca biti
prekludirana
ako ih poverioci ne prijave najkasnije u
roku
od 30 dana
od dana isteka perioda trajanja oglasa.
- Ako društvo tokom perioda trajanja oglasa o pokretanju likvidacije promeni adresu sedišta, rok od 90 dana
ponovo počinje da teče od dana registracije te promene, a sve do tada prispele prijave potraživanja se
smatraju uredno podnetim (time i rok za prijavu potraživanja poverilaca).
POZNATI POVERIOCI (individualno obaveštavanje)
Likvidacioni upravnik društva u likvidaciji dužan je da obavesti (najkasnije u roku od 15 dana od dana
početka likvidacije društva)
pisanim putem
sve poznate poverioce čija su potraživanja nastala do dana
početka nastupanja dejstva likvidacije, sa posebnim upozorenjem da će im potraživanje biti prekludirano
ako ga ne prijave najkasnije u roku od 30 dana od isteka perioda trajanja oglasa o pokretanju likvidacije.
- Ako društvo u likvidaciji, tokom perioda trajanja objave oglasa o likvidaciji društva, odn. tokom perioda za prijavu
potraživanja poverilaca, promeni sedište, likvidacioni upravnik je dužan da poznatim poveriocima, koji do tada nisu
prijavili svoje potraživanje, ponovo uputi ovo obaveštenje, i to u roku od 15 dana od dana registracije te promene.
POSEBNA PRAVILA ZA NEKA POTRAŽIVANJA POVERILACA
Potraživanja
NE
prijavljuju:
1. poverioci
sa izvršnom ispravom
za svoja potraživanja;
2. poverioci u vezi sa čijim potraživanjem
počne da teče parnica
i
3. oni čija su potraživanja nastala
posle početka dejstva postupka likvidacije
(moraju se namiriti do
okončanja postupka likvidacije).
- Prijavljena potraživanja, likvidacioni upravnik može
osporiti
(osim potraživanja sa izvršnom ispravom) i to
u roku od
30 dana
od dana prijema prijave potraživanja, o čemu u istom roku obaveštava poverioca
osporenog potraživanja sa obrazloženjem osporavanja.
- Poverioci čija su potraživanja osporena mogu u daljem roku od 15 dana pokrenuti parnicu pred nadležnim
sudom za utvrđenje potraživanja i o tome obavestiti likvidacionog upravnika u istom tom roku, kada se
smatra da su ta potraživanja prijavljena, u protivnom ta potraživanja su prekludirana.
POČETNI LIKVIDACIONI BILANS
Likvidacioni upravnik
u roku od 30 dana
od dana početka dejstva likvidacije sastavlja početni likvidacioni
bilans,
kao vanredni finansijski izveštaj
, koji u istom roku podnosi na usvajanje ortacima
(ortačko društvo)
,
komplementarima
(komanditno društvo)
, skupštini
DOO
ili skupštini
AD
.
POČETNI LIKVIDACIONI IZVEŠTAJ
Likvidacioni upravnik sastavlja i početni likvidacioni izveštaj koji sadrži:
1)
listu prijavljenih potraživanja;
2)
listu priznatih potraživanja;
3)
listu osporenih potraživanja;
4)
podatak da li je imovina društva dovoljna za namirenje poverilaca društva i obaveza društva,
uključujući i osporena potraživanja;
5)
neophodne radnje
za sprovođenje likvidacije;
6)
vreme
predviđeno za završetak likvidacije;
7)
druge činjenice od značaja za sprovođenje likvidacije.
- Ovaj bilans likvidacioni upravnik sastavlja
najranije 90 dana, a najkasnije 120 dana
od dana početka
dejstva postupka likvidacije i dostavlja ga ortacima, komplementarima,
odn.
skupštini DOO ili skupštini AD
na usvajanje, koji su dužni da o tome donesu odluku najkasnije u daljem roku od 30 dana od dana prijema.

Likvidacioni upravnik ima
pravo na naknadu troškova
koje je imao u tom svojstvu pri sprovođenju postupka
likvidacije, kao i
pravo na naknadu za svoj rad
.
- Visinu naknade za rad i naknade troškova sprovođenja likvidacije određuju ortaci, komanditori,
odn.
skupština
DOO
,
odn.
AD
, a u slučaju spora, ili ako to ovi organi ili članovi društva ne odrede, likvidacioni
upravnik može tražiti da to učini sud u vanparničnom postupku.
- U pogledu ovih potraživanja prema društvu, likvidacioni upravnik se smatra poveriocem društva u
likvidaciji.
OKONČANJE LIKVIDACIJE
Likvidacija se okončava
donošenjem odluke
ortaka, komplementara, skupštine
DOO
ili
AD
o okončanju
likvidacije, koja se upisuje u registar, posle čega se
društvo briše iz registra
i time
prestaje da postoji
kao pravni subjekt
.
- Ako ortaci, komplementari,
odn.
skupština
DOO
ili
AD
ne donesu odluku o usvajanju dokumenata potrebnih
za okončanje likvidacije i podnetih od strane likvidacionog upravnika, i to u zakonski propisanom roku, tu
odluku može zameniti pisana izjava likvidacionog upravnika o njihovom neusvajanju.
ODGOVORNOST LIKVIDACIONOG UPRAVNIKA za ŠTETU
Likvidacioni upravnik odgovara poveriocima društva i ortacima, članovima i akcionarima društva za
naknadu štete prouzrokovane u postupku likvidacije
svojom krivicom
.
- Odgovornost likvidacionog upravnika poveriocima i vlasnicima društva
(po svojoj prirodi nije ugovorna već
deliktna)
zastareva za 3 godine
od dana brisanja privrednog društva iz registra.
- Ako ima
više likvidacionih upravnika
, njihova odgovornost je
solidarna
.
- Likvidacioni upravnik se može osloboditi odgovornosti ako je u izvršavanju svojih dužnosti
postupao
savesno
,
sa pažnjom dobrog privrednika
i
u interesu društva
u likvidaciji (pravilo poslovne odluke).
ODGOVORNOST ČLANOVA DRUŠTVA po OKONČANJU LIKVIDACIJE
- Ortaci i komplementari odgovaraju solidarno neograničeno za obaveze društva u likvidaciji i posle brisanja
društva iz registra privrednih subjekata (
solidarna neograničena odgovornost
).
- Komanditori, članovi
DOO
i akcionari
AD
odgovaraju solidarno za obaveze društva u likvidaciji i posle
brisanja društva iz registra privrednih subjekata, do visine iznosa primljenog iz likvidacionog ostatka
(
solidarna ograničena odgovornost
).
- Potraživanja poverilaca od članova društva
zastarevaju u roku od 3 godine
od dana brisanja društva iz
registra privrednih subjekata.
33. LIKVIDACIJA OD STRANE SUDA (prinudna)
Prinudna likvidacija pokreće se:
1
.
ako
je društvu pravnosnažnim aktom izrečena mera
zabrane obavljanja delatnosti
,
odn.
oduzeta
dozvola
,
licenca
ili
odobrenje za obavljanje određene delatnosti
, a društvo ne registruje promenu
pretežne delatnosti ili ne otpočne likvidaciju u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti tog akta;
2
.
ako
u roku od 30 dana od dana isteka vremena na koje je društvo osnovano društvo
ne registruje
produženje vremena trajanja društva
ili
u istom roku ne otpočne likvidaciju
;
3
.
ako
ortačko društvo ostane sa jednim ortakom,
odn.
komanditno društvo ostane bez komplementara ili
bez komanditora, a
društvu u roku od 3 meseca ne pristupi nedostajući član
ili
u istom roku društvo
ne promeni pravnu formu u pravnu formu
čije uslove ispunjava u skladu sa ovim zakonom
ili u istom
roku ne otpočne likvidaciju
;
4
.
ako
se
osnovni kapital društva smanji ispod minimalnog iznosa
propisanog ovim zakonom, a društvo u
roku od 6 meseci ne poveća osnovni kapital najmanje do minimalnog iznosa propisanog ovim
zakonom, ili u istom roku društvo ne promeni pravnu formu u pravnu formu čije uslove ispunjava u
skladu sa ovim zakonom, ili u istom roku društvo ne donese odluku o likvidaciji i takvu promenu u
istom roku registruje u skladu sa zakonom o registraciji;
5
.
ako
društvo
ne dostavi
nadležnom registru godišnje
finansijske izveštaje
do kraja poslovne godine za
prethodnu poslovnu godinu,
odn.
ako ne dostavi
početni likvidacioni bilans
;
6
.
ako
je pravnosnažnom presudom utvrđena ništavost registracije osnivanja društva ili ništavost
osnivačkog akta društva;
7
.
ako
je pravnosnažnom presudom
naložen prestanak društva
, a društvo u roku od 30 dana od dana
pravnosnažnosti presude ne otpočne likvidaciju;
8
.
ako
društvo
ostane bez
zakonskog zastupnika
, a
ne registruje novog u roku od 3 meseca
od dana
brisanja zakonskog zastupnika iz registra privrednih subjekata;
9
.
ako
društvo u likvidaciji
ostane bez
likvidacionog upravnika
, a
ne registruje novog u roku od 3 meseca
od dana brisanja likvidacionog upravnika iz registra privrednih subjekata;
10
.
ako
usvojeni početni likvidacioni izveštaj ne bude dostavljen registru privrednih subjekata i u drugim
slučajevima predviđenim zakonom.
POKRETANJE POSTUPKA PRINUDNE LIKVIDACIJE
Kada postoje osnovi prinudne likvidacije, registrator koji vodi registar privrednih subjekata po službenoj
dužnosti
prevodi
predmetno društvo u status
„u prinudnoj likvidaciji
" i o tome istovremeno objavljuje
oglas na internet stranici registra privrednih subjekata u neprekidnom trajanju od 6 meseci od dana
objavljivanja.
- Oglas sadrži: dan objave oglasa; poslovno ime i matični broj društva; razlog prinudne likvidacije; obaveštenje
poveriocima da u roku od 6 meseci od dana objave oglasa mogu podneti predlog za pokretanje stečaja nadležnom
sudu.
- Ako registar privrednih subjekata u roku od godinu dana od dana objave oglasa ne primi rešenje nadležnog suda o
otvaranju stečaja nad društvom u prinudnoj likvidaciji, registrator koji vodi registar privrednih subjekata po službenoj
dužnosti briše društvo iz registra.
POSLEDICE BRISANJA DRUŠTVA iz REGISTRA u slučaju PRINUDNE LIKVIDACIJE
U slučaju brisanja iz registra privrednih subjekata društva nad kojim je pokrenut postupak prinudne
likvidacije,
njegova imovina postaje imovina članova društva
u srazmeri sa njihovim udelima u
osnovnom kapitalu društva, a u slučaju ortačkog društva koje nema kapital raspodeljuje se na jednake
delove između ortaka.
- Članovi društva brisanog iz registra privrednih subjekata po ovom osnovu odgovaraju za obaveze tog
društva
solidarno neograničeno
(ortaci ortačkog društva i komplementari komanditnog društva), odn.
solidarno ograničeno do visine vrednosti raspodenjene imovine tog društva
(komanditori
komanditnog društva i članovi DOO, kao i akcionari AD).
- Potraživanja poverilaca prema članovima brisanog društva po ovom osnovu
zastarevaju u roku od 3
godine
od dana tog brisanja.
RAZLIKE STEČAJA i LIKVIDACIJE
1. Likvidacija je uvek način prestanak
solventnog
društva,
-
a stečaj i
nsolventnog
.
Osnovi prestanka su razliciti
.
2. Postupak likvidacije je uređen u
ZOPD,
-
a stečaj u
ZOS
.
3. Likvidacija može biti
dobrovoljna
(od strane samih vlasnika) ili
prinudna
(od strane suda),
-
a stečaj je uvek
prinudan
I vodi se u sudskom postupku od strane stečajnog suda.
4. Razlika je I kod
zastupnika I lica koje vodi poslove društva
u likvidaciji I stečajnog duznika (društva u
stečaju): Kod likvidacije je to
likvidacioni upravnik
koji se imenuje odlukom društva (a ne sudskom
odlukom kao kod stečaja). Ako nije određen odlukom, onda su likvidacioni upravnici zakonski zastupnici
društva (direktori). Likvidacioni upravnik je dakle iz društva.
-
Zastupanje stečajnog dužnika vrši se od strane
stečajnog upravnika
koga imenuje sud. To je lice koje
nema veze sa društvom, organizovan je u formi preduzetnika, mora imati položen drzavni ispit, dakle,
stručno lice!

5) opis postupka prodaje imovine
, uz navođenje imovine koja će se prodavati sa založnim pravom ili bez
njega i namenu prihoda od takve prodaje;
6)
spisak članova organa upravljanja
i
iznos njihovih naknada
;
7) ime nezavisnog stručnog lica
koje će pratiti sprovođenje plana u interesu svih poverilaca;
8)
godišnje finans
ijske izveštaje za prethodne 3
godine
sa mišljenjem revizora ako su bili predmet
revizije;
9)
finansijske projekcije
, uključujući projektovani
bilans uspeha
,
bilans stanja
i
izveštaj o novčanim
tokovima
za period izvršenja plana reorganizacije;
10)
rok sprovođenja plana koji
ne može biti duži od
5
godina
;
11)
procenu vrednosti imovine steča
jnog dužnika, ne stariju od 6
meseci pre dana podnošenja plana
reorganizacije.
MERE
za realizaciju plana reorganizacije
1)
predviđanje otplate u ratama
,
izmena rokova dospelosti
,
kamatnih stopa
ili drugih uslova
zajma, kredita
ili drugog potraživanja ili instrumenta obezbeđenja;
2)
namirenje potraživanja
;
3)
zatvaranje pogona
ili
promena delatnosti
;
4)
raskid
ili
izmena ugovora
;
5)
otpust duga
;
6)
izvršenje
, izmena ili odricanje od založnog prava;
7)
davanje u zalog opterećene ili neopterećene imovine
;
8)
pretvaranje potraživanja u kapital
;
9)
zaključivanje ugovora o kreditu
,
odn.
zajmu;
10)
osporavanje i pobijanje potraživanja koja nisu pravno valjana
;
11)
otpuštanje zaposlenih
ili angažovanje drugih lica;
12)
statusne promene
;
13)
promene pravne forme
i druge mere od značaja za realizaciju plana reorganizacije.
POSTUPAK za PLAN REORGANIZACIJE
Plan reorganizacije može se podneti
istovremeno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupku –
unapred pripremljen plan reorganizacije
.
- Stečajni sudija u roku od 3
dana
od dana podnošenja urednog predloga donosi
REŠENJE
O
POKRETANJU PRETHODNOG POSTUPKA
za ispitivanje ispunjenosti uslova za otvaranje postupka stečaja u
skladu sa unapred pripremljenim planom reorganizacije kojim zakazuje ročište za odlučivanje o predlogu i
glasanje o planu na koje poziva sve poznate poverioce.
- Ročište
se mora održati u roku predviđenom za okončanje prethodnog postupka
(traje najmanje 30, a
najviše 45 dana, a stečajni sudija može ovaj rok produžiti za još 15 dana,
u opravdanim slučajevima).
-
Stečajni sudija objavljuje
OGLAS
o pokretanju prethodnog postupka
na oglasnoj tabli suda, u
Službenom glasniku RS i u najmanje 3 visoko tiražna dnevna lista koja se distribuiraju na ter. RS.
- On
može na predlog ili po službenoj dužnosti imenovati
privremenog stečajnog upravnika
ili angažovati
druga stručna lica u cilju utvrđivanja tačnosti podataka iz unapred pripremljenog plana.
-
Ako se na ročištu usvoji plan reorganizacije, on istovremeno sa rešenjem otvara stečajni postu
pak,
potvrđuje usvajanje plana i
obustavlja stečajni postupak.
- Plan reorganizacije, mogu podneti
:
1) stečajni dužnik
;
2) stečajni upravnik
;
3) razlučni poverioci
koji imaju najmanje
30% obezbeđenih potraživanja u odnosu na ukupna
potraživanja prema stečajnom dužniku;
4) stečajni poverioci
koji imaju najmanje 30% neobezbeđenih potraživanja u odnosu na ukupna
potraživanja prema
stečajnom dužniku, kao i
5)
l
ica koja su vlasnici najmanje 30% kapitala stečajnog dužnika
.
Plan reorganizacije može se podneti
I NAKON OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA
.
- Plan reorganizacije podnosi se stečajnom sudiji u propisanom roku nakon otvaranja stečajnog postupka
(90 dana, uz mogućnost produženja za 60 dana od strane stečajnog sudije ili i dalje za još 60 dana, uz
saglasnost odbora poverilaca).
- Za razmatranje plana reorganizacije sud koji vodi stečajni postupak zakazuje posebno ročište (
rok je 20
dana
od dana podnošenja ovog plana) na koje se pozivaju sva zainteresovana lica.
Plan reorganizacije se smatra usvojenim u jednoj klasi poverilaca ako ga pri
h
vate oni koji imaju većinu
potraživanja u toj klasi. Na ročištu za razmatranje predloga plana reorganizacije, stečajni sudija donosi
rešenje kojim potvrđuje usvajanje plana reorganizacije ili konstatuje da plan nije usvojen. Ako se ne usvoji
ni jedan plan, stečajni sudija ostavlja dopunski rok od 30 dana za podnošenje novog plana. Ako se ni taj
plan ne usvoji otvara se postupak prestanka stečajnog dužnika.
- Usvojeni plan reorganizacije je
izvršna isprava
(ne i za potraživanja prema jemcima ili solidarnim dužnicima)
i
smatra se novim ugovorom za izmirenje potraživanja
koja su u njemu navedena, a
iz poslovnog imena
briše se oznaka “u stečaju
”.
- Za ona lica koja su glasala za usvajanje plana reorganizacije, on predstavlja ugovor,
dok je za one koji su bili protiv on sudski, prinudni akt.
Izvršenjem plana –
prestaju sva potraživanja poverilaca iz stečajnog postupka
, a vlasnici kapitala ponovo
stiču vlasnička prava.
- Stečajni sudija će
obustaviti primenu plana
i
doneti rešenje o započinjanju bankrotstva
:
1.
ukoliko se utvrdi da je stečajni dužnik izdejstvovao usvajanje plana na prevaran i nezakonit način,
2.
ukoliko postupa suprotno planu ili
3.
ukoliko ne sarađuje sa stečanim organima ili
4.
ukoliko ne ispunjava naloge stečajnog sudije
35. STEČAJNA NAČELA
Stečaj je
institut kolektivnog namirenja poverilaca generalnim izvršenjem na imovini stečajnog
dužnika, čime on prestaje da postoji kao pravni subjekt
(ako nije uspeo postupak reorganizacije i prihvaćen
plan reorganizacije)
.
Stečaj se sprovodi poštovanjem određenih načela.
1
. NAČELO KOLEKTIVNE ZAŠTITE NEPRIVILEGOVANIH POVERILACA
Stečaj omogućuje ravnomerno namirenje potraživanja poverilaca u zavisnosti od ukupne visine njihovih
potraživanja i obima stečajne mase.
2
. NAČELO RAVNOPRAVNOSTI NEPRIVILEGOVANIH POVERILACA
, odn.
POVERILACA ISTE KLASE
U stečajnom postupku svim poveriocima obezbeđuje se jednak tretman i ravnopravan položaj poverilaca
istog isplatnog reda
odn.
iste klase u postupku reorganizacije. Stečaj onemogućuje nedozvoljene transakcije
i pogodovanje jednih poverilaca na račun drugih.
3
. NAČELO UNIVERZALNOSTI
Sva imovina stečajnog dužnika, bez mogućnosti izuzimanja iz izvršenja, služi za namirenje potraživanja
poverilaca.
4
. NAČELO SUDSKOG VOĐENJA POSTUPKA
Tzv. atrakcija nadležnosti stečajnog suda, koji preuzima i parnica koje se vode protiv stečajnog dužnika u
momentu pokretanja stečajnog postupka u drugim sudovima.
5
. NAČELO EKONOMIJE POSTUPKA
Stečajni postupak je hitan.
NEMA
zastoja
i
prekida
, nema povraćaja u pređašnje stanje, nema vanrednih
pravnih lekova
6. PRINCIP SRAZMERNOSTI
Neprivilegovani poverioci namiruju svoja potraživanja srazmerno njihovoj visini u odnosu na stečajnu masu.
7
. PRINCIP IZUZETNOSTI

SUBJEKTI POVERILACA
Subjekti stečaja su
privredni subjekti – pravna lica
i preduzetnici – trgovački stečaj (novi
ZOS ukida
ustanovu stečaja preduzetnika
).
- Stečajni postupak se
NE
sprovodi prema:
1.
Republici
,
AP
i
jedinicama lokalne samouprave
;
2.
fondovima ili organizacijama
obaveznog penzijskog, invalidskog, socijalnog i zdravstvenog
osiguranja;
3.
pravnim licima
čiji je osnivač RS, AP ili jedinica lokalne samouprave, a koja se isključivo ili pretežno
finansiraju
kroz ustupljene javne prihode,
odn.
iz budžeta
i
4.
Narodnoj banci Srbije
,
Centralnom registru
,
depou i kliringu
HOV
,
javnim agencijama
.
Za obaveze pravnog lica nad kojim se ne sprovodi stečajni postupak
solidarno odgovaraju njegovi osnivači
,
odn.
vlasnici, kao članovi ili akcionari.
STEČAJNI POVERILAC
Stečajni poverilac je lice koje na dan pokretanja stečajnog postupka ima
neobezbeđeno potraživanje
prema stečajnom dužniku
, a svojstvo stranke u stečajnom postupku stiče danom kada stečajni sud primi
prijavu njegovog potraživanja. Stečajni poverioci
nisu izlučni ni razlučni poverioci
.
TREĆA LICA
U stečajnom postupku, mogu učestvovati
lica koja su solidarni dužnici ili jemci
i slično, koja takođe, kao
stečajni poverioci, mogu zahtevati da im se vrati ono što su isplatili za stečajnog dužnika pre ili posle dana
otvaranja stečajnog postupka,
ako imaju pravo regresa prema stečajnom dužniku
38. ORGANI STEČAJNOG POSTUPKA
Organi stečajnog postupka su stečajni sudija, stečajni upravnik, skupština poverilaca i odbor poverilaca.
I
. STEČAJNI SUDIJA
obavlja sledeće poslove:
1)
odlučuje o pokretanju prethodnog stečajnog postupka;
2) utvrđuje postojanje stečajnog razloga i odlučuje o otvaranju stečajnog postupka
;
3) imenuje i razrešava stečajnog upravnika
;
4) odobrava troškove stečajnog postupka i obaveze stečajne mase pre njihove isplate
;
5)
određuje iznos preliminarne i konačne naknade troškova i nagrade stečajnog upravnika;
6)
odlučuje o primedbama na radnje stečajnog upravnika;
7)
razmatra predlog plana reorganizacije i održava ročište za razmatranje predloga plana
reorganizacije ili odbacuje predlog plana reorganizacije;
8) potvrđuje usvajanje plana reorganizacije
ili
konstatuje da plan reorganizacije nije usvojen
;
9)
donosi
rešenje o glavnoj deobi stečajne mase
i donosi druge odluke i preduzima druge radnje
određene ovim zakonom.
II
. STEČAJNI UPRAVNIK
je
naročito dužan da:
1)
preduzme sve neophodne mere za zaštitu imovine stečajnog dužnika
, uključujući i sprečavanje
prenosa imovine, njeno pečaćenje ili oduzimanje ukoliko je to neophodno, kao i radnje pobijanja,
ako bi se pobijanjem uvećala stečajna masa;
2)
u roku od 30 dana
od dana imenovanja sastavi plan toka stečajnog postupka sa predračunom
troškova i vremenskim planom;
3)
započne
popisivanje imovine
stečajnog dužnika u roku od
10 dana
od dana imenovanja i
okonča
njeno popisivanje
u roku od
30 dana
od dana imenovanja;
4)
sastavi
izveštaj o ekonomsko-finansijskom položaju
stečajnog dužnika i da ga dostavi stečajnom
sudiji, odboru poverilaca i ovlašćenoj organizaciji;
5)
sastavi
poreske bilanse
sa stanjem na dan otvaranja i dan okončanja stečajnog postupka, i da te
bilanse, sa poreskom prijavom, dostavi nadležnom poreskom organu u rokovima predviđenim
poreskim propisima;
6)
bez odlaganja
pismenim putem
obavesti
o otvaranju stečajnog postupka
sve poverioce
koji su mu u
tom trenutku
poznati
uz navođenje svih podataka iz rešenja o otvaranju stečajnog postupka, kao i
drugih podataka od značaja za poverioce;
7)
bez odlaganja
pismenim putem
obavesti
o otvaranju stečajnog postupka
sve sudove
pred kojima
se vode izvršni postupci;
8)
uz saglasnost stečajnog sudije, na teret stečajne mase,
osigura imovinu stečajnog dužnika
, u
celini ili delimično, ako je to potrebno radi njene zaštite;
9)
podnosi stečajnom sudiji i odboru poverilaca redovan tromesečni izveštaj o toku stečajnog postupka
i o stanju stečajne mase;
10)
podnosi stečajnom sudiji
plan troškova stečajnog postupka
i
obaveza stečajne mase
za naredni
mesec;
11)
stara se o završetku započetih, a nezavršenih poslova stečajnog dužnika
, u cilju ostvarivanja
najveće moguće vrednosti stečajnog dužnika,
odn.
njegove imovine;
12)
utvrdi
osnovanost, obim i prioritet prijavljenih potraživanja
prema stečajnom dužniku, kao i svih
obezbeđenja potraživanja;
13) unovči stvari i prava
stečajnog dužnika;
14)
sastavi
nacrt rešenja za glavnu deobu stečajne mase
i
nacrt završnog računa
;
15)
izvrši isplatu poveriocima na osnovu rešenja o glavnoj deobi, u delu u kojem je rešenje postalo
pravosnažno;
16)
dostavi završni račun
;
17)
zastupa stečajnog dužnika
,
odn.
stečajnu mas
u u pokretanju i vođenju sudskih, upravnih i drugih
postupaka i obavlja i druge poslove koji su predviđeni ovim zakonom ili su od interesa za uspešno
sprovođenje stečajnog postupka.
-
Stečajni upravnik
vodi poslove i zastupa stečajnog dužnika;
-
Stečajni upravnik ima status službenog lica
;
-
Imenuje se rešenjem o otvaranju prethodnog stečajnog postupka ili rešenjem o pokretanju stečaja.
-
Izbor
stečajnog upravnika vrši se
metodom slučajnog odabira sa liste aktivnih stečajnih
upravnika za područje nadležnog suda
, koju sudu dostavlja nadležna organizacija.
-
To je
lice
koje ima
licencu
,
status preduzetnika
i ima
sukob interesa sa stečajnim dužnikom
.
-
Stečajni upravnik je
stručan organ stečajnog dužnika, stečajne mase i organ suda
.
-
Neograničeno je odgovoran svom svojom imovinom
za štetu koju nanese namerno ili krajnjom
nepažnjom, a odgovara i statusno,
odn.
može se razrešiti
.
-
Zato
ima obavezu osiguranja od profesionalne odgovornosti, nadzor nad njegovim radom
vrši ovlašćena stručna organizacija
koja mu može izreći opomenu, novčanu kaznu ili oduzimanje
licence.
III
. SKUPŠTINA POVERILACA
formira se na
prvom poverilačkom ročištu
koje se održava najkasnije
u
roku od 40 dana
od dana otvaranja stečajnog postupka. Skupštinu poverilaca čine
svi stečajni poverioci
,
nezavisno od toga da li su do dana održavanja skupštine podneli prijavu potraživanja.
-
Razlučni poverioci
mogu učestvovati u skupštini poverilaca
samo do visine potraživanja
za koju učine
verovatnom da će se pojaviti kao stečajni poverioci.
- Na skupštini poverilaca se glasa srazmerno visini potraživanja. Skupština poverilaca odlučuje
dvotrećinskom većinom glasova prisutnih poverilaca
, osim u slučaju glasanja o bankrotstvu stečajnog
dužnika na prvom poverilačkom ročištu.
- Ako broj stečajnih poverilaca nije veći od 5, skupština poverilaca ima položaj odbora poverilaca, ali se
glasanje u ovako formiranom odboru vrši srazmerno visini potraživanja. Poveriocima čija su potraživanja
osporena u celosti i koji nisu pokrenuli parnicu u zakonom predviđenom roku i o tome obavestili stečajnog
upravnika prestaje svojstvo poverioca, a time i članstvo u skupštini poverilaca.
- Skupština poverilaca:
1)
donosi odluku o bankrotstvu stečajnog dužnika
;
2) bira
i
opoziva predsednika skupštine poverilaca
i
odbor poverilaca
;
3)
razmatra izveštaje
stečajnog upravnika
o toku stečajnog postupka i o stanju stečajne mase;
4)
razmatra izveštaje
odbora poverilaca
i vrši druge poslove određene ovim zakonom.

2.
osporiti pravo za izlučenje
, kada o prigovoru izlučnog poverioca odlučuje stečajno veće. Ako
veće potvrdi odluku stečajnog upravnika onda izlučni poverilac može svoje pravo ostvarivati u
izvršnom i parničnom postupku.
- Pravilima dobre prakse je predviđeno da upravnik, kad god je to moguće ne bi trebalo da koristi imovinu
za koju se tvrdi ili sumnja da je izlučna imovina i da kad je jasno da imovina ne pripada dužniku, upravnik
preduzme korake da je vrati vlasniku što je moguće pre.
40. RAZLUČNI POVERIOCI
Razlučni poverioci su:
1.
poverioci koji imaju
založno pravo
,
2.
zakonsko pravo zadržavanja
ili
3.
pravo namirenja
na stvarima i pravima o kojima se vode javne knjige ili registri i
4.
imaju pravo na
prvenstveno namirenje iz sredstava ostvarenih prodajom imovine
,
odn.
naplate
potraživanja na kojoj su stekli to pravo.
Razlučni poverioci
NISU STEČAJNI POVERIOCI
.
- Ako je iznos njihovog potraživanja veći od iznosa sredstava ostvarenih prodajom imovine na kojoj su
stekli razlučno pravo, pravo na namirenje za razliku u visini tih iznosa ostvaruju kao stečajni poverioci.
Razlučna prava
stečena izvršenjem ili obezbeđenjem
za poslednjih 60 dana pre dana otvaranja stečajnog
postupka, radi prinudnog namirenja ili obezbeđenja, prestaju da važe i takvi poverioci nisu razlučni
poverioci. Na osnovu rešenja stečajnog sudije, nadležni organ koji vodi odgovarajuće javne knjige, dužan
je da izvrši brisanje ovako stečenih razlučnih prava.
Razlučni poverioci imaju pravo na srazmerno namirenje iz stečajne mase
kao stečajni poverioci
:
1.
ako se
odreknu svog statusa razlučnog poverioca
ili
2.
ako
bez svoje krivice ne mogu namiriti svoje razlučno potraživanje
.
- Pismenu izjavu o odricanju od statusa razlučnog poverioca razlučni poverioci podnose
stečajnom sudiji i stečajnom upravniku, istovremeno sa zahtevom za brisanje tereta koji se podnosi
nadležnom registru.
ZALOŽNI
poverioci su poverioci koji imaju založno pravo na stvarima ili pravima stečajnog dužnika o
kojima se vode javne knjige ili registri, a nemaju novčano potraživanje prema stečajnom dužniku koje je tim
založnim pravom obezbeđeno.
Založni poverioci
NISU STEČAJNI POVERIOCI
i
NISU RAZLUČNI POVERIOCI
. Založni poverioci su dužni da u
roku za podnošenje prijave potraživanja obaveste sud o založnom pravu, uz dostavljanje dokaza o
postojanju založnog prava i izjave o iznosu novčanog potraživanja prema trećem licu koje je tim pravom
obezbeđeno na dan otvaranja stečajnog postupka, čime stiču svojstvo stranke.
Založni poverioci
ne mogu da biraju
i
da budu birani
u skupštinu
i
odbor poverilaca
.
41. PRETHODNI STEČAJNI POSTUPAK
Stečajni postupak je:
posebna vrsta građanskog postupka;
hitan je;
nema povraćaja u pređašnje stanje;
nema revizije;
nema predloga za ponavljanje postupka;
odluke se mogu donositi i bez usmene rasprave;
odlučuje se rešenjem na koji postoji pravo žalbe;
u stečajnom postupku može se doneti i zaključak kojim se daje nalog za izvršavanje pojedinih radnji
na koji nije dozvoljena žalba ili prigovor.
postupak je dvofazni po pravilu, tako da se deli na prethodni i glavni postupak.
Prethodni stečajni postupak pokreće se
RADI UTVRĐIVANJA RAZLOGA ZA POKRETANJE STEČAJNOG
POSTUPKA
.
- U tom cilju, stečajni sudija
u roku od 3 dana
od dana dostavljanja predloga za pokretanje stečajnog
postupka donosi
rešenje o otvaranju ovog postupka
(protiv koga nije dopuštena žalba)
.
- Izuzetno, stečajni sudija otvara stečajni postupak bez vođenja prethodnog stečajnog postupka:
1)
ako stečajni dužnik podnese predlog za pokretanje stečajnog postupka sa potrebnim ispravama i
prilozima;
2)
ako poverilac podnese predlog za pokretanje stečajnog postupka, a stečajni dužnik prizna
postojanje stečajnog razloga;
3)
u slučaju pretpostavke trajnije nesposobnosti plaćanja.
Stečajni sudija će rešenjem o pokretanju prethodnog stečajnog postupka, odrediti mere obezbeđenja
radi sprečavanja promene imovinskog položaja stečajnog dužnika
,
odn.
uništavanja poslovne dokumentacije
,
ako postoji opasnost da će stečajni dužnik otuđiti imovinu
odn
. uništiti dokumentaciju do otvaranja stečajnog
postupka.
- Može:

6)
vrši se ispitivanje i utvrđivanje potraživanja prijavljenih do roka isteka za prijavljivanje, na ispitnom
ročištu – utvrđeno je ono potraživanje koje prizna stečajni upravnik, a ne ospori nijedan od
poverilaca do zaključenja ispitnog ročišta.
U stečajnom postupku vrši se i niz drugih radnji:
7)
osporavanje nekih potraživanja
i
upućivanje na parnični postupak
;
8)
unovčava se imovina dužnika
i
namiruju poverioci
;
9)
raspoređuju se eventualno neraspoređena sredstva vlasnicima društva;
10) zaključuje se stečajni postupak
i
usvaja završni račun
(završno ročište)
;
11)
izuzetno
, i po zaključenju stečajnog postupka, može se vršiti
deoba stečajne mase
;
12)
objavljuje se na oglasnoj tabli suda i službenom glasilu rešenje o završnom ročištu i
13) stečajni dužnik se briše iz registra
, čime prestaje da postoji kao pravni subjekt.
PRAVNE POSLEDICE OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA
Pravne posledice otvaranja stečajnog postupka nastupaju danom objavljivanja oglasa o otvaranju
postupka na oglasnoj tabli suda.
- Izuzetno, pravne posledice mogu nastupiti i pre (
retroaktivnost dejstva stečaja
),
ako su ispunjeni uslovi za
pobojnu stečajnu tužbu (actio Pauliana)
.
Prema tome, dejstvo otvaranja stečaja prostire se ne samo na sadašnjost i budućnost, već ograničeno i u
prošlost (pobijanje pravnih radnji).
POSEBNA PRAVILA za postupak stečaja u slučaju DUGOTRAJNE NESPOSOBNOSTI PLAĆANJA
Organizacija koja sprovodi postupak prinudne naplate obavezna je da jednom mesečno dostavlja svim
sudovima po sedištu dužnika koji sprovode stečaj
obaveštenje
o pravnim licima
koja su
obustavila
plaćanje
u
neprekinutom trajanju od godinu dana
.
- Ovo obaveštenje objavljuje se na internet stranici ove organizacije i u jednom visokotiražnom dnevnom
listu koji se distribuira na području cele Republike.
- Po prijemu ovog obaveštenja stečajni sudija po službenoj dužnosti donosi
rešenje o pokretanju
prethodnog stečajnog postupka
u kom se utvrđuje i postojanje pravnog interesa poverilaca za sprovođenje
stečajnog postupka.
- Stečajni sudija u ovom rešenju ostavlja rok poveriocima ili stečajnom dužniku da uplate
predujam
troškova
. Ako se predujam uplati, zakazuje se bez odlaganja ročište radi ispitivanja postojanja stečajnih
razloga za otvaranje stečajnog postupka
(dovoljan je jedan)
. Ako predujam nije uplaćen, smatra se da ne
postoji pravni interes za vođenje stečajnog postupka stečajnog dužnika i poverilaca, te stečajni sudija
donosi
rešenje o istovremenom otvaranju i zaključenju stečajnog postupka
.
43. PRAVNE POSLEDICE OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA NA
STATUS STEČAJNOG DUŽNIKA, ORGANE i ZAPOSLENE
Otvaranje stečajnog postupka proizvodi sledeće pravne posledice na status stečajnog dužnika, njegovih
organa i zaposlenih:
1. prestaje poslovna sposobnost
(budući da organi upravljanja i nadzora, zastupnici i punomoćnici
gube svoje funkcije i određuje se stečajni upravnik, koji se u najkraćem roku uvodi u dužnost) i
ograničava se pravna sposobnost
(stečajni dužnik više ne može biti nosilac svih prava i obaveza,
već može samo okončati neophodne započete poslove, te i zaključivati nove ugovore koji proizlaze
iz njih ili iz potrebe unovčenja imovine dužnika, a zaključivanje ovih ugovora podleže saglasnosti
stečajnog sudije);
2. stiče se razlog za otkaz ugovora o radu
, a stečajni upravnik odlučuje koje će zaposlene zadržati
na radu, a pored njih, uz saglasnost stečajnog sudije, za potrebe stečajnog postupka može zaposliti i
druge;
3.
poslovnom imenu stečajnog dužnika
pri potpisivanju
dodaje se nova oznaka „u stečaju"
;
4.
otvara se
novi broj računa
preko kojeg se vrši poslovanje dužnika, a
gase se svi dotadašnji
računi
;
5.
svojevrsne pravne zajednice u kojima je stečajni dužnik (susvojina, ortakluk) razvrgavaju se po
pravilima vanparničnog i izvršnog postupka;
6. prestaju punomoćja koja je dao stečajni dužnik
, a koja se odnose na imovinu koja ulazi u
stečajnu masu;
7.
nasledničku izjavu za stečajnog dužnika koji je stekao nasledstvo daje stečajni upravnik i
8. prestaju ranije stečena prava preče kupovine
(ugovor, zakon) u pogledu imovine stečajnog
dužnika.
45. PROCESNOPRAVNE POSLEDICE OTVARANJA
STEČAJNOG POSTUPKA
PREUZIMANJE PARNICE
-
Stečajni upravnik otvaranjem stečajnog postupka preuzima eventualne parnice koje se vode u
vreme otvaranja stečajnog postupka (sud koji vodi postupak prekida ga i predmet ustupa stečajnom
sudu -
tzv.
atrakcija nadležnosti).
ZABRANA IZVRŠENJA i NAMIRENJA
-
Otvaranjem stečajnog postupka ne može se protiv stečajnog dužnika,
odn.
nad njegovom imovinom,
dozvoliti izvršenje radi obezbeđenja ili izvršenje radi namirenja potraživanja, u vezi sa kojima postoji
izvršna isprava, dok se postupci radi obezbeđenja i izvršenja, koji su u toku, prekidaju.
-
Izuzetno, dozvoljena su izvršenja koja se odnose na troškove stečajnog postupka.
-
Ova zabrana može biti ukinuta ili izmenjena pod uslovima koji važe za ukidanje ili izmenu mera
obezbeđenja za razlučne poverioce.
44
.
PRAVNE POSLEDICE OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA NA
POTRAŽIVANJA POVERILACA
-
Stečajni poverioci svoja potraživanja prema stečajnom dužniku ostvaruju samo u stečajnom postupku.
-
Ovo važi i za razlučne poverioce koji imaju pravo odvojenog namirenja.
-
Izuzetno, izlučni poverioci mogu svoje potraživanje ostvarivati u svim sudskim postupcima.
OSNOVNA PRAVILA U VEZI SA NAMIRENJEM POTRAŽIVANJA
Pravne posledice pokretanja stečajnog postupka na potraživanja poverilaca su višestruke.
1.
Prvo,
sva potraživanja prema stečajnom dužniku dospevaju
(ali ne i obrnuto - potraživanja
stečajnog dužnika prema poveriocima dospevaju prema ugovoru i mogu se preneti nekom poveriocu,
osim ako se prema pravilima stečaja ne raskine ugovor).
2.
Drugo,
nenovčana potraživanja konvertuju se u novčana
.
3.
Treće, potraživanja stečajnih poverilaca prema dužniku koja imaju kao predmet povremena davanja
(novčana i nenovčana) pretvaraju se u jednokratna novčana potraživanja.
4.
Četvrto, za neobezbeđena potraživanja
ugovorena i zatezna kamata prestaje da teče danom
otvaranja stečajnog postupka
, a za obezbeđena potraživanja obračunava se ugovorena i zakonska
kamata, ali samo do visine vrednosti imovine koja služi za obezbeđivanje potraživanja.
- U slučaju namirenja svih ostalih potraživanja poverilaca, stečajni sudija može odobriti obračun i
plaćanje kamate stečajnim poveriocima i za period posle otvaranja stečajnog postupka. Suprotne
odredbe ugovora u vezi sa kamatom, ugovornom kaznom ili drugom kaznenom merom smatraju se
ništavim.
5.
Peto,
prijavljivanjem potraživanja prekida se zastarelost potraživanja prema stečajnom
dužniku
, a zastarelost potraživanja stečajnog dužnika prema njegovim dužnicima prekida se danom
otvaranja stečajnog postupka i ne teče godinu dana (zastoj) od tog dana.
KOMPENZACIJA (PREBOJ)

-
Ako druga ugovorna strana treba prva da ispuni ugovor, može odbiti ispunjenje, dok ugovor ne ispuni
stečajni dužnik ili ne nruži obezbeđenje.
-
Ako stečajni upravnik ostane pri ugovoru, a u toku stečajnog postupka prestane sa izvršenjem, druga
ugovorna strana potraživanje po ovom osnovu ostvaruje kao poverilac stečajne mase.
-
Ovo opšte pravilo za „dvostrano-teretne" ugovore važi ako ne postoje posebna pravila za određene
ugovore u ovom zakonu ili zakonu koji reguliše obligacione odnose.
Kad je reč
O FIKSNIM UGOVORIMA
čiji rok izvršenja pada posle dana otvaranja stečajnog postupka,
druga ugovorna strana stečajnog dužnika ne može tražiti njihovo ispunjenje, ali može tražiti naknadu štete
zbog neispunjenja (apstraktne) kao stečajni poverilac.
UGOVOR O ZAKUPU
ne prestaje otvaranjem stečajnou postupka (saugovarač stečajnog dužnika prava
stečena do ovog momenta prema stečajnom dužniku može ostvarivati samo kao stečajni poverilac), ali ga
stečajni upravnik može otkazati (otkazni rok od 30 dana), nezavisno od zakonskih ili ugovornih rokova (kao
i nezavisno od uslova za otkaz ovog ugovora iz ugovora o zakupu), uz pravo druge ugovorne, strane, kao
stečajnog poverioca, na naknadu štete (najviše do polugodišnje zakupnine). Saugovarač stečajnog dužnika
ne može otkazati ugovor o zakupu zbog otvaranja stečajnog postupka ili neplaćanja zakupnine, ali ako ga
ne otkaže stečajni upravnik, potraživanja po osnovu zakupnine spadaju u obaveze stečajne mase.
U UGOVORIMA O DISTANCIONOJ PRODAJI
, prodavac (ili komisionar) kome kupovna cena nije
isplaćena u celosti, može tražiti da mu se roba vrati, ako do dana otvaranja stečajnog postupka nije
prispela u mesto opredeljenja,
odn.
ako je do tog dana dužnik nije preuzeo (pravo na potragu). Ako je pak,
do tog momenta dužnik preuzeo robu (faktički ili simbolički) „samo na čuvanje", prodavac nema pravo na
potragu stvari, ali ima prava izlučnog poverioca.
U SLUČAJU FINANSIJSKOG LIZINGA
, ako je stečajni postupak pokrenut nad primaocem lizinga, davalac
lizinga ima pravo na odvojeno namirenje (izlučni poverilac) i pravo prioriteta na predmetu lizinga, a ako je
konstituisao i neke mere obezbeđenja predmeta lizinga, može tražiti ukidanje ili izmenu tih mera (identično
pravu razlučnog poverioca), radi adekvatnije zaštite predmeta ugovora o lizingu.
Rešenjima ZOS, ZOO dodaje i neka svoja, kad je reč o nekim posebnim ugovorima, kao na primer: ugovor
o licenci, ugovor o osiguranju, ugovor o kreditu, ugovor o nalogu. U svim slučajevima ovakve posebne
regulative za posebne ugovore, prednost u primeni će imati ova posebna pravila nad opštim pravilima o
pravnim posledicama otvaranja stečajnog postupka na „dvostrano-teretne" ugovore, što je regulisano ZOS,
Isto važi i za menične i čekovne poslove iz Zakona o menici i Zakona o čeku, gde stečaj glavnog dužnika
daje pravo na regres pre dospelosti.
47. POBIJANJE PRAVNIH RADNJI STEČAJNOG DUŽNIKA
Pravo pobijanja pravnih poslova i drugih pravnih radnji koje je dužnik učinio u propisanom vremenu pre
dana otvaranja stečaja imaju:
1) poverioci
i
2) stečajni upravnik
, kao zastupnik stečajnog dužnika.
- Pasivno legitimisani subjekti su:
1)
lica prema kojima je pobojna radnja preduzeta
,
odn.
sa kojima je pravni posao zaključen, kao i
2)
stečajni dužnik
, ako on nije tužilac.
- Način pobijanja je dvojak:
1. tužba (actio Pauliana)
- mora se podneti do dana održanja ročišta za glavnu deobu stečajne mase
2. protivtužba
i
prigovor
u parnici
– rezervisan za poverioce i bez vremenskog ograničenja.
PREDMET pobijanja mogu biti:
1. pravni poslovi
ili
pravne radnje
(aktivne ili pasivne - propuštanje);
2. svi jednostrani ili dvostrani pravni poslovi
;
3. procesne radnje
- priznavanje tužbenog zahteva, odricanje od pravnog leka, izostanak sa ročišta,
nepodizanje tužbe, nepodizanje pravnog leka; delikti;
4.
pravni poslovi za koje već postoje izvršne isprave ili koji su izvršeni u postupku prinudnog izvršenja;
5.
pravni poslovi i pravne radnje kojima je
izvršeno
oštećenje poverilaca
remećenjem njihovog
ravnomernog namirenja
(
isplata nekih poverilaca mimo reda i sl
) ili
pogodovanje poverilaca
(
davanje
umesto ispunjenja, isplata pre roka dospelosti, konstituisanje založnog prava unutar zabranjenog roka i dr
),
ako je druga strana prema kojoj je radnja preduzeta bila nesavesna (znala je ili morala znati za
nepovoljno ekonomsko-finansijsko stanje stečajnog dužnika).
- Nesavesnost druge strane (poverioca) dokazuje se, osim u 2 slučaja, kad se pretpostavlja (oboriva
pretpostavka):
a) kad je poverilac naplatio svoje potraživanje koje nije dospelo ili
b) kad je to učinio u obliku i na način koji nije uobičajen (neuobičajeno namirenje).
6.
pobijati se mogu i pravni poslovi i druge pravne radnje koji su izvršeni određeno vreme pre
otvaranja stečajnog postupka ili posle podnošenja predloga za otvaranje stečaja, ako je u vreme
kad su preduzeti stečajni dužnik bio nesposoban za plaćanje, a stečajni poverilac je to znao ili
morao znati prema datim okolnostima (
pravni poslovi uobičajenog namirenja ili neposrednog
oštećenja stečajnih poverilaca
);
7.
pobijati se mogu i pravni poslovi i pravne radnje kojima je
izvršeno umanjenje imovine stečajnog
dužnika
(
ako su te radnje izvršene uz neznatnu naknadu ili bez naknade mogu se pobijati i bez obzira na
savesnost trećeg lica
);
8.
pobijati se mogu i pravni poslovi i pravne radnje kojima se nekom poveriocu pruža obezbeđenje ili
daje namirenje koje on nije imao pravo da traži ili je imao to pravo, ali ne na način i u vreme kada je
preduzeto (
neuobičajeno namirenje
)
9.
najzad, pobijati se mogu i
namerna oštećenja stečajnih poverilaca
, ako je saugovarač stečajnog
dužnika bio nesavestan.
ROKOVI izvršenja pobojnih pravnih poslova, ili pravnih radnji pre nastupanja dejstva stečaja, nisu više
jedinstveno uređeni. U uporednom pravu tendencija je da se ovi rokovi određuju različito u zavisnosti od
predmeta pobijanja.
najduži rokovi su za poslove i pravne radnje namernog oštećenja stečajnih poverilaca i poslove i
pravne radnje bez naknade ili uz neznatnu naknadu - zaključeni ili preduzeti
u poslednjih 5 godina
pre podnošenja predloga za pokretanje stečajnog postupka;
zatim slede poslovi ili pravne radnje
tzv.
neuobičajenog namirenja - preduzeti
u poslednjih godinu
dana
pre podnošenja predloga za pokretanje stečajnog postupka;
slede poslovi i pravne radnje neposrednog oštećenja stečajnih poverilaca (poslovi gubitka prava,
poslovi nemogućnosti ostvarenja prava) i poslovi i druge pravne radnje uobičajenog namirenja -
preduzeti
u poslednjih 6 meseci
pre podnošenja predloga ze pokretanje stečajnog postupka.
NE MOGU SE POBIJATI pravni poslovi zaključeni
odn.
pravne radnje preduzete radi:
1)
izvršenja usvojenog plana reorganizacije stečajnog dužnika preduzete posle otvaranja stečajnog
postupka;
2)
nastavljanja poslova preduzetih posle otvaranja stečajnog postupka;
3)
isplate po menicama ili čekovima ako je druga strana morala primiti isplatu da ne bi izgubila pravo
na regres protiv ostalih meničnih
odn.
čekovnih obveznika.
Pravno dejstvo usvajanja pobojnog zahteva (tužba, prigovor) sastoji se u tome što se
pobojna pravna
radnja ili pravni posao oglašava bez pravnog dejstva prema stečajnoj masi
, te je protivna strana
dužna da u stečajnu masu vrati sve imovinske horisti (zavisno od toga da li je reč o raspolaganju sa
naknadom ili bez naknade).
- Pobijanje se uvek vrši u korist svih poverilaca, bez obzira na to ko vrši pobijanje.
- Pobijanjem se
ne vrši poništaj pravnog posla
između stečajnog dužnika i trećeg lica (protivnika
pobijanja) – pravni posao ostaje, ali je bez dejstva prema stečajnoj masi, i to sve dotle dok poverioci ne
namire svoja potraživanja.
Protivnik pobijanja po povraćaju imovinske koristi ima pravo da ostvaruje svoje protivpotraživanje kao
stečajni poverilac.

Prodaja celokupne imovine stečajnog dužnika ili imovinske celine ne može se vršiti suprotno odredbama
zakona kojim se uređuje zaštita konkurencije.
(најважније је шта се дешава са тим правним пословима ("радњама"), тј. да се оне не поништавају, већ опстају да важе, а
само се оно што су сауговарачи сад већ стечајног дужника примили по основу тих послова, враћа се у стечајну масу, а та
лица бивају необезбеђени стечајни повериоци)
49. PRODAJA DUŽNIKA KAO PRAVNOG LICA
U STEČAJNOM POSTUPKU
ZOS uvodi institut – prodaja stečajnog dužnika kao pravnog lica. „Prodajom stečajnog dužnika" kao
pravnog subjekta on prestaje da postoji, ali nastavlja svoj život
kao novi subjekt prava u stečajnom
postupku – stečajna masa
.
Sredstva dobijena „prodajom stečajnog dužnika" (prodaji se može pristupiti samo uz saglasnost odbora
poverilaca i uz prethodnu procenu vrednosti) ulaze u stečajnu masu i
stečajni postupak se nastavlja protiv
stečajne mase
(
obustavlja se protiv stečajnog dužnika
), koju zastupa stečajni upravnik. Reč je, u smislu
obligacionog prava, o promeni dužnika - za potraživanja prema dužniku koja su nastala do prodaje i
obustave stečajnog postupka više ne odgovara dužnik (kao ni njegov kupac), već odgovara novi dužnik -
stečajna masa.
- Stečajna masa se formira unovčenjem imovine stečajnog dužnika,
odn.
sredstva dobijena prodajom ulaze
u stečajnu masu.
- U slučaju prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica razlučni poverioci se namiruju prema rangu i pravu
prioriteta deobom sredstava ostvarenih prodajom.
OBAVEZE stečajne mase su obaveze:
1)
koje su prouzrokovane radnjama stečajnog upravnika ilI drugim upravljanjem, unovčenjem i
podelom stečajne mase
2)
iz dvostranoteretnog ugovora, ako se njegovo ispunjenje traži za stečajnu masu ili mora uslediti
nakon otvaranja stečajnog postupka;
3)
koje su nastale neosnovanim obogaćenjem stečajne mase;
4)
prema zaposlenima stečajnog dužnika, nastale nakon otvaranja stečajnog postupka.
NAMIRENJE POVERILACA
Stečajnu masu za podelu poveriocima (deobnu masu) čine:
1)
pored novčanih sredstava dužnika na dan pokretanja stečajnog postupka,
2)
novčana sredstva ostvarena prodajom imovine, kao i
3)
potraživanja naplaćena u tom postupku i
4)
sredstva ostvarena nastavljanjem započetih poslova.
- Deobi stečajne (deobne) mase, odn. namirenju stečajnih poverilaca, pristupa se posle pravnosnažnosti
rešenja o glavnoj deobi.
- Nacrt rešenja o glavnoj deobi sastavlja stečajni upravnik i javno ga objavljuje, a rešenje o glavnoj deobi
donosi stečajni sudija. Na nacrt ovog rešenja moguć je prigovor odbora poverilaca i poverilaca
pojedinačno. Stečajni upravnik i poverioci imaju i pravo žalbe protiv rešenja o glavnoj deobi, i to
drugostepenom sudu.
- Pored glavne deobe, mogu postojati
i delimične deobe
, kojima se pristupa u zavisnosti od priticanja
gotovinskih sredstava u deobnu masu.
-
Naknadnoj deobi
pristupa se prema prilivu novčanih sredstava u deobnu masu.
- Najzad,
z avršnoj deobi
stečajne (deobne) mase pristupa se posle završetka unovčenja celokupne
stečajne (deobne) mase, odn. pretežnog dela stečajne (deobne) mase, ako glavnom deobom nije
obuhvaćena celokupna deobna masa. Završna deoba sprovodi se na način i pod uslovima sprovođenja
glavne deobe.
50. STEČAJNI ISPLATNI REDOVI
Kako se raspodeljuje stečajna masa stečajnim poveriocima? U odgovoru na ovo pitanje postoje 2 rešenja:
jedno je sistem bez stečajnih redova, a drugo sistem stečajnih redova.
- ZOS uvodi sistem stečajnih redova, gde vlada
princip hijerarhije redova
(isključivost između redova),
tako da red stariji po rangu ima prioritet namirenja, pa tek kad se on namiri, ide se u naredni red po rangu.
Unutar jednog stečajnog reda vlada
princip srazmernosti
(srazmernost unutar svakog reda), te ako nema
dovoljno stečajne mase za potpuno namirenje poverilaca tog reda, oni se namiruju srazmerno visini svojih
potraživanja.
Iz stečajne mase prioritetno se namiruju troškovi stečajnog postupka, a po njihovom punom namirenju
obaveze stečajne mase.
TROŠKOVI stečajnog postupka su:
1. sudske troškove
stečajnog postupka;
2.
nagrade
i
naknade
stečajnom upravniku i/ili privremenom stečajnom upravniku;
3.
druge izdatke
za koje je zakonom predviđeno da se namiruju kao troškovi stečajnog postupka.
Utvrđuju se sledeći ISPLATNI REDOVI:
1)
u prvi isplatni red spadaju –
neisplaćene neto zarade zaposlenih i bivših zaposlenih
, u iznosu
minimalnih zarada za poslednjih godinu dana pre otvaranja stečajnog postupka sa kamatom od
dana dospeća do dana otvaranja stečajnog postupka i
neplaćeni doprinosi za penzijsko i
invalidsko osiguranje
zaposlenih za poslednje 2 godine pre otvaranja stečajnog postupka;
2)
u drugi isplatni red spadaju –
potraživanja po osnovu svih javnih prihoda
dospelih
u poslednja 3
meseca
pre otvaranja stečajnog postupka, osim doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje;
3)
u treći isplatni red spadaju –
potraživanja ostalih stečajnih poverilaca
;
4)
u četvrti isplatni red spadaju –
potraživanja
povezanih lica
nastala 2 godine
pre dana otvaranja
stečajnog postupka
po osnovu zajmova
, kao i drugih pravnih radnji koje u ekonomskom pogledu
odgovaraju odobravanju zajmova, u delu u kojem ti zajmovi nisu obezbeđeni, a koji su stečajnom

-
potraživanja koja potiču iz javnopravnih zakona (potraživanja države po osnovu poreza i doprinosa
za socijalno i zdravstveno osiguranje koji se isplaćuju iz plata);
-
potraživanja iz poslovanja dela dužnika nad kojim se vodi sekundarni stečaj, kao i
-
potraživanja koja proističu iz ugovora o radu u zemlji potpisnici u kojoj je sekundarni stečaj otvoren.
- Posle isplate ovih potraživanja, preostala imovina predstavljaće deo stečajne mase u osnovnom stečaju,
pa će stečajni upravniku sekundarnom stečaju preduzeti potrebne radnje da obezbedi transfer preostale
imovine.
ODGOVORNOST ORGANA UPRAVE (i nadzora) ZA STEČAJ
Pitanje odgovornosti u vezi sa stečajem stečajnog dužnika organa uprave i izvršnih direktora (eventualno i
organa nadzora), u našem pravu, osim lapidarne krivične odgovornosti, ostalo je za sada prilično
neuređeno u pozitivnom zakonodavstvu. Veoma je osetljivo pitanje imovinske odgovornosti organa uprave i
izvršnih direktora (menadžera) za obaveze insolventnog stečajnog dužnika. Ovakvu regulativu za stečaj
poznaju francusko i englesko zakonodavstvo, sa mogućnošću i tzv. građanskog stečaja takvih lica. Uz ove
sankcije imovinske odgovornosti (i građanskog stečaja), francusko i englesko pravo poznaju i ustanovu tzv.
diskvalifikacije (gubitak određenih građanskih prava) ovih lica za određene poslove i funkcije, i to u trajanju
od 2 do 15 godina (sa predviđenom mogućnošću rehabilitacije).
Uz to, u engleskom pravu, postoji i sankcija zabrane upotrebe imena kompanije za tzv. feniks kompanije.
52. STEČAJ i LIKVIDACIJA BANAKA i DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE
ULOGA NARODNE BANKE i SUDA
1) Postupak stečaja sprovodi se nad bankom kojoj je NBS oduzela dozvolu za rad i istovremeno donela
rešenje o otvaranju stečaja.
2) Postupak stečaja sprovodi se nad društvom za osiguranje kome je NBS oduzela dozvolu za obavljanje
poslova osiguranja, nakon čega odmah donosi rešenje o ispunjenosti uslova za stečaj
U oba slučaja, rešenje je konačno i postaje izvršeno nakon dostave nadležnom sudu.
- Rešenje NBS o oduzimanju dozvole banci, odn. društvu za osiguranje je
upravni akt protiv kog se može
pokrenuti upravni spor
, kada je nadležni sud dužan da odluči u roku od 60 dana od dana prijema tužbe.
3) Postupak stečaja sprovodi se nad bankom i društvom za osiguranje i kad likvidacioni upravnik (Agencija
za osiguranje depozita), nakon što utvrdi da banka ili društvo za osiguranje nema dovoljno imovine za
namirenje svih potraživanja poverilaca, da predlog nadležnom sudu za pokretanje stečaja nad bankom u
likvidaciji,
odn.
da predlog Narodnoj banci Srbije za donošenje rešenja o ispunjenosti uslova za otvaranje
stečaja nad društvom za osiguranje u likvidaciji. U ovom slučaju sprovedene radnje u postupku likvidacije
važe i u stečajnom postupku.
Nadležni stečajni sud rešenjem o pokretanju stečajnog postupka određuje rok za prijavu potraživanja
poverilaca sa obezbeđenim i neobezbeđenim potraživanjem.
ORGANI
stečajnog postupka nad bankom i društvom za osiguranje su:
1.
stečajni sudija
;
2.
stečajni upravnik
(po zakonu je to Agencija za osiguranje depozita) i
3.
odbor poverilaca
(bira ga stečajni sudija na predlog Agencije, vodeći računa o veličini potraživanja
poverilaca).
Pravne posledice
otvaranja stečajnog postupka nastaju danom isticanja takvog oglasa na oglasnoj tabli
suda. Agencija za osiguranje depozita je dužna da isplati osigurane depozite banke nad kojom je otvoren
stečaj ili likvidacija. Agencija za osiguranje depozita u roku od 20 dana od dana pokretanja stečaja nad
društvom za osiguranje oglašava javni tender o prenosu celog ili dela portfelja osiguranja, zavisno od
raspoloživih sredstava stečajnog dužnika i isplatnih redova utvrđenih zakonom kojim se uređuje stečaj i
likvidacija banaka i društava za osiguranje. Sa prenosom portfelja osiguranja prenose se i odgovarajuća
novčana sredstva osiguravajućeg društva. Na prenos portfelja osiguranja na drugo društvo za osiguranje
saglasnost daje NBS (
izbor najboljeg ponuđača - preuzimalac portfelja
), a na ovaj prenos se shodno
primenjuju pravila prenosa portfelja društava za osiguranje u skladu sa zakonom kojim se uređuje
osiguranje.
Pravni poslovi i pravne radnje stečajnog dužnika (
banka i društvo za osiguranje
) mogu se pobijati u skladu s
opštim pravilima o pobijanju u stečaju, s tim što su rokovi za ovo
6 meseci
pre nastupanja pravnih
posledica otvaranja stečaja,
odn.
godina dana
kod poslova i radnji povezanih lica sa njima.
-
Pobojna tužba
može se podići od strane
poverilaca
i
Agencije za osiguranje depozita
kao stečajnog
upravnika i to najkasnije 6 meseci od dana nastupanja pravnih posledica otvaranja stečajnog postupka.
-
Ne
mogu se pobijati
pravni poslovi i pravne radnje prenosa imovine i obaveza banke
za vreme
administrativnog upravljanja bankom.
U stečajnom postupku nad bankom i društvom za osiguranje nije dozvoljena prodaja stečajnog dužnika kao
pravnog lica.
Agencija za osiguranje depozita u stečajnom postupku sačinjava
stečajni bilans imovine i obaveza
u
roku od
60 dana
od nastupanja pravnih posledica stečaja, utvrđuje osnovanost i visinu potraživanja
poverilaca u roku od 6 meseci od dana isteka roka za prijavljivanje, a ispitno ročište za utvrđivanje konačne
liste prijavljenih potraživanja mora se održati u daljem roku od 60 dana od isteka roka za njihovo
prijavljivanje.
NAMIRENJE POVERILACA
Stečajni dužnik na teret stečajne mase, kao troškove postupka, a pre namirenja stečajnih poverilaca,
isplaćuje:
1)
neisplaćene neto zarade zaposlenih u visini minimalnih zarada za poslednjih godinu dana pre
otvaranja postupka stečaja;
2)
neisplaćene doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih za poslednje dve godine pre
otvaranja postupka stečaja;
3)
mesečne zarade lica u radnom odnosu kod stečajnog dužnika;
4)
troškove koji terete imovinu stečajnog dužnika i troškove unovčenja te imovine;
5)
troškove postupka stečaja;
6)
potraživanja Agencije po osnovu isplate osiguranog iznosa depozita,
odn.
osiguranog iznosa
potraživanja i druge troškove i obaveze nastale posle otvaranja postupka stečaja.
ISPLATNI REDOVI za ISPLATU POVERILACA BANKE
Potraživanja poverilaca banke u stečaju utvrđuju se na ispitnom ročištu i isplaćuju po sledećim redovima
prioriteta (isplatni redovi):
1)
potraživanja poverilaca preostalih nakon isplate iznosa depozita osiguranih u smislu zakona kojim
se uređuje osiguranje depozita;
2)
potraživanja po osnovu javnih prihoda dospela u poslednja tri meseca pre otvaranja postupka
stečaja, osim doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih;
3)
potraživanja Narodne banke Srbije, uključujući i potraživanja po osnovu kredita odobrenih banci
koja nisu namirena u potpunosti zbog razlike u vrednosti sredstava obezbeđenja;
4)
potraživanja poverilaca po osnovu depozita, osim depozita banaka i drugih finansijskih institucija;
5)
potraživanja drugih poverilaca, osim poverilaca iz tač. 6) i 7) ovog člana;
6)
potraživanja poverilaca po osnovu subordiniranih obaveza banke;
7)
potraživanje poverilaca koji su i akcionari banke, izuzev potraživanja po osnovu osnivačkog kapitala
koje se namiruje iz viška deobne mase u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečaj privrednih
društava.
ISPLATNI REDOVI za ISPLATU POVERILACA DRUŠTVA za OSIGURANJE
Potraživanja poverilaca društva za osiguranje u stečaju utvrđuju se na ispitnom ročištu i isplaćuju po
sledećim redovima prioriteta (isplatni redovi):

53. EVROPSKA KO
MPANIJA
IDEJA
Ideja o nastanku evropske kompanije potiče iz
1948
, a pokrenulo ju je
Udruženje za međ. pravo
.
METOD REGULATIVE
O
d prvobitne ideje da celokupna regulativa evropske kompanije bude na nadnacionalnom nivou ipak se
odustalo, tako da je regulativa nekih pitanja prepuštena državama članicama.
- Ovo razgraničenje
nadnacionalnog
i
nacionalnog
izvršeno je ne baš jasnim
sistemom upućivanja i opcija.
1
.
Primenom sistema UPUĆIVANJA
– Statut evropske kompanije se poziva:
a) na primenu
nacionalnog prava
države članice, i to samo ako u Statutu nije rešeno određeno
pitanje. Nacionalno pravo može u konkretnom slučaju biti
harmonizovano
(sprovođenjem
odgovarajućih Direktiva EU) ili
neharmonizovano
(bilo da još nije doneta posebna Direktiva EU za
konkretno pitanje, bilo da doneta direktiva još nije implementirana u nacionalno zakonodavstvo).
b) Statut evropske kompanije, osim upućivanja na nacionalno pravo, ponekad upućuje
i na direktnu
primenu Direktiva EU
(takav je, npr, slučaj sa Četvrtom direktivom o individualnim godišnjim
računima kompanija).
2
.
Primenom
sistema OPCIJA
– prevazilaze se razlike u regulativi brojnih pitanja kompanijskog prava u
nacionalnim zakonima, tako što se ostavlja pravo izbora, kao npr:
a)
izbor jednodomnog ili dvodomnog sistema organa kompanije
;
b)
izbor između 4 različita modela učešća zaposlenih u upravljanju kompanijom
(participacija i
saodlučivanje);
c)
izbor načina računovodstvene kontrole i sastavljanja završnih godišnjih računa
, u skladu sa
Četvrtom i Sedmom direktivom EU;
OSNIVANJE
Evropska kompanija ima
status AD
, sa osnivačkim kapitalom
od najmanje 120.000 evra
(za obavljanje
nekih delatnosti država članica može propisati i veći osnovni kapital).
- Osnivači evropske kompanije mogu biti:
1.
AD
,
2.
DOO
i
3.
kompanije
koje imaju tu formu prema nacionalnim zakonima država u skladu sa Ugovorom o
osnivanju EU, i ako imaju svoje registrovano ili statutarno sedište i glavnu upravu u EU.
- Osnivanje evropske kompanije
objavljuje se u službenom glasilu EU
.
Ovi organizacioni oblici društava kapitala mogu formirati, sami ili zajedno, evropsko društvo na jedan od
sledećih propisanih načina:
1. OSNIVANJE EVROPSKE KOMPANIJE SPAJANJEM ili PRIPAJANJEM
Već formirane evropske kompanije i AD, samostalno ili mešovito, mogu osnovati evropsku kompaniju
spajanjem ili pripajanjem, pod uslovom da
najmanje 2 društva ili kompanije imaju centralnu upravu u
različitim državama članicama
.
- Na fuzije AD primenjuju se opšta pravila o fuzijama. Postupak:
1)
plan fuzije sačinjava uprava sa pravnim i ekonomskim obrazloženjem;
2)
plan se objavljuje u službenom glasilu, i to najmanje mesec dana pre skupštine koja ga odobrava;
3)
angažuju se
i revizori
- ovlašćeni procenjivači, posebno cene predlog zamene akcija postojećih
društava koja prestaju fuzijom za akcije evropske kompanije;
4)
sačinjava se pisani izveštaj uprave i revizora za akcionare;
5)
u roku od 6 meseci od dobijanja certifikata notara, suda
ili administrativne vlasti o završetku
postupka za upis spajanja ili pripajanja u registar i osnivanju evropske kompanije, može se
pokrenuti
postupak za poništaj odluka
o spajanju ili pripajanju
, ako ovlašćeni pokretači smatraju da
odluke nisu zakonite, a nakon registracije ovaj postupak se više ne može pokretati.
-
Upisom spajanja u registar prestaju da postoje fuzionisana društva
, a novo društvo nastalo
spajanjem – evropska kompanija je univerzalan pravni sledbenik tih društava (kao i društvo kojem se drugo
pripojilo).
-
Akcionari fuzionisanih društava
postaju
akcionari evropske kompanije
.
- Uprošćeni postupak spajanja primenjuje se kada se spajaju matično društvo i njegovo zavisno društvo u
kojem matično društvo ima najmanje 90% kapital učešća ili ako poseduje sav kapital „društva - kćeri".
2. OSNIVANJE EVROPSKE KOMPANIJE FORMIRANJEM HOLDING KOMPANIJE
- 2 ili više AD ili DOO, mogu osnovati evropsku kompaniju kao holding kompaniju:
1)
ako imaju
registrovano sedište
i
glavnu upravu u EU
;
2)
ako najmanje jedno od njih ima
glavnu upravu u drugoj državi članici
;
3)
ako imaju „
društvo-kćer
“ ili
4)
filijale
u državama članicama različitim od one u kojoj imaju glavnu upravu.
- Društva koja na ovaj način osnivaju evropsku kompaniju
ne prestaju sa radom
, bez obzira na rešenja u
nacionalnim pravima država članica
.
- Postupak ovog osnivanja vrlo je sličan prethodnom načinu osnivanja:
1) uprava sačinjava
predlog uslova osnivanja
sa fiksiranim procentom akcija osnivačkih kompanija
koje će biti zamenjene osnivanjem evropske kompanije za akcije te kompanije, koje moraju iznositi
bar 51% akcija sa pravom glasa;
2) učešće revizora osnivanja i
3)
odobravanje plana na skupštini
.
- Novu evropsku kompaniju kao holding kompaniju mogu osnovati i 2 (ili više) već osnovane kompanije,
međusobno ili zajedno sa jednom (ili više) drugih formi društva.
3. OSNIVANJE EVROPSKE KOMPANIJE KAO ZAJEDNIČKOG „DRUŠTVA-KĆERI
"
Društva kapitala, osnovana po nacionalnim pravima država članica, koja imaju registrovano ili statutarno
sedište i glavnu upravu u EU, mogu osnovati evropsku kompaniju kao zajedničko „društvo-kćer", pod
uslovom da najmanje 2 od njih:
a) imaju svoju glavnu upravu u različitim državama članicama ili
b) imaju „društvo- kćer" ili
c) filijalu
u državi članici različitoj od one u kojoj se nalazi glavna uprava.
- Na isti način evropsku kompaniju mogu osnovati i postojeće evropske kompanije između sebe ili zajedno
sa (jednim ili više) društvom kapitala, a sama evropska kompanija može osnovati jedno (ili više) „društvo-
kćer" u formi evropske kompanije.
4. OSNIVANJE PROMENOM FORME
AD osnovano u skladu sa propisima jedne države članice, koje ima svoje registrovano sedište i glavnu
upravu u EU može formirati evropsku kompaniju sopstvenom promenom forme:
1.
ako ima „
društvo-kćer
" ili
2.
filijalu
u drugoj državi članici, različitoj od one u kojoj ima glavnu upravu.
SKUPŠTINA EVROPSKE KOMPANIJE
Skupštinu evropske kompanije kao akcionarskog društva čine
akcionari
i ona funkcioniše po opštim
pravilima funkcionisanja. Delokrug skupštine kompanije i postupak odlučivanja u nadležnosti su
nacionalnog zakona države članice u kojoj je sedište evropske kompanije.
- Skupština se sastaje najmanje jednom godišnje i to:
a) najkasnije 6 meseci po završetku finansijske godine (
redovna skupština
),
b) ili se ona može sazvati na zahtev
uprave
,
nadzornog odbora
i
manjinskih akcionara
(sa 10%
kapitala, ili manje) i tokom godine (
vanredna skupština
).
Ako se skušptina ne bi sastala po zahtevu manjinskih akcionara u određenom roku, može je po njihovom
zahtevu sazvati i
sud
ili
može ovlastiti akcionare da to učine
.

2. Drugo, u slučaju postojanja posebnog organa zaposlenih –
savet zaposlenih
,
postoji obaveza ovog
organa
da najmanje tromesečno informiše upravni odbor
(odbor direktora) i
izvršni odbor
, a takođe postoji
obaveza i ovih organa da informišu o svim značajnim pitanjima ovaj organ zaposlenih. Članovi saveta
zaposlenih imaju i pravo uvida u dokumenta podneta skupštini AD.
3. Treće, nakon osnivanja evropske kompanije, Standardna pravila propisuju da, ako
je
ona osnovana
promenom forme nekog ranijeg društva u ovu formu, u njoj
ostaje sistem participacije zaposlenih koji je
postojao i pre ove promene
, a u ostalim slučajevima nastanka evropske kompanije, da predstavnici
zaposlenih učestvuju u najvećoj proporciji u kojoj su bili zastupljeni pre osnivanja evropske kompanije.
PRESTANAK i KONVERZIJA u NACIONALNU KOMPANIJU
Prestanak evropske kompanije
stečajem
,
likvidacijom
,
prestankom plaćanja
i slično u domenuje regulative
države članice u kojoj je registrovano sedište evropske kompanije.
- Evropska kompanija može se konvertovati u nacionalnu kompaniju, sa statusom AD, države
registrovanog sedišta
posle
isteka 2 godine
od registracije u statusu evropske kompanije
. Ovo se ne
može učiniti u postupku prestanka evropske kompanije i ova konverzija ne može voditi nastanku novog
društva.
- Nacrt odluke o ovoj konverziji sastavlja uprava i on mora biti objavljen najmanje mesec dana pre
donošenja odluke od strane skupštine AD. Nacrt odluke mora biti obrazložen i praćen mišljenjem revizora ili
nezavisnog eksperta koga je imenovao sud ili upravni organ, prema pravu države sedišta kompanije, a koji
posebno mora potvrditi da je imovina konvertovanog društva bar vrednosno jednaka njenom kapitalu.
ALTERNATIVA - EVROPSKA PRIVATNA KOMPANIJA
Kako je postupak na usvajanju projekta evropske kompanije sporo tekao, kao alternativa bio je predložen
Projekt evropske privatne kompanije (DOO).
Ovaj projekt predložila je Francuska i on se nalazi pred
Evropskom komisijom. Ova forma nadnacionalne kompanije je jednostavnija od evropske kompanije tipa
AD i bila bi povoljna za male preduzetnike i mala DOO (ne može izdavati akcije ili hov namenjene javnosti),
koji bi hteli da se razvijaju i na evropskom, a ne samo na nacionalnom nivou.
54. EVROPSKA EKONOMSKA INTERESNA GRUPACIJA
POJAM
EU stvorila je novu USTANOVU MEĐUSOBNE SARADNJE PRIVREDNIH DRUŠTAVA
sa sedištem u
različitim zemljama članicama
- evropska ekonomska interesna grupacija (udruženje).
interesna grupacija je
pravna forma za transnacionalnu evropsku saradnju
motivisana isključivo
ekonomskim interesima članica;
nastaje na ugovornoj osnovi
;
interesna grupacija je
instrument unapređivanja najrazličitijih delatnosti svojih članova
, na
osnovu uzajamne saradnje;
m
ože nastati
i bez kapitala
;
grupacija je
pravni subjekt
i
upisuje se u propisani registar
;
mogu je osnovati
najmanje 2 člana
(fizička ili pravna lica, s tim što jedno lice može biti član i više
ovih grupacija) koji pripadaju različitim državama članicama EU, i to sa sedištem u nekoj od država
članica
EU;
ova grupacija
ne može emitovati HOV
namenjene javnosti (akcije, obveznice) i
ne može imati više od 500 zaposlenih
.
interesna grupacija
nema za cilj sticanje dobiti
–
ovo ne isključuje, međutim, i sporadično
ostvarivanje dobiti, što nije motiv njenog stvaranja (ako se eventualno stvara, ide u korist njenih
članova, jer se ona uvek finansira na troškovnom principu).
MOTIVI
stvaranja ove grupacije su višestruki:
-
raspodela troškova;
-
raspodela rizika;
-
korišćenje jeftinijih i efikasnijih usluga;
-
jača snaga na tržištu i sl...
Interesna grupacija
ima
2 organa:
1.
SKUP ČLANOVA (SKUPŠTINA)
– pravilo je da u skupštini svaki član ima jedan glas, ali se
ugovorom može dopustiti da jedan član ima i više glasova, s tim što jedan član ne može ni u kom
slučaju imati većinu glasova. U određenim slučajevima, samom Uredbom predviđeno je
jednoglasno odlučivanje, dok se za ostale slučajeve način odlučivanja utvrđuje ugovorom. Uredba
ostavlja mogućnost odlučivanja i bez održavanja sednice skupštine – korišćenjem teleprintera,
telefaksa, video-konferencija i sl...
2.
JEDNOG ili VIŠE RUKOVODILACA
– rukovodioci obavezuju grupaciju prema trećim licima i ako
prekorače predmet poslovanja grupacije ili ugovorom o osnivanju ustanovljena ograničenja
ovlašćenja.
- Jedino ograničenje
ovlašćenja rukovodilaca može se sastojati u
„
dvostrukom potpisivanju
“ u
slučaju da
ima više rukovodilaca.
ODGOVORNOST ZA OBAVEZE
Za obaveze preuzete prema trećim licima u svoje ime interesna grupacija odgovara svojom imovinom, a
pored nje, odgovaraju i
članovi neograničeno solidarno
.
Eventualne klauzule u ugovoru o osnivanju, o
isključivanju odgovornosti jednog ili više članova za obaveze grupacije prema trećim licima, imaju samo
interno dejstvo, ali ne važe za treća
lica. Zakonskom solidarnom odgovornošću članova
pojačava se
kredibilitet grupacije na tržištu. Ovakva odgovornost koja je imperativna izraz je uverenja da se ova
grupacija osniva sa velikim stepenom uzajamnog poverenja članova (karakter
intuitu personae).
PRESTANAK
1.
Ova grupacija može prestati
odlukom skupa članova,
u skladu sa osnivačkim aktom (pravilo je
saglasnost svih članova, ako osnivačkim aktom nije drugačije utvrđeno) -
dobrovoljna likvidacija
.
2.
Ova grupacija može prestati i u drugim slučajevima kad se steknu osnovi prestanka, koje skup
članova mora da konstatuje:
a)
istek vremena
(osnovana na određeno vreme);
b)
ispunjenje svrhe osnivanja
ili
nemogućnost ispunjenja
;
c)
gubljenje nadnacionalnog karaktera
, kao i u drugim slučajevima utvrđenim osnivačkim aktom
(fuzije sa drugim grupacijama i sl).
- Nakon odluke članova o prestanku, sledi
odgovarajući sudski postupak za prestanak
(
prinudna
likvidacija
,
stečaj
).
55. EVROPSKA ZADRUGA
Na nivou EU 2003. donet je poseban
Statut evropskog zadružnog društva.
Evropska zadruga se osniva u formi evropskog zadružnog društva,
sa promenljivim kapitalom
koji je
podeljen
na akcije
i
nefiksnim brojem članova
, koji
ne odgovaraju za obaveze zadružnog društva
, osim
ako to ne utvrde u osnivačkom aktu.
-
ako članovi ne odgovaraju za obaveze zadružnog društva, to se naznačava u njegovoj firmi
(poslovnom imenu) sa
„ograničena odgovornost";

- EZD mora imati
I SVOJE REGISTROVANO SEDIŠTE
i
SEDIŠTE UPRAVE U ISTOJ DRŽAVI
, a
pravom države registrovanog sedišta može se propisati da oba moraju biti u istom mestu.
- EZD može se u bilo kojoj državi članici EU koristiti statusom zadružnog društva koje je osnovano prema
nacionalnim pravilima te države članice (
PRINCIP NEDISKRIMINACIJE
).
PRESTANAK ČLANSTVA i MANJINSKA PRAVA
Pravo člana EZD može prestati po opštim osnovima:
1.
prodaja svih akcija
ili neposedovanje minimuma;
2. stečaj pravnog lica
ili
smrt fizičkog lica
;
3.
istupanje
;
4. isključenje
i
5.
u drugim slučajevima propisanim statutom društva.
- Član čija se prava odlukom organa društva umanjuju, ili mu se uvode bez saglasnosti nove obaveze,
može napustiti članstvo, uz dužnost zadružnog društva da mu isplati vrednost posedovanih akcija.
ORGANI
Organi evropskog zadružnog društva su:
1. SKUPŠTINA
– svaki član ima pravo na jedan glas u skupštini (princip
jedan član - jedan glas),
bez
obzira na broj akcija koje poseduje.
- Izuzetno, ako zakon zemlje sedišta evropskog zadružnog društva to dozvoljava, moguće je da
članovi imaju
do 5 glasova
po članu
ili ukupno do 30% glasova (u finansijskoj ili osiguravajućoj
delatnosti najviše do 20%), zavisno od toga šta je manje, i po nekom drugom osnovu, a ne samo
po osnovu broja posedovanih akcija.
- Nekorisnici (investitori) mogu imati
najviše do 25% glasova
u skupština.
Ako pravo države sedišta
to dozvoljava, statut evropskog zadružnog društva može propisati da i
predstavnici zaposleni mogu
imati
pravo glasa u skupštini, ali ne više od 15% ukupnog broja
glasova;
2. UPRAVNI (izvršni) ODBOR
, u jednodomnom modelu uprave;
3. UPRAVNI I NADZORNI ODBOR
, u dvodomnom modelu uprave – izričito je propisano da
nadzorni
odbor može imati najviše jednu četvrtinu članova predstavnika tzv. nekorisnika (članova
investitora
), a ovo važi i za upravni (izvršni) odbor u jednodomnom modelu uprave.
HOV SA POSEBNIM PRAVIMA
Statut evropskog zadružnog društva može omogućiti izdavanje HOV sa posebnim pravima,
ali bez prava
glasa na skupštini
.
- Ove hartije mogu posedovati
i članovi ovog društva
i
nekorisnici (investitori)
, a njihov broj određuje se
statutom društva.
RASPODELA PROFITA
Evropsko zadružno društvo koje ima profit, a nema gubitke koje pokriva iz njega, dužno je da formira
zakonske rezerve najmanje 15% od profita
svake poslovne godine
, sve dok te rezerve ne dostignu
vrednost propisanog minimalnog osnovnog kapitala ovog društva.
- Članovi čije član u ovom društvu prestaje po bilo kom osnovu nemaju pravo na deo ovih rezervi.
- Statut ovog društva može propisati
i raspodelu dividendi
članovima srazmerno vrednosti poslovanja sa
zadrugom ili vrednosti vršenja usluga.
- Raspodela preostalog profita u nadležnosti je statuta ovog društva.
FINANSIJSKI IZVEŠTAJI i REVIZIJA
Na evropsko zadružno društvo primenjuju se odgovarajući nacionalni propisi države sedišta društva i
direktive EU u vezi sa godišnjim finansijskim izveštajima, konsolidovanim izveštajima i revizijom.
PRESTANAK
Evropsko zadružno društvo prestaje u skladu sa nacionalnim propisima države sedišta i ovim statutom,
putem
likvidacije
,
stečaja
ili
statusnih promena
. Specifičnost ovog društva, što takođe odgovara vokaciji
zadruge, jeste da se u slučaju likvidacije ili stečaja preostala imovina raspodeljuje prema principu
neinteresne raspodele (drugoj istoj ili sličnoj zadruzi, ili u neke javne svrhe).
KONVERZIJA U NACIONALNO ZADRUŽNO DRUŠTVO
Evropsko zadružno društvo može se pretvoriti u zadružno društvo države sedišta, pod istim uslovima i u
istom postupku pretvaranja evropske kompanije u kompaniju države sedišta.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti