Obligaciono pravo
Obligaciono
pravo
Kolokvijum 1
1
PITANJA ZA KOLOKVIJUM
I grupa pitanja
1. Pojam, predmet i razvoj Obligacionog prava
2. Objektivno i subjektivno obligaciono pravo
3. Odnos Obligacionog i drugih grana imovinskog prava
4. Odnos Obligacionog i Trgovinskog prava
5. Izvori Obligacionog prava
6. Zakon o obligacionim odnosima Crne Gore (istorijat i značaj)
7. Struktura Zakona o obligacionim odnosima Crne Gore
8. Osnovna načela Zakona o obligacionim odnosima
9. Načelo jedinstvenog regulisanja za sve učesnike
10. Načelo slobode uređivanja obligacionih odnosa
11. Načelo ravnopravnosti strana
12. Načelo savjesnosti i poštenja
13. Pojam i funkcije načela savjesnosti i poštenja
14. Konkretizacija načela savjesnosti i poštenja kroz odredbe ZOO CG
15. Načelo zabrane zloupotrebe prava
16. Načelo zabrane stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja na tržištu
17. Načelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja
18. Zaštiti ekvivalentnosti uzajanih davanja
19. Načelo zabrane prouzrokovanja štete
20. Načelo dužnosti ispunjenja obaveza
21. Načelo rješavanja sporova mirnim putem
22. Načelo primjene dobrih poslovnih običaja
23. Osnovne karakteristike obligacije i obligacionog odnosa
24. Sadržina obligacionog odnosa
25. Razlike između obligacije i obligacionog odnosa
26. Pojam i karakteristike obligacija
27. Karakteristike obligacija
28. Pojam i izvori obligacija
29. Elementi obligaciono-pravnog odnosa
30. Sporedna prava
31. Neutužive obligacije
32. Odnos obligacionog i stvarnih prava
33. Sličnosti obligacionih i stvarnih prava
34. Razlike između obligacionih i stvarnih prava prema predmetu
35. Razlike između obligacionih i stvarnih prava prema dejstvu
36. Odstupanja od relativnog karaktera obligacionog odnosa
37. Podjele obligacija s obzirom na predmet
38. Pozitivne i negativne obligacije
39. Novčane i nenovčane obligacije

3
83. Prenov (novacija) (pojam, uslovi i dejstvo)
84. Sjedinjenje (konfuzija) (pojam, uslovi i dejstvo)
85. Nemogućnost ispunjenja (pojam, uslovi i dejstvo)
86. Protek roka ili otkaz kao način prestanka obligacija
87. Smrt dužnika ili poverioca kao način prestanka obligacija
88. Zastarjelost potraživanja - pojam i dejstvo
89. Pojam zastarjelosti
90. Vrijeme potrebno za zastarjelost i posljedice zastarjelosti
91. Rokovi zastarjelosti po ZOO CG
92. Zastoj zastarjelosti
93. Prekid zastarjelosti
94. Prekluzija i zastarjelost
95. Naturalne obligacije
96. Sredstva obezbjeđenja obligacija – pojam i vrste
97. Stvarna sredstva obezbjeđenja obligacija
98. Lična sredstva obezbjeđenja obligacija
99. Jemstvo – pojam i vrste
100.Pravna dejstva jemstva
101.Posebne vrste jemstva
102.Ugovorna kazna – pojam, uloga i značaj
103.Vrste ugovorne kazne
104.Kapara (pojam i dejstvo)
105.Odustanica (pojam i dejstvo)
106.Kaucija (pojam i dejstvo)
III grupa pitanja
107.Pojam ugovora
108.Ugovor kao pravni akt
109.Ugovor kao pravni odnos
110.Načela ugovornog prava
111.Načelo slobode ugovaranja i njegova zaštita
112.Ograničenja slobode ugovoranja
113.Načelo konsesualizma – pojam, značaj, odstupanja
114.Opšti uslovi nastanka ugovora
115.Sposobnost ugovaranja
116.Predmet ugovora (pojam i osobenosti)
117.Osnov (
causa
) ugovora
118.Pravna shvatanja kauze ugovora
119.Odnos osnova i motiva za zaključenje ugovora
120.Saglasnost volja kao uslov nastanka ugovora
121.Osobine i načini izražavanja volje kod zaključenja ugovora
122.Ugovor sa fiktivnim osnovom i simulovani ugovor
123.Forma ugovora – pojam i vrste
124.Vrijeme i mjesto zaključenja ugovora
125.Pregovori za zaključenje ugovora
4
126.Culpa in contrahendo
127.Ponuda za zaključenje ugovora – pojam i pravna priroda
128.Ponuda u evropskokontinenrtalnom i anglosaksonskom pravu
129.Ponuda za zaključenje ugovora – vrste i načini davanja ponude
130.Dejstvo ponude
131.Prihvat ponude za zaključenje ugovora
132.Uslovi za prihvatanje ponude
133.Zadocnjelo prihvatanje ponude
134.Faktički ugovorni odnos
135.Mjesto i vrijeme zaključenja ugovora
136.Predugovori – pojam, značaj i dejstvo
137.Tumačenje ugovora – pojam, uloga, značaj
138.Kriterijum tumačenja ugovora
139.Posebna pravila tumačenja ugovora
140.Kriterijumi tumačenja ugovora
141.Tumačenje ugovora i popunjavanje ugovornih praznina
142.Slučajevi kada je za zaključenje ugovora potrebna saglasnost trećeg lica
143.Slučajevi kada je za zaključenje ugovora potrebna saglasnost državnog organa
144.Osobine ugovora
145. Podjela ugovora prema zakonskom regulisanju
146.Podjela ugovora s obzirom na formu
147.Podjela ugovora prema odnosu prava i obaveza
148.Podjela ugovora na jednostrane i dvostrane
149.Podjela ugovora na teretne i dobričine
150.Podjela ugovora na komutativne i aleatorne
151.Podjela ugovora na ugovore sa trenutnim i ugovore sa trajnim izvršenjem obaveza
152.Podjela ugovora na jednostavne i mješovite
153.Podjela ugovora na ugovore sa sporazumno određenom sadržinom i ugovore po pristupu
154.Podjela ugovora na formalne, realne i konsensualne
155.Podjela ugovora na kolektivne i individualne ugovore
156.Podjela ugovora na okvirne i pojedinačne i generalne i posebne ugovore
157.Podjela ugovora na samostalne i akcesorne ugovore
158.Podjela ugovora na kauzalne i apstraktne
159.Podjela ugovora na tipske, standardne i formularne ugovore
160.Predugovori

6
prouzrokovanja stete, po naredbi zakona, jednostranom izjavom volje, nezvanim vrsenjem tudjih
poslova itd. U OP dolazi do izrazaja specifican oblik pravnicko logickog razmisljanja koji opravdava
naziv
drustvena matematika
koji pojedini autori daju OP.
2. OBJEKTIVNO I SUBJEKTIVNO OP
OP ima 2 osnovna znacenja:
1.Objektivno
2.Subjektivno.
Objektivno
OP je skup pravnih pravila I normi koji uredjuju OO. Izraz skup pravnih pravila I normi
treba shvatiti u najsirem smislu jer tu spadaju kako odredbe propisa koje donose drzavni organi,
tako I pisana I nepisana pravila koja poticu od nedrzavnih organizacija, kao I pravila koja su
spontano nastala dugotrajnim ponavljanjem (obicaji) ili pravila koja poticu iz sfere morala. Za
evropsko pravo, izuzimajuci Veliku Britaniju, pravilo je da se najveci dio pravila OP nalazi u
zakonicima ili u posebnim zakonima. Prvi evropski gradjanski zakonici, kao I gradjanski zakonici
donijeti pod uticajem tih zakonika u svojim okvirima uredjuju I materiju OP. Tako su postupili:
Francuski Code Civil, austrijski, holandski, srpski, njemacki I ruski Gradjanski zakonici, crnogorski
OIZ. S druge strane, Svajcarska I bivsa Jugoslavija odnosno drzave koje su iz nje nastale imaju
poseban zakon koji uredjuje OO. U anglo-americkom pravu sudska praksa je izvor prava tako da
brojna pravila ugovornog prava nalaze se u precedentima. Ipak I u tim drzavama postoje brojni
zakonski propisi koji uredjuju OO, posebno u oblasti trgovinskog prava. Siroki horizont obligacija
obuhvacen je I drugim zakonima cija je namjera uredjivanje drugih djelova gradjanskog
materijalnog prava kao sto su: zakon o nasledjivanju, zakoni koji uredjuju materiju stvarnog
prava, porodicni zakon i sl. Posebni zakoni imaju karakter lex specialis u odnosu na ZOO. Pored
zakonika I posebnih zakona kao akata koje donosi drzava, treba napomenuti da postoje brojni
izvori OP koji nisu drzavnog karaktera. Tu se prije svega misli na
obicaje
(,,dobri poslovni obicaji”) ,
uzanse (
kodifikovane trgovinske obicaje),
opste uslove poslovanja preduzeca
(propise koje u
okvirima zakona donose sami privredni subjekti) ali i
moralne norme
koje ulaze u sam sastav
instituta javnog poretka.
Subjektivno
OP je konkretno ovlascenje povjerioca koje na osnovu objektivnog prava on ima
prema duzniku. To je subjetktivno OP u uzem smislu, jer obuhvata samo aktivnog subjekta tj.
povjerioca. U sirem smislu subjektivno OP je I duznost pasivnog subjekta(duznika) da se ponasa u
skladu sa subjektivnom pravom aktivnog subjekta(povjerioca). Posto je obligacija cjelina koja
obuhvata povjerioca I duznika, pravilno je izraz OP u sirem smislu.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti