Bankarske (depozitne) finansijske institucije
SEMINARSKI RAD
TEMA:
Bankarske (depozitne) finansijske institucije
2
SADRŽAJ:
1. Uvod…………………………………………………………………….3
2. Pojam finansijske institucije………………………………………………………….…………………….…….4
3. Centralne (emisiona) banka……………………….……………………………………………..………………4
4. Depozitna (komercijalna) banka……………………………………………….…….…………………………5
5. Poslovna banka………………………………………………………………….……………………………….……..5
6. Univerzalna banka……………………………………………….………………………………………………….…6
7. Specijalizovane i granske banke…………………….…………………………………………………………..7
8. Investicione banke…………….………………………………………………………………………………………8
9. Hipotekarne banke…………….……………………………………………………………………….…………….8
10. Lombardne banke………………….………………………………………………………………..……………..10
11. Zaključak………………………………………………………………………………………………………………….11
12. Literatura ………………………………………………………………………………………………………………..12

4
2. POJAM FINANSIJSKE INSTITUCIJE
Finansijske institucije ( engl. Financial institutions, njem. Finanzinstitutionen) su posrednici
na
finansijskom tržištu.
Definišu se kao posrednici u transferu sredstava između suficitarnih ideficitarnih. Njihov zadatak
je prikupljati novčana sredstva te plasirati ih u finansijske plasmane.
Na prikupljene novčane depozite ona plaća kamate te usmjerava tako prikupljena sredstva u
raznovrsne kredite, pružajući i novčane usluge.
Finansijske institucije prikupljaju
novčana sredstva u obliku depozita, u ulozima na transakcione
račune, emisijom hartija odvrijednosti, uzimanjem kredita, uplatom članarina, prodajom polica
osiguranja itd. Većina finansijskih institucija su finansijske posrednici , a najvažnija finansijska
institucija je banka (poslovne banke i centralne banke- banka svih banaka) kao bankarska finansijska
institucija.
Ostale finansijske institucije su nebankarske te često predstavljaju posrednike za prenošenje novca i
štednje sa jednih na druge subjekte na finansijskom tržištu.
3.CENTRALNA (EMISIONA) BANKA
Prema poslovnom obilježju centralna banka je banka svih banaka. Na centralnu banku država
kao na monetarnu instituciju prenosi prava i ovlašćenja udomenu vođenja emisione, kreditno-
monetarne, devizne politike i regulisanja novčane mase.
Pored niza zajedničkih obilježja, te ovlašćenja i načina funkcionisanja mogu se razlikovati od
zemlje do zemlje, te prvenstveno zavisi od stepena razvijenosti finansijskog sistema
iinfrastrukture. Centralne banke također se razlikuju sa stanovišta odnosa te uticaja države
navođenje monetarne, kreditne, kamatne te devizne politike.
Za centralne banke je karakteristično da direktno utiču na regulisanje i usmjeravanje
monetarno kreditne politike u svakoj državi. Po tom osnovu, centralna banka dinamizira i
stabilizuje privredne i državne aktivnosti svake zemlje. Bez obzira što je centralna banka
neprofitna institucija, njoj pripda monopolski položaj pri obavljanju svojih funkcija. Njen
monopolski položaj se može izvesti iz činjenice, da je centralnoj banci dato zakonsko
ovlaštenje da emtuje novčanice i kovani novac. Za centralne banke bilo je karakteristično da
su tokom drugog svjetskog rata bile organizivane u formi akcionarskih društava.
Praktična iskustva većeg broja zemalja ukazuju, da postoje dva oblika centralnih banaka. Prvi
oblik je potpuno zavisan od izvršne vlasti,što znači da centralna banka isključivo operativno
realizuje poslove koje se odnose na monetarnu i kreditnu politku. Ovakav oblik
funkcionisanja centralne banke bio je ranije karakterističan za socijalističke zemlje, a danas je
karakterističan za zemlje u razvoju.
Ukoliko se centralne banke posmatarju sa njihovog hijerarhijskog mjesta u monetarno
kreditnom sistemu, tada se može govoriti o modelima organizacije emisionih banaka koji
egzistiraju u nacionalno homogenim državama i modelima organizacije emisionih banaka koji
egzistiraju u federalnim i kofederalnim državama.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti