Proces poslovnog odlučivanja
SADRŽAJ:
UVOD..................................................................................................................................................2
1.
Programirane i neprogramirane odluke
......................................................................................3
Reaktivno i proaktivno odlučivanje
..............................................................................................3
Sistematično i intuitivno odlučivanje
...........................................................................................4
Individualno i grupnog odlučivanje
.............................................................................................4
UVOD
Poslovno odlučivanje je veština, kao i svaka druga, koja se usavršava vremenom i samim
iskustvom, jer svako od nas svakodnevno donosi odluke, i to na desetine njih. Za razliku od odluka
u privatnom životu koje se donose uglavnom intuitivno i obuhvataju samo manji broj osoba, odluke
u poslovnom životu ne mogu se oslanjati samo na instituiciju, jer zavisno od nivoa na kojoj se
odluke donose, obuhvataju manji ili veći broj zaposlenih ljudi. Ukoliko ste predsednik države ili
premijer, o vašim odlukama zavisiće sudbina možda i svih građana jedne zemlje.
Poslovno odlučivanje zahteva više sistematičnosti nego odlučivanje u privatnom životu zato
što ono obuhvata veći broj ljudi, odnosno članova same organizacije. Šta je nivo odlučivanja viša,
to je i samo odlučivanje važnije jer se tiče većeg broja članova organizacije, pa pogrešna odluka
može imati katastrofalne posledice za oganizaciju kao celinu.
Potreba za odlučivanjem postoji u svim vrstama poslova iu svim organizacijama. To znači
da nema ni jednog radnog mesta na kojem se ne donose odluke. Razlika između pojedinih radnih
mesta ogleda se u tome kolika je važnost (značenje) donesenih odluka. Tako razlikujemo strateške i
izvršne odluke, zavisno o radnom mestu. Kod izvršnih radnih mesta, u strukturi radnog vremena
dominiraju izvršne odluke, za razliku od menadžerskih radnih mesta, kod kojih dominiraju strateške
odluke nad izvršnim. Udeo strateških odluka zavisi o nivou managementa unutar organizacione
strukture, pa što je radno mesto menadžera su bliže organizacionom vrhu, udeo trateških odluka će
biti veći.
2

Reaktivno odlučivanje je takvo odlučivanje koje predstavlja davanje odgovora na postojeće
zahteve, tj. promene u okruženju. Proaktivno odlučivanje podrazumeva donošenje odluka u
uslovima anticipiranih spoljnih zahteva i drugih elemenata, koji uslovljavaju donošenje odluka. Ono
je znatno složenije nego reaktivno odlučivanje. U procesu proaktivnog odlučivanja, pored za to
ovlašćenog menadžera, treba da participiraju i mnogi eksperti raznih specijalnosti, koji će
obezbediti široku participativnost i učešće svih.
Sistematično i intuitivno odlučivanje
Sistematično i intuitivno odlučivanje razlikuju se po načinu, modelu sprovođenja procesa
donošenja odluke. U zavisnosti od toga koliko je proces sistematičan, baziran na jasno promišljenim
unapred isplaniranim koracima ili pak predstavlja intuitivan čin, donošenja odluke, bez preterane
brige za činjenično stanje i racionalno analiziranje efekata različitih rešenja, razlikujemo
sistematične i intuitivne odluke.
Sistematično odlučivanje podrazumeva obavljanje svih aktivnosti procesa odlučivanja po
modelu kortak po korak, uz pažljivo vođenje računa o svim podacima i informacijama koje su
potrebne za donošenje kvalitetnih odluka. Dok intuitivno odlučivanje predstavlja neorganizovano
obavljanje procesa odlučivanja, tj. kada se odluke donose bez dovoljno pouzdanih podataka,
informacija. Intuitivno odlučivanje ne može dati efekte koje može dati sistematično odlučivanje i
podrazumeva određenu vrstu rizika. Ipak nekada je ova vrsta odlučivanja jedina moguća opcija.
Individualno i grupnog odlučivanje
Odluke se mogu donositi individualno i grupno u zavisnosti od broja osoba koje preuzimaju
odgovornost za donošenje odluka. Ova podela, uslovljena je situacijom jer neke odluke po prirodi
stvari moraju biti grupne, kao što su statuti, propisi i sl.
Individualno odlučivanje u organizacijama podrazumeva donošenje odluka u kojem sudeluje samo
jedno lice-menadžer, shodno svojim ovlašćenjima i odgovornostima. Kod grupnog odlučivanja,
vlada princip da više ljudi više zna i istovremeno, na pozitivnim karakteristikama grupnog
mišljenja.
Pojedinci u preduzećima donose odluke, bez obzira radilo se o odlukama na vrhu, ili
odlukama u okviru pojedinog radnog mesta. Tako je svaki pojedinac redovno uključen u
odlučivanje, tj. pojedinac pravi izbore između jedne ili više mogućnosti. Nedvosmisleno je da su
mnogi od ovih izbora, nesvesne radnje koje se preduzimaju bez mnogo razmišljanja.
Grupu ili skupinu čine dva ili više interaktivnih međuzavisnih pojedinaca koji su se udružili
kako bi postigli određene ciljeva. Komunikacijske interakcije u grupnoj odluci mogu povećati ili
smanjiti kvalitet odluke u poređenju sa odlukom koju bi doneo pojedinac. Zato treba obratiti pažnju
na učinkovitost i efikasnost odluke koja je donešena.
2. Tehnike donošenja odluka
Menadžeri koji svakodnevno odlučuju zapravo utvrđuju i biruju one načine rešavanja
problema s kojim su suočeni, koji će biti u skladu s postavljenim ciljevima organizacije, ali
uvažavajući i okolnosti u kojima se poslovanje odvija. Tom prilikom, menadžeri se koriste svim
raspoloživim izvorima informacija i kvalitetno obrađenim podacima o problemu ili uslovima u
kojima ga treba rešavati, dok se u nedostatku potrebnih informacija oslanjaju na instituiciju i
iskustvo.
U donošenju odluka trebaju imati na umu i računati na sledeće tri ključne pretpostavke:
-
složenost problemskih situacija
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti