Evropski fakultet Brčko
Ekonosmki fakultet
Menadžment i poduzetništvo
Godina studija:I(prva)
SEMINARSKI RAD
Tema:Akumulacija kapitala i investicije
STUDNET:EDIS LOVIĆ PROFESORICA:NEVENKA NIĆIN
1
1.UVOD
U svom radu, daću pregled sledećih ekonomski kategorija – akumulacije, potrošnje i investicija,
razmotriti njihov značaj za privredni razvoj ekonomije jedne države, kao i njihove medjusobne
odnose. Novčana akumulacija (engl. money accumulation, njem. Ersparnis) je razlika između
dohotka i potrošnje u određenom razdoblju (nepotrošeni dohodak). Potrošnja je krajnji cilj
privredne aktivnosti svakog društva.
Potrošnja je oblik ekonomske aktivnosti tokom koje se troše rezultati proizvodnje i zadovoljavaju
ljudske potrebe.
Investicije su uslov egzistencije, rasta i razvoja preduzeća, ostvarenja njegove misije, poboljšanja
i održavanja konkurentske prednosti putem prilagodavanja internih sposobnosti eksternim
promenama.
One predstavljaju podnošenje žrtve ili odricanje od potrošnje u sadašnjosti da bi se povećala
korisnost u budućnosti. Investicije su razmena neceg izvesnog za niz nada u vremenu, tj. razmena
današnjeg zadovoljenja potrebe za budućnost.
Štednja je novčana akumulacija, a investicije predstavljaju novčanu akumulaciju koja je uložena
u elemente procesa proizvodnje (u sredstva za rad, predmete rada i rad) radi organizovanja
proizvodnog procesa.
Novčana akumulacija je štednja sve dok nije uložena u proces proizvodnje, a kada se uloži u
proces proizvodnje postaje investicija. (L. Raynolds, Macroeconomics, 6 izdanje, Irwin, 1988, str
105).
Novčana akumulacija (engl. money accumulation, njem. Ersparnis) je razlika između dohotka i
potrošnje u određenom razdoblju (nepotrošeni dohodak).
Akumulacija - izdvajanje dela profita u akumulacioni fond, ili zadržani profit (retained profit),
čime se ujedno povećava osnovni kapital preduzeća. Sredstva iz akumulacionog fonda se
investiraju u poslovanje pa se tako postiže povećanje obima poslovanja. Investiranje iz
akumulacije se još naziva i neto investiranje. Ovakva akumulacija kapitala je jedan od osnovnih
izvora kratkoročnog i srednjeročnog ekonomskog rasta. (Ekonomija od A do Ž, Beogradska
otvorena škola i DOSIJE, Beograd 2002) .
Za pojedine industrijske sektore novčana se akumulacija izračunava kao razlika između
realiziranog novčanog dohotka i izdataka za potrošnju (metodologija narodne banke).
2
1.
Međusobni utjecaj domaćeg proizvoda i kapitala
•
Dva su odnosa između domaćeg proizvoda i kapitala ključna u određivanju domaćeg proizvoda u
dugom roku:
–
iznos kapitala određuje veličinu domaćeg proizvoda
–
razina domaćeg proizvoda određuje iznos štednje i investiranja, a na taj način i iznos akumuliranog kapitala.
•
Zajedno, ova dva odnosa, određuju razvoj domaćeg proizvoda i kapitala tijekom vremena
.
1.1.Utjecaji kapitala na domaći proizvod
•
Domaći proizvod po radniku (Y/N)
je rastuća funkcija kapitala po
radniku (K/N).
•
Pod pretpostavkom opadajućih prinosa kapitala, što je veći početni
odnos kapitala po radniku, to su manji učinci povećanja kapitala po radniku.
Kada je kapital po radniku već vrlo visok, tada daljnje povećanje kapitala po
radniku ima tek vrlo mali učinak na domaći proizvod.
Y/N = f(K/N)
f(K/N) = F(K/N,1)
•
Sade će se uvesti još dvije pretpostavke:
•
Prva
je da su veličina stanovništva, stopa participacije i stopa
nezaposlenosti konstantni. Iz ovoga proizlazi da je i zaposlenost, N
,
također
konstantna.
–
Radna snaga jednaka je umnošku veličine ukupnog stanovništva i stope
participacije. Stoga, ukoliko su veličina stanovništva i stopa participacije konstantni, tada
je i veličina radne snage konstantna.
4
–
Zaposlenost je jednaka radnoj snazi pomnoženoj s 1 minus stopa nezaposlenosti.
•
Ukoliko je, na primjer, veličina radne snage 100 milijuna, a stopa nezaposlenosti 5%, tada je
zaposlenost jednaka 95 milijuna (100 milijuna puta (1 0,05)). Stoga, ukoliko su radna snaga i stopa
nezaposlenosti konstantni, tada je i zaposlenost također konstantna.
•
Uzimajući u obzir ove pretpostavke, i domaći proizvod po radniku
(domaći proizvod podijeljen sa brojem zaposlenih), domaći proizvod po
glavi stanovnika (domaći proizvod podijeljen brojem stanovnika) i sam
domaći proizvod kreću se potpuno proporcionalno.
•
Razlog uvođenja pretpostavke da je N konstantno jest da bi se lakše
usredotočili na ulogu akumulacije kapitala na rast: ako je N konstantan,
tada je kapital jedini faktor proizvodnje koji se mijenja tijekom vremena.
Takva pretpostavka, međutim, nije osobito realistična.
•
Druga
pretpostavka je da nema tehnološkog napretka, stoga se funkcija
proizvodnje
f
(ili njoj ekvivalentna
F)
ne mijenja tijekom vremena.
–
Razlog zbog kojeg se uvodi ova pretpostavka - koja je u očiglednoj suprotnosti sa
stvarnošću - jest kako bi se usredotočili samo na ulogu akumulacije kapitala.
•
Ukratko: sa ovim dvjema pretpostavkama, prvi odnos između domaćeg proizvoda
i kapitala po radniku, sa stanovišta proizvodnje, može biti zapisan kao
Y
1
/N = f(K
1
/N)
•
vremenski indeksi uvedeni su za domaći proizvod i kapital - ali ne i rad, N, za koji
se pretpostavlja da je konstantan i stoga mu nije potrebno pridati vremenski indeks.
•
Zaključak: viši kapital po radniku dovodi do višeg domaćeg proizvoda po radniku .
Utjecaj domaćeg proizvoda na akumulaciju kapitala
•
Da bi se izvela relacija između domaćeg proizvoda i kapitala,
potrebna su dva koraka.
–
Prvo se izvodi relacija između domaćeg proizvoda i investicija.
–
Zatim slijedi izvođenje relacije između investicija i akumulacije
kapitala.
5
