4
1. Pojam i značaj poreza na dohodak
Da bismo definisali porez na dohodak, moramo prvo objasniti šta zapravo jeste dohodak.
Polazeći od teorijske definicije, fiskalnog stanovišta, dohodak se definiše kao "zbir svih neto
prihoda koje je poreski obveznik ostvario u datom periodu (prihodi iz radnog odnosa - lična
primanja, prihodi od samostalne djelatnosti, prihodi od kamata i dividendi i dr.)"
Prihod predstavlja vrijednost realizovanih učinaka (proizvoda i usluga) na tržištu. Riječ je o
svakom povećanju obaveznikovih sredstava bez obaveze naknadnog vraćanja.
Porez na dohodak predstavlja "vrstu poreza kojim se oporezuje dohodak fizičkih i pravnih
osoba i jedan je od najznačajnijih poreskih oblika svake savremene države ". Karakterišu ga
finansijska izdašnost, elastičnost i predvidivost, pa je pogodan za ostvarivanje mnogih ciljeva
ekonomske i socijalne politike.
Prvi oblik poreza na dohodak uveden je u 18. vijeku kada je William Pitt mlađi uveo cedularni
oblik poreza na dohodak jer su mu trebala sredstva zbog ratovanja Velike Britanije sa
Francuskom.
Nakon prestanka ratne opasnosti on je ukinut, ali je kasnije u više navrata bio ponovo uvođen.
1842. godine je poslednji put uveden u Engleskoj i nakon toga je ostao sve do današnjih dana.
Porez na dohodak može biti progresivan, degresivan i proprocionalan, u zavisnosti od propisa u
državnom zakonodavstvu i predstavlja važan poreski oblik.
1.1.
Ciljevi i učinci poreza na dohodak
U savremenim poreskim sistemima porezu na dohodak ima zadatak da:
•
posluži kao izdašan instrument prikupljanja prihoda u budžet,
•
ispuni očekivanja na području politike redistribucije dohotka,
•
posluži kao instrument konjukturne politike .
1.1.1. Porez na dohodak kao instrument fiskalne politike
Primjena poreza na dohodak omogućuje prilagođavanje ekonomskim prilikama osoba od kojih
se ubire i to putem progresivne tarife. Potrebno je odrediti poresku sposobnost obveznika da iz
ostvarenog dohotka izdvaja novčana sredstva za potrebe države.
Jedno od mogućih ograničenja izdašnosti poreza na dohodak je u tome što se njime ne smiju
narušiti pretpostavke ostvarivanja poreza. Likvidnost ovog poreza je mnogo veća, nego kod npr.
poreza na imovinu ili nasljedstvo. Visok stepen prilagodljivosti poreza na dohodak može
također biti i uzrok povećanog obima i vrste poslova, pa i troškova i na strani države i na strani
poreskog obveznika.
Finansijska izdašnost poreza na dohodak je ograničena na način da može dovesti do smanjenja
želje za ostvarivanjem dohotka iznad određene visine, i mogu se praviti poređenja mogućeg ili
realnog poreskog opterećenja sa drugim obveznicima, koji po njegovom mišljenju ulažu
znatnomanje napora za sticanje dohotka.
5
1.1.2. Porez na dohodak kao instrument redistribucijske politike
Porez na dohodak je jedan od uspješnijih poreza pomoću kojeg se djelotvorno može uticati na
redistribucije neto dohotka.
Redistributivni efekat poreza na dohodak može se vidjeti u kompenzacijskoj ulozi u odnosu na
potrošne poreze. Poreski obveznici sa nižim dohocima nose znatno veći teret, pa progresivnom
porezu na dohodak je dodijeljena zadaća postizanja proporcionalnosti poreskog opterećenja. U
prilog redistribucijskoj funkciji ide i argument da porezni obveznici koji raspolažu višom
ekonomskom snagom mogu više sredstava izdvojiti za štednju i na taj način nabaviti više
imovine. Također, imaju realnu šansu za sticanje uvećanog dohotka.
Raspodjela dohotka zasnovana na načelu potreba, koriguje raspodjelu nastalu na osnovu
djelovanja tržišta i manifestuje se na području socijalne politike. I taj princip zahtjeva da se BDP
raspodijeli privatnim domaćinstvima prema potrebama koje ima. Međutim, zbog subjektivne
komponente, kao što je broj članova porodice, samo država ili neka druga mjerodavna
institucija može utvrditi koje će i kolike individualne potrebe društvo priznati.
1.1.3. Porez na dohodak kao instrument konjukturne politike
Porez na dohodak treba biti izgrađen i prilagođen razvojnoj politici primjenom aktivnog i
pasivnog instrumentarija, a da pri tom ne utiče negativno na politiku rasta i ciljeve koji se žele
postići.
Pasivna fleksibilnost utiče na to da se prihodi od poreza smanjuju pri padu dohotka, a pri
povećavanju dohotka povećavaju više nego proporcionalno. To znači da porez na dohodak u
privredi automatski djeluje stabilizirajuće.
1.2.
Oblici poreza na dohodak
Osnovni oblici poreza na dohodak su:
engleski (britanski) oblik poreza na dohodak,
romanski oblik i
germanski oblik poreza na dohodak
Kod engleskog tipa poreza na dohodak najprije se oporezuju primjenom proporcionalnog
opšteg poreza na dohodak (income tax) pojedini dijelovi dohotka, a potom se dohoci koji
prelaze utvrđeni iznos oporezuju primjenom dodatnog progresivnog poreza (surtax).
Income tax se ubire od porezu podložnih prihoda, cedula, koje su dijelom podijeljene na cases, s
tim da se za cedule i cases primjenjuju posebne odredbe pri utvrđivanju oporezivog iznosa
pojedinog prihoda.
Romanski oblik poreza na dohodak još se uvijek oslanja na cedule kao sastavni dio postupka
oporezivanja dohotka.
Germanski tip poreza na dohodak odlikuje se time što se ukupni dohodak oporezuje primjenom
jednog jedinstvenog progresivnog poreza na dohodak, s tim da se u obzir uzimaju lična svojstva
poreznog obaveznika.
