Akumulacija u robnoj privredi
Uvod
Kod proučavanja privrednog razvoja, jedno od glavnih pitanja predstavlјa problem rasta i
razvoja privrede, kao i pravilan izbor početnog metoda privrednog razvoja.. Kod davanja
konačne definicije ekonomske politike neke zemlјe, uloga tvorca konkretne ekonomske
politike zahtjeva precizna i argumentovanaa rješenja. Kao i sve moguće implikacije koje taj
izbor donosi.
Kod izbora početnog metoda privrednog razvoja veoma je važno unaprijed ukazati na sve
ekonomske i društveno-ekonomske konsekvence koje u nerazvijenim zemlјama donosi razvoj
nauke i tehnike. Kao jedan od osnovnih metoda privrednog razvoja nerazvijenih zemalјa je
zasnovan na ulozi i značaju industrje jer ona predstavlјa onu privredni granu koja najbrže i
najdublјe vrši promjene u cjelokupnoj privrednoj strukturi.
Analizirajući privredu kao veliki ekonomski sistem, dolazi se do zaklјučka da pozitivna
dejstva tržišta imaju veliku ulogu u razvoju same privrede. Osnovna uloga trišta je da na
adekvatan način izvrši objektivizaciju stvarnog doprinosa svih radnih organizacija, na osnovu
kojih se dolazi do određene motivisanosti za smanjivanje troškova proizvodnje i povećanje
produktivnosti rada. Osnovno cilјevi ravojne politike ne smiju biti isuviše ambiciozno
postavlјeni, već se moraju pravilno sagledati svi raspoloživi trendovi proizvodnje,
zaposlenosti i investicija.
Na izbor strategije razvoja mora uticati prvenstveno raspored ekonomsko-političkih
nadležnosti, kao i nivo raspoloživosti materijalnih i finansijskih sredstava. Veoma je bitna i
pravilna procjena raspoloživosti privredno sistemskih instrumenata i njihova pravilna
raspodjela na odgovarajuće subjekte ekonomske politike.
Veliki uticaj na stabilnost privrede ima i nje akumulativna i reproduktivna sposobnost, tj u
kolikoj mjeri se iz nacionalnog dohotka može izdvojiti sredstava za proširenu reprodukciju
posmatrane privrede.
2
Akumulacija u robnoj privredi
Akumulacija kapitalističkog robnog proizvođača
Nužnost akumulacije (obezbjeđivaje dodatnih sredstava) u potpunosti važi i za kapitalističkog
robnog proizvođača, budući da je njegova osnovna potreba stalno rastuća oplodnja kapitala,
pa time i stalno povećanje proizvodnje i poboljšanje poslovnih rezultata. Znači, u tom slučaju
su potrebna akumulirana dodatna sredstva koja se upotrebljavaju za poboljšanje i
usavršavanje proizvodnje i uslova poslovanja (robnog proizvođača).
U stavri, kapitalista je – rukovođen sopstvenim interesima da poveća profit (oplodnja
kapitala) – stalno upućen na to da dio ostvarenog profita izdvaja za potrebe proširene
reprodukcije. Jednostavno, on samo tako može da obezbijedi potrebne uslove za rastuću
oplodnju svog kapitala. Taj proces formiranja fondova novčane akumulacije (namjenskom
raspodjelom prisvojenog profita) u kapitalističkom preduzeću označava se kao akumulacija
kapitala.
Dakle, osnovni razlog (i motiv) akumulacije kapitala sadržan je u samoj prirodi kapitala.
Naime, zbog potrebe da se kapital oplođava (a to je suština njegove prirode), mora se stalno
akumulirati. Stoga se u literaturi često naglašava da kapitalisti akumuliraju i investiraju zbog
jednog jedinog razloga koji iznad svih ostalih – zbog očekivanja budućeg profita.
Vrijednosni, tehnički i organski sastav kapitala
Fondovi akumulacije u kapitalističkom preduzeću formiraju se tako što se posle svake prodaje
izdvaja dio ostvarenog prihoda (prisvojenog profita) za potrebe proširene reprodukcije. Tako
akumulirana novčana sredstva predstavljaju novčanu akumulaciju. Za razliku od nje, stvarna
akumulacija postoji kada se raspoloživa novčana sredstva stvarno upotrebe za kupovinu
dodatnih sredstava za proizvodnju i angažovanje dodatnih radnika, tj. kada se akumulirana
novčana sredstva stvarno proizvodno aktiviraju.
U stvari, ukoliko postoje uslovi da se raspoloživa novčana akumulacija stvarno upotrebi za
izgradnju novih proizvodnih kapaciteta (ili modernizaciju postojećih), donosi se odluka o
načinu upotrebe tih novčanih sredstava. Razumljivo, pri tome se može postupati na različite
načine, ali tada je posebno značajno koliko se načinom upotrebe tih dodatnih sredstava iz
fondova akumulacije mijenja već postojeći kapital. U tom smislu potrebno je razlikovati
vrijednosni sastav kapitala, tehnički sastav kapitala i organski sastav kapitala, jer su to tri
različita obilježja strukture angažovanog proizvodnog kapitala. Moglo bi se, u stvari, reći da
ove tri oznake istovremeno znače da se proizvodni kapitali međusobno mogu upoređivati i
vrijednovati sa tri različita stanovišta – vrijednosno, tehnički i strukturalno.
Vrijednosni sastav kapitala
Analizirajući proizvodnju viška vrijednosti, Marks je utvrdio podjelu kapitala na postojani (c)
i promjenljivi (v). Time je izrazio vrijednosnu strukturu kapitala. To je vrijednosni sastav
kapitala. U stavri, odnos između ova dva dijela proizvodnog kapitala – postojanog i
promjenjljivog (c : v) pokazuje kako je dati kapital vrijednosno struktuiran. Jednostavno, taj
4
Akumulacija u robnoj privredi
odnos pokazuje koliko je od ukupno predujmljenog kapitala upotrebljno za nabavku sredstava
za proizvodnju (postojani kapital), a koliko za kupovinu radne snage (promjenjljivi kapital).
Znači, vrijednosni sastav kapitala možeda se definiše i kao odnos kapitala uloženog za
nabavku sredstava za proizvodnju (c) i onog dijela ukupno predujmljenog kapitala
angažovanog za kupovinu radne snage (v).
Tehnički sastav kapitala
Za razliku od ovog vrijednosnog upoređivanja (kako je navedeno), postoje i mogućnosti da se
odnos između angažovanih sredstava za proizvodnju i radne snage iskaže u njihovom
naturalnom izrazu. To je, naime, naturalno izražen odnos između mase angažovanih sredstava
za proizvodnju i ukupnog broja angažovanih radnika koji pokreću ta sredstva. Jednostavno, to
je odnos između određene količine sredstava za proizvodnju – iskazanih u odgovarajućim
fizičkim jedinicama mjere (komadi, težina, snaga, zapremina) i broj angažovanih radnika.
Time se faktički izražava tzv. tehnička opremljenost rada, što se – za razliku od vrijednosnog
sastava kapitala – definiše kao tehnički sastav kapitala. Razumljivo, kapitalista uvjek nastoji
da angažovanjem raspoloživih novčanih sredstava iz fonda akumulacije dođe do najbolje
moguće kombinacije proizvodnih faktora (proizvodna funkcija), jer se tim povećava
produktivnost rada i postiže bolji poslovni uspijeh.
Organski sastav kapitala
Sasvim normalno, vrijednosni i tehnički sastav kapitala podliježu stalnim promjenama. U
stvari, svako aktiviranje raspoložive novčane akumulacije podrazumijeva mogućnost da se
već postojeće stanje u nećemu promijeni. Tako, recimo, ako poraste cijena sredstava za
proizvodnju, srazmjerno se mora više odvojiti za postojani kapital. I obrnuto. Eventualni
porast najamnina bi uslovije srazmjerno veće izdvajanje za varjabilni kapital, što znači, da bi
se u oba slučaja, promijenio vrijednosni sastav kapitala. Valja, međutim, imati u vidu da su
promjene u vrijednosnom sastavu kapitala posebno povezane i uzročno-posledično uslovljene
promjenama tehničkog satsva kapitala. Svaka promjena tehničkog sastava kapitala mota se
odraziti (ako cijene ostanu nepromjenjene) na vrijednosni sastava kapitala, a to, u stvari, znači
da su njegove stalne promjene prvenstveno uslovljene potrebom kapitalista da stalno teže
tehničkom progresu (usavršavanju tehničkog sastava kapitala). Imajući u vidu upravo ovakvu
međuzavisnost vrijednosnog i tehničkog sastava kapitala, u ekonomiji se upotrebljava i naziva
organski sastav kapitala koji se izražava simbolima vrijednosnog sastava kapitala (c : v), ali se
pri tome podrazumijeva da promjene tog odnosa (c : v) nastaju isključivo kao posledica
odgovarajućih promjena u tehničkom sastavu kapitala. Dakle, promjenom odnosa između
postojanog i promjenjljivog kapitala kapitala zbog promjena cijena faktora proizvodnje ne
znači da se promijenio i organski sastav kapitala.
Dakle, za označavanje organskog sastava kapitala koristi se oznaka vrijednosnog sastava
kapitala (c : v), ali samo ukoliko se ima u vidu da promjene tog odnosa nastaju kao posledica
odgovarajućih promjena tehničkog sastava.znači, oznaka vrijednosnog sastava kapitala se u
ovom slučaju faktički koristi da pokažu kako se mijenja tehnički sastav.
5
