Seminarski rad

Predmet: Hidraulika i pneumatika

Tema: Hidraulični sistemi i hidraulične prese 

Profesor: Dr Dragan Živković

 

 student: Trninić Slobodan

                                                                            broj indeksa : 151/016 

januar 2018

Sadržaj 

1. Uvod

Pod hidrauličnim sistemom, u opštem slučaju, podrazumevamo skup uređaja spososbnih da vrše 

prenos energije i informacije pomoću hidraulične tečnosti.

Hidraulični sistem pretvara mehaničku energiju u hidrauličnu i obratno. Medijum za pretvaranje i 

prenošenje energije u hidrauličkim sistemima je fluid. U hidrauličnim sistemima koriste se tečnosti kod 
kojih se zapremina ne sme značajno da menja pod delovanjem spoljne sile (nestišljivi fluidi).

Hidraulički sistemi se mogu podeliti u dve velike grupe, na:

• hidrodinamičke sisteme i
• hidrostatičke sisteme.

Hidrodinamični sistem prenosi energiju posredstvom kinetičke energije strujanja radne tečnosti. 

Učešće energije pritiska je zanemarivo malo.

Hidrostatički sistem prenosi energiju posredstvom potencijalne energije radne tečnosti (energija 

pritiska).   Učešće   kinetičke   energije   je   vrlo   malo   (ispod   0,5%).   Hidrostatički   pogoni   su   pogodni   za 
regulaciju   pa   se   veoma   često   primenjuju   u   regulacionim   sistemima.   Predmet   našeg   razmatranja   su 
isključivo hidrostatički sistemi.

Osnovne komponente hidrostatičkog sistema su:

• generator hidrauličke energije (pumpa, akumulator),
• upravljačke komponente  (razvodnik, servorazvodnik, regulator pritiska, regulator protoka 

itd.),

• izvršne komponente (hidromotori, cilindri) i
• pomoćne komponente (cevovodi, rezervoari, filtri, izmenjivači toplote itd.).

Hidraulična pumpa je uređaj koji mehaničku energiju prevodi u hidrauličnu energiju (energiju 

pritiska).

Hidraulični   motor   hidrauličku   energiju   prevodi   u   mehaničku   energiju.   Široka   primena 

hidrauličkih uređaja u gotovo svim oblastima tehnike uslovljena je velikim brojem prednosti u odnosu na 
ostale pogone.

Osnovne prednosti hidrostatičkih pogona nad ostalim pogonima su:

• veoma mala težina, gabariti i momenti inercije,
• jednostavna zaštita od preopterećenja,
• mogućnost dobijanja velikih prenosnih odnosa bez upotrebe reduktora,
• mogućnost kontinualne promene brzine i smera,
• veoma jednostavno pretvaranje obrtnog u translatorno kretanje,
• velika brzina odziva, zbog praktične nestišljivosti hidrauličkog ulja.

Hidrostatički sistemi imaju i određene nedostatke:

• osetljivost na prljavštinu,
• gubitak energije, koji se pretvara u toplotu naročito kod prigušnog upavljanja,

background image

do kondenzacije vodene pare i stvara se vacuum u cilindru.

• Atmosferski pritisak sad potiskuje klip nadolje.

Ventil   za   hladnu   vodu   se   isključuje   u 

podesnom trenutku.

• Ciklus se ponavlja.

Kako   vidimo,   koristan   rad   vrši   atmosferski   pritisak,   potiskujući   klip   u   vacuum   nastao 

kondenzacijom pare. Zato se ovakva mašina ponekad naziva atmosferskom.

U prvim verzijama Njukomenove mašine, ventili su otvarani i zatvarani ručno u toku ciklusa. 

Postoji priča da je dječak koji je bio zaposlen da upravlja ventilima, sam došao na zamisao da poveže 
ventile sa "klackalicom" na vrhu mašine i tako automatizira proces. Bilo kako bilo, kasnije Njukomenove 
mašine su imale sistem poluga koje su automatski otvarale i zatvarale ventile u pogodnom trenutku.

          

Slika 2. Njukomenova "atmosferska" mašina. Para - ružičasto, voda - plavo. Ventili su otvoreni 

(zeleno) ili zatvoreni (crveno)

Blez Paskal (19. jun 1623 — 19. avgust 1662) je bio francuski matematičar, fizičar i filozof. 

Paskal   je   od   malena   pokazivao   interesovanje   za   nauku   pa   je   već   sa   18   godina   konstruisao   prvu 
matematičku mašinu, mehanički sabirač kako bi pomogao svom ocu u poslovanju. 1650. godine napušta 
svet nauke i okreće se religiji, odnosno kako je on napisao „razmatranju veličine i misterije čoveka“.

                                           

Slika 3. Blez Paskal

Paskalov rad na polju izučavanja fluida (hidrodinamičkih i hidrostatičnih) bio je zasnovan na 

principima   hidrauličnih   fluida.   Njegov   pronalazak   uključuje   i   hidrauličnu   presu   (korišćenjem 
hidrauličnog  pritiska  kako  bi  se  povećala  snaga)  kao  i  štrcaljku.  Do  1646.  godine,  Paskal   je  izučio 
Toričelijev   eksperiment   sa   barometrima.   Nakon   što   je   ponovio   eksperiment,   koji   je   podrazumevao 
postavljanje tube ispunjene živom naopako u bokal žive, Paskal je postavio pitanje koja sila je držala živu 
u tubi i šta je ispunjavalo prostor iznad žive u tubi. Do tada, većina naučnika je radije verovala da taj  
prostor ispunjava neka nevidljiva materija nego vakuum. 

Nastavljajući dalje eksperimente, Paskal je 1647. godine napisao delo: „Novi eksperimenti sa 

vakuumom“,   (“Experiences   nouvelles   touchant   le   vide“),   u   kom   je   detaljno   opisao   osnovna   pravila, 
navodeći na kojoj temperaturi različite tečnosti mogu biti podupirane vazdušnim pritiskom. On takođe 
iznosi i razloge zašto se baš vakuum nalazi iznad tečnosti u tubi barometra. Paskal 1648. Godine nastavlja 
sa eksperimentima kojima potvrđuje da visina žive može da se promeni. Eksperiment je zaživeo u Evropi 
kao konačna teorija o principima I vrednostima barometra. Suočen sa kritikama da mora postojati neka 
nevidljiva materija koja ispunjava prazan prostor, Paskal je u svom odgovoru upućenom naučnicima dao 
jedan od najznačajnijih izjava
sedamnaestog veka o naučnoj metodi : 

background image

• Pregled savremenih rešenja hidrauličnih sistema

Funkcije hidrauličnog sistema su: pretvaranje mehaničke energije u hidrauličnu (i obrnuto), prenos 

energije s jedne lokacije na drugu i odgovarajuće upravljanje. Medijum za pretvaranje i prenos energije je 
tečnost.   U   hidrauličnim   sistemima   koriste   se   nestišljive   tečnosti   čija   se   zapremina   ne   sme   značajno 
menjati pod delovanjem spoljne sile.

Razlikuju   se   hidrodinamički   i   hidrostatički   sistemi.   Hidrodinamički   sistem   prenosi   energiju 

posredstvom kinetičke energije struje radne tečnosti. Učešće energije pritiska je zanemarivo. Hidrostatički 
sistem prenosi energiju posredstvom energije pritiska struje radne tečnosti. Učešće kinetičke energije pri 
tome je vrlo malo (ispod 0,5%).

2.1.Hidraulični prenosnik

Idealan hidraulični prenosnik je hidraulični sistem čije su funkcije pretvaranje i prenos energije; 

pojednostavljeno je prikazan na slici 5. Osnovni elementi hidrauličnog prenosnika su: hidraulična pumpa, 
radna tečnost, cevovod i hidraulični motor.

Slika 5. Idealan hidraulični prenosnik

Pretpostavlja se da je radna tečnost idealna (nije stišljiva ni viskozna) i da se u hidrauličnom 

prenosniku ne gubi energija. Klip hidraulične pumpe površine A1 pod delovanjem sile F1 potiskuje ispred 
sebe radnu tečnost i stvara pritisak p1 u njoj. Istisnuta tečnost iz pumpe kroz cevovod dolazi u hidromotor 
i potiskuje klip hidromotora površine A2. Pritisak na pumpi, p1, jednak je pritisku p2 na hidromotoru 
(idealni uslovi rada, nema gubitaka energije).

Sila F2 na klipu cilindra motora ima vrednost:

Odnos   aktivnih   površina   klipa   motora   i   pumpe,   A2/A1,   jeste   koeficijent   pojačanja   sile   u 

hidrauličnom prenosniku.

Kako su pretpostavljeni idealni uslovi, ispred klipa hidromotora dospeva sva istisnuta tečnost iz 

hidraulične pumpe, tj. postoji jednakost zapremina.

v1 

 A1 = v2 

 A2

gde su v1 i v2 [m/s] – brzina klipa pumpe i motora. 

Brzina klipa motora, v2, izražena je formulom:

Odnos aktivnih površina klipa motora i pumpe, A1/A2, jeste koeficijent pojačanja sile u ovom 

prenosniku. 

Za   praktičnu  realizaciju  funkcije  upravljanja   hidrauličnom  energijom  u  hidrauličnom  sistemu 

(hidrauličnom prenosniku) primenjuju se dva načina:

• prigušivanje protoka radne tečnosti pre ulaska u hidraulični motor (prigušno upravljanje),
• promena radne zapremine hidraulične pumpe ili motora u toku procesa prenošenja energije 

(zapreminsko upravljanje).

2.2. Hidraulični sistem s prigušnim upravljanjem

Pojednostavljen prikaz hidrauličnog sistema s prigušivanjem protoka dat je šematski na slici 6. 

Sistem se sastoji od: rezervoara s radnom tečnošću, hidraulične pumpe, jednosmernog ventila, ventila za 
ograničenje pritiska, manometra za merenje i prikazivanje vrednosti pritiska, prigušnog ventila protoka, 
razvodnog ventila i dvoradnog hidrauličnog cilindra. Svi elementi sistema su spojeni cevima i ispunjeni 
radnom tečnošću.

background image

ili   B.   Kad   se   uspostavi   električno   kolo   napajanja   namotaja   elektromagneta,   kotva   potiskuje   klip 
razvodnika. Nulti (središnji) radni položaj klipa razvodnika drže dve cilindrične opruge.

Dva hidraulična priključka (izlazni priključci razvodnog ventila) spojena su na radne komore 

hidrauličnog cilindra, a dva (ulazni priključci) na hidrauličnu pumpu i rezervoar. Radna tečnost koju 
potiskuje pumpa može se usmeriti u desnu komoru hidrauličnog cilindra, levu komoru ili u rezervoar. 
Dok   se   jedna   komora   hidrauličnog   cilindra   napaja   radnom   tečnošću   iz   hidraulične   pumpe,   suprotna 
komora se spaja s rezervoarom. To je omogućeno zahvaljujući konstrukciji kanala u telu razvodnog 
ventila.

Slika 7. Izvlačenje klipnjače hidrauličnog cilindra (a) i uvlačenje klipnjače (b)

Slika   7   a   šematski   prikazuje   izvlačenje   klipnjače   hidrauličnog   cilindra   (aktiviran   ON/OFF 

elektromagnet A), a slika 1.5 b 

 uvlačenje klipnjače (aktiviran ON/OFF elektromagnet B).

Manometar meri vrednost pritiska u sistemu i prikazuje ga na skali. Brzina kretanja klipnjače 

hidrauličnog cilindra može se menjati pomoću prigušivača protoka. On može smanjiti zapreminu (protok) 
tečnosti na ulazu u razvodni ventil tako da deo vraća u rezervoar, zavisno od veličine prigušnog otvora.

Minimalna   brzina   kretanja   klipnjače   hidrauličnog   cilindra   dobija   se   pri   potpuno   otvorenom 

ventilu za prigušivanje protoka, a maksimalna pri potpuno zatvorenom. Ventil za ograničavanje pritiska 
osigurava sistem od preopterećenja koje može nastati u toku rada (na primer, preopterećenje klipnjače 
može izazvati porast pritiska u sistemu). 

U   slučaju   preopterećenja   ventil   se   otvara   i   radna   tečnost   propušta   u   rezervoar.   Ventil   za 

ograničenje pritiska se otvara i kad je razvodni ventil u središnjem (nultom) položaju a hidraulična pumpa 
uključena.   To   je   svakako   nepovoljan   režim   rada   jer   pogonski   motor   pumpe   radi   pod   maksimalnim 
opterećenjem i hidraulični system ne daje korisnu energiju na izlazu (najveći deo energije dovedene u 
hidraulični system pretvara se u toplotnu energiju).

2.3. Hidraulični sistem sa zapreminskim upravljanjem

Pojednostavljena šema hidrauličnog sistema sa zapreminskim upravljanjem prikazana je na slici 

8.   Hidraulični   sistem   ima   hidrauličnu   pumpu,   hidraulični   motor,   spojni   cevovod   i   radnu   tečnost. 
Hidraulična pumpa sistema je konstruisana tako da se veličina i smer protoka radne tečnosti iz pumpe 
može   podešavati   (promenljiva   radna   zapremina).   Protok   se   može   podesiti   od   neke   minimalne   do 
maksimalne vrednosti.

Osnovna funkcija ovog sistema je upravljanje smerom i brzinom rotacije vratila hidrauličnog 

motora. 

Slika 8. Pojednostavljen prikaz hidrauličnog sistema sa zapreminskim upravljanjem

U kućištu hidraulične pumpe smešten je blok cilindara s pokretnim klipovima i ulaznim vratilom 

pumpe. Blok cilindara se oslanja na razvodnu ploču pumpe. Aksijalno kretanje klipova podešava se 
pomoću   klizne   ploče   čiji   se   nagib   može   menjati   polužnim   mehanizmom.   Veličina   radne   zapremine 
hidraulične pumpe zavisi od nagiba klizne ploče.

Hidraulični motor ima blok cilindara, razvodnu ploču i klipove. Za razliku od hidraulične pumpe 

sistema, u kućište motora smeštena je klizna ploča čiji je nagib stalan. Aksijalni hod klipova hidrauličnog 
motora ne može se menjati (kao kod pumpe). Hidraulični motor ovog sistema ima konstantnu radnu 
zapreminu. Hidraulična pumpa i motor hidraulično su spojeni (u ovom slučaju cevovodom).

Hidraulični sistem je ispunjen radnom tečnošću. Vratilo hidraulične pumpe pogoni se pomoću 

izvora mehaničke energije u jednom smeru. Rotacijom bloka cilindara hidraulične pumpe, klipovi izvode 
relativno aksijalno kretanje (zavisno od nagiba klizne ploče) i čelo klipa pomera radnu tečnost (usisava ili  
potiskuje). Kako su hidraulična pumpa i motor spojeni, tečnost iz pumpe dospeva u motor i obrnuto.
        

Kad   klizna   ploča   nije   nagnuta,   kao   što   je   šematski   prikazano   na   slici   8,   nema   relativnog 

aksijalnog pomeranja klipova pumpe, nema protoka tečnosti iz prostora pumpe u hidromotor i vratilo 
hidrauličnog motora miruje. 
    

background image

Slika 10. Elementarna hidraulična pumpa (a) i hidraulični motor (b)

Elementarna hidraulična pumpa (generator hidraulične energije) ima cilindar I pokretni klip sa 

aktivnom površinom A, i prikazana je šematski na slici 10 a. Prostor ispred klipa ispunjen je radnom 
tečnošću. Pritisak p, koji nastaje usled delovanja sile F na klip površine A, ima vrednost:

gde su:
p [Pa] 

 pritisak,

F [N] 

 sila i

A [m2] 

 aktivna površina klipa.

Zapreminski protok Q radne tečnosti iz hidraulične pumpe izražava se formulom:

Q = v 

 A,

gde su:
Q [m3/s] 

 protok i

v [m/s] 

 brzina kretanja klipa.

Hidraulična snaga P je:

P = Q 

 p [W]

Elementarni hidraulični motor, šematski prikazan na slici 10 b, pretvara dovedenu hidrauličnu 

energiju u mehanički rad. Sila F na klipu hidromotora proporcionalna je pritisku p (koji vlada u tečnosti 
ispred klipa) i veličini aktivne površine A klipa motora:

F = p 

 A

Brzina klipa v hidromotora proporcionalna je dovedenom protoku Q i površini klipa A:

Motorni   režim   je   inverzan   generatorskom.   Hidraulični   motor   teorijski   može   da   radi   kao 

hidraulična pumpa i obratno.

2.5. Osnovni energetski proračun

Idealan   hidraulični   prenosnik   (do   sada   razmatran)   prenosi   energiju   bez   gubitaka.   Energija 

dobijena na hidromotoru jednaka je energiji dovedenoj na pumpu. Takav sistem nije moguće tehnički 
realizovati.

Realni   hidraulični   prenosnik,   šematski   prikazan   na   slici   11,   ima   značajne   gubitke   energije. 

Mehanička energija dobijena na hidromotoru manja je od energije koja se dovodi na hidrauličnu pumpu. 
Radna tečnost je stišljiva i viskozna. Između pokretnih delova sistema (klip i cilindar), postoji zazor. 
Materijali od kojih se prave elementi sistema su elastični itd. Deo radne tečnosti gubi se kroz zazor klipa i 
cilindra na pumpi i hidromotoru. Rezultat toga je da se sva raspoloživa tečnost ne prenese sa pumpe na 
motor, to jest, ne učestvuje u korisnom prenosu energije.

Slika 11. Šematski prikaz realnog hidrauličnog prenosnika

Stvarni protok pumpe je manji od teorijskog. Protok koji ulazi u radnu komoru hidromotora veći 

je   od   onog   koji   pomera   klip   hidromotora.   Deo   dovedene   energije   utroši   se   da   se   savladaju   sile 
mehaničkog trenja pokretnih elemenata, sile trenja slojeva tečnosti, sile inercije usled strujanja tečnosti 
itd. Deo energije se nepovratno gubi u hidrauličnoj instalaciji od pumpe do motora. To su gubici u 
cevovodu (curenje na spojevima i zaptivnim uređajima), gubici zbog elastičnosti cevovoda, viskoznosti i 
stišljivosti radne tečnosti itd.

U energetskim proračunima hidrauličnih sistema koristi se stepen iskorišćenja:

• zapreminski ηz,
• mehanički ηm i
• ukupni η.

gde je ukupni stepen iskorišćenja η jednak:

η = ηz 

 ηm

background image

• Konstruktivna analiza hidraulične prese

Hidraulične prese su mašine statičkog dejstva u kojih se potencijalna energija tečnosti pod pritiskom 

pretvara   u   mehanički   rad.   Njihova   glavna   karakteristika   je   sila,   čijim   dostizanjem   prestaje   proces 
deformisanja. Nominalna sila mašine definisana je nominalnim pritiskom radne tečnosti (P) i površinom 
cilindra (A):

Brzina pritiskivača hidrauličnih presa zavisi od protoka tečnosti (Q) i poprečnog preseka radnog 

cilindra (A):

Ako se protok ne menja tada je brzina pritskivača konstantna u određenoj fazi rada mašine (slika 

12).  Konstantnost  brzine   pritiskivača   tokom  procesa   deformisanja  je  značajna   prednost  u  odnosu  na 
krivajne prese. Promena brzine pritiskivača po fazama radnog ciklusa je moguća a ostvaruje se promenom 
protoka i veličine poprečnog preseka cilindra, što je ilustrovano na slici 12, gde je brzina pritiskivača u 
povratnom hodu znatno veća od brzine u radnom hodu prese zahvaljujući malom poprečnom preseku 
cilindra sa donje strane klipa.
 

Slika 12. Brzina pritiskivača hidraulične prese

background image

Slika 13. D. Vilotić, Hidraulične prese i čekići, Fakultet tehničkih naika, Novi Sad, 2013.

Osnovni sistemi (struktura) hidraulične prese (slika 13):
1. Pogonski sistem koji se sastoji iz pumpe i radnog cilindra. Snaga pumpe (N) određuje se na 

osnovu radnog pritiska (P) i protoka radnog fluida (Q):

(η – koeficijent korisnog dejstva). Pogonski sistem hidrauličnih presa može biti: 1 – direktni pumpni 
pogon, 2 – pumpno-akumulatorski, 3 – multiplikatorski, što zavisi od traženih tehničkih karakteristika, 
odnosno namene prese. Ugrađeni cilindri u prese mogu biti jednostranog ili dvostranog dejstva. Pumpe 
koje se koriste kod hidrauličnih presa mogu biti: krivajno klipne i rotaciono klipne, krilne i zupčaste.

2. Izvršni deo hidraulične prese je pritiskivač na koji se postavlja pokretni deo alata. Na nekim  

presama ulogu izvršnog dela ima sto prese koji je pokretan. Pokretanje pritiskivača izvodi se sa jednim ili 
više hidrauličnih cilindara zavisno od njegovih dimenzija.

3. Sistem upravljanja hidraulične prese obezbeđuje ostvarenje svih funkcija i performansi prese. 

Sastoji se iz hidrauličnih komponenti (ventila) i elektronskih komponenti (graničnika i kontrolera).

4. Sistem za podmazivanje obezbeđuje podmazivanje vođica pritiskivača.

5. Noseća struktura hidraulične prese objedinjuje sve delove u jedinstvenu celinu, a može biti 

otvorena i zatvorena.

Na slici 13 prikazana je hidraulična presa jednostrukog dejstva s jastukom za izvlačenje, koja se 

sastoji iz sledećih sklopova: 1 – radni cilindar, 2 – pritiskivač, 3 – ploča jastuka, 4, 5 – cilindri jastuka za  
izvlačenje, 6 – donja traverza (sto prese), 7 – stubovi, 8 – gornja traverza, 9 – zavrtanj za prednaprezanje 
stubova prese.

Prema   broju   dejstava   hidraulične   prese   mogu   biti   a)   prese   jednostrukog   dejstva,   b)   prese 

višestrukog dejstva. Kod presa jednostrukog dejstva poželjno je da se u sto mašine ugradi jastuk za 
izvlačenje koji povećava opseg primene takve mašine.

U pogledu namene hidraulične prese se dele na:

• Prese za oblikovanje lima – koje se koriste za obradu razdvajanjem, savijanjem, dubokim 

izvlačenjem, razvlačenjem itd.

• Prese za zapreminsko oblikovanje – koje se koriste za slobodno kovanje, kovanje u kalupu, 

ispravljanje   i   kalibrisanje,   istiskivanje   cevi   i   profila,   istiskivanje   komadnih   delova, 
utiskivanje gravura itd.

• Hidraulične   prese   specijalne   namene:   prese   za   hidrostatičku   obradu,   za   izostatičko 

presovanje praha, prese za montažu itd.

• Hidraulične prese za nemetale, na primer za gumu, plastiku, drvo, papir, tekstil, kožu i dr.

3.1. Radni ciklus hidraulične prese

Približni radni ciklus hidraulične prese prikazan je na slici 14 i definiše osnovne vremenske 

komponente:

tc = tz + t1 + t2 + t3 + t4

gde je:
tz – vreme potrebno za vađenje obratka i ubacivanje pripremka u alat
t1 – vreme približavanja,
t2 – vreme obrade,
t3 – vreme zadržavanja obratka pod opterećenjem
t4 – vreme povratka u početni (gornji) položaj

Slika   14.   Približni   radni   ciklus   hidraulične   prese   a)   dijagram   hoda   pritiskivača,   b)   dijagram   brzine 
pritiskivača

Broj radnih ciklusa u jedinici vremena:

background image

                                              b)                                                   c)

Slika 15. Faze funkcionisanja hidraulične prese a)približavane, b)deformisanje, c) povratni hod

Na   izbor   hidraulične   prese   utiču   tehnološki   zahtevi,   tj.   njihovo   usklađivanje   s   tehničkim 

karakteristikama prese u koje spadaju:

1. nominalna sila glavnog dejstva prese
2. nominalna sila ostalih dejstava
3. brzina pritiskivača: a) približavanje, b) deformisanje, c) povratni hod
4. brzine izvršnih elemenata pomoćnih dejstava mašine (držač lima i izbacivač, ako postoje)
5. hod pritiskivača
6. hod pomoćnih dejstava
7. dimenzije pritiskivača
8. dimenzije stola mašine
9. karakteristike pumpe (p, q)
10. snaga mašine
11. gabariti mašine
12. masa prese

3.3. Radna tečnost

Radna   tečnost   kod   hidrauličnih   presa   je   komponenta   koja   je   veoma   značajna   za   ispravno 

funkcionisanje ove vrste mašina. Radna tečnost obezbeđuje prenos hidraulične snage od pumpe do radnog 
cilindra,   podmazuje   pokretne   delove   pumpe   i   u   radnom   cilindru,   obezbeđuje   antikorozionu   zaštitu 
površina   pumpe,   radnog   cilindra   upravljačkih   elemenata   i   cevovoda   i   odvodi   toplotu   i   nečistoće   iz 
hidrauličnog sistema.

Radna tečnost u pogonskim sistemima hidrauličnih presa može biti:

a) voda sa dodatkom emulzije
b) mineralno ulje

Pogonski   sistemi   modernih   hidrauličnih   presa   koriste   mineralno   ulje   čije   karakteristike   su 

određene standardima pojedinih zemalja, kao na primer DIN 51524 deo 2 (u našoj zemlji hidraulična ulja 
na mineralnoj bazi definisana su standardom JUS ISO 6743- 4/1991) prema kojem hidraulično ulje mora 
da ispunjava sledeće zahteve:

• konstantan nivo viskoznosti u temperaturnom intervalu od 20 do 60 stepeni celzijusa,
• otpornost na temperaturne promene i visoku tačku paljenja,
• nisku stišljivost (komperisbinost),
• nisku sklonost ka stvaranju pene pri strujanju,
• nisku apsorpciju vazduha,
• dobre mogućnosti filtriranja i
• nisku cenu.

Hidraulične jedinice projektuju se u skladu sa navedenim standardom. Radni vek tečnosti, izbor 

radnog   pritiska   i   materijala   zaptivki   povezan   je   sa   vrstom   hidrauličnog   ulja.   Jedan   od   problema   u 
hidrauličnom sistemu presa je stišljivost radne tečnosti koja je naročito izražena pri visokim pritiscima 
koji se po pravilu pojavljuju pri radu hidraulične prese. Kompresibilnost radnog fluida umanjuje tačnost 
izvršavanja   radnog   hoda,   odnosno   tačnost   konačnih   dimenzija   obratka,   usporava   odziv   hidrauličnog 
sistema i mora se uzeti u obzir pri projektovanju prese. Pri radu prese sa hidrauličnim uljem može 
očekivati   smanjenje   zapremine   od   0,7   do   0,8   %   za   svakih   100   bara   pritiska.   Visoka   stišljivost  

hidrauličnog ulja otežava postizanje visokog pritiska i stvara probleme kod rasterećenja mašine. Izbor 
hidrauličnog ulja kod presa zavisi od vrste pogonskog sistema, zatim od vrste pumpe i nivoa radnog 
pritiska čije vrednosti su standardizovane (200, 300, 400, 630, 1000…bara).

Viskozitet mineralnog ulja kod hidrauličnih presa odnosi se na temperaturu od 400C a kreće se u 

granicama od ISO VG 22, 32, 46, 68,100 i 150.

Rafinerija nafte Novi Sad za hidraulične prese preporučuje hidraulično ulje HIDROL HM, čija se 

viskoznost na 400C kreće od 22 do 150 mm2/s (cSt), a tačka paljenja je u intervalu 196 do 2220C.

Mašine   starije   konstrukcije,   pretežno   mašine   sa   pumpno-akumulatorskim   i   multiplikatorskim 

pogonskim sistemom, kao radnu tečnost koriste vodu sa dodatkom emulzije, kako bi se umanjila korozija 
elemenata pogonskog sistema. Primena vode obezbeđuje nisku viskoznost i smanjene gubitke zbog trenja, 
mogućnost   ostvarenja   velikog   protoka   kroz   male   poprečne   preseke   cevovoda,   eliminiše   opasnost   od 
paljenja, ekološki je čista i cena je vrlo niska.

Mineralno   ulje   omogućuje   gradnju   kompaktnih   pogonskih   sistema,   dobro   podmazuje   taruće 

elemente   te   smanjuje   njihovo   habanje,   ima   dobru   antikorozionu   zaštitu   i   obezbeđuje   dugotrajnost 
elemenata   pogonskog   i   upravljačkog   sistema   prese.   Potrebne   osobine   mineralnih   ulja   postižu   se 
dodavanjem aditiva. Radni vek hidrauličnog mineralnog ulja treba da iznosi oko 5000 časova. Prilikom 
zamene hidrauličnog ulja u pogonskom sistemu prese treba postupiti prema preporuci proizvođača mašine 
u pogledu vrste ulja i filtera za prečišćavanje.

Izbor hidrauličnog ulja vrši se u fazi projektovanja pogonskog sistema i zavisi od vrste pumpi 

ugrađenih   u   pogonski   sistem.   Za   slučaj   rotaciono   klipnih   pumpi   preporučuje   se   ulje   kinematske 
viskoznosti od 20 do 45 mm2/s (cSt), zupčaste pumpe rade sa uljima čija je viskoznost u granicama od 35 
do 50 mm2/s (cSt) dok se za krilne pumpe preporučuje viskoznost od 30 do 45 mm2/s (cSt).

3.4. Stepen korisnog dejstva hidraulične prese

Stepen korisnog dejstva hidraulične prese određen je odnosom korisne i ukupne energije jednog 

radnog ciklusa:

gde je:
Wk - koristan rad
W1 - uložen rad u radnom hodu
W2 - uložen rad u povratnom hodu
ηp - stepen korisnog dejstva pumpe
ηcev - stepen korisnog dejstva cevovoda
ηak - stepen korisnog dejstva akumulatora
ηcil - stepen korisnog dejstva cilindra

Pri   određivanju   ukupnog   stepena   korisnog   dejstva   nije   potrebno   uzimati   u   obzir   energetiku 

povratnog hoda jer su gubici energije u ovom delu ciklusa relativno mali i mogu se zanemariti pa je 
efektivni koeficijent korisnog dejstva cilindra definisan izrazom:

background image

• Proračun snage hidraulične pumpe kod hidraulične prese

Za hidraulični sistem prikazan funkcionalnom šemom na slici 16, poznati su sledeći podaci:

• prečnik hidrauličnog cilindra, Dc = 125,0 mm,
• brzina izvlačenja klipnjače, v = 0,1 m/s,
• sila na klipnjači hidrauličnog cilindra, F = 120,00 kN,
• zapreminski stepen iskorišćenja hidrauličnog cilindra, ηcz = 0,96,
• mehanički stepen iskorišćenja hidrauličnog cilindra, ηcm = 0,95,
• ukupan pad pritiska u hidrauličnoj instalaciji od hidrauličnog cilindra do pumpe, ΣΔp = 3,5 

bar,

• ukupan gubitak protoka u hidrauličnoj instalaciji od hidrauličnog cilindra do pumpe, ΣΔQ = 

0,001 l/min.

Potrebno je odrediti snagu hidraulične pumpe. 

        Slika 16. Funkcionalna šema hidrauličnog sistema

Rešenje

Vrednost pritiska pc u hidrauličnom cilindru je:

Zbog ukupnog gubitka pritiska (pada pritiska) ΣΔp u hidrauličnoj instalaciji, radni pritisak pumpe 

je:

pp = pc + ΣΔp = 96,396 bar

Potreban protok Qc u hidrauličnom cilindru za izvlačenje klipnjače brzinom v = 0,1 m/s:

Stvarni protok Qp iz hidraulične pumpe mora biti veći za vrednost gubitaka protoka, ΣΔQ.

To jest:

Qp = Qc + ΣΔQ = 73,62 l/min

Snaga hidraulične pumpe, Pp, iznosi

Pp = Qp 

 pp = 11,36 kW

Hidraulični sistemi se prikazuju funkcionalnim šemama kao na slici 16. Koriste se funkcionalni 

simboli   (grafički   simboli)   po   standardima   SRPS   ISO   1219-1   i   SRPS   ISO   1219-2.   Simboli   grafički 
prikazuju funkciju hidrauličnog elementa i sve njegove priključke.

Funkcionalne   šeme   hidrauličnih   sistema   u   tehničkoj   praksi   nazivaju   se   „hidraulične   šeme“. 

Funkcionalne   (hidraulične)   šeme   grafički   prikazuju   sve   funkcionalne   elemente   hidrauličnog   sistema, 
hidraulične priključke i međusobne veze, kao i sve funkcije hidrauličnog sistema.

Poznavanje   čitanja   i   crtanja   funkcionalnih   šema   predstavlja   uslov   za   komunikaciju   u   ovoj 

tehničkoj oblasti. Pregled karakterističnih funkcionalnih simbola prema standardu SRPS ISO 1219-1 dat 
je u prilogu (Dodatak B).

background image

• Hidraulične prese za duboko izvlačenje
• Višepozicione hidraulične prese
• Hidraulične probne prese

5.1.1. Univerzalne hidraulične prese

Univerzalne   hidraulične   prese   imaju   visok   nivo   fleksibilnosti,   a   koriste   se   za   operacije 

razdvajanja i oblikovanja lima (savijanje, duboko izvlačenje, plitko utiskivanje, ispravljanje, kalibrisanje 
itd.), u jednopozicionim i višepozicionim alatima. Pogodne su za izradu manjih i srednje velikih delova. 
Hidraulične univerzalne prese u odnosu na mehaničke univerzalne prese imaju manji broj hodova (prosek 
je   12   hodova   za   hidraulične,   a   17   za   mehaničke).   Ove   mašine   imaju   povoljniji   dijagram   brzine   u 
zavisnosti od hoda u odnosu na krivajne prese, odnosno, dijagram koji se može programirati u skladu sa 
fazama radnog ciklusa.

Slika 17. Univerzalna presa Müller Weingarten 1-stubovi pres, 2-pritiskivač, 3-vođice pritiskivača 

podmazivane uljem, 4- graničnik hoda
pritiskivača, sa centralnim sistemom podešavanja, 5-ploča stola, 6-jastuk za izvalačenje, 7- PC kontrolno-
upravljački sistem, 8-pogonski sistem sa aksijalno-klipnom pumpom

Hidraulične prese univerzalne namene po pravilu su opremljene jastukom za izvlačenje (slika 17) 

što   omogućuje   izvođenje   operacija   izvlačenja.   Noseća   struktura   mašine   na   slici   je   zatvorena 
prednapregnuta a pogonski cilindri su smešteni na gornjoj traverzi. Jastuk za izvlačenje je smešten u stolu 
prese i sastoji se od dva brza cilindra i centralnog cilindra za obezbeđenje sile držača.

Na   slici   17     je   prikazana   univerzalna   presa   Müller   Weingarten,   koja   može   biti   opremljena 

različitim nivoima pomoćne opreme, kao na primer, amortizerom pritiskivača, sistemom za obezbeđenje 
paralelnosti kretanja pritiskivača, držačem lima u stolu i pritiskivaču prese, uređajem za brzu zamenu 
alata itd. Nominalna sila ovih mašina se kreće od 1000 kN do 12.500 kN, broj hodova u minutu iznosi 10-
35

5.1.2. Hidraulične prese za razdvajanje lima

Kada je u pitanju konvencionalno razdvajanje lima (probijanje i prosecanje) uobičajeno je da se 

za tu svrhu koriste mehaničke (krivajne) prese, pre svega zbog svoje brzohodosti. Međutim, u određenim 
slučajevima kod operacija razdvajanja prednost imaju hidraulične prese, što je posebno izraženo kod 
razdvajanja lima velike debljine, kada sila premašuje vrednost od 2,5 MN. U tu svrhu mogu se upotrebiti i 
univerzalne hidraulične prese (slika 18).

Poseban problem kod operacija razdvajanja jeste naglo rasterećenje pri kraju razdvajanja koje 

može dovesti do vibracija obradnog sistema, a taj problem se kod hidrauličnih presa rešavaugradnjom 
specijalnih amortizera. Upotrebom specijalnog pogonskog sistema sa malimradnim hodom broj hodova 
kod hidraulične prese može biti i preko 300 min-1.

background image

Slika 19. Šema hidraulične prese za fino razdvajanje presovanjem

5.1.4. Hidraulične prese za seckanje 

Razdvajanje tankih limova parcijalnim zahvatom izvodi se na specijalnim automatskim mašinama 

sa hidrauličnim pogonom i potpunom numeričkom kontrolom procesa (sl. 20). Osnovni alat predstavlja 
žig i matrica kružnog oblika malih dimenzija, koji izvode veliki broj 16 hodova u jedinici vremena (preko 
2000 min-1), koji omogućuju isecanje pravolinijskih I krivolinijskih kontura u limu. Osim toga, mašina je 
snabdevena velikim brojem standardnih alata koji omogućuje probijanje i prosecanje otvora različitih 
oblika i dimenzija.

Slika 20. Mašina za seckanje Trumpf model 2020

5.1.5. Hidraulične prese za savijanje

Hidraulične prese se veoma uspešno koriste za različite postupke savijanja, tj. za:

1. izradu komada manjih dimenzija u specijalnom alatu
2. izradu tankozidih profila velike dužine
3. savijanje velikih delova veće debljine (ploče)

Kod savijanja pojedinačnih delova manjih dimenzija racionalna je upotreba specijalnog alata i 

univerzalne hidraulične prese ili hidraulične prese koja osim glavnog ima i dopunsko dejstvo (pogon 
izbacivača).

Za izradu profila od tankog lima veće dužine (6 m i više) primenjuju se hidraulične abkant prese. 

Standardna hidraulična abkant presa primenjuje se za pojedinačnu i maloserijsku proizvodnju različitih 
profila. Ova mašina ima krutu otvorenu noseću strukturu, a pokretanje pritiskivača izvodi se pomoću dva 
hidraulična cilindra koji se direktno napajaju pumpom. Dužina pritiskivača prese kreće se od 2 – 6 m, a u 
specijalnim slučajevima i do 10m. Jedan komplet alata omogućuje izradu profila različitog poprečnog 
preseka.

Posebnu   grupu   presa   za   savijanje   i   druge   vrste   oblikovanja   debelih   limova,   predstavljaju 

hidraulične prese koje svoju osnovnu primenu nalaze u teškoj mašinogradnji, npr. brodogradnji (slika 21). 
Ove mašine grade se kao prese jednostrukog i višestrukog dejstva. Noseća struktura može biti otvorena ili 
zatvorena. Karakteriše je veliki radni prostor u koji se postavljaju jednostavni alati.

background image

Slika 22. Linija za oblikovanje elemenata šarke pomoću višepozicionog alata

5.1.7. Hidraulične prese za duboko izvlačenje

Hidraulične   prese   vrlo   često   se   koriste   za   izvođenje   operacija   dubokog   izvlačenja,   čak   I   u 

autoindustriji, uprkos činjenici da su sporije od mehaničkih presa i da imaju veću cenu. Takođe treba 
napomenuti da hidraulične prese nisu pogodne za integrisanje u automatske linije kao što je to slučaj sa  
mehaničkim presama, ali ima i takvih rešenja. Glavna prednost hidrauličnih presa za duboko izvlačenje u 
odnosu na mehaničke je potpuna kontrola brzine deformisanja u svakoj fazi radnog ciklusa (približavanje, 
kontakt   alata   sa   materijalom,   izvlačenje,   povratni   hod).   Sledeća   prednost   hidrauličnih   presa   jeste 
nemogućnost preopterećenja u toku deformisanja, kao i mogućnost izvođenja dubokog izvlačenja u bilo 
kom delu radnog hoda mašine. Takođe, kod hidrauličnih presa sa više dejstava jednostavna je kontrola i 
upravljanje sa držačem lima i izbacivačem.

Za duboko izvlačenje koriste se:

a) hidraulične prese jednostrukog dejstva sa jastukom za izvlačenje (slika 23)
b) hidraulične prese dvostrukog dejstva
c) hidraulične prese trostrukog dejstva.

Kod hidrauličnih presa višestrukog dejstva moguće su različite kombinacije upotrebe pojedinih 

dejstava za izvođenje različitih faza deformisanja.

Slika 23. Hidraulična presa jednostrukog dejstva sa jastukom za izvlačenje

5.1.8. Višepozicione hidraulične prese 

Analogno mehaničkim višepozicionim presama, postoje i hidraulične višepozicione prese koje 

imaju sličnu namenu, ali se pre svega koriste za višeoperaciono duboko izvlačenje (šema, slika 24). 

Presa  je namenjena za višeoperaciono duboko izvlačenje što podrazumeva da svaka pozicija 

raspolaže sa sopstvenim držačem lima. Isecanje pripremka iz trake izvodi se pomoću alata koji se nalazi 
van radnog prostora mašine (bočno sa leve strane).

background image

Slika 25. Probne prese Müller Weingarten
Probna presa mora da simulira uslove rada krivajne prese sa složenim krivajnim mehanizmom 

(laktasti, link, multi-link, i dr.), koje se koriste za izradu karoserije automobila. To podrazumeva da 
hidraulična presa ima snažan i brz pogonski sistem sa adekvatnim upravljačkim sistemom. Mašina takođe 
ima i odgovarajući držač lima sa dejstvom u više tačaka. Cilj ispitivanja alata na probnoj presi je da se u 
potpunosti ovlada tehnologijom kako bi vreme zastoja u procesu proizvodnje svelo na minimum.

5.2. Hidraulične prese za zapreminsko deformisanje

Hidraulične   prese   imaju   posebnu   važnost   za   određene   operacije   zapreminskog   deformisanja. 

Neke tehnološke operacije moguće je uspešno izvesti isključivo na hidrauličnim presama, kao naprimer, 
slobodno   kovanje   delova   velikih   dimenzija,   istiskivanje   dugačkih   profila,   precizno   utiskivanje   i 
kalibrisanje itd. Pri tome posebno dolaze do izražaja tehničke karakteristike hidrauličnih presa u odnosu 
na mehaničke, koje se ogledaju u mogućnosti kontrole brzine deformisanja, veličine hoda i veličine 
deformacione sile.

Hidraulične prese za zapreminsko deformisanje se dela na:

• prese za hladno oblikovanje
• prese za toplo oblikovanje

U kategoriju hidrauličnih presa za hladno zapreminsko deformisanje spadaju:

• Prese za hladno istiskivanje
• Prese za hladno utiskivanje
• Prese za ispravljanje
• Prese za kalibrisanje

U kategoriju hidrauličnih presa za toplo zapreminsko deformisanje spadaju:

• Prese za slobodno kovanje
• Prese za kovanje u kalupu
• Višepozicione prese za kovanje
• Horizontalne prese za istiskivanje profila

• Održavanje hidrauličnih presa

Održavanje tehničkih sistema se definiše kao proces sprovođenja mera koje obezbeđuju ispravno 

funkcionisanje sistema uz konkurentne performanse i minimalno trajanje prekida zbog otkaza i aktivnosti 
održavanja. 

To je najopštiji izraz kriterijumske funkcije (funkcije cilja) procesa održavanja. 

          Stanje tehničkog sistema se tokom eksploatacije menja i to je slučajni- stohastički proces koji se 
opisuje verovatnoćom da će sistem tokom određenog vremena rada biti u ispravnom stanju ("u radu" za 
razliku od stanja "u otkazu" - faktičkom i "u  uslovnom otkazu" ). 

          Aktivnosti održavanja i upravljanja održavanja su neminovne jer je propadanje sistema tokom 
rada prirodna pojava kao posledica porasta entropije sistema. 

Postoji više klasifikacija metodologija održavanja a danas se smatra najpotpunijom ona koja 

održavanje deli na: 

• Održavanje prema pouzdanosti i 
• Totalno produktivno održavanje. 

U prvom slučaju cilj je maksimalna pouzdanost (napr. u vazduho-plovstvu) a u  drugom slučaju 

maksimalna   ekonomska   efikasnost   gde   operateri   procenjuju   stanje     sistema   i   preduzimaju   akcije 
održavanja "kada je dovoljno jasno" da će do otkaza  doći (japanska filozofija koja je primjenjiva  napr. u  
serijskoj proizvodnji). 

Tradicionalne metodologije održavanja su:  

• korektivno, 
• preventivno i 
• kombinovano održavanje. 

U drugom i trećem slučaju naročito je značajno održavanje prema stanju, uz primenu metoda 

tehničke dijagnostike. 

Planske   strategije   održavanja   se   mogu   primeniti   i   kod   održavanja   prema   stanju   praćenjem 

promena parametara stanja i nivoa pouzdanosti. Praćenje parametara stanja se može vršiti kontinualno ili 
periodično   a   za   svaki   parametar   stanja   utvrditi   njegova   predotkazna   vrednost   i   na   taj   način   postići 
preventivno održavanje koje zadovoljava većinu praktičnih situacija i vrsta tehničkih sistema. 

Upravljanje održavanjem, međutim, je mnogo širi proces. On uključuje aktivnosti: 

• prognoziranje i predviđanje,  
• planiranje, 

background image

njega se unosi: početak i kraj remonta, vrsta popravke, izvršilac radova, naziv dela koji je zamenjen. 

          Karton otkaza/neispravnosti mašine/opreme. Ovaj deo Kontrolne knjige se popunjava na osnovu 
izveštaja o zastoju i opravci mašine/opreme. U ovaj karton unosi se datum i vreme nastanka i otklanjanja 
otkaza, spisak ugrađenih delova, uzrok otkaza i opis posledica otkaza. 

• Zaključak

Funkcije   hidrauličnog   sistema   su:   pretvaranje   mehaničke   energije   u   hidrauličnu   (i   obrnuto), 

prenos energije s jedne lokacije na drugu i odgovarajuće upravljanje. Medijum za pretvaranje i prenos 
energije je tečnost. 

U   hidrauličnim   sistemima   koriste   se   nestišljive   tečnosti   čija   se   zapremina   ne   sme   značajno 

menjati pod delovanjem spoljne sile.

Razlikuju   se   hidrodinamički   i   hidrostatički   sistemi.   Hidrodinamički   sistem   prenosi   energiju 

posredstvom kinetičke energije struje radne tečnosti. Učešće energije pritiska je zanemarivo.

Hidraulične   prese   su   mašine   statičkog   dejstva   u   kojih   se   potencijalna   energija   tečnosti   pod 

pritiskom pretvara u mehanički rad. Njihova glavna karakteristika  je sila, čijim dostizanjem prestaje 
proces deformisanja.

Hidraulična   presa   je   jedan   od   jednostavnijih   primera   korištenja   jednačine   statike   fluida   u 

tehničkim problemima. Hidraulična presa je mašina pomodu koje se može pomodu male sile ostvariti 
veoma velika sila potrebna za presovanje, dizanje i sl. 

Uzimajudi u obzir sve prednosti koje hidraulika ima, korištenje hidrauličnih presa je i više nego 

opravdano.

• Literatura

[1] D. Živković, Hidraulika i pneumatika, Visoka tehnička škola strukovnih studija, Beograd, 2016. god.
[2] R. Mirković: Brodski hidraulički i pneumatski sistemi – skripta, Vojna akademija, Beograd, 2003
[3] R. Mirković: Hidraulika, Mikroelektronika, Beograd, 2003.
[4] Ž. Grujić: Hidraulički servosistemi, VTA, Zagreb, 1989.
[5] R. Abduli, P. Ciner: Elektrohidraulički servosistemi, CVTŠ, Zagreb, 1986.
[6] D. Vilotić, Hidraulične prese i čekići, Fakultet tehničkih naika, Novi Sad, 2013.
[7] Popović P., Temeljkovski D.: Mašine za obradu deformisanjem I i II deo, Univerzitet u Nišu, Mašinski 
fakultet, Niš, 1991.
[8] Plančak M., Vilotić D.: Tehnologija plastičnog deformisanja, Univerzitet u Novom sadu, Fakultet 
tehničkih nauka, Novi Sad, 2003.
[9] ttps://sr.wikipedia.org/wiki:Aeolipile illustration.JPG 
[10]: Newcomen_atmospheric_engine_animation.gif
[11]  

http://www.practicalmachinist.com/vb/attachmentsveli/kaf19/84640d1   sva   377472644   -   buffalo   - 

forrgge

 camlael -back-23-inch-drill-press-bic-forge-drils.jpg

[12] 

http://alas.matf.bg.ac.rs/~ml09062/Blez%20Paskal.html

[13] 

http://ysfine.com/einstein/brownian.html

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti