AKTUELNI PROCESI
TRANZICIJE I GLOBALIZACIJE
S E M I N A R S K I R A D
UVOD................................................................................................................... 2
1. FENOMEN GLOBALIZACIJE..........................................................................3
1.1. Začeci globalizacije.......................................................................................3
1.2. Globalizacija tržišta i globalna konkurencija.................................................5
1.3. Opredjeljujući faktori globalizacije poslovanja.............................................7
1.4. Realni dometi i poslovni efekti globalizma...................................................8
1.5. Obilježja i razvojne tendencije globalnog poslovnog
okruženja........................................................................................................9
1.6. Neophodnost priključivanja svjetskim tokovima međunarodne
trgovine........................................................................................................12
2. DOBROBITI I IZAZOVI GLOBALIZACIJE................................................14
2.1. Dobrobiti globalizacije.................................................................................15
2.2. Nada za najsiromašnije................................................................................17
2.3. Plodno tlo za političke slobode....................................................................17
2.4. Jaz izmedju bogatih i siromašnih.................................................................18
ZAKLJUČAK..................................................................................................... 20
LITERATURA…………………………………………………………………21
UVOD
1
1. FENOMEN GLOBALIZACIJE
Začeci globalizacije
Od 1950. do 1980. godine zemlje u razvoju su biljezile brze stope rasta nego sto su bile
stope rasta razvijenih zemalja u periodu njihove industrijske revolucije. Kao rezultat toga
zemlje u razvoju su povecale svoje ucesce u svjetskom bruto drustvenom proizvodu sa
15% u 1960. na 22% u 1985. godini. U istom periodu mnoge od tih zemalja su postale
aktivne ucesnice u sirenju i dinamiziranju globalnog sistema trgovine. U 1965. godini
njihovo ucesce u svjetskom izvozu industrijskih proizvoda je bilo svega 7%, da bi 1985.
godine ono bilo povecano cak na preko 16%. Neosporno, da je kroz poziciju zemalja u
razvoju moguce uvidjeti rastucu dinamicnost i medjuzavisnost svjetskog trzisnog
ambijenta.
Posleratni period, misli se na onaj poslije Drugog svjetskog rata, razvoja svjetske
privrede u cjelini karakterisu vrlo
dinamicne strukturne promjene
, kako u sferi
proizvodnje, tako i u trzisnoj poziciji pojedinih zemalja. Globalna privredna kretanja su
bila pracena znatno brzim rastom svjetske trgovine od rasta svjetske proizvodnje. Vec
uocene tendencije i prognoze govore da se mora racunati sa najpovoljnijim kretanjima i
nizim stopama rasta. U takvim i ocekivanim kretanjima, marketing bi uz tehnologiju i
kapital trebao da odigra jednu od kljucnih uloga u borbi za adekvatno mjesto u
medjunarodnoj podjeli rada i zadovoljavajucu trzisnu poziciju u svijetu. Bez razlike na
odredjene strukturne i trzisno – prostorne promjene,
dominacija industrijski razvijenih
zemalja
se nije dovodila u pitanje. Njihovo ucesce u ukupnom svjetskom uvozu se u
periodu od 1950. godine permanentno odrzavalo na nivou od oko 66%, dok im je ucesce
u svjetskom izvozu imalo blage oscilacije nanize ( od 67% do 63% ).
U uslovima savremenih trzisnih i tehnoloskih promjena, tesko je i zamisliti buducnost
svjetske privrede bez najaktivnije uloge razvijenih zemalja. Onako kako razvijene
industrijske zemlje budu uspjele da nadju rjesenja za svoje unutrasnje teskoce
prilagodjavanja nastalim promjenama, umnogome ce se odvijati i njihova angazovanost
na trazenju rjesenja za ostala otvorena pitanja savremene svjetske privrede. Orjentacija na
maksimiranje svojih tekucih interesa, ne sagledavajuci posljedice sopstvenih poteza na
dugorocan razvoj svjetske privrede – bila bi strategija sa samoogranicavajucim dejstvom.
Racunajuci na cinjenicu da su razvijene zemlje navikle da razmisljaju o dugorocnim
aspektima sopstvenog rasta i razvoja, za ocekivati je aktivniju ulogu nerazvijenih zemalja
( posebno tzv. Novoindustrijalizovanih, ciji ce se broj svakako povecati ), kao i istocno –
evropskih zemalja, sa svojim kvalitativno novim odnosom prema svjetskom trzistu i
medjunarodnoj trgovini. Za medjunarodnu trgovinu se moze reci da je stara koliko i
ljudska civilizacija. Pojedini narodi su od samog pocetka ispoljavali potrebu da trguju
izmedje sebe ( Kinezi sa Mongolima, Asteci sa Majima, Rimljani sa Egipcanima,
Americki indijanci sa Kolonistima i sl. ).
Trgovina se vrlo dinamicno razvijala
, najprije
kroz primitivno – naturalne forme, zatim kroz kolonijalni i imperijalni okvir, da bi poto
dobila svoj tradicionalni izraz robno – novcane i interesne razmjene na principima
3
komprativnih razlika i komparativnih prednosti. Struktura ponude i struktura traznje u
pojedinim dijelovima svijeta je bila vrlo razlicita, te su neekvivalentnost i
neravnopravnostpostali prirodni i normalni principi po kojima se dugo vremena odvijala
medjunarodna razmjena izmedju Sjevera i Juga, istoka i Zapada. Druga polovina proslog
vijeka je karakteristicn po razbijanju tradicionalnih principa i tradicionalnih okvira
medjunarodne trgovine. To je posebno karakteristicno za period 1960-tih godina. Od tada
se ulazi u eru naglasene proizvodne diversifikacije u tokovima svjetske privrede, velikih
tehnoloskih transfera, povecanog seljenja i preplitanja faktora proizvodnje, pojave novih
aktivnih ucesnika n svjetskom trzistu, kao i razvijanja novih i nekonvencionalnih formi
medjunarodnog poslivanja. Taj period mozemo oznaciti kao
period internacionalizacije
internacionalnog biznisa
. Pocetni impuls i razvojni ton tom procesu su neosporno dali
najjaci predstavnici americke privrede. Za period 60-tih godina se otuda sa pravom kaze
da predstavlja godine “americkog izazova” i naglasene dominacije americkih kompanija.
Medjutim, dinamicnost svjetskog trzista i medjunarodne marketing prakse se upravo
ogledaju u tome sto se ne moze racunati na prednost stecenih pozicija u dugom roku. Vec
sledece dekade ce pokazati da je na svjetskom trzistu sve podlozno promjenama.
Relativni parametric konkurentske snage i trzisnog polozaja dobijaju sve vise na
validnosti u odnosu na apslolutne pokazatelje.
Pazljivija analiza medjunarodnih trzisnih tokova ukazuje na to da se svaka dekata moze
tretirati kao poseban strategijski period u strukturno – razvojnom pogledu. Radi se o
dovoljno dugom periodu u kome dolazi do znacajne promjene medjunarodne klime,l
kako u pogledu strukture ucesnika, tako i u pogledu trzisnog potencijala i atraktivnosti
pojedinih formi medjunarodnog poslovanja. Osvrnucemo se na osnovne strukturno –
razvojne karakteristike koje su znacajno uticale na razvoj medjunarodnog biznisa u
poslednjih nekoliko decenija.
U periodu 70-tih godina zemlje OECD su imale dominantnu ulogu u medjunarodnoj
trgovini. Na njih je otpadalo oko dvije trecine svjetske trgovine. Na listi najvecih
uvoznika SSSR, kao i zemlje van OECD, se nalazila tek na 15. mjestu, ana listi najvecih
izvoznika na 13. mjestu. Sve ispred su bile zemlje OECD. To je bio period visoke
vrijednosti dolara u odnosu na ostale valute, te su americke firme vise favorizovale
direktne investicije u inostranstvu u odnosu na izvoz.
Japanske i njemacke firme su ispoljavale vecu sklonost ka izvozu nego investicionim
oblicima medjunarodnog poslovanja, dok su se firme iz Velike Britanije nalazile negdje
izmedju. U poslovnom pogledu preovladjivao je
individualni pristup pri ukljucivanju
u tokove medjunarodnog biznisa
. Preduzeca su uglavnom istupala samostalno i
ispoljavala veoma malu sklonost ka povezivanju i kooperaciji. Kada je do toga dolazilo,
te veze su uglavnom uspostavljane na vertikalnoj liniji, tj. glavni partneri za zajednicka
ulaganja i licencne aranzmane su bili inostrani distributeri i trgovinska preduzeca.
Tokom poslednje decenije proslog vijeka dolazi do znacajne izmjene globalnih odnosa i
globalne trzisne klime. Medjunarodni monetarni sistem karakterise neizvjesnost i
plivajuci kurs glavnih valuta. Zbog hronicnog deficita kod mnogih zemalja dolazi do
naglog razvoja barter i
countertrade
aranzmana. Na listi 20 najvecih uvoznika na 10-to
mjesto dolazi Kina, a tu su jos i Juzna Koreja, Singapur i Tajvan. Dakle, to je
bio period
otvaranja novih trzista
. Lista 20 najvecih izvoznika pokazuje da dolazi do nove
konkurencije na svjetskom trzistu: Hong Kong (12. mjesto), Juzna Koreja (14. mjesto),
Tajvan (18. mjesto), Singapur (20. mjesto), Spanija (19. mjesto), Meksiko (20. mjesto).
Globalne trzisne promjene uticale su i na stvaranje
novog poslovnog ponasanja
pojedinih firmi
. Najvecu ofanzivu i afirmaciju ispoljavale su japanske firme. Dolazi do
4
proizvodnje u medjunarodnim razmjenama. Uz sve slobodnije kretanje kapitala, rada,
ideja i informacija, postaje vrlo znacajno i aktuelno upozorenje Levita da
dva vektora
danas uoblicavju svijet: tehnologija i globalizacija
.
Paralelan rast globalizacije trzista i poslovanjauz naglasene protivrjecnosti na relacijama:
1. Razvijene i nerazvijene zemlje
2. Unutar grupacija razvijenih zemalja (tj. izmedju Japana, EU i
SAD-a)
3. izmedju industrijski razvijenih i istocno evropskih zemalja,
Odrazava svojevrsnu nadmoc savremene tehnologije, kapitala i sve veceg ujednacavanja
trzisnih zahtjeva (savremenih potreba covjeka), nad drzavnom regulativom pojedinih
zemalja i njihovih grupacija.
Nadmoc poslovnih i razvojnih poliga i faktora
, smatramo
progresivnijom varijantom za covjecanstvo, jer nadmoc politickog faktora, drzavne
regulative i protekcionizma moze da vodi samo vecoj podjeljenosti svijeta.
Najcesce asocijacije na pojam globalizacije su – poslovanje sirom svijeta i polovanje na
isti nacin svuda. Medjutim, proces globalizacije ne uslovljava potpunu standardizaciju,
niti podrazumjeva nuzno pokrivanje cijelog svjetskog trzista. Proces globalizacije,
prevashodno doprinosi stvaranju novog nacina poslovnog razmisljanja i novih
strategijskih pretpostavki za uspjesno poslovanje.
Ne radi se o uniformnom i
jednoznacnom procesu,
koji bi uslovljavao unaprijed date i jedino moguce odgovore.
Nema totalne globalizacije trzista, niti totalnih globalnih strategija. Postoje procesi
trzisnog priblizavanja, trzisnog prelivanja efekata i ujednacavanja trzisnih zahtjeva u
najsirim svjetskim razmjerama. Bila bi to svojevrsna poslovna i marketinska myopia,
kada preduzeca u takvim uslovima ne bi bila vodjena “sinergijom” kao bitnim poslovnim
ciljem, i ostvarivanjem ekonomije obima gdje god je to moguce. Radi se o ogromnom
poslovnom izazovu, na koji je moguce reagovati i odgovoriti na vrlo razlicite nacine. Pri
trazenju adekvatnog odgovora, akcenat se stavlja na kreiranje strategijske i konkurentske
prepoznatljivosti u sto sirim trzisnim razmjerama, ne bjezeci od neophodnih i
plodotvornih lokalnih prilagodjevanja.
izdvajamo dvije bitne posljedice procesa globalizacije:
pojava sve agresivnije
konkurencije globalnog karaktera i opasnost od uske trzisne identifikacije. Globalnu
konkurenciju karakterise ponuda proizvoda visokog kvaliteta i pouzdanosti, uz
prihvatljive cijene koje rezultiraju i snizenjem troskova proizvodnje. Time se razbija
tradicionaln predstva o direktnoj povezanosti nivoa kvaliteta i visine troskova. Ovo je
moguce postici jedino uz sirenje trzisnog horizonta pri planiranju strategije rasta i
razvoja. i ona preduzeca koja nemaju medjunarodnih trzisnih ambicija, morace da
razmisljaju o svjetskim tendencijama u razvoju djelatnosti kojoj pripadaju.
Globalna
konkurencija
je mnogo ostrija i uocljivija. Moze da se poredi sa globalnom igrom saha.
Globalni konkurenti su vidljivi i prepoznatljivi, nema ih mnogo i nastoje da blokiraju
kretanja jedan drugom na kljucnim trzistima ili oko njih. Pojavno izgleda da je pracenje
konkurenata vaznije od zelja potencijalnih potrosaca. Medjutim, nema veceg interesa za
potrosaca od toga da se pojedini konkurenti medjusobno i vrlo ostro takmice i nadmecu u
sto boljem zadovoljavanju njegovih potreba.
6
