Akutne povrede zglobova u sportu
UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
FAKULTET FIZIČKOG VASPITANJA I SPORTA
Studijski program: Fizičko vaspitanje
Kandidat: Savo Vuković
DIPLOMSKI RAD
Na temu:
AKUTNE POVREDE ZGLOBOVA U SPORTU
Mentor:
Prof. Dr Slavko Ždrale
Istočno Sarajevo, novembar 2014. Godina
Akutne povrede zglobova u sportu
Diplomski rad
Page
2
SADRŽAJ
UVOD.............................................................................................................................................................3
ZAKLJUČAK...............................................................................................................................................26
LITERATURA.............................................................................................................................................27

Akutne povrede zglobova u sportu
Diplomski rad
Page
4
1. SPORTSKE POVREDE
Kako je takmičarski sport usmjeren ka postizanju što boljih rezultata, tako sportisti, a i ljudi
koji ih vode ka postizanju vrhunskih rezultata, pokušavaju da pronađu nove metode u tehnologiji
sportskog treninga. Sve veći obim i inteztitet treninga, zahjtevi za postizanjem što veće brzine
kretanja, brzine pojedinačne reakcije, zahjtevi za generisanjem što veće sile u pojedinim
sportovima, samo su neki od faktora koji dovode do stanja koja prevazilaze zonu maksimalne
adaptacije organizma, i uz sadejstvo drugih faktora (zamora, nedovoljne fizičke pripremljenosti,
loše organizovanog treninga, neadekvatnog ili nedovoljnog zagrevanja, nedostatka
koncentracije), povećavaju mogućnost nastajanja povreda.
Sportske povrede predstavljaju povrede nastale kao posjledica sportske aktivnosti. U širem
smislu to su sve povrede nastale tokom sportske aktivnosti (potres mozga, prelom nosa...). U
užem smislu predstavljaju povrede lokomotornog sistema, tj. sistema za kretanje (mišići, tetive,
ligamenti, zglobovi, kosti). Kako su u profesionalnom, kao i u rekreativnom sportu, dominatne
povrede sistema za kretanje, pod sportskim povredama podrazumijevamo povrede lokomotornog
sistema.
Akutne povrede nastaju kao posljedica trenutnog dejstva snažne sile (pokret ili kontakt),
koja prevazilazi kompenzatorne sposobnosti našeg tijela i dovodi do mehaničkog oštećenja tkiva.
Meka tkiva (mišići, ligamenti, tetive) lokomotornog sistema daju potporu našim zglobovima i
sprečavaju nastanak povrede. Oni se suprostavljaju sili koja djeluje na naše tijelo do odrđene
granice, posle čega dolazi do narušavanja strukture mekih tkiva (istegnuća, parcijalno ili potpuno
kidanje struktura).
Hronične povrede još se nazivaju i povrede preopterećenja. One su posljedica ponavljanog,
učestalog dejstva sile, pri ponavljanim stereotipnim pokretima karakterističnim za određenu vrstu
sporta. Dejstvo sile na lokalno tkivo je kumulativnog karaktera, stvarajući ponavljane
mikrotraume, dok se ne prevaziđu sposobnosti regeneracije lokalnog tkiva. Povrede
prenaprezanja pogađaju pretežno tkiva koja u sportu trpe zbog ponavljanih pokreta i nakupljanja
mehaničkog stresa: tetive, pripoji tetiva za kost, mjesta na kojima je izraženo mehaničko trenje i
pritisak, dijelovi kosti na kojima se presjecaju sile opterećenja. Najčešće vrste povreda kod
sindroma prenaprezanja su: tendinitisi (upale tetiva); povreda ligamenata koljena; entezitisi
(upale pripoja tetiva za kost); burzitisi (upale burze – “sluzne kese”, čiji veliki broj u našem tijelu
ima ulogu da amortizuje posljedice izraženog trenja i pritiska u lokomotornom sistemu); stres
prelomi (prelomi koji nastaju usled ponavljanog mehaničkog stresa na određene dijelove kosti).
1.1. Akutne sportske povrede
Akutne povrede nastaju kao posljedica trenutnog dejstva snažne sile (pokret ili kontakt),
koja prevazilazi kompenzatorne sposobnosti našeg tijela i dovodi do mehaničkog oštećenja tkiva.
Direktno dejstvo mehaničke sile na tkivo (udarac) može dovesti do prekida kontinuiteta tkiva, u
zavisnosti od jačine sile. Meka tkiva (mišići, ligamenti, tetive) lokomotornog sistema daju
potporu našim zglobovima i sprječavaju nastanak povrede. Oni se suprotstavljaju sili koja djeluje
na naše tijelo do određene granice, posle čega dolazi do narušavanja strukture mekih tkiva
(istegnuća, parcijalno ili potpuno kidanje struktura).
Medved, R. i saradnici: “ Sportska medicina 2” , Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1987.,
str. 56.
Akutne povrede zglobova u sportu
Diplomski rad
Page
5
S obzirom da u sportu postoji veliki broj potencijalnih akutnih povreda, u OVOM radu ćemo se
ograničiti na najčešće:
Frakture - teška ali ipak dosta rijetka ozljeda koja označava lom kosti;
Iščašenje - isto rijetka ozljeda, a označava pomak jedne kosti u odnosu na drugu na nivou
zgloba bez mogućnosti spontanog vraćanja u početni položaj;
Istegnuće - može biti na ligamentu ili mišiću, i daleko je najčešća akutna sportska ozljeda;
Uganuće - ili subluksacija je zapravo kratkotrajna luksacija, uz spontani povratak dvije,
zglobom povezane kosti u više-manje početni položaj. Naime, nakon uganuća, zbog
istegnuća mekih struktura zgloba (tetive, ligament i mišići), u zglobu zaostaje nestabilnost;
Kontuzija - natučenost mišića bez pucanja mišićnih vlakana, ali s oštećenjem krvnih žila,
nakon čega nastaje hematom;
Laceracija - Pucanje manjeg broja mišićnih vlakana uz uglavnom održanu funkciju mišića za
funkcioniranje u normalnim aktivnostima života koji ne uključuju sport;
Ruptura - puknuće velikog broja mišićnih vlakana, uz često prostim okom vidljivu „rupu“ na
mišiću (parcijalna ruptura). Ako je došlo do pucanja mišića cijelom širinom, govorimo o
totalnoj rupturi.
Od specifičnih organskih sistema, i akutnih povreda, u sportu su relativno česte i povrede
oka, povrede zuba, povrede meniska (meko tkivne strukture koje povezuju natkoljenicu i
potkoljenicu), te povrede unutarnjih organa.
2. POVREDA RAMENA
Kada govorimo o zglobovima ramenog pojasa, moramo imati u vidu da tu spadaju: zglob
ramena, grudno-ključni zglob, ključno-natplećni zglob i kljunasto ključna veza.
Zglob ramena (lat. articulatio humeri
) –
(slika 1) predstavlja spoj između glave ramenice
(lat.
caput humeri
) i čašične jame (lat.
cavitas glenoidalis
). Između zglobnih površina se nalazi
hrskavični kolut koji povećava podudarnost zglobnih površina. Ligamenti su raspoređeni sa
prednje i gornje strane, a preko prednje, gornje i zadnje strane zgloba prelaze mišići ramenog
pojasa. Rameni mišići povezuju gornji okrajak ramenice sa kostima ramenog pojasa. U ramene
mišiće spadaju jedan bočni, deltasti i pet zadnjih, koji pokrivaju prednju i zadnju stranu lopatice.
Deltasti mišić (lat.
m. deltoideus
), koji svojom oblinom gradi reljef spoljne strane ramena,
ima tri dijela (prednji, srednji i zadnji deltoid) i veoma je snažan i glavni podizač ruke u stranu.
Na zadnjoj strani lopatice nalaze se: nadgrebeni mišić (lat.
m. supraspinatus
) i podgrebeni
mišić (lat.
m. infraspinatus
) i dva obla mišića, veliki (lat.
m. teres major
) i mali (lat
. m. teres
minor
), a na njenoj prednjoj strani, podlopatični mišić (lat.
m. subscapularis
).
Medved, R. i saradnici: “ Sportska medicina 2” , Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1987.,
str. 136.
Jerkan, Milorad: „Sportska medicina u praksi“, Niš, 2005., str.158.

Akutne povrede zglobova u sportu
Diplomski rad
Page
7
acromioclavicularni zglob,
subacromijalni zglob,
scapulotoracalni zglob i
glenohumeralni zglob.
Slika 2. Anatomija ramenog pojasa
Složenu strukturu dopunjuju pasivni stabilizatori ramenog zgloba. To su fibrozno tkivne
strukture čija funkcija zavisi od tipa tj. bazičnog kvaliteta njihovog tkiva kao i od položaja samog
ramena u prostoru.
U pasivne stabilizatore ubrajamo : labrum glenoidale, zglobna kapsula, glenohumeralni
ligamenti, korakohumeralni ligamenti i tetiva m. subscapularisa.
Složenu strukturu ramenog pojasa zaokružuju aktivni stabilizatori zgloba ramena.
Predstavljeni su sa devet mišića koji preko ovog zgloba prelaze uz dva mišića ( m. deltoideus i
m. pectoralis major ) koji se funkcionalno razlikuju.
Sveukupan broj mišića koji učestvuju u aktivnoj kontroli ramenog zgloba je dvanaest.
Njihova je osnovna uloga izvođenje pokreta u svim pravcima kao i zaštita pasivnih struktura
zgloba.
Mišići koji čine sastavni dio ramenog zgloba se dijele na:
površne,
duboke i
periferne mišiće.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti