REZIME
Devizno tržište je mjesto na kome se susreću ponuda i tražnja, odnosno vrši
kupoprodaja stranih valuta. Ono nije fizički ni prostorno ograničeno nego postoji svuda gdje
se vrši razmjena valuta. Osnovna svrha deviznog tržišta je omogućavanje i olakšavanje
međunarodne trgovine i međunarodnog kretanja kapitala. Danas se za sva međunarodna
finansijska tržišta može reći da su i devizna tržišta. Devizno tržište predstavlja uređen skup
odnosa na kome se putem organizovanog finansijskog sistema sučeljavaju ponude i tražnje
deviznih sredstava. Na taj način dolazi do formiranja deviznih kurseva, kao cijene deviznih
sredstava, na osnovu kojih se obavlja kupovina odnosno prodaja stranih sredstava plaćanja.
Funkcionisanje devizne trgovine uslovljeno je ne samo privrednim prilikama i ekonomskim
odnosima pojedinih zemalja sa inostranstvom već i prilikama koje vladaju u međunarodnoj
monetarnoj i finansijskoj oblasti.
Ključne riječi:
devizno tržište, devizi kurs, vrste deviznog kursa
1
Prilikom formiranja deviznog kursa valuta, praktikuje se princip da ponuda strane
valute dolazi od izvoza, a tražnja za stranom valutom dolazi od uvoza. Tačnije rečeno,
devizni kurs se formira uz primjenu platnobilansnog metoda, jer ponuda i tražnja strane
valute, zapravo dolazi od platnog bilansa jedne zemlje, odnosno, kada se formiraju kursevi
valuta, jer ako platni bilans teži ka suficitu, devizni kurs valute će ispoljavati tendenciju pada
čemu je razlog povećana ponuda deviza, dok u protivnom, ako platni bilans teži ka deficitu,
tada će devizni kurs strane valute pokazati tendenciju porasta čemu je razlog povećana
tražnja deviza.Devizni kurs ili kurs valuta ima značajnu ulogu u međunarodnom platnom
prometu jer se plaćanja obavljaju između rezidenata dvije zemlje, što je prirodan tok
događaja ako se zna da se po pravilu plaćanja vrše u valuti prodavca, a da kupac za svoju
valutu treba da kupi valutu prodavca kako bi mogao da plati robu koju je od njega kupio.
Naravno, prije nego što se pristupi izvršenju ekonomsko-finansijske transakcije,
potrebno je da se zna odnos po kome će se obaviti pretvaranje jedne nacionalne valute u
drugu.Predmet poslovanja deviznog tržišta je kupovina i prodaja deviza koje su od značaja za
održavanje likvidnosti privrede u međunarodnim plaćanjima. Tu se uglavnom radi o
konvertibilnim sredstvima plaćanja. Kao subjekti na deviznom tržištu pojavljuju se ovlašćene
poslovne banke koje na deviznom tržištu posluju deviznim sredstvima svojih komitenata i
svojim sopstvenim sredstvima dobijenim od inostranih kredita, tj. vrše kupovinu i prodaju
deviza u svoje ime i za svoj račun, ili u svoje ime, a za račun nosilaca deviza.
Problem stabilnosti deviznog kursa danas se javlja kao jedan od vitalnih problema
savremenog svijeta. Taj problem se najčešće rješava mjerama državne intervencije na tom
području i to u obliku deviznih ograničenja, tako da devizni kurs postaje jedno od
najsnažnijih sredstava ekonomske politike. Manipulisanjem deviznim kursevima država
nastoji da osigura što povoljnije odnose u svom platnom bilansu, da poboljša svoje mjesto i
uslove u izvozu i uvozu i tome slično. Sve je to dovelo do pojave različitih deviznih kurseva
u odnosu na nekadašnje postojanje jedinstvenog deviznog kursa.
4
1. TEORIJE O DEVIZNOM KURSU
Cijena po kojoj se jedna nacionalna valuta razmjenjuje za drugu valutu naziva se
deviznim kursom. U normalnim prilikama devizni kurs se kreće oko deviznog pariteta, kao
osnove. Devizni kurs uspostavlja vezu između nivoa cijena u zemlji i inostranstvu, pomoću
njega se inostrane cijene preračunavaju u nacionalnu valutu i domaće cijene iskazuju u
devizama. Time se omogućava poređenje cijena i identifikacija proizvoda čija je cijena u
zemlji niža pa se mogu izvoziti, odnosno proizvoda koji su u inostranstvu jeftiniji pa ih treba
uvoziti. Na duži rok razlike u cijenama dovode do usmjeravanja faktora proizvodnje u one
sektore u kojima je nacionalna privreda efikasnija, a drugi sektori se prepuštaju uspješnijim
inostranim proizvođačima. Tako dolazi do međunarodne specijalizacije, do međunarodne
podjele rada.U vrijeme čistog zlatnog standarda, kada je u prometu bio zlatan novac, odnosno
novčanice sa pokrićem u zlatu, devizni kurs je bio određen tzv. kovničkom stopom, koja je
ukazivala na to koliko je zlata sadržano u jedinici nacionalnog novca.
Jednostavnim poređenjem sadržaja zlata u jedinici jedne i druge valute dobijao se
devizni paritet. Devizni kurs je mogao da se kreće samo u uskim okvirima oko deviznog
pariteta, u granicama između donje i gornje zlatne tačke, odnosno tačke uvoza i tačke izvoza
zlata. Ako bi kurs neke valute porastao iznad gornje zlatne tačke, rentabilnije je bilo da se
plaćanja inostranstvu izvrše izvozom zlata nego da se po tom kursu pribavlja strana valuta.
Ta gornja zlatna tačka određena je troškovima prenosa zlata do zemlje gdje treba izmiriti
obaveze. U ovakvim uslovima devizni kurs nije mogao mnogo da odstupa od deviznog
pariteta - obično oko 0,5% na gore i na dole.Napuštanjem zlatnog standarda nestalo je čvrste
osnove za određivanje deviznih kurseva. Postavilo se pitanje šta u ovim novim uslovima
determiniše devizni kurs? Pojavilo se više teorija koje pokušavaju da identifikuju faktore od
kojih zavisi visina deviznog kursa.
5
Mjerama ekonomske politike mogu se u nekim zemljama održavati na relativno
niskom nivou cijene osnovnih životnih namirnica, stanovanja, školovanja, zdravstvene zaštite
ili nekog drugog vida potrošnje, a podizati cijene luksuznih dobara. Zbog želje da se stvore
uslovi za razvoj novih grana, da se diversifikuje proizvodna struktura ili obezbijedi
strategijska nezavisnost, moguće je da se cijene nekih proizvoda, u kraćem ili dužem periodu,
održavaju na relativno visokom nivou.Različiti su i načini finansiranja pojedinih aktivnosti. U
nekim zemljama dobar dio troškova zdravstvene zaštite, školovanja, stanovanja i slično
podmiruje se iz društvenih fondova, a cijene usluga i proizvoda iz ovih oblasti su ponekada
samo simbolične.
U ekonomskoj literaturi se ističe da za formiranje deviznog kursa nacionalne valute
nisu značajne sve cijene u datoj zemlji, već samo one koje važe za tzv. međunarodna dobra,
tj. za one vrste proizvoda i usluga koje mogu biti predmet međunarodne razmjene. Kada su u
pitanju faktori koji determinišu visinu deviznog kursa nije ispravno mnogo naglašavati
razlike između ove dvije kategorije dobara, i to iz dva razloga, jedan dio dobara nije predmet
međunarodne razmjene baš zbog toga što su im cijene znatno iznad onih na svjetskom tržištu
i u slučaju tzv. domaćih dobara potrošači su u situaciji da porede da li im je racionalnije da
fondove troše za nabavku tih dobara ili da kupuju stranu valutu za nabavku uvozne robe.
1.2. Platnobilansna teorija
Definicija platnog bilansa izvedena je iz osnovne definicije koju je Međunarodni
monetarni fond utvrdio u Priručniku bilansa plaćanja. Po njoj platni bilans jeste sistematski
pregled, u obliku dvostranog bilansa, svih ekonomskih transakcija, obavljenih u određenom
periodu između rezidenata neke zemlje i stalnih stanovnika drugih zemalja. Ova definicija je
tokom vremena pretrpela određene promjene koje su bile uslovljene promjenama robne,
finansijske i institucionalne strukture međunarodnih ekonomskih odnosa.
3
3
Kovač, O., (1994): Platni bilans i međunarodne finansije, Beograd; str. 72;
7
