UVOD U RUMUNJSKU I OPĆU LINGISTIKU
Američka lingvistika
Prva faza
Najveća razlika ne samo što je Amerika nastala na području SAD-a, nego što je uključivala
specijalnu tradiciju u proučavanju jezika, pozornost na proučavanje jezika američkih
indijanaca. Treba naglasiti što se tiće američke lingvistike, bila važna uloga antropologije.
Ime koje je vezano uz Ameriku je
John Wesley Powell
. Značajan zbog klasifikiciranje
srednjoameričke indijanske jezike, klasificirao ih je u 23 skupine. Trudio je da se jezici svijeta
mogu svrstati tri kategorije:
divljastvo
,
barbarizam
i
civilizacija
. Divljastvo americki
indijanci, 1888*. barbarizam je grčki, latinski sanskrit , civilizacija je engleski i kineski. Imao
je negativan stav prema tim jezicima i smatrao ih je primitivnim.
Franz Boas
je otac američke lingvistike. Kritizirao stav o primitivnim jezicima, ako je nešto
drugcije ne znaci da je lose. Smatrao je da je jedini način spoznaje jezika kroz
terenski rad
.
Živio je s pojedinim plemenima, proučavao jezik i kulturu, zalagao se za terenski rad, a ne za
armchair način. Poznato djelo „
Handbook of American-Indian languages
“, 1911?.
priručnik američkih indijanskih jezika. U uvodu tog rada je rekao da u tim jezicima postoje
samo dvije univerzalije:
živo-neživo
i
sklop vremenskih odnosa
. Svaki jezik se mora
proučavati u okviru vlastitog sustava, svako ima svoj specificni sustav, te se ne moze
usporedivati sa drugima. Osim sto je otac američke lingvistike i također je otac korpusne
lingvistike. Isticao jezične građe na temelju kojih se proučava jezik. Zagovara odnos kulture
mišljenja i jezika.
Učenik Franza Boasa je
Edward Sapir
. On je naglašavo mišljenje kao dominantnu
odrednicu jezika. Sapir se bavio terenskim radom, u Kaliforniji proučavao jezike bez
predrasuda. Zanima ga
psihološki element jezika
i veza jezika i mišljenja
. Važno je što
spominje pojam
obrazaca
, obrasci koji se mogu pojavljivati u bivše jezika i na temelju tih
obrazaca mozemo govoriti o jezičnoj srodnosti, na temelju toga je klasifircaro jezika
indijanaca u
6 skupina
. Sapir se smatra začetnikom američkog strukturalizma. Osim
navedenoga bavio se i pitanjima
značenja
u jeziku i bio je svjestan problematičnosti jezičnog
opusa.
Druga faza
Započinje sa
Leonardom Bloomfieldom
. Dolazi nakon Sapira, smatra se da je oko 25. počeo
pisati svoje kapitalno djelo „
Language
“, uz ime Bloomfielda vezemo i pojam
behaviorizam
.
On je smatrao da je
jezik skup navika
koje su nastale podražajima, da se te navike stjeću
mukotrpnim
ponavljanjem
. On je smatrao da se značenje ne može proučavati jer druge
znanosti nisu razvijene da otkriju značenje konkretne riječi. Njegov stav je utjecao na njegove
sljedbenike pa se ni oni nisu puno bavili značenjem rijeci. Europski strukturalisti za razliku od
Bloomfielda nisu imali iskustvo rada na korpusima. Imao je nekoliko zaključaka za bavljenje
jezikom: treba prikupiti
korpus
, treba razvrstati u
razrede
, i prema tome se mogu dati neka
opća
načela
jezika. Zalago se za ne mjesanje morfologije i sintakse i ostalih tih.
Benjamin Lee Whorf
. Jezik se mora analizirati u skladu sa
psihološkom
i
kulturalnom
komponentom.
Whorf je proucavao jezike
američkih Indijanaca
. Standardni europski jezici ne pružaju
dobar okvir za proučavanje takvih jezika. Isto tako je proučavao je
psihologiju
, ali nije našao
dovoljno apstraktnih termina. Ono što trebamo istaknuti su takve hipoteze da
jezik organizira
naše iskustvo
i da je
naše iskustvo ovisno o jeziku
, „
hipoteza o relativnosti u jeziku
“.
Jezik kojim govoriš odreduje ti percepciju svijeta.
Harris Zellig
– bio Bloomfieldov sljedbenik, istaknuo nedostatak sto se nisu dotad bavili
sintaksom
, radilo se na korpusu ali nije se radilo rečenicom, treba započeti od sintakse i
jezičnih opisa prema
morfologiji
... tkz. Neki pristup?? ... Smatrao je da se sinktatičke
strukture mogu svesti na
jezgrene rečenice
te one nisu skup morfema vec skup
transformacija
. Transformacije bi bile rečenična pravila koje odreduje kakve vrste jezgrenih
rečenica mozemo imati u pojedinom jeziku.
Transformacijsko generativna gramatika
.
Osim toga radio je i na razinama većim od rečenice, to bi bio
diskurs
. Zaslužan je za
lingvističko obrazovanje
Noama Chomskog
. U početcima je naglasio kako svrha nije opisati
nego
objasniti jezične sustave
.
Njegovo najpoznatije djelo je „
The scriptic structures
“. Chomski se bavio
dihorizmom
i
jezik treba proučavati kao
ljudsku sposobnost
, a ne kao rezultat svakavih podražaja. Važno
uz njega je spomenuti to da je svoje teorijske radove temeljio na
engleskom
. T gramatika,
svaki čovjek je u stanju programirati beskonačno mnogo rečenica. Pročitaj o Chomskom u
knjizi! Nakon generativne gramatike imamo melanistički program koji je u osnovi sadržavao
osnove generativne gramatike.
konzultativni
(polujavni, književni stilovi). Neformalni su
konzultativni
(u trgovini,
opušteni
(krug prijatelja) i
bliski
(obitelj, veza).
Ritualiziran akrolekt
formalan formalan akrolekt mezolekt
konzultativan akrolekt mezolekt
neformalan opušten mezolekt
blizak mezolekt
-
dijalekti su pod utjecajem standarda
Pragmalingvistika
Svaka uporaba jezika je
djelovanje
.
Pri svakom jezičnom fenomenu treba uzeti
stvarni okvir situacije
(mjesto, vrijeme ,temu,
svrhu, prijatelja, namjenu komunikacije, neverbalni elementi, prajezicni signali). „
Ono što se
kaže nije uvijek ono što se priopćuje.
“
Semantika
Bavi se pitanjima
značenja
. U lingvistici proučava značenje na razinama
riječi
,
fraza
,
rečenica
,
diskursa
. Često se jedinice diskursa ************** . Različiti pojmovi koji se
mogu ticati metonimije, sinonimije, polisenije. Kategoriziranje različitih semantičkih
kategorija i stavljanje u vezu s pojedinim jezikom.
