Agresija-osnovno ponašanje
VISOKA STRUKOVNA ŠKOLA
„MILUTIN MILANKOVIĆ“
BEOGRAD
Agresija - osnovno ponasanje-
(
Seminarski rad –Biološke osnove ponašanja-
)
Profesor:
Student:
Nikola Ilanković
Kevin Maraci
S91/2010
Beograd 2011
SADRŽAJ
UVOD
2
Osnovni oblici manifestacije agresije
3
Koreni agresivnosti
3
CNS i agresivnost
4
Biologija agresije
4
Sve polazi iz mozga
6
Agresivnost, animalizam u nama
9
Hormoni i agresivnost
10
Agresivnost muška osobina
10
Genetika i agresija
11
Zaključak
13
Literatura
14
1

Osnovni oblici manifestacije agresije
Kao jedan od prihvatljivih pristupa navodimo određenje agresije kao "takvu
formu ponašanja koja podrazumeva svaki oblik javnog ili prikrivenog napada koji je
usmeren prema ljudima, životinjama ili predmetima, a koje se ostvaruje upotrebom
fizičke sile, a u širem smislu kroz zaplašivanje putem verbalne, gestovne ili mimiške
ekspresije" (Todorov).
Ovim su, u značajnoj meri, obuhvaćeni i osnovni oblici manifestacije agresije, koja se
može razvrstati u sledeće oblike:
agresija koja se izražava samo u mislima i intrapsihičkim zbivanjima čoveka (on
je razdražen i sklon napadu na okolinu, ali kontroliše i uzdrzava agresivne
podsticaje);
verbalna agresija, koja se manifestuje kroz grdnju, uvrede, poruge ili na drugi
način;
agresija usmerena na premete u kojoj se jasno prepoznaje manifestovana sklonost
i želja za destruktivnim ponašanjem;
agresija prema drugim osobama, u smislu njihovog povređivanja ili uništavarija
života.
Osim pojma agresije, u čestoj upotrebi je i pojam agresivnost.
Agresivnost označava trajniju osobinu ili stanje ličnosti, odnosno skup oblika ponašanja i
tendencije koji su relalivno postojani i među sobom su u značajnom stepenu korelaicje.
Dakle, agresija je manifestacija trenutka, a agresivnost crta i karakteristika ličnosti.
Koreni agresivnosti
Pojava agresivnosti prisutna je u celokupnom životinjskom svetu i ima različite
oblike ispoljavanja i manifestacija. Ipak, ljudska agresivnost nosi obeležja čovekovog
biološkog, psihološkog i socijalnog, te, iako u nekim delovima slična agresiji životinja,
ima svoje specifičnosti i razlike.
3
Iako nema definitivnog odgovora u kojim se delovima centralnog nervnog sistema
nalaze "centri" agresivnosti, savremena istraživanja ukazuju na značaj struktura
međumozga u kontroli i manifestaciji agresivnosti. Među najodgovornijim strukturama
agresije označavaju se: amigdaloidna jedra i amigdaloidni kompleks diencefalona, delovi
slepoočnog režnja velikog mozga, odnosno strukture koje nazivamo limbičkim sistemom.
Upravo ove strukture mozga značajne su u stvaranju, kontroli i modeliranju emocionalnih
odgovora i impulsivnih reakcija, što ukazuje da se centralne strukture agresivnosti u
bliskoj anatomo-funkcionalnoj vezi sa čovekovim afektivnim životom i reagovanjem.
Potvrdu ovakvih stavova nalazimo u brojnim istraživanjima koja su, između ostalog,
pokazala da iritacija ovih struktura kod eksperimentalnih životinja podstiče agresivno
ponašanje, dok njihova destrukcija uslovljava smanjenje ili potpuni gubitak ovakvog
oblika reagovanja.
Naravno, kao i značajan deo čovekovog funkcionisanja, i agresivnost je pod
stalnim uticajem kortikalnih struktura, što osim toga inhibiše agresivne potencijale i drži
ih pod kontrolom, stvara preduslove sa suptilne oblike agresije, specifične samo čoveku, i
uslovljava neke njene više oblike, kao što su mržnja, netrpeljivost prema drugima i borba
za dominacijom u socijumu.
CNS i agresivnost
Postoji više dokaza da u mozgu postoje centri za agresivno ponašanje. To su:
stimulacija različitih regija mozga,
razaranje određenih regija (centra) mozga,
psihohirurgija,
bolesti mozga kao što su: moždani tumori, temporalna epilepsija, virusna infekcija
kao što je encefaiitis mogu biti povezani sa nasilnim ponašanjem
neuobičajeni EEG zapisi često mogu da budu indikatori da je u pitanju
psihopatska ličnost sa visokom tendencijom agresivnog ponašanja.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti