PEDAGOŠKI FAKULTET
VASPITAČ PREDŠKOLSKIH USTANOVA
Seminarski rad iz Književnosti za djecu
AHMET HROMADŽIĆ
Mentor: Student:
Prof. dr. Drago Tešanović Jasmina Kurdić Iriškić
Broj indexa: 042/16-VPU
Tuzla, decembar 2016. godine
2. ŠTA JE DJEČIJA KNJIŽEVNOST
Iako polazimo od konstatacije da je književnost za djecu umjetnost, ne mislimo da je u
svemu identična s književnom umjetnošću u običnom smislu riječi, mada je neosporno da njoj
pripada. Pisci za djecu su odavno napustili djetinjstvo i u svojim tvorevinama nastoje da se u
nju vrate. Pjesma za djecu je pustolovina duha kao i svaka druga. Uza sve bliskosti i
identificiranje ipak je nešto osobeno, nešto za sebe. Lakoća kojom je napisana, njena boja
tona, muzika riječi, sve to kad je riječ o pjesmi za djecu, nije bitno kao estetsko mjerilo, ono
što je bitno, to je intenzitet vizije, izvornost u oblikovanju.
Ako je poredimo s modernom pjesmom, vraćamo se Aristotelovoj poetici (Ars
poetica), i ustanovljujemo da dječja pjesma uopće ne opjevava svijet, već ga stvara. U
modernoj pjesmi ćemo se susreti s naglašenom sentimentalnošću, patosom, melanholijom,
velikim strastima, obiljem imaginacije, humora i fabule. Dječija pjesma od pjesnika traži
samo da se ne udalji od djeteta i njegovog svijeta. Treba da bude slobodna, jer ne postavlja
sebi svrhu i cilj, njeno izvorno nadahnuće je igra, dočim je moderna pjesma hermetična,
izbjegava naraciju i fabulu, a pjesma za djecu uza sve hoće biti i pričljiva na način kako dijete
shvata slobodu. Malobrojni moderni pjesnici za djecu u Bosni i Hercegovini inspiriraju se
nekim nadahnjujućim jezgrom, njihovo je polazište iracionalno, za divno čudo djeca ipak
pronalaze i alogičnosti na način kako je samo njima svojstveno.
Po svojoj prirodi dijete je optimistično, ali i u tome ima neke mjere, zavisi od života i
situacije u kojoj živi. Poslije trauma i svih zala što su u ovom agresivnom ratu na Bosnu i
Hercegovinu djeca proživjela, čudno odgovaraju na pitanje o životu. To potvrđuje koliko je
dječija duša osjetljiva i ranjiva, a pisac za djecu treba da ima i to u vidu. Pojavili su se i neki
pjesnici koji su opisali tragičnost djece, pisali priče o njihovom stradanju i patnji, o njihovim
mukama. Mislili su da će djeca prihvatiti tu svoju realnost, priču o njima samima. Djecu to
nije privuklo jer su rat doživjela.
2
2
Dalibor Cvitan, Antologija pjesništva za djecu, Zmajeve igre,
Novi Sad,1975.,str.221.
4
3. HISTORIJSKI PREGLED DJEČIJE KNJIŽEVNOSTI
Među prve dječije pisce historičari pominju zbirku o životinjama pod naslovom
”Pančatantra”, koju je napisao indijski mudrac Višnušarman. U staroj Grčkoj su, takođe, bile
popularne priče o životinjama i basne naročito Ezopove (VI.st.prije naše ere). Homerova
Ilijada i Odiseja su takođe bile pogodne i cijenjene kao književno djelo za mlade. U starom
Rimu je bila cijenjena Vergilijeva ”Eneida”. Pod uticajem i osloncem na antičku kulturu
renesansa je razvijala kult prirode, koju su pisci opisivali. Veličala je radosti, njegovala
tjelesne i duhovne ljepote. Pisci su doprinijeli da se čovjek oslobodi stega koje su ga
sputavale.
Romantičari su imali drugačiji odnos prema životu od prosvjetitelja i znatno su
doprinijeli razvitku dječije književnosti. Priroda, koja je bila gotovo izuzeta iz djela sada je
jedna od čestih tema. Romantičari su se okretali prošlom vremenu i egzotici. U doba
romantizma osobito su bili cijenjeni historijski romani. Čitaocima su bili zanimljivi, osobito
djeci zbog sadržaja, a i načina prikazivanja historijskih događaja i vremena. Nastali su prtežno
na fantastičnoj podlozi.
Realizam je nastao kao reakcija na romantizam. Od kraja IX.st. javljala se težnja da se
stvarnost prikazuje istinito i bez uljepšavanja. Pisce otada sve više privlači povijesna građa. U
doba realizma procvjetala je pripovjetka kao zaseban književni rad. Realisti su opisivali živote
junaka, a često su likovi bila djeca. Duboko su prodirali u suštinski život junaka,
osvjetljavajući ih i s psihološke strane. Kada je riječ o književnosti za djecu, nastojali su da
izraze njihova shvatanja i poglede na svijet.
Poslije realizma razvila se granična vrsta literature u kojoj su djeca bila u centru
događaja. Među najpoznatijim piscima bio je Mark Twain, koji je napisao djela ”Doživljaji
Toma Sojera”, ”Doživljaji Haklberi Fina”.
5
