Visoko poslovna škola strukovnih studija

                             Blace 

Seminarski rad

Predmet: Projekat

Tema: Javni rashod

Mentor:                                                                       Autori:

Andrija Babović                                                          Kristina Mitić 53/14p

                                                                                          Kristina Stefanović 52/14p

Blace 2016/17

background image

4

- svojom velicinom, jer se veruje da u opštem slucaju, privatni akteri produktivnije 
koriste   novac   nego   država,   pa   da   je   bolje   da   je   ucešce   državne   potrošnje   u 
društvenom proizvodu manje,

- postojanjem deficita ili suficita u budžetu jer: postojanje i finansiranje deficita može 
imati za posledicu inflaciju; suficit obicno predstavlja kocnicu ekonomske aktivnosti.

Posmatrajuci sve ove aspekte i zakonitosti, vecina ekonomista se slaže i zalaže za 
uravnoteženu formu budžeta. To znaci da je idealan budžet onaj koji je utemeljen na 
sinergiji dve strane, prihodne i rashodne.

POJAM I KARAKTERISTIKE JAVNIH RASHODA

U savremenoj finanijskoj literaturi mogu se sresti brojne definicije koje pokušavaju na 
razlicite nacine da definišu i objasne pojam i suštinu javnih rashoda. Medutim, sve su 
one uglavnom slicne, s obzirom da govore o novcano pribavljenim javnim potrebama. 
Otuda, ne ulazeci u razlike i nijanse koje se mogu uociti u definisanju pojma javnih 
rashoda, treba posebno naglasiti da javni rashodi po pravilu predstavljaju zadovoljenje 
javnih potreba pomocu novca, odnosno javni rashodi su oni izdatci koje država cini u 
javnom interesu zadovoljenja javnoh potreba. U skladu sa navedenim, treba imati u 
vidu cinjenicu da je za vecinu definicija javnih rashoda karakteristicno da polaze od 
dve osnovne teze: prvo, javni rashodi služe za podmirenje javnih potreba, i drugo, u 
savremenim uslovima, javni rashodi su po pravilu izražei u novcu. Ove navedene teze 
ujedno predstavljaju dve osnovne karakteristike javnih rashoda.

Prva bitna karakteristika javnih rashoda jeste da oni imaju za osnovni cilj zadovoljenje 
javnih   potreba,   što   je   ujedno   i   osnovni   momenat   na   osnovu   kojeg   se   može   prici 
razgranicenju javnih rashoda od rashoda privatnih lica. Dok se rashodi privatnih lica 
vrše u cilju zadovoljenja licnih potreba, odnosno potreba pojedinaca, javni rashodi 
predstavljaju trošenje radi zadovoljavanja opštih (javnih) potreba.

Druga bitna karakteristika javnih rashoda jeste cinjenica da su u savremenim uslovima 
javni rashodi izraženi u novcu. Ovo predstavlja opštu karakteristiku javnih rashoda i u 
praksi je najcešci slucaj, što nikako ne znaci da se u modernoj tržišno orijentisanoj 
privredi ne mogu naci i slucajevi da se podmirivanje javnih rashoda može vršiti i na 
razlicite   druge   nacine   (naturalno,   cinjenem,   u   obliku   pocasti   i   slicno).   Medutim, 
postoji opšte prihvacen negativan stav o nenovcanim nacinima realizovanja javnih 
rashoda. Naime, pored toga što predstavljaju potencijalnu opasnost od mogucnosti 
korupcije i privilegovanja nosilaca javnih funkcija, nenovcani nacini podmirivanja 

5

javnih   rashoda   nose   sa   sobom   i   veliku   mogucnost   evazije   (izbegavanja)   javnih 
prihoda.

Savremena finansijska teorija finansijsku aktivnost i novu ulogu države uporeduje sa 
svojevrsnim filterom kroz koji prolazi znacajan deo nacionalnog dohodka, ne da bi 
bio uništen, vec da bi kroz transfer i usmeravanje u odredenim pravcima shodno 
ekonomskoj politici zemlje, dao optimalne ekonomske i socijalno-politicke efekte. Pri 
tome, najcešce su prisutni brojni i razliciti efekti multiplikujuceg karaktera, sa nizom 
propratnih tj. sporednih delovanja u privredi. Analogno navedenom, javni rashodi se u 
savremenoj   finansijskoj   teoriji   posmatraju   u   sklopu   celokkupnog   finansijskog 
mehanizma privrede i izucavaju se u funkcionalnoj vezi sa kretanjem osnovnih makro 
ekonomskih   kategorija.   Ti   medusobni   odnosi   javnih   rashoda   i   osnovnih   makro 
ekonomskih kategorija mogu se prikazati pomocu sledece formule:

Y = C + I + G

gde upotrebljeni simboli imaju sledece znacenje:

Y

 – Nacionalni dohodak 

C

 – Licna potrošnja

I

 – Neto investicije 

G

 – Opšta potrošnja

VRSTE I KLASIFIKACIJA JAVNIH RASHODA

Sve veci porast javnih rashoda u savremenim uslovima, kao i njihova povecana uloga 
u ekonomskom i socijalnom životu, pred finansijsku teoriju postavljaju, radi lakšeg 
izucavanja, problem klasifikovanja javnih rashoda u odredene grupe. Analogno tome, 
postoji mnoštvo vrsta i klasifikacija javnih rashoda. Sa tim u vezi, mogu se vršiti 
raznovrsne   klasifikacije   javnih   rashoda,   što   zavisi   prvenstveno   od   kriterijuma   od 
kojeg   se   polazi.   To   može   biti   forma   rashoda,   mesto,   vreme   ili   njihov   objekat   ili 
subjekat. U tom konekstu, može se reci da skoro svaki teoreticar javnih finansija ima 
svoju klasifikaciju javnih rashoda.

Neke od klasifikacija javnih rashoda datiraju još iz davnih vremena, dok je odredeni 
broj   nastao   pod   uticajem   novih   savremenih   pravaca   u   finansijkoj   teoriji   i   praksi. 
Medutim, nije nam namjera da na ovom mestu ulazimo u sve postojece modalitete 
klasifikacija javnih rashoda. Iz tih razloga, u nastavku izlaganja daje se prikaz jednog 
broja   klasifikacija   javnih   rashoda   za   koje   smatramo   da   su   najstandardnije   i 
najprisutnije  u teoriji  javnih finansija. U skladu sa navedenim, zaslužuje da  bude 
navedena sledeca osnovna klasifikacija javnih rashoda:

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti