1
UVOD
Temperatura vode zavisi od sunčevog zagrijavanja, godišnjeg doba, vremenskih prilika,
miješanja vode, prozirnosti, boje itd.
Djelovanje ekstremno niskih i visokih temperatura na ribe
štetno je zbog nepovratni promjena u stanicama kao što je sušenje citoplazme, zgrusavanje, strukturna
rješenja i dr. S obzirom na temperaturu vode šaran je termofilna riba. On podnosi dugotrajnu hladnoću,
ali i brze temperaturne promjene.
Izvor topline za zagrijavanje je sunčeva energija, koju voda prima iz zraka, i djelomično sa dna. Ona se
tokom proljeća zagrijava polaganije,a u jesen se hladi sporije. Najveći uticaj na temperaturu kolebanja
vode u ribnjaku ima dubina ribnjaka. U plitkim ribnjacima ribnjacima temeraturne promjene su znatno
brže. Optimalna temperatura za uzgoj toplovodnih riba u našim područjima je 20 do 28 stepeni. Za ribe
iz tropskih područja optimalna temperatura vode je 26 do 28 stepeni. Ribe iz kategorije somova najbolje
iskorištavaju hranu kada je temperatura vode 22 do 25 stepeni, a salmonidne vrste pri temperaturi 16
do 18 stepeni.
Temperatura vode je regulator života u njoj. Ako krenemo od toga da su ribe hladnokrvne
životinje, jasno je da je temperatura tijela ribe jednaka temperaturi vode. Poznato je i to da su
životne funkcije na nižim temperaturama usporene, a na višim ubrzane.
Na nižim temperaturama
zbog usporenog metabolizma potrebe za hranom su manje, a sa porastom temperature raste i
promet materija u organizmu i ribe su aktivnije. Kada voda ljeti postigne temperaturni
maksimum, zbog manjka kiseonika u vodi ribe se povlače u dublju i hladniju vodu i slabije
uzimaju hranu. Izuzetak su ribe koje su zimi bile neaktivne i koje se najaktivnije hrane usred
leta, kao što su som, bucov, bas, klen i mrena. Nasuprot njima ribe koje su na višim
temperaturama neaktivne, sa padom temperature postaju sve aktivnije, dok se voda ne ohladi do
granice usporavanja životnih funkcija.
2
Tehnologije uzgoja u ribnjacima
Ribnjaci su vještački izgrađena ili prilagođena jezera, koja se po želji mogu prazniti ili puniti
vodom. U sistemu kopnenih voda zauzimaju posebno mjesto, jer su pod većim antropogenim
uticajem nego bilo koji drugi tip kopnenih voda.Za klasifikaciju ribnjaka mogu poslužiti razni
faktori, no ribnjaci se obično dijele na hladnovodne (uglavnom uzgoj salmonida) i toplovodne ili
šaranske ribnjake, u kojima se uzgaja šaran kao glavna riba. Tip ribnjaka određuju klimatski
uslovi i kvalitet vode. Oni određuju i specifičnost tehnološkog procesa i kompleks ribarsko-
tehničkih i intenzifikacijskih mjera, koji osiguravaju postizanje maksimalno mogućih prinosa
ribe. Pri tome je posebno važna mobilizacija svih mogućnosti za povećanje i iskorišćavanje
prirodne prehrambene baze ribnjaka. Neophodno je osigurati optimalnu srediu za život riba
povoljnim hidrohemijskim stanjem, regulisanjem i racionalnim iskorišćavanjem biološkog
kružnog toka materije u vodi. Kvalitet voda u ribnjacima ispituje se u tri pravca, tj. fizičko,
hemijsko i biološko stanje kvaliteta.Fizička svojstva vode imaju direktan uticaj na tempo i
intenzitet rasta ribe u ribnjaku, odnosno direktno utiču na proizvodnju ribnjaka.
Osnovna mjerenje odnose se na temperaturu vode, dubinu i prozirnost.
Dubina vode u šaranskim ribnjacima kreće se obično od 1 do 2 m. Zbog male dubine u
hemijskim i biološkim procesima značajnu ulogu ima temperatura vode. Optimalna temperatura
vode kreće se od 20 do 27 °C. Veliko povišenje ili sniženje temperature vode štetno deluje na
razvoj prirodne riblje hrane i njeno iskorišćavanje, što za posledicu ima poremećaj rasta riba.
Visoka temperatura vode naročito u prisustvu veće količine organske materije i amonijaka
uslovljava pojavu različitih bolesti riba.U hemijskom sastavu vode bitna je količina rastvorenog
kiseonika i (pH) reakcija vode, njihova količina u vodi se stalno mjeri, dok se merenje količine
ostalih hemijskih elemenata vrši u ciklusima, povremeno. Smatra se da je za život riba i ostalih
organizma koji žive u vodi ribnjaka neophodno 10 važnih i 7 manje važnih hemijski elemenata.
Za osnovne elemente smatraju se: kiseonik, vodonik, ugljenik, azot, sumpor, fosfor, kalijum,
kalcijum, magnezijum i gvožđe, a manje važni su natrijum, hlor, fluor, silicijum, mangan, jod i
arsen. Nedostatak nekih od navedenih elemenata u vodi može dovesti do negativnih posledica
bilo na ribi, bilo na drugim organizmima, pa se tako može poremetiti životna ravnoteža unutar
samog ribnjaka.
4
uslovom da se kiseonički režim održava u optimalnim granicama. Ribnjake male produktivnosti
treba đubriti većim količinama vještačkog đubriva imajući u vidu poboljšanje fizičko-hemijskog
sastava dna i vode ribnjaka, ali tako da kiseonički režim ostane u optimalnim granicama. Iz toga
proizilazi da na lošim zemljištima treba više ulagati a to znači da će proizvodno finansijski efekat
biti manji. Da bi se postigla što veća proizvodnja treba dobro upoznati hemijsko-biološke
parametre u proizvodnom procesu unutar ribnjaka.Ribnjak možemo smatrati poljoprivrednim
zemljištem koje je pokriveno vodom, na kojem se stvara određena biomasa. Ta biomasa sastoji
se od fitoplanktona, zooplanktona, makrofita i faune bentosa. Da bi se stvorili što povoljniji
uslovi za uzgoj ribe sva raspoloživa fitomasa i zoomasa mora se u potpunosti iskoristiti za
ishranu šarana, što je osnova jeftine proizvodnje u šaranskim ribnjacima. Takođe treba uključiti i
neke naučne discipline koje se uopšte primenjuju u stočarstvu: selekcija, ishrana i zoohigijena.
Posebno treba pratiti hidrohemijski režim koji se specifično mijenja unutar uzgojnog razdoblja
šarana. Važnu ulogu ima i primena agrotehnike (đubrenje azotom i fosforom) koja omogućava
povećanje fitomase, a time preko hranjenja ribe i povećavanje produktivnosti ribnjaka. Koliko i
kakvim đubrivima treba đubriti ribnjak mora pokazati hemijska analiza dna i vode , kao i
hidrobiološke analize.Prihranjivanje šarana u ribnjaku vrši se na određenim mjestima koja su
označena kolcima ili plovcima. Broj takvih hranilišta određuje se prema veličini ribnjaka i
intenzitetu proizvodnje a ona moraju biti na dubini od 1 do 1.5 m gdje su donekle zaštićena od
vodenih ptica. Hrana se na hranilišta dovozi čamcem za izbacivanje hrane, ili običnim čamcem iz
koga se hrana izbacuje ručno, lopatom. Osim ovoga načina danas se upotrebljavaju automatske
hranilice i samohranilice za prihranjivanje konzumnog šarana, naročito na malim ribnjacima.
Ukoliko se hrana baca iz čamca direktno u ribnjak broj hranilišta se određuje na osnovu površine
ili broja komada šarana u ribnjaku, tako da je na 3 ha površine ribnjaka, odnosno, na 3000 do
5000 komada šarana potrebno jedno hranilište. Kod automatskih hranilica računa se na trostruko
veći broj riba, odnosno 9000 do 15000 riba po jednoj automatskoj hranilici.
Za sportsko-rekreacioni ribnjak planirano je poribljavanje deverikom. To je riba mirnih voda.
Mlade deverike se hrane zooplanktonom, a starije faunom dna. Narastu do 2 kg, dužine 40 do 50
cm. U ishrani koriste dva puta više suve materije od šarana, računajući po prirastu koji je prilično
spor.
Deverika nadopunjava životni prostor šarana i ne ugrožava ga u ishrani. Glavna hrana starijih
primjeraka su larve komaraca i insekti, a sporedna hrana sitne školjke i puževi.
