FINANSIJSKO PRAVO

*Finansijsko pravo

 predstavlja skup pravnih normi kojima se regulišu finansijsko-pravni odnosi do kojih 

dolazi prilikom 

prikupljanja, upravljanja, raspodele 

trošenja

 sredstava namenjenih zadovoljavanju javnih 

rashoda.

U širem smislu – skup pravnih propisa kojima se reguliše finansijska delatnost države i njenih institucija, 
kao i finansijsko-pravni odnosi do kojih dolazi pri novčanoj aktivnosti privrednih organizacija, fizičkih i 
pravnih lica.

- mlada disciplina koja je počela da se izučava kao samostalna nauka u periodu između dva svetska rata

- grana prava koja spada u javno pravo, jer zakonom uređuje odnose između države i javno pravnih tela s 
jedne strane, i fizičkih i pravnih lica, s druge strane

*U finansijskoj literature se posebno razmatra problematika pojedinih delova finansijskog prava kao npr. 
porezno pravo, budžetsko pravo.

Finansijsko-pravni odnosi javljaju se, egzistiraju i prestaju na osnovu opštih akata nadležnih državnih 
organa, a ti akti su izvori finansijskog prava (Ustav, zakoni, podzakonski akti).

1. Budžetsko pravo

- sistem pravnih normi kojim se uređuju pitanja vezana za izradu, izglasavanje, izvršenje i kontrolu 
državnog budžeta

- naziva se i 

državno računovodstvo

, koje obuhvata pored izučavanja sistema pravnih normi kojim se uređuj 

pitanja upravljanja državnom imovinom, zaključivanje administrativnih ugovora, poslovanja državnog 
trezora itd.

       2. Poresko pravo

- izučava pravne norme koje su osnov utvrđivanja javnih dažbina (porez, takse, obavezni doprinosi i 
socijalno osiguranje

- poresko osiguranje izučava i one norme koje su osnov za uvođenje, utvrđivanje i naplatu javnih dažbina

*U savremenoj literature je uobičajena praksa da se posebno izučava materija budžetskog prava i mateija 
poreskog prava.

3. Finansijsko pravo i druge grane prava

*Finansijsko pravo je deo javnog prava, a svoje korene ima u ustavu. Ustavno prao je temelj poreskog prava 
jer je ustavom utvrđen fiskalni suverenitet države, odnosno pravo države da uvodi, utvrđuje i naplaćuje 
javne dažbine od građana.

Ustavno pravo je temelj i budžetskog prava jer se Ustavom utvrđuje pravo parlamenta kao najvišeg 
narodnog prestavničkog tela da donosi i kontroliše njegovo izvršenje.

*Poresko pravo se razvilo kao posebna grana prava iz upravnog prava. Osnovni principi poreskog prava su 
izvedeni iz upravnog prava, što znači da između poreskog i upravnog prava postoji odnos posebnog prema 
opštem.

Poreska administracija je uvek deo javne uprave pa je njena organizacija određena normama upravnog 
prava. Poreski organi su upravni organi pa u postupku utvrđivanja naplate oni vrše upravnu vlast.

*Određene odredbe finansijskog prava, kojim konkretna država ograničava svoj finansijski suverenitet, 
zadire u domet međunarodnog javnog prava. Države popisuju bilateralne ugovore o izbegavanju dvostrukog 
oporezivanja ili o poreskim privilegijama diplomatskog i konzularnog osoblja. 

4. Međunarodno finansijsko pravo

Međunarodno finansijsko pravo je skup pravnih normi koje regulišu međudržavne finansijsko-pravne 
odnose između međunarodnih organizacija i određenih država. Subjekt međunarodnog finansijskog prava je 
država.

Međunarodno finansijsko pravo nema univerzalni karakter. Mnoga se finansijska prava međusobno razlikuju 
dok su neke norme za većinu nacionalnih prava međusobno prihvaćene.

Postojanje regionalnih i drugih asocijacija međunarodne finansijske institucije (Svetska banka, Međunarodni 
monetarni fond) kao i druge organizacije (Svetska trgovinska organizacija) znatnoje ubrzalo i olakšalo 
razvoj međunarodnih ekonomskih odnosa.

- nastanak nadnacionalnog poreskog prava u okviru Evropske unije

*Izvori međunarodnog prava su: međunarodni ugovori, međunarodni običaji, presude međunarodnih sudova 
i arbitraže, unutrašnji zakoni koji regulišu pitanja međunarodne saradnje i određeni propisi međunarodnih 
organizacija koji ne protivreče načelima međunarodnog prava.

5. Razvoj finansijskog prava
5.1.

Razvoj nauke o finansijama

5.2.

Prva shvatanja o državnim finansijama

5.3.

Ekonomska misao o finansijama

5.4.

Moderna nauka o javnim finansijama

6. Finansijska politika

Finansijska politika podrazumeva primenu finansijske aktivnosti države radi ostvarivanja konkretnih ciljeva 
makroekonomske i socijalne politike. 

*Finansijskom politikom obuhvaćene su politika javnih prihoda i politika javnih rashoda.

Politika javnih prihoda

 – finansijska aktivnost države u domenu prikupljanja drugih sredstava

Politika javnih rashoda 

– finansijska aktivnost države u domenu raspodele i trošenja društvenih sredstava, sve radi 

ostvarivanja određenih ciljeva makroekonomske i socijalne politike

**Finansijska politika se često naziva i 

fiskalna politika 

(poreklo iz engleskog jezika) – podrazumeva samo poresku 

politiku, odnosno politiku javnih prihoda.

7. Ciljevi finansijske politike

U savremenim državama sa mešovitom privredom primenjuju se različite mere i instrumenti politike javnih 
prihoda i politike javnih rashoda, u zavisnosti od utvrđenih ciljeva konkretne finansijske politike, a u okviru 
ukupne makroekonomske i socijalne politike.

Ciljevi finansijske politike mogu biti kratkoročni (usmereni na održavanje tekuće privredne ravnoteže) i 
dugoročni (usmereni na privredni rast i privredni i socijalni razvoj).

Ciljevi fiskalne politike se mogu svrstati u četiri kategorije:

1) korekcija tržišne aktivnosti
2) stabilizacija privrednih tokova
3) preraspodela nacionalnog dohotka
4) promena strukture privrede

background image

POREZI

1. Pojam poreza

*

Porez   predstavlja  

instrument   javnih   prihoda

  kojim   država   (i   niže   političko-teritorijalne   zajednice)   od 

subjekata  prinudno uzima  novčana sredstva, u svrhu pokrivanja svojih finansijskih potreba i postizanja 
ekonomskih i socijalnih ciljeva.

Prihodi države se dele na:

1.

privatnopravne prihode

 – originarni javni prihodi koji se ostvaruju poslovnom aktivnošću države koja 

se izjednačava poslovnom aktivnošću preduzeća;

-

prihodi od državne imovine

-

dobit koju ostvaruju javna preduzeća u državnoj svojini

2.

javnopravne prihode

–derivativni javnvi prihodi do kojih država dolazi na osnovu svoj imperiuma, 

vršeći   preraspodelu   nacionalnog   dohotka   tako   što   zakonom   oduzima   sredstva   od   lica   potčinjenih 
njenom fiskalnom suverenitetu

*obezbeđuju se:

-

neposrednim nametanjem

 

 

 obaveze plaćanja neke javne dažbine licima koja 

se nađu u određenoj zakonom predviđenoj situaciji, a koja su potčinjena 
fiskalnom suverenitetu države

-

posrednim nametanjem

 

 

: novčane kazne izrečene u prekršajnom/krivičnom 

postupku

**Porezi spadaju u  

javnopravne prihode  

neposredno nametnute

  fizičkim ili pravnim licima potčinjenim 

fiskalnom suverenitetu određene države.

Karakteristike:

1.

Derivativnost poreza

–Porezi su  

derivativni

  – “izvedeni” kroz mehanizam sekundarne raspodele 

dohotka,   odnosno   imovinelica   nad   kojima   država   ima   poreski   suverenitet,   a   nisu   rezultat   njene 
ekonomske aktivnosti. 

Sredstva koja država ostvari prodajom svojih proizvoda i usluga (železnica, elektroprivreda itd.) su originarni javni 
prihodi.

2.

Prisilnost   poreza

–Naplata   poreza   u   svim   savremenim   državama   počiva   na  

prisili

.   Ako   se   u 

redovnom   postupku   ne   podmiri   poreska   obaveza,   pribegava   se  prinudnoj   naplati,   koju   država 
obezbeđuje primenom svog aparata sile.

U demokratskim društvima prisilnost ne dolazi do izražaja kod uvođenja (izglasavanje u parlamentu, na referendumu u 
pojedinim zemljama), već samo kod naplate poreza.

3.

Porezima se finansiraju javni rashodi

–Značajan deo acionalnog dohotka uzima se putem poreza 

od privatne privrede (fizičkih i pravnih lica) i usmerava na javnu potrošnju. Prikupljenim sredstvima 
finansira se obezbeđivanje javnih dobara od strane države, čiji su krajnji korisnici opet lica koja su 
bila podvrgnuta oporezivanju.

-

relokacija ekonomskih resursa

4.

Odsustvo neposredne protivnaknade

–Porez ne počiva na principu  

quid pro quo  

i onome ko je 

porez platio ne javlja se neposredna proitvusluga od strane države. Korist je opšteg karaktera. Javno 

dobro mogu koristiti svi i korišćenje javnog dobra od strane jednog lica ne umanjuje korisnost koju 
ono pruža drugim licima.

5.

Porez je novčano davanje

–Porezi se u savremenim tržišnim ekonomijama utvrđuju u novčanim 

jedinicama i ubiraju u novcu.

Finansijska istorija je puna primera da su se porezi plaćali u naturi ili u radu.

*Izuzeci u Srbiji:

-

uplaćivanje samodoprinosa

-

Uredba   Vlade   –poljoprivrednici   mogu   svoje   obaveze   po   osnovu   poreza   na   dohodak 
građana   za   prihode   od   poljoprivrede   i   šumarstva   i   doprinose   za   socijalno   osiguranje 
izmirivati predajom poljoprivrednih proizvoda

Drugi oblici fiskalnih (dažbinskih) prihoda:

TAKSE

  – fiskalni prihod u novcu koji država uvodi na osnovu svog imperiuma, ali koji se, plaća kao 

naknada za određenu uslugu

 koju neki državni organ pruža obvezniku.

NAKNADA

  – fiskalni prihod koji država uvodi na osnovu imperiuma, a plaća se kao cena za korišćenje 

dobara od opšteg interesa (voda, šuma, puteva, zemljišta itd.). 

-

zakonom utvrđena “cena korišćenja”nekog dobra

Takse i naknade imaju zajedničko to što plaćen iznos u dobroj meri odgovara troškovima usluge koju pruža državni organ, 
odnosno ceni za korišćenje dobra od opšteg interesa, dok kod poreza ne postoji veza između visine iznosa koji obveznik plaća i  
koristi koje dobija od države.

DOPRINOS

 – oblik fiskalnih prihoda kod kojih država pruža određenu korist obvezniku (kao kod taksi), ali 

je ta korist šira jer se rasprostire na sve pripadnike određene zajednice. 

Npr. izgradnjom infrastrukturnih objekata povećava se vrednost nepokretnosti, pa je njen vlasnik dužan da po tom osnovu plati 
doprinos.

Obaveza plaćanja doprinosa nije povocirana zahtevom obveznika, već joj podleže svako lice koje se nađe u zakonom 
predviđenoj situaciji.

 – retko se sreću u savremenim državama

*Doprinos za socijalno osiguranje

 – dažbina uvedena zakonom čija je namena unapred utvrđena (isplata 

određene sume osiguraniku ili drugim licima kada se desi osigurani događaj – starost, invalidnost, bolest, 
nezaposlenost),   a   koje   su   dužna   da   plaćaju   samo   ona   lica   koja   pripadaju   određenoj   društvenoj   grupi 
povezanoj zajedničkim ekonomskim ili socijalnim interesom. 

2. Pojam poreskog sistema

*Poreski sistem predstavlja ukupnost poreskih oblika jedne zemlje. S obzirom da su porezi svi javni 
prihodi fiskalnog karakteraporeski sistem obuhvata sve poreze, doprinosetakse i naknade.

Oporezivanje se u mnogim državama odvija primenom različitih poreskih instrumenata, od kojih svaki ima sopstvene 
ciljeve i način zahvatanja ekonomske snage obveznika.

Pored  

standardnih  

poreza, koji se sreću u najvećem broju zemalja (porez na dohodak građana, promet, 

akciza, porez na nepokretnosti itd.), javljaju se i brojni  

specifični  

fiskaliteti, čija je izdašnost, po pravilu, 

mala, ali koji su uvedeni s nekom posebnom namenom.

(Npr. uvođenje “glavarine” – 

poll tax

 – komunalnog poreza u 

Velikoj Britaniji; Ustavom propisana naknada za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta u RS)

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti