1. MERANJE BRZINE PRIMENOM DOPLEROVOG RADARA

1.1 

Uvod o radarima

Radar je skraćenica od engleskog izraza Radio Detection and Ranging koji se odnosi na 

uređaj za otkrivanje prisustva objekata u prostoru, određivanje njihovog položaja i brzine 

kretanja. Razvijen je za potrebe vojske, za otkrivanje prisustva letelica, brodova,tenkova i 

drugih   borbenihsredstava.   Kasnije   je   našao   primenu   i   u   civilnom   sektoru.   U   kontroli 

vazdužnog   i   drumskog   saobraćaja   a   posebno   u   otkrivanju   i   praćenja   kretanja   oblaka   u 

atmosferi   (meteorolški   radar).   Sastoji   se   iz   više   složenih   komponenti   zasnovanih   na 

savremenoj   tehnologiji   elektronike.   Princi   rada   se   zasniva   na   emitovanju   generesinah,i 

detekciji   povratnih   (reflektovanih)   elektromagnetnih   talasa   u   obliku   uskog   snopa   visoke 

učestanosti, u prostoru u kome se nalazi objekat, a cilj je otkrivanja i nadgledanje. 

Elektromagnetni   talasi   se   pravolinijski   prostiru   iz   izvora,   kada   naiđu   na   prepreku 

(objekat)   sa   refleksnom   površinom,   od   nje   se   odbijaju   i   pravolinijski   vraćaju   u   prostor. 

Prijemnik   radara,   njihov   uhvaćeni   deo,   prihvata.   Ti   signali   se   računarski   obrađuju   i 

analiziraju,   a   dobijeni   rezultati   daju   odgovor   o   prisustvu   otkrivenog   objekta,   njegovoj 

udaljenosti i brzini kretanja. Na osnovu analiziranih odbijenih signala i dobijenih parametara 

o objektu, isti se može identifikovati. Intezitet uhvaćenog dela vraćenih elektromagnetnih 

talasa   obično   je   vrlo   slab,   te   se   isti   pojačava   pomoću   odgovarajućih   uređaja.   Kada   su 

elektromagnetni talasi veoma male energije, lako se višestruko pojačavaju, sa uređajima koji 

se zovu pojačivači. Zbog ovih karakteristika, radar je pogodan za detekciju objekata na veoma 

velikim udaljenostima, gde bi refleksija od  svetlosti  ili od  zvuka  bila veoma slaba. Opšti 

razvoj  elektronike,   automatike,   digitalne   i   računarske   tehnologije,   osnova   je   za   veoma 

dinamičan razvoj radarskih sistema.

1.2 Princip rada radara

Radarski   sistem   poseduje   predajnik   koji   emituje   elektromagnetne   talase,   koji   se 

nazivju radarski signali, usmereni u određenom pravcu i smeru antena(cilja). Kada isti stignu 

u kontakt sa objektom oni se reflektuju u više pravaca, u zavisnosti od oblika spoljne površine 

istog.   Radarski   signali,   dobro   se   odbijaju   od   materijala   velike   električne   provodljivosti, 

posebno   od   metalnih   objekata,   površine   morske   vode,   mokrog   zemljišta   i   od   površine 

močvare.

Radarski prijemnici su najčešće, ali ne uvek, na istoj lokaciji kao i predajnik. Odbijeni 

radarski signali, uhvaćeni sa prijemnom antenom su obično veoma slabi, te se sa elektronskim 

uređajem pojačavaju u funkciji i za potrebe radarskog prikaza rezultata detekcije. Sa visoko 

sofisticiranim metodima obrade signala, sa procesorom visokih performansi, isti se koriguju 

za prigodnu i korisnu prezentaciju na prikazivaču.

1.2.1 Doplerov efekat

Klasična metoda određivanja brzine, sa merenjem pređenog puta za proteklo vreme i 

podelom   tih   vrednosti,   zasniva   se   na   definiciji   brzine   kao   izvedenoj   fizičkoj   veličini   iz 

osnovnih,   dužine   i   vremena.  Doplerov   efekat  je   direktan   metod   merenja   brzine,   veoma 

precizan i brz, pri čemu radarski sistem ne zahteva memoriju. Zasniva se na principu promene 

učestanosti usled relativnog kretanja radara i objekta, predmeta detekcije. Tada dolazi do 

promene učestanosti talasa registrovanog u prijemniku radara. Na primer,  zvuk  putuje sa 

relativno malom brzinom, oko 360 m/s, i zbog toga je moguće zapaziti Doplerov efekat kada 

prođe vozilo sa brzinom od 3 m/s i sa uključenom sirenom. Mada ovaj primer rezultira u 

maloj promeni učestanosti, svega od (1%), ali ljudsko uho to veoma dobro registruje.

Slika1. Primer doplerovog efekta u fizici

Slika 2. Primer Doplera u drumskom saobracaju

Slika 2. ilustruje kako automobil izaziva sa zvukom sirene Doplerov efekat. Intezitet zvuka 
raste pri približavanju automobila, a pri udaljavanju opada. Ružičasti krugovi su zvučni talasi. 
Kada se automobil kreće levo od posmatrača (prošao ga), svaki sledeći talas se emituje sa 
pozicije dalje na levo od prethodnog. Dakle, za posmatrača ispred automobila, svaki talas ima 
malo manje vremena da ga dostigne od prethodnog talasa. Talasi se  

gomilaju

, pa je vreme 

između dolaska dva susedna smanjeno, dajući im veću učestanost. Za posmatrača sa leđa 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 5 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti