Visoka poljoprivredno-prehrambena skola strukovnih studija u 

Prokuplju

Seminarski rad

Dr Ljubiša Jovanović                                                   Milan Đorđević RP 187/13
  

  

Prokuplje, 2014.

2

Visoka poljoprivredno-prehrambena skola strukovnih studija u 

Prokuplju

Seminarski rad

Tema: Alkani I cikloalkani

Dr Ljubiša Jovanović                                                   Milan Đorđević RP 187/13
  

Prokuplje, 2014.

background image

4

Sadržaj:

Alakani………………………………………………………………………………………...5

Fizičke osobine alkana………………………………………………………………………...5

Nomenklatura alkana…………………………………………………..……………………....6

Dobijanje alkana……………………………………….………………………….…………...8

Hemijske 
osobine……………………………………………………………………….........................10

Metan………………………………………………………………………............................10

Cikloalkani………………………………………………………………………...................11

Nomenklatura cikloalkana….………………………………………………………………...11

Dobijanje 
cikloalkana………………………………………………………………………...................12

Fizičke osobine cikloalkana………………………………………………………………….12

Hemijske osobine cikloalakana………………………………………………………………13

Dobijanje cikloalkana………………………………………………………………………...13

5

Alakani

Alkani su zasićeni ugljovodonici, tj. oni koji ne poseduju 
višestruke veze između atoma ugljenika. Razlika između metana etana je samo u jednoj 
CH

2

 grupi. Razlika između svakog sledećeg alkana je takođe u jednoj CH

2

 grupi. Takav tip 

hemijskih jedinjenja čiji se susedni članovi razlikuju za pojednu grupu (u ovom slučaju za 
CH

2

 grupu) naziva sehomologi red

Skelet ugljenikovih atoma alkana može da bude:

Prost

Razgranat

Cikličan

Ime 

zasićeni ugljovodonici

 potiče od činjenice da alkani ne podležu nikakvoj adicionoj 

reakciji. Alkani su dosta hemijski nereaktivni, podležu reakciji samo u ekstremnim 
slučajevima (visoka temperatura pritisak). Generalno se izdvajaju tri tipa reakcije kojima 
podležu alkani:

1.sagorevanje (može biti: potpuno - produkti su ugljen dioksid i vodena para i nepotpuno 
produkti su mešavina vodene pare, ugljen monoksida i čađi

CH

4

 + 2O

2

 → CO

2

 + 2H

2

O

2. halogenovanje ugljovodonika - U prisustvu sunčeve svetlosti ili visokih temperatura (preko 
300 °C alkani stupaju u reakciju sa halogenim elementima i daju hemijska jedinjenja kod 
kojih su atomi vodonika zamenjeni hlorom ili bromom.

CH

4

 + Cl

2

→ CH

3

Cl + HCl

3. Krakovanje (piroliza) alkana - Na temperaturama višim od 500 °C (u odsustvu kiseonika
alkani se razlažu (raskidaju se C−C i C−H veze). Npr. iz etana se dobijaju eten i vodonik. 
Alkani sa većim brojem ugljenikovih atoma se mogu razlagati na više načina: (etan)

CH

3

CH

3

 → CH

2

=CH

2

 + H

2

(propan)

CH

3

CH

2

CH

3

 → CH

3

CH=CH

2

 +H

2

CH

3

CH

2

CH

3

 → CH

2

=CH

2

 +CH

4

Opšta formula alkana je: C

n

H

2n+2

;

Iako imaju istu molekulsku formulu neki alkani imaju različite strukturne formule. Primer za 
to su npr. Butan i Izobutan (2-metil propan) koji imaju istu molekulsku formulu ali se 
razlikuju po strukturi. Takva pojava da jedno ili više jedinjenja imaju istu molekulsku 
formulu a različitu strukturnu (samim tim i različite osobine) naziva se izomerija

Fizičke osobine alkana

background image

7

Po starijoj nomenklaturi svi se ugljovodonici mogu shvatiti kao da su izvedeni iz osnovnog 
ugljovodonika metana, zamenom njegovih vodonikovih atoma sa odgovarajućim radikalima 
(alkil grupama), na primer, butanov izomer nosi naziv trimetil-metan.

Ako se u datoj formuli ponavljaju isti radikali više puta, onda se njihov broj označava sa di-, 
tri-, tetra itd.
Savremena pravila za određivanje sistemskih imena razgranatih alkana po IUPAC-u su:
— Najpre se odabere najduži niz koji čini osnovno jedinjenje.
— Ukoliko se u molekulu mogu naći dva ravnopravna najduža niza onda se uzima onaj koji 
ima više supstituenata (zapravo onaj niz koji ima jednostavnije supstituente).
— Odrede se imena supstituenata vezanih na ugljenikove atome odabranog niza (nastavak –
IL).
— Položaj supstituenata na glavnom nizu određen je rednim brojem ugljenikovih atoma na 
koji je supstituent vezan. Redni brojevi ugljenikovih atoma glavnog niza određuju se tako da 
supstituent bude na ugljenikovom atomu sa što manjim rednim brojem, tj. brojanje počinje sa 
onog kraja kod koga se najbliže nalazi uvedena alkil-grupa. Ako se oba supstituenta nalaze na 
istom udaljenju od levog i desnog kraja najdužeg niza, onda obeležavanje počinje sa kraja 
gde ih ima više.
— Broj istovrsnih supstituenata na glavnom nizu označava se umnoženim prefiksom:
a) DI – za dva supstituenta
b) TRI – za tri supstituenta
c) TETRA – za četiri supstituenta
d) PENTA – za pet supstituenata itd.
— Supstituenti se najčešće navode abecednim redom, a pri tom se zanemaruju prefiksi poput: 
izo, terc, di, tri, bis... Međutim neki autori ne zanemaruju prefikse. Pojedini autori navode 
supstituente po veličini.
— Ukoliko je bočni niz račvast, ime dobija tako što se traži najduži niz počevši od ugljenika 
kod kojeg je došlo do račvanja, a zatim se imenuju njegovi supstituenti. Celokupan naziv se 
stavlja u zagradu, a ako ih je više, umesto tradicionalnih prefiksa di-, tri-, tetra-, za složene 
supstituente koriste se bis-, tris-, tetrakis-, ...
— Radi pojednostavljivanja imenovanja bočnih račvastih nizova, IUPAC dozvoljava 
trivijalne nazive metil-, etil-, propil- i butil-grupe kao i njihovih izomera.
— Svi izomeri se smatraju kao da su izvedeni iz normalnih ugljovodonika (sa usvojenim 
trivijalnim imenima), „roditelja jedinjenja“, čiji su vodonikovi atomi zamenjeni raznim alkil-

8

grupama. Drugim rečima, alkani sa račvastim nizovima smatraju se derivatima alkana sa 
normalnim nizovima. Zato i dobijaju imena prema svom roditelju, ugljovodoniku sa 
najdužim normalnim nizom.

— Međutim, trivijalna imena za mnoga organska jedinjenja su se toliko odomaćila, kako u 
hemijskoj literaturi tako i u govoru, da se zvanična sistemska nomenklatura dosta zapostavlja.

— Evo jednog primera dobro datog naziva alkana:

4-izobutil 2,5-dimetil heptan

C

molekulsk
a formula

racionalna 
formula

ime

1

CH

4

CH

4

metan

2

C

2

H

6

CH

3

 – CH

3

etan

3

C

3

H

8

CH

3

 –CH

2

- CH

3

propan

4

C

4

H

10

CH

3

 –(CH

2

)

2

CH

3

butan

5

C

5

H

12

CH

3

 –(CH

2

)

3

CH

3

pentan

6

C

6

H

14

CH

3

 –(CH

2

)

4

CH

3

heksan

7

C

7

H

16

CH

3

 –(CH

2

)

5

CH

3

heptan

8

C

8

H

18

CH

3

 –(CH

2

)

6

CH

3

oktan

9

C

9

H

20

CH

3

 –(CH

2

)

7

nonan

background image

10

Dekarboksilovanje karboksilnih kiselina daje bolji prinos 

Hemijske osobine

Alkani su slabo reaktivna hemijska jedinjenja, pod normalnim uslovima ne reaguju sa 
jakim kiselinama kao što su sulfatna kiselina hloridna kiselina a ni sa jakim bazama kao što 
su natrijum hidroksid i kalijum hidroksid. Alkani ne reaguju ni sa oksidacionim sredstvima 
kao što su Kalijum permanganat ili kalijum dihromat. Alkani su nereaktivni jer su izgrađeni 
od sigma C-C-C veza. Ove veze se teško raskidaju jer je potrebno uložiti veliku energiju za 
taj proces. Zato alkani reaguju samo na posebnim uslovima.

1. Halogenovanje

Do reakcije dolazi izlaganjem smeše alkana i halogena (najčešće Cl

2

 ili Br

2

) izvoru svetlosti, 

nekog drugog zračenja, ili toplote 

2.

Nitrovanje

Nitrovanje je reakcija pri kojoj se vodonikov atom alkana zamenjuje nitro-grupom, NO

2

.Za 

razliku od halogenovanja, pored raskidanja C-H veza ovde dolazi i do raskidanja C-C veza. 
Reakcija se može vršiti u gasnoj i u tečnoj fazi. U tečnoj fazi se reakcija izvodi pod pritiskom 
i na temperaturi od 140

°

C, a dobijaju se polinitro-jedinjenja. U gasnoj fazi: alkani se 

zagrevaju sa azotnom kiselinom ili azotovim oksidima na 150 do 475

°

C (zavisno od 

ugljovodonika) pri čemu se dobija smeša mononitro-parafina 

3.

Sulfonovanje

4.

Oksidacija

U višku kiseonika ili vazduha, svi alkani lako sagorevaju dajući ugljendioksid i vodu, uz 
oslobađanje znatne količine energije 

11

Metan

Metan je najprostiji ugljovodonik, a usto i najprostije organsko jedinjenje. CAS broj metana 
je 74-82-8. Ovo jedinjenje je poznato i pod nazivima blatni gas i metil-hidrid. Molekulska 
masa ovog molekula je 16.0425 g/mol. Pri normalnim uslovima to je bezbojni gas koji se na 
Zemlji nalazi kao glavni sastojak u zemnom gasu. Velike količine metana se nalaza na 
planetama u obliku mora (kao što na zemlji postoje mora vode, tako na nekim planetama 
postoje mora metana).

Metan je molekul sa tetragonalnom strukturom, tj. ugljenikov atom u ovom molekulu je sp³ 
hibridizovan. Na ilustraciji sa desne strane prikazan je molekul metana (zeleno-plava lopta u 
sredini predstavlja ugljenikov atom, a četiri žute lopte atome vodonika). Ugao veze između 
ugljenikovod i vodonikovih atoma je 109°28" (109,48°). Sve četiri veze su podjednake i jako 
malo su polarizovane, a molekul u celini je u potpunosti nepolaran zbog tetragonalne 
strukture.

U zavisnosti od toga koji od izotopa ugljenika i vodonika ulazi u sastav metana razlikujemo 
sledeće izomere metana: ¹³CH4, ¹³CD3, CH3D, CH2D2 i CD4. D u ovim formulama 

predstavlja deuterijum, a H protijum.
U prirodi metan nastaje usled bezkiseoničnog raspada organskih materija (na primer u 
močvarama).
Metan se koristi kao gas za grejanje i kao sirovina za dobijanje organskih jedinjenja.
tetradeuterometan
Formula ovog izotopskog izomera metana je CD4, a CAS broj mu je 558-20-3. Energija 
jonizacije potrebna da nastane ovo jedinjenje je, po različitim autorima, između 12,658 ± 
0,015eV (po Berkowidz, Greene i ostali 1987) i 13,1eV (Frauklin i Munson 1965).

Cikloalkani

Cikloalkani (nafteni) su ciklički zasićeni ugljikovodici kod kojih su svi atomi ugljika u prstenu 
međusobno vezani jednostrukomkovalentnom vezom. Naziv cikloalkani je došao od činjenice da su 
ciklički te da su spojeni jednostrukim kovalentnim vezama, kao alkani. Naziv nafteni se koristi jer su 
prvi put pronađeni i izolirani iz nafte.

background image

13

ime

temperatura 
ključanja

temperatura 
topljenja

ciklopropa
n

33°C

-127°C

ciklobutan

13°C

- 90°C

ciklopentan

49°C

-94°C

cikloheksa
n

81°C

7°C

Hemijske osobine cikloalakana

Cikloalkani pokazuju identične hemijske osobine kao i alkani s tom razlikom što su 
cikloalkani sa malim prstenom (ciklopropan, ciklobutan) dosta reaktivniji od ostalih.

Tako npr. ciklopropan reaguje sa vodonikom u prisustvu 

katalizatora

 (

Ni

) i daje 

propan

.

 → 

Na isti način on reaguje sa 

bromom

 i bromovodonikom

 

 → CH

2

CH

2

CH

2

           |     |
           Br    Br

Opšti tip adicionih reakcija izgleda ovako:

R-CH=CH-R' + CH

2

N

2

  →  R-CH---CH-R

                            /
                           CH

2

Ciklobutan je stabilniji od ciklopropana ali je takođe dosta reaktivan i podleže adicionim 
reakcijama.

Ciklopentan i cikloheksan su veoma postojani tako da ne reaguju sa vodonikom ni na visokim 
temperaturama (preko 200°C).

14

Cis

 i 

trans

 izomerija

Cis-trans izomerija je moguća kod disustituisanih cikloalkana jer je usled zatvaranja prstena 
stvorana dosta kruta struktura od dve S-N veze. Tako dimetilciklopropan postoji u dva 
prostorna izomera. Kao Cis izomer i kao trans izomer.

Ovaj tip izomerije se javlja i kod alkena s tim što se svi supstituenti nalaze u ravni, samo 
različito orijentisani na dvostruku vezu, a kod cikloalkana supstituenti se nalaze ispod i iznad 
ravni.

Dobijanje cikloalkana

Modifikovana Wurtz-ova reakcija (može se smatrati kao intramolekulska Wurtz-ova 
reakcija)

Cikloalkani se laboratorijski dobijaju eliminacijom halogena iz dihalogenoalkana

                          CH

2

-CH

2

Cl-CH

2

-CH

2

-CH

2

-Cl + Zn →     /

                            CH

2

background image

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti