VISOKA ZDRAVSTVENO SANITARNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
VISAN
SEMINARSKI RAD O TEMI:
AKUTNI PANKREATITIS
Beograd, 2016.
4
2. AKUTNI PANKREATITIS (AP)
Akutni pankreatitis nastaje iznenada, često
nakon jela (masnih i obilnih obroka) ili nakon
konzumiranju alkohola. Upale gušterače su vrlo
česte, te razlikujemo akutnu i hroničnu upalu, koje
mogu postupno dovesti do insuficijencije
pankreasa. Nastaje zbog aktivacije enzima u
vlastitom tkivu, koji razgrađuju gušteračno tkivo
(autodigestija).
AP mogu uzrokovati biološki (bakterije i
virusi), mehanički (opstrukcija toka pankreasnog
sekreta), toksični (alkohol), medikamentni agensi (kortikosteroidi, diuretici), hormonski
poremećaji (gestacijski pankreatitis, Cushingova bolest), imunološki poremećaji (alergija,
autoimunost), traume te metabolični poremećaji.
Simptomi akutne upale gušterače su jaka bol u sredini trbuha, distendiran abdomen,
peristaltika gotovo nečujna, mirovanje bolesnika unatoč jakim bolovima, povraćanje, štucanje,
bolesnik je obliven hladnim znojem, cijanotična koža, žutica, Turnerov znak ili Turnerove pjege
(modrikaste pjege na koži oko pupka i u lumbalnom području. Češće komplikacije su
ireverzibilni šok, koji završava smrću, i apsces. Blaža komplikacija su pseudociste pankreasa.
2.1. Klasifikacija bolesti
Dugi niz godina, nedostajala je adekvatna klasifikacija bolesti gušterače zbog
nedostatka definicija različitih oblika bolesti. Prvi pokušaji učinjeni su tek početkom XIX
vijeka. Prvi pokušaj klasifikacije bolesti, dao je Fitz 1889 godine. Zatim su uslijedile
konferencije u Marseilles 1963, Cambridgu 1983, Rimu 1988 te vrlo važna u Atlanti 1992
godine. Sve navedene uzele su u obzir morfološke karakteristike bolesti. Kao najčešće korištena
klasifikacija AP, definisane su dvije kategorije pankreatitisa: blagi i teški pankreatitis.
5
Blagi AP karakterizira u cjelosti uvećana gušterača, a praćen je minimalnom
disfunkcijom organa i brzim vraćanjem u histološku i funkcionalnu normalu.
Teški AP obilježen je organskim zakazivanjem i/ili lokalnim komplikacijama a najčešće
je manifestacija širenja gušteračne nekroze.
Gušteračna nekroza definisana je kao difuzno ili lokalizirano područje nevijabilnog
parenhima gušterače koje je pridruženo peripankreatičnoj masnoj nekrozi i može biti
sterilna ili inficirana. U inficiranoj nekrozi, nekrotično tkivo može sadržavati bakterije
ili gljive.
Akutna nakupina tekućine definirana je kao nakupina tekućine kojoj nedostaje stijenka
od granulacijskog ili vezivnog tkiva a smještena je blizu gušterače. Ova tekućina je
bezbojna, sterilna i bogata enzimima. Najčešće se nalazi u omentalnoj burzi, a može se
naći i u peritonejskoj šupljini dok katkada može imbibirati i retroperitonealni prostor.
Ova nakupina tekućine može se naći i kod intersticijskog i kod nekrotičnog
pankreatitisa, javlja se u ranoj fazi AP i brzo nestaje tokom perioda oporavka.
Pankreasna pseudocista je nakupina gušteračnog soka, obuhvaćena stijenkom
granulacijskog ili vezivnog tkiva, a nastaje između treće i osme sedmice od početka
bolesti. Sadrži gušteračne enzime i sterilna je.
2.2. Etiologija bolesti
Postoji niz etioloških faktora AP i u 75-85% slučajeva bolesti lako ih je identificirati.
Etiološki uzroci podijeljeni su u grupe:
Opstruktivni
Toksični
Metabolički
Traumatski
Genski/hereditarni
Infektivni
Vaskularni
Tropski
Idiopatski
