Školska 2018./2019. godina

Završni rad 

JEDNOSTAVNA REGRESIJA

Mentor:

Učenik:

Mostar, ožujak 2019.

2

Sadržaj

Uvod...............................................................................................3

1. Korelacijska analiza..................................................................................4

   1.1 Testiranje hipoteza o korelaciji............................................................5

2. Linearni regresijski model.........................................................................5

    2.1 Povijest regresije.................................................................................6

2.2Jednostavna linearna regresija..................................................................6

3. Metoda najmanjih kvadrata.......................................................................9

4. Snaga tumačenja linearne regresijske jednadžbe………………………10

   4.1 Koeficijent determinacije, R

2  

............................................................12

   4.2 Korelacija i R

2

………………………………………………………13

   4.3 Procjena varijance pogreške modela………………………………..13

5. Zaključak.................................................................................................14

6. Literatura ................................................................................................15

background image

4

1. Korelacijska analiza

Ovdje ćemo koeficijente korelacije koristiti za proučavanje odnosa između varijabli. 

Izvesti ćemo dvije procedure koje koeficijent korelacije koriste za proučavanje linearnih 

odnosa između varijabli. 

Iako   postoji   neograničen   broj   načina   na   koje   par   slučajnih   varijabli   može   biti   u 

međusobnom odnosu, mi ćemo u našoj analizi postulirati neki funkcionalni oblik tog 

odnosa.   Obično   je   razumna   pretpostavka   da   je   linearni   odnos   dobra   aproksimacija 

stvarnog odnosa između varijabli. 

U slučaju da razmatramo par linearno povezanih varijabli X i Y dijagram raspršenosti 

opažanja parova njihovih vrijednosti će se nakupljati oko ravne linije. U suprotnom, u 

slučaju da ne postoji linearni odnos dijagram raspršenosti neće slijediti ravnu liniju. Svi 

odnosi koje ćemo uzeti u razmatranje neće biti blisko raspoređeni ravnoj liniji, mnogi 

od važnih odnosa će imati dijagrame raspršenosti koji će naginjati linearnom odnosu 

međutim imati će zamjetan otklon od ravne linije.

  U mnogim praktičkim ekonomskim problemima ono što mi tvrdimo jeste da postoji 

nezavisna   ili   egzogena   varijabla   X   čije   su   vrijednosti   određene   aktivnostima   izvan 

ekonomskog sustava koji modeliramo, te da postoji zavisna ili endogena varijabla Y, a 

njene vrijednosti su zavisne od vrijednosti varijable X. 

Ako pretpostavimo da su obje varijable istodobno uvjetovane faktorima koji leže izvan 

ekonomskog sustava koji se modelira. U tom slučaju model gdje su obje pomenute 

varijable slučajne je često realističniji. 

U situacijama gdje imamo jednu varijablu logički zavisnu o drugoj, nakon provođenja 

korelacijske analize mi možemo koristiti regresijsku analizu da bismo razvili linearni 

model procesa. 

Upravo   o   tome   govori   sljedeći   odjeljak   u   kome   razvijamo   procedure   statističkog 

zaključivanja   koje   za   utvrđivanje   svog   stava   korelacije   između   populacija   koristi 

korelaciju mežu uzorcima.

5

1.1 Testiranje hipoteza o korelaciji

slika 1.1-koeficijent korelacije uzoraka

Koeficijent korelacije uzoraka je koristan kao opisna mjera snage linearne veze između 
uzoraka. Korelaciju također možemo koristiti za testiranje hipoteze o tome da ne postoji 
linearni odnos između populacija koje su pripadnice dvaju slučajnih varijabli. 

To jeste: 

H

0

:ρ=0

Ova specifilčna nulta hipoteza, o tome kako između para slučajnih varijabli ne postoji 
linearni odnos, od velike je važnosti u mnoštvu primjena. Ako bismo korelaciju između 
uzoraka računali iz podataka izgledno je da će rezultat biti različit od 0, čak i u slučaju 
da je korelacija između populacija točno 0. 

Ono što mi želimo znati je koliko korelacija između uzoraka mora odstupati od 
vrijednosti 0 kako bismo iz toga mogli čvrsto zaključiti da je i korelacija između 
pripadajućih populacija također različita od vrijednosti 0.

2. Linearni  regresijski model

Kako bismo uistinu razumjeli Jednostavnu regresiju moramo znati šta je regresija, i 
kakva je zapravo njena povijest. Regresijska analiza je statistički postupak za procjenu 
odnosa među varijablama. Ona uključuje mnoge tehnike za modeliranje i analizu 
varijabli, gdje se fokus stavlja na odnosu između zavisne varijable i jedne ili više 
nezavisnih varijabli.

Ova analiza  često se koristi za predviđanje i prognoziranje. Također koristi se za 
razumijevanje odnosa nezavisnih o zavisnim varijablama i istraživanje oblika tih 
odnosa. U određenim okolnostima, regresijska analiza se može koristiti za zaključivanje 
uzročnih odnosa između nezavisnih i zavisnih varijabli. Međutim to može dovesti do 
pogrešnih ili lažnih odnosa iz razloga što korelacija ne podrazumijeva uzročnost tako da 
je poželjan oprez.

Razvijene su mnoge tehnike regresijske analize kao što su jednostavna, višestruka, 
linearna i nelinearna. 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti