1

VISOKA ŠKOLA ZA POSLOVNU EKONOMIJU I 

PREDUZETNIŠTVO

SEMINARSKI RAD

Predmet: MIKROEKONOMIJA 

RAD

Profesor: doc. dr Milisav M. Miljković

Student: Maja Nikolić Srejić

Br. indeksa: 322-035/16

Niš, april 2017. godine

2

SADRŽAJ

Uvod……………………………………………………...

3

Pojam rada ………………………………………………

4

Razvoj rada………………………………………………

6

Podela rada……………………………………………….

8

Proučavanje rada………………………………………....

10

Plaćanje rada……………………………………………..

12

Teorije o plaćanju rada…………………………………...

14

Zaključak…………………………………………………

15

Literatura…………………………………………………

17

background image

4

POJAM RADA

Rad je prvi i najznačajniji  element ekonomskog procesa stvaranja, specifičnih 

funkcionalnih karakteristika, koji se razlikuje u odnosu na druge elemente i posebne 

karakteristike koje poprima tokom svog ukupnog razvoja. 

Za obavljanje procesa poslovanja preduzeća potreban je, prvenstveno, rad, 

odnosno radna snaga. Ljudski rad predstavlja proces svrsishodnog trošenja čovekovih 

fizičkih i umnih sposobnosti. Taj skup sposobnosti nazivamo radnom snagom. Dakle, 

može se zapravo reći da je rad trošenje radne snage, ali samo u ekonomskom smislu, 

takvo   trošenje   koje   ima   za   cilj   proizvodnju   materijalnih   dobara   ili   usluga.   Kao 

rezultat utroška rada mogu se pojaviti dve komponente iz procesa rada:

•   Izvršeni,   opredmećeni   rad   u   nekom   proizvodu   ili   usluzi,   s   društveno 

priznatom upotrebom vrednosti tog proizvoda, ili usluge

 • Nepotrebno korišćenje fizičkih i umnih sposobnosti čoveka, koji se javlja u 

svim slučajevima u kojima izostane ili se umanjuje rezultat.

Bitna osobina ljudskog rada je njegova svrsishodnost. To je ono što bitno 

razlikuje   čoveka   od   rada   drugih   živih   bića,   jer   čovekov   rad   je   svesno,   unapred 

određen i zamišljen cilj rada kojeg čovek obavlja. Čovek kao jedino svesno biće 

unaped stvara predmet koji će da proizvede, a tek potom pristupa njegovoj realizaciji.

Dakle, rad je svesna i unapred smišljena čovekova delatnost usmerena ka 

ostvarivanju određenog svrsishodnog i korisnog cilja na bilo kojem području života.

Radnik u procesu rada troši svoju bionergiju, a ta bioenergija se ne može 

izraziti   u   jedinicama   mere.   Zbog   toga   se   čovekov   proces   rada,   trošenje   njegove 

bionergije   meri   vremenskim   trajanjem   procesa   rada.   Razlikuje   se   količina   rada 

izražena   bionergijom   u   vremenskim   jedinicama   istog   proizvođača,     kao   i   u 

vremenskim   jedinicama   različitih   proizvođača.   To   potiče   od   različitog   intenziteta 

čovekovog rada u vremenskim jedinicama i kod istog proizvođača i kod različitih 

proizvođača. Te razlike u utrošcima radne snage u jednakim vremenskim jedinicama 

kod istog proizvođača i dva različita proizvođača potiču zbog:

1.

različite kvalifikovanosti i radnog iskustva;

2.

različitog intenziteta rada;

5

3.

 različitih metoda organizacije rada;

4.

različitih uslova rada 

5.

različitih prekida u radu.

Kvalifikovanost   radnika   predstavlja   sposobnost   nekog   radnika   za   efikasno 

izvršavanje   određenog   posla.   To   je   skup   znanja,   umešnosti,   radne   sposobnosti   i 

spremnosti za preuzimanje odgovornosti za rad. Dakle, neki radnik je kvalifikovaniji 

od   drugog   ranika,   ali   to   znači   i   da   ta   kvalifikovanost   i   košta,   pa   što   je   veća 

kvalifikacija to su i veći troškovi.

Intenzitet   rada   je   stepen   trošenja   umnih   i   fizičkih   sposobnosti   čoveka   u 

procesu rada u jedinici vremena. Što je intenzitet rada veći, to je veća i iscrpljenost 

radnika.   Postoji   donja   granica   internziteta   ,   a   pojavljuje   se   kada   je   rad   spor   da 

negativno utiče na proces, i gornja granica internizteta rada kada je rad dostigao takav 

napor da se s daljim naprezanjem proizvodnja u jedinici vrmena ne povećava, već 

smanjuje. Najbolji je optimalni utrošak radne snage, onda kada radnik trošeći svoje 

fizičke i umne sposobnosti poizvodi proizvode ili usluge u jedinici vremena, uz svoj 

minimalni utrošak.

Organizacija   rada   je   skup   i   redosled   metoda   koji   osiguravaju   maksimalni 

radni   učinak   uz   minimalno   trajanje   procesa   rada,   a   uz   uslov   da   radnik   radi 

optimalnim intenzitetom. 

Uslovi rada predstavljaju jedan od zahteva pod kojima radnik treba obavljati 

posao.   Današnja   tehnologija   i   tehnika   idu   napred,   dakle   potrebno   je   radniku   uz 

korišćenje   novih   savremenih   standarda   omogućiti   što   bolje   uslove   rada.

Kontinuitet   rada   predstavlja   eliminisanje   prekida   rada,   proces   proizvodnje   je 

kontinuiran   proces   i   ne   treba   ga   prekidati   do   završne   radnje   na   konkretnom 

proizvodu.

Dakle,   sve   ove   pretpostavke   treba   razmotriti,   omogućiti   i   na   taj   način   će 

radnik ostvariti optimalne rezultate rada ili usluge u vremenskoj jedinici. Na taj način 

radnik postiže optimalne rezultate sa stanovišta produktivnosti i ekonomičnosti.

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti