Neizvesnost i finansijski rizik: analiza modela i metoda
Neizvjesnost i finansijski rizik
Riječ „neizvjesnos“ i „rizik“ odnose se na okolnost da se profitabilnost investicvije može
pokazati drugačijom nego što je prognozirano u vrijeme donošenja odluke o ulaganju
slonbodnih novčanih sredstava. Rizik ćemo tada definosati kao disperziju vjerovatnoće
distribucijedogađaja, cija je vrijednost bila predvidena, a neizvjesnost kao stepen nedostatka
povjerenja u smislu ispravnosti procjene vjerovatnoće distribucije.
Finansijski menadžment rizik
Finansijskom riziku. Poslovni rizik nastaje uslijed djelovanja faktora koji se odrazavaju na
novcani tok iz poslovanja. Finansijski rizik se javlja vezano za nacin finansiranja preduzeca.
Leveridž
Poslovni leveridž povezan je sa stepenom rizika ostvarenja poslovne dobiti.promjena
poslovne dobiti je u najvecoj mjeri uslovjena visinom fiksnih troskova. Jer kada se obim
prodaje poveca onda se smanjuje opterecenost fiksnih troskova, pa je zbog toga poslovna
dobit veca.
Osim poslovnog razlikujemo i finansijski leveridž kod koga je stepen finansijskog rizika
odreden promjenama u obimu fiksnih finansijskih rashoda na ime kamate.
Maksimin metoda
Izabira strategiju koja obezbjeduje najbolji(maksimalni) od najgorih (minimalnih) mogucih
ishoda (tj. Maksimuma)
Minimaks metod kajanja
Drugo specificno pravilo odlucivanja u uslovima neizvjesnosti je minimaks metod.Ova
metoda polazi od toga da bi donosilac odluke trebao izabrati strategiju koja minimizira
maksimume kajanja i oportunitetne troskove pogrijesne odluke, ma kako se situacija zaista
zbiva.
Rizik i vrijeme
Ekonomski teoreticari su se usaglasili da su bitne dvije karakteristike ritika: -ukoliko investitor
ima vise razlicitih i medusobno nezavisnih vrijednosnih papira utoliko ce prosjecna rizicnost
njegovog portofolija biti manja, -sto je veci rizik, to je veci ocekivani prinos na vrijednosne
papire.Direktna meduzavisnost rizika i vremena svoju pravu dimenziju dobija u tome da sto
se vise u predvidanjima ide ka buducnosti sve vise raste rizik u pogledu mogucnosti
ostvarenja planiranog.Indirektna meduzavisnost rizledu mogucnosti ostvarenja
planiranog.Indirektna meduzavisnost rizika i vremena ogleda se u analizi portfolio rizika.
Dinamicki karakter kojeficijenta rizika
Vrlo znacajan problem kod rizika je utvrdivanje vrijednosti kojeficijenta rizika.
K
r
=(1+G
r
/100)
365-di/365
Kr=kojeficijent rizika,Gr=godisnja stopa rizika, di=broj dana koji je kalendarski isteko
Mjerenje rizika vrijednosnih papira
Rizik vrijednosnih papira mozemo definisati kao vjerovatnocu da ce stvarna stopa prinosa
ostvarena od drzanja vrijednosnih papira odstupiti od ocekivane stope, veci je rizik sto je
veca velicina i vjerovatnoca tog odstupanja: -upotrebom normalne distribucije,-koristenjem
prognoze ishoda, -koristenjem istoriskih stopa,-u relativnim terminima
Upotreba normalne distribucije
Normalna distribucija opisuje moguce ishode i vjerovatnocu njihove pojave.Osnovni
parametri distribucije su ocekivana stopa prinosa i standardna devijacija.Ocekivana stopa
prinosa je ponderisani prosjek stopa prinosa pri cemu su ponderi –vjerovatnoce njihove
pojave.
Koristenje prognoza ishoda
Ako nisu poznate vrijednosti ishoda za izracunavanje standardne devijacije mogu se koristiti
prognoze pojedinih ishoda na trzistu kapitala.
Koristenje istorijskih stopa
Kada su nam poznati samo istorijski podatci na trzistu kapitala o stopama
prinosa.Standardna devijacijaizracunata iz istorijskih podataka moze se koristiti za procjenu
buduceg rizika jer je razumno ocekivati da se ponovi istorijska varijabilnost.
Mjerenje rizika u relativnim terminima
Dobijena standardna devijacija nekada moze da dovede do pogresnih zakljucaka o riziku ili
neizvjesnosti i investicijskog projekta. Kojeficijent varijacije je mjera relativne disprezije rizika-
mjera rizika po jedinici ocekivanog prinosa.Sto je veci kojeficijent varijacije veci je relativni
rizik investicija.Kojeficijent varijacije mjeri ukupan rizik, i sistemski i nesistemski.
Rizik i prinos portfolija
Portfolijo je kombinacija dva ili vise vrijednosnih papira ili drugih vrsta imovine koji posjeduje
pojedinac ili preduzece.ocekivanj prinos portofolija je ponderisani prosjek ocekivanog prinosa
vrijednosnih papira.ponderi su jednaki procentu ukupnih sredstava koja su investirana u
svaki vrijednosni papir.Prinos definise kao dobit od neke investicije tokom odredenog
vremenskog perioda.Iznos koji se dobija zahvaljujuci cinjenici da se posjeduje vlasnistvo
kojem se dodaju promjene koje nastaju u trzisnoj cijeni i koje se podjele sa inicijalnom
cijenom je stopa prinosa.
RIZIK I PRINOS PORTFOLIJA
Portfolio je kombinacija dva ili više vrijednosnih papira ili drugih vrsta imovine koju posjeduje
pojedinac ili poduzeće. Očekivani prinos portfelja je ponderisani prosjek očekivanog prinosa
vrijed.papira. Prinos se definira kao dobitzahvaljujući činjenici da se psojeduje vlasništvo
kojem se dodaju promjene koje nastaju u tržišnoj cijeni i koje se podjele sa inicijalnom
cijenom je stopa prinosa. Rizik portfelja predstavlja standardna devijacija te jedine imovine.
RIZIK I PRINOS PORTFELJA KOJI SE SASTOJI OD DVA VRIJEDNOSNA PAPIRA
Očekivana stopa prinosa portfelja je ponderirani prosjek očekivanih stopa prinosa
pojedinačnih vrijednosnih ppaira, gdje su ponderi vrijednosni udjeli pojedinih vrijednosnih
papira u portfelju. Rizik portfelja nije ponderirani prosjek standardnih devijacija pojedinačnih
vrijednosnih papira u portfelju zato što ne zavisi samo od rizičnih vrijednosnih papira koji čine
portfolio nego i od veza koje postoje među njima.
RIZIK I PRINOS DOBRO DIVERSIFIKOVANOG PORTFELJA-MARKOWITZEV MODEL
Kombinacija imovine u portfelju reducira rizik premda ga ne eliminira.
1. Rizik portfelja se smanjuje kkao se povećava broj imovine u portfelju, pri čemu
reduciranje rizika zavisi od stupnja korelacije imovine
2. Očekivana stopa prinosa na neki vrijednosni papir je adekvatna mjera
doprinosa tog vrijednosnog papira očekivanom prinosu na portfolio
3. Rizičnost portfolija zavisi ne samo od varijanti pojedinačnih vrijednosih papira
već i od kovarianti između različitih parova vrijednosih papira
4. Kombinacija vrijednosih papira portfoliju ima manji rizik nego pojedinačni
vrijednosni papiri
MODEL ZA ODREĐIVANJE CIJENE ULOŽENOG KAPITALA (CAPM)

Ocjena isplativosti ulaganja
Ocjena isplativosti ulaganja je proces planiranja i ocjenjivanja prijedloga za ulaganje u
materijalnu imovinu. Odluke o kapitalnom ulaganju komlikovane su zbog činjenice da odluka
mora biti donijeta na osnovu procjene budućih poslovnih rezultata. Ocjena isplativosti
ulaganja uključuje mnoge tehnike za ocjenu finansijskih i nefinansijskih razmatranja. Tri
najčešće tehnike ocjenjivanja investicionih prijedloga su:
period povrata
prinos na prosječno ulaganje
analiza diskontovanih novčanih tokova.
Period povrata
Period povrata je vrijeme koje je potrebno da bi se nadoknadio ukupni trošak ulaganja iz
rezultirajućeg godišnjeg neto novčanog toka. Riječ je o grubom testu o tome hoće li
investicija vratiti uložena sredstva u svom ekonomskom vijku trajanja.
Prinos na prosječno ulaganje
Prinos na ulaganje je prosječna godišnja nesto korist iz ulagannja izražena kao postotak
prosječno uloženog iznosa.
Pojam i značaj finansijske analize
Finansijska analiza je orjentisana na vrijednosne ili novčane podatke i informacije. Ona se
može opisati kao proces primjene različitih analitičkih sredstava pomoću kojih se podaci iz
finansijskih izvještja pretvaraju u upotrebljive informacije relevantne za upravljanje. U
zavisnosti od cilja finansijske analize, analiziranje se može vršiti na različite načine.
Analiziranje sa stanovištva određenih korisnika može biti:
analiza akcionara
analiza kreditora
analiza kupaca i dobavljača
analiza zaposlenih radnika.
Osnovni finansijski izvještaji
Osnovni finansijski izvještaji su:
bilans stanja
bilans uspjeha
izvještaj o novčanom toku
napomene uz finansijski izvještaj
izvještaj o promjenama u kapitalu.
Bilans stanja
Ovaj finansijski izvještaj je sistematski pregled imovine, kapitala i obaveza privrednog
subjekta na određen datum, najčešće na datum završetka fiskalne godine. U pasivi bilansa
stanja prikazana su potraživanja prema imovini preduzeća i to: obaveze tj. novac koji se
duguje povjeriocima i vlasnički kapital, dioničarska glavnica ili neto vrijednost preduzeća.
Obaveze se u bilansu prikazuju kao dugoročne i kratkoročne pri čemu su dugoročne
uvečane za obaveze koje proizlaze iz finansijskog lizinga.
U dioničarskom društvu kapital vlasnika predstavljen je kao dioničarska glavnica, koja
uključuje:
1. prioritetne dionice
2. obične dionice
3. dodatno ulpaćeno za kapital
4. rezerve
5. neraspoređenu dobiz/prenijeti gubitak
6. dobit/gubitak tekuće godine.
Bilans uspjeha
Bilans uspjeha je prikaz prihoda, rashoda i finansijskog rezultata u određenom vremenskom
razdoblju odnosno prikaz profitabilnosti poslovanja preduzeća. Njegov sastav treba da
omogući kontrolu svih važnijih vidova rezultata poslovanja i njihovih izvora, kao i da
obezbjedi kontrolu odgovarajućih vidova poslovnog rezultata. Prihodi se dijele na : poslovne
prihode, prihode od finansiranja i vanredne prihode. Rashodi se dijele na: poslovne rashode,
finansijske rashode i vanredne rashode.
Izvještaj o novčanom toku
Menadžeri trebaju da koriste izvještaj o gotovinskim tokovima za analizu tokova prošlog
razdoblja i planiranje budućih da bi brzo pretvorili neto dobit u gotovinu. U izvještaju se
tokovi klasifikuju prema aktivnostimai to na:
poslovne aktivnosti
investicione aktivnosti
finansijske aktivnosti
Gotovina predstavlja vitalnu snagu preduzeća. Izvori gotovine su najčešće: uzimanje
bankarskih kredita, zadržavanje zarada, nova emisija dionica, prodaja imovine, naplata
potraživanja.
Novčana davanja odražavaju: sticanje dugotrajne imovine, povećanje zaliha, otplata duga,
sniženje pasivnih vremenskih razgraničenja, otkup vlastitih dionica.
Napomene uz finansijski izvjestaj
Prestavljaju detaljnu dopunu i razradu podataka iz bilansa stanja, bilansa uspjeha i izvjestaja
o novcanim tokovima. Napomene se svode na 2 osnovne grupe napomena: 1. One koje
objasnjavaju racunovodstvene politike koje su primjenjene u izradi izvjestaja, 2. Ostale
podatke koji su vazni za razumijevanjeizvjestaja.
Izvjestaj o promjenama u kapitalu
On sadrzi podatke o kapitalui rezervama te isplacenim dividendama koje se preuzimaju iz
knjigovodstvenih stanja na poslednji dan obracunskog razdoblja. Preduzece u izvjestaj o

privredne grane radi procjene izgleda preduzeca u buducnosti. Treca metoda komparacije je
uporedjenje sa planiranim velicinama. Analiza trenda daje uvid u kretanje finansijkih stanja
preduzeca kroz vrijeme.
Analiza finansijskih izvjestaja pomocu grupa pokazatelja
U odnosu prema zakonskim finansijskim izvjestajima za velika i srednja preduzeca,
finansijski izvjestaji prikazeni u ovoj analizi radu kao podloga za analizu skracenih i
prilagodjenih potrebama analize. Tako smo povecali njihovu preglednost i olaksali njihovu
pripremu u formiranju i racunanju pokazatelja.
Pokazatelji likvidnosti
Na osnovu podataka obuhvaceni u bilansu stanja utvrdjuju se pokazatelji likvidnosti.
Uobicajni pokazatelji likvidnosti su koeficijent ubrzane likvidnosti, koeficijent tekuce likvidnosti
i koeficijenti finansijske stabilnosti.
Pokazatelji zaduzenosti
Pokazatelji zaduzenosti koji se formiraju na osnovu podataka iz bilansa stanja jesu
koeficijent zaduzenosti, koeficijent sopstvenog finansiranja i koeficijent finansiranja. Zbog
statistickog karaktera bilans stanja i pokazatelji nazivaju se jos i pokazateljima staticke
zaduzenosti.
Pokazatelji aktivnosti
Koeficijent obrta imovine i pripadajuci dani vezivanja koji se utvrdjuje na osnovu podataka iz
bilansa sta i bilansa uspjeha obicno se smatraju pokazateljima aktivnosti.
Pokazatelji ekonomicnosti
Na osnovu podataka iz bilansa uspjeha izracunavaju se pokazatelji ekonomicnosti. Oni
predstavljaju odnos prihoda i rashoda te pokazuju koliko se prihoda ostvari po jedinici
rashoda.
Revizija kao pretpostavka objektivnosti i realnosti izvjestaja
Revizija se moze definisati kao postupak ispitivanja i ocjene finansijskih izvjestaja te
podataka i metoda koje se promjenjuju pri sastavljanju finansijskih izvjestaja, na osnovu kojih
se daje strucno misljenje o realnosti i objektivnosti stanja imovine, kapitala, obaveza i
rezultata poslovanja preduzetnika.
Postupak revizije prema medjunarodnim revizorskim standardima
Najcesce se istice osnovni kriterijum za ocjenu sadrzani u racunovodstvenim nacelima i
standardima, odredjenim zakonskim propisima i uslovljenim racunovodstvenim politikama.
Uloga revizorski standarda razmatra se najcesce u definisanju postupka ocjene finansijski
izvjestaja.
Struktura revizorskog izvjestaja
Osnovni elementi revizorskog izvjestaja o realnosti i objektivnosti finansijski izvjestaja jesu:
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti