Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Odsjek: Pedagogija-psihologija
Predmet: Psihologija sporta
Mentor: dr.sc.Elvis Kasumić
SEMINARSKI RAD
AGRESIVNOST U SPORTU
Student: Armin Atić
Broj indexa: 10-1483/14
Bihać, decembar 2016
SAŽETAK
U ovom radu se nastoji prikazati koliko je agresivnost prisutna u sportu, šta zapravo
znači agresivnost, koja je razlika između agresivnosti i nasilja .Kao i za svaku pojavu koja je
prisutna u životu svakog čovjeka, tako i za agresivnost postoji više teorija. Te teorije su
obrađene iz drugačijih percepcija i nekako svaka uslovljava neku drugu, svaka prožima jednu
drugu. Ono što uslovljava agresivnost, prema psihoanalitičkom gledištu jesu ti naši urođeni
instinkti, ali postoje i druga mišljenja koja kazuju da postoje određeni socijalni faktori koji
utiču na samu pojavu agresivnosti i na njeno razvijanje kao osobine kod pojedinih osoba. Cilj
svake treba biti da pokuša racionalnije sagledati stvari, pogotovo u sportu, gdje su sportisti
izloženi različitim uticajima, različitim ljudima i različitim namjerama.
Ključne riječi: agresivnost, hostilna agresivnost, instrumentalna agresivnost, teorija nagona,
teorija socijalnog učenja, teorija moralnog zaključivanja, frustracija, instinkt, katarza.
SUMMARY
This paper aims to show how aggression is present in sports, what actually means
aggression, the difference between aggression and violence. As for any occurrence that is
present in every human life, and for the aggressiveness there are several theories. These
theories are treated in different preception and somehow causes each other, each permeating
one another. What causes aggression, to the psychoanalytic point of view are our innate
inctincts, but there are other opinions that indicate that there are certain social factors
influencing the occurrence of aggression and to its development as a feature in some
individuals. The goal of each should be to try to see things more rationally, especially in
sports where athletes are exposed to different influences, different people and different
intentions.
Keywords: aggression, hostile aggression, instrumental aggression, drive theory, social
learning theory, theory of moral reasoning, frustration, instinct, catharsis.
SADRŽAJ
UVOD
U sportu je postalo uobičajeno da se neprijateljska i agresivna ponašanja nazivaju
nasiljem, pa se zato govori o nasilju gledalaca, nasilju na terenu (nasilnički postupci tokom
igre, međusobni verbalni ili fizički sukobi između igrača), nasilju roditelja ili trenera na djecu
sportista. Treba imati u vidu da svi subjekti nasilja u jednom trenutku mogu biti akteri, a u
drugom žrtve nasilja. Sve zavisi od situacija, okolinskih uticaja, faktora ličnosti, dešavanja na
terenu.. Pod nasiljem u sportu podrazumijevamo svaku riječ ili postupak sportiste, trenera,
sudije, roditelja, gledaoca koji nanosi povredu onima koji sudjeluju u sportskoj aktivnosti.
Međutim, postoji razlika između nasilja i agresivnosti. Agresivnost uključuje akciju sa ciljem
da se neko povrijedi fizički ili psihički, a nasilje reprezentira tu akciju.
U nastavku ovoga rada prikazaću šta zapravo znači agresivnost, kako se ona mjeri te
koji su socijalni faktori u sportskom okruženju. Sport je mjesto gdje sportisti sa svojim
znanjem, vještinama znaju da steknu pozitivna emocionalna iskustva, a s druge strane sport
im pomaže da riješe i egzistencijalne i socijalne probleme. Međutim, danas sport ide sve više
u smjeru neprijateljstva, protivnik se ne doživljava kao konkurent, nego kao neprijatelj koga
treba uništiti. Sport je dominantan faktor socijalnih odnosa.
1. DEFINIRANJE AGRESIVNOSTI
Da bi neko ponašanje nazvali agresivnim potrebna su dva faktora. Kao prvo ponašanje
treba da bude usmjereno prema drugoj osobi s ciljem nanošenja tjelesne ozljede, a kao drugo
treba postojati očekivanje uspješnog nanošenja tjelesnih ozljeda drugoj osobi. Petz (2005)
definira agresivnost kao osobinu socijalnog ponašanja osobe za koju je karakterističan napad,
agresija. To je zapravo relativno trajna i stabilna osobina koja usmjerava ponašanje u
različitim socijalnim situacijama, a manifestuje se u jakom doživljaju srdžbe i bijesa.
Postoje dvije osnovne vrste agresivnosti:
1. Hostilna agresivnost koja podrazumijeva nanošenje ozljeda osobi na koju se agresivni
pojedinac usmjerio. Namjera je žrtvina patnja, a potkrepljenje izazvana bol i patnja. I
ona je uvijek propraćena ljutnjom agresora.
2. Instrumentalna agresivnost koja podrazumijeva takođe nanošenje ozljeda drugoj osobi
na koju se agresivni pojedinac usmjerio, ali je cilj ostvariti vanjsku nagradu kao što je
novac, pobjeda ili slava.
Međutim ono što je sporno jeste da obje vrste agresivnog ponašanja treba sprečavati na
svim natjecateljskim razinama. Što se tiče natjecateljskih razina, prvenstveno se odnosi na
sport, i kao zamjena za agresivno ponašanje mnogi koji se kreću u tim krugovima koriste
pojam asertivno ponašanje ili asertivnost. Asertivnost se odnosi na trenere koji podržavaju
agresivno ponašanje natjecatelja, oni od igrača zahtijevaju dokazivanje i isticanje. Asretivnost
uključuje upotrebu opravdane tjelesne ili verbalne sile u postizanju cilja, ali ne postoji
namjera nanošenja ozljeda protivniku. Čak i ako dođe do ozljede to se ne smatra agresivnim
činom, sve dok je u skladu sa pravilima i bez namjere nanošenja ozljeda.
