Devizni kurs
MEĐUNARODNA EKONOMIJA
Prof. Lidija Madžar
1
GLAVA VII – DEVIZNO TRŽIŠTE I DEVIZNI KURSEVI
1. Osnovni pojmovi
Devizno tržište predstavlja tržište na kojem fizička lica
(odnosno pojedinci),
firme i
banke kupuju i prodaju stranu valutu, odnosno devize
.
Pri tome se devizno tržište bilo
koje valute
(npr. američkog dolara, švajcarskog franka ili evropskog eura)
nalazi na svim
lokacijama
(poput Londona, Pariza, Ciriha, Frankfurta, Singapura, Hong Konga, Tokia i
Njujorka),
na kojima se euro, dolari, franci, kao i druge svetske valute kupuju i prodaju
u zamenu za druge valute
. Centri u pomenutim gradovima su međusobno povezani
elektronskim putem i nalaze se u permanentnom (tj. stalnom) kontaktu, formirajući na taj
način
jedinstveno međunarodno devizno tržište
.
Poznato je da novac, pre svega, služi za kupovinu i prodaju robe, usluga, faktora
proizvodnje i dr.
U tom smislu, svaka zemlja raspolaže svojim zakonski određenim
sredstvom plaćanja. Konkretno, u slučaju Srbije se radi o dinaru (RSD). Prilikom plaćanja
između dve ili više zemalja,
domaći novac (pod pretpostavkom da je konvertibilan),
postaje roba koja se kupuje ili prodaje na deviznom tržištu po ceni koju nazivamo
deviznim kursom
.
Konvertibilnost valute
podrazumeva da se jedna valuta lako ili relativno
lako može zameniti za drugu valutu ili za zlato. Da bi jedna valuta mogla da postane
konvertibilna, ona mora da ima
pokriće
u stabilnoj privredi, kao i u uravnoteženom platnom
bilansu koji ne sme da pokazuje veći i dugotrajniji deficit. Konvertibilnost valute, takođe,
zahteva i određeni stepen političke stabilnosti.
U slučaju slabih valuta
, plaćanja prema
inostranstvu se vrše ili nekom od konvertibilnih valuta, ili primenom raznih oblika
bilateralizma poput kliringa, bartera (razmene robe za robu) i tome sl.
Dok konvertibilne
valute podstiču, slabe (tj. meke) valute ograničavaju međunarodnu trgovinu i
poslovanje
.
Kliring (
clearing agreement
)
se, u savremenom poslovanju, javlja u:
1)
Bankarstvu
gde predstavlja bezgotovinsko plaćanje međusobnom kompenzacijom
dugovanja i potraživanja. U tu svrhu se osnivaju posebne ustanove koje nazivamo
klirinškim
kućama
i u
2)
Međunarodnom platnom prometu
gde kliring predstavlja ugovore sa ciljem da se
prebiju
potraživanja i obaveze u spoljnoekonomskim odnosima,
bez transfera
(odnosno
plaćanja)
valute
. Naime, umesto plaćanja u konvertibilnim valutama, uvoznik uplaćuje
poseban iznos u (svojoj) nacionalnoj valuti na klirinški račun kod centralne banke, dok
izvoznik podiže iznos u svojoj nacionalnoj valuti sa istog računa. Dakle, kliring se, u
međunarodnom platnom prometu, obavlja posredstvom centralnih banaka.
S druge strane,
barter (
barter
)
je najstariji i najjednostavniji oblik vezane trgovine, čija se
primena u međunarodnom poslovanju bazira na prostoj razmeni ili trampi. Kako se radi o
bilateralnom tipu međunarodne robne razmene, barter predstavlja direktnu razmenu
ekvivalentnih (tj. odgovarajućih) količina i vrednosti roba između trgovinskih partnera iz dve
MEĐUNARODNA EKONOMIJA
Prof. Lidija Madžar
2
različite zemlje, i to
bez posredovanja novca
. U ulozi ugovornih strana se mogu javiti
konkretna preduzeća, preduzeća i država, kao i dve države.
Devize
se definišu kao potraživanja u inostranstvu, po bilo kom osnovu, koja glase na stranu
valutu. Odnosno, devize su instrumenti plaćanja između zemalja, bez obzira na način
raspolaganja istim. Mogu se javiti u formi gotovine, menica, čekova i sl. Pod devizama se
podrazumeva i efektivni strani novac, sa izuzetkom kovanog zlatnog novca.
Efektivni strani novac
se javlja u vidu potraživanja u gotovini. Naime, pod ovim pojmom se
podrazumeva papirni ili kovani novac koji glasi na stranu valutu.
Valuta
se definiše kao domaći ili strani efektivni novac. Dakle,
valuta
predstavlja nacionalno
sredstvo plaćanja svake zemlje i jedino zakonsko sredstvo plaćanja na teritoriji posmatrane
zemlje. Kada pređe granicu svoje zemlje, nacionalna valuta postaje roba koja ima svoju cenu
(devizni kurs), kao što je slučaj i sa svakom drugom vrstom robe. Sva strana efektivna
sredstva plaćanja (papirni i kovani novac), osim zlatnog kovanog novca koji se smatra
plemenitim metalom, nazivaju se valutom.
Devizni kurs
je cena strane valute izražena u domaćoj valuti i obrnuto.Dakle, devizni kurs je
cena deviza izražena u jedinicama domaće valute (npr. 1 evro = 122 dinara). Kurs bilo koje
postojeće devize se direktno izražava u domaćoj valuti. Kurs domaće valute se može izraziti
ili u odnosu na jednu stranu valutu (
bilateralni kurs
– primer kurs dinara prema dolaru) ili u
odnosu na ponderisani prosek jedne grupe (tj.
korpe
) stranih valuta (
nominalni efektivni
kurs –
primer: kurs dinara prema evru). Devizni kurs ima mnogobrojne funkcije jer
omogućava:
1. Poređenje cena u zemlji i inostranstvu;
2. Preračunavanje vrednosti iz jedne u drugu valutu;
3. Pretvaranje (konverziju) jedne u drugu valutu;
4. Čuvanje imovine i bogatstva i dr.
Sve navedeno upućuje na činjenicu da devizni kurs omogućuje da se lako utvrdi nivo cena
domaće i strane robe, da se omogući njihovo upoređivanje, kao i da se proceni isplativost
izvesnog spoljnotrgovinskog posla.
Ako je kurs domaće valute precenjen, to znači da je
domaća valuta skupa. U takvim okolnostima je strana roba znatno jeftinija, dok je
domaća roba na inostranom tržištu skupa. U takvim se okolnostima isplati uvoz iz čega
proizilazi zaključak da precenjeni devizni kurs domaće valute stimulativno deluje na
uvoz, dok ograničava izvoz.
S druge strane, ako je kurs potcenjen, takva situacija ukazuje na to da je domaća valuta
jeftina. U takvoj situaciji uvozna roba postaje znatno skuplja, dok je domaća roba na
inostranom tržištu jeftina. Iz navedenog proizilazi zaključak da potcenjeni devizni kurs
sputava uvoz, dok stimuliše izvoz.

MEĐUNARODNA EKONOMIJA
Prof. Lidija Madžar
4
2. Vrste deviznih kurseva
Postoje tri osnovne vrste deviznih kurseva:
fiksni devizni kursevi –
koje određuje država administrativnim putem,
fleksibilni devizni kursevi –
koji se mogu javiti u formi čistih tržišnih deviznih
kurseva ili vođenih (tj. rukovođenih) deviznih kurseva i
puzeći devizni kursevi –
koji se u savremenoj literaturi često smatraju
problematičnim i nedovoljno transparentnim deviznim kursevima, jer se nalaze pod
kontrolom centralnih monetarnih vlasti koje osmišljavaju logiku njihovog formiranja,
usmeravanja i održavanja.
2.1 Fiksni devizni kursevi
Fiksni devizni kurs
jeste kurs koji se ne menja, već se održava tržišnim intervencijama od
strane monetarnih vlasti svake zemlje. Fiksni devizni kursevi su odavno prevaziđeni i danas
više ne postoje. Ako bi neka zemlja ipak fiksirala (tj. vezala) svoju valutu za izvesnu tuđu
valutu, taj
bilateralni kurs
bi bio fiksan. No, u tom slučaju bi obe valute zajednički
plivale
u
odnosu na sve ostale valute.
Kao što je već rečeno, fiksni devizni kurs može biti vezan za: 1)
valutu izvesne zemlje (slučaj vezivanja za američki dolar ili japanski jen); 2) za ponderisanu
korpu valuta ili za 3) specijalna prava vučenja (SDR). U slučaju vezivanja kursa za specijalna
prava vučenja, kurs je propisan od strane Međunarodnog monetarnog fonda, dok ponder
njegove promene čine američki dolar, evro, japanski jen i britanska funta.
Prednosti
ovog kursa se odnose na sledeće činjenice:
1. Za razliku od fleksibilnog kursa, fiksni devizni kurs pruža stabilniju osnovu za
planiranje spoljnotrgovinskog poslovanja, posebno prilikom sklapanja dugoročnih
aranžmana sa stranim partnerima;
2. U većoj meri štiti domaću privredu od kratkoročnih, stihijskih i špekulativnih
poremećaja na svetskom tržištu i
3. Utiče na stabilizaciju cena u zemlji, na drastično smanjenje stope inflacije i
predstavlja tzv.
monetarno sidro
za obuzdavanje rasta cena.
Očigledni nedostaci
fiksnog deviznog kursa se ispoljavaju u sledećim činjenicama:
1. Utiče na rast deficita platnog bilansa, jer je u njegovom slučaju
domaća valuta
najčešće precenjena
što podstiče uvoz, dok sputava izvoz;
2. Ovakav kurs celokupnu nacionalnu ekonomiju podređuje potrebi njegovog
održavanja;
3. Udaljava ili teže povezuje domaću privredu sa svetskom privredom;
4. Usled svoje
nerealnosti
, najčešće zahteva preduzimanje dodatnih mera za
usklađivanje nivoa cena u zemlji sa cenama stranih trgovinskih partnera (poput
primene carina, kontingenata, kvota, dozvola, premija i sl.);
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti