Maturski rad: Alkohol i alkoholizam
4
1. ALKOHOLIZAM
Evropska Povelja o Alkoholu
, usvojena od članica država 1995-e godine, postavila je
vodeće principe i ciljeve radi pomaganja i zaštite zdravlja i dobrobiti svih ljudi u Regionu.
Ova Deklaracija ima za cilj preventivnu ali i svu drugu zaštitu djece i omladine od pritisaka,
odnosno, uticaja usmerenih ka tome da konzumiraju alkohol i da smanje štetu koja im je
načinjena neposredno ili posredno alkoholom. Deklaracija afirmiše pet načela Evropske
Povelje o Alkoholu:
svi ljudi imaju pravo na porodicu, zajednicu i radni život zaštićenu od
nezgoda, nasilja i drugih negativnih posljedica potrošnje alkohola;
svi ljudi imaju pravo na valjanu i objektivnu obavještenost i obrazovanje,
počevši rano u životu, o posljedicama konzumiranja alkohola na zdravlje,
porodicu i društvo;
sva deca i mlade osobe imaju pravo na odrastanje u jednoj životnoj sredini,
zaštićenoj od negativnih posljedica potrošnje alkohola kao i od samog
reklamiranja alkoholnih pića;
svi ljudi sa rizičnom ili štetnom potrošnjom alkohola i članovi njihovih
porodica imaju pravo na pristupačno liječenje i njegu;
svi ljudi koji ne žele upotrebljavati alkohol ili koji to ne mogu iz zdravstvenih
ili drugih razloga, imaju pravo na zaštitu od pritisaka da konzumiraju
alkoholna pića i da budu podržani u njihovom odbijanju.
Alkoholizam je bolest od koje pati i pojedinac i društvo, bolest na koju ne obraćamo
dovoljno pažnje, mada je njena rasprostranjenost i štetnost veoma značajna. Prema podacima
Svetske zdravstvene organizacije (SZO)
alkoholizam je treća bolest po učestalosti u svijetu,
odmah posle kardio-vaskularnih (bolesti srca i krvnih sudova) koje su na prvom mjestu i
malignih bolesti (razni oblici raka) koji su na drugom mjestu.
Riječ “alcohol” je arapskog porekla “al-kohl” znači vrlo fin. Međutim, proizvodnja
alkohola postojala je mnogo ranije od nastanka arabljanske kulture. Gotovo kod svih naroda i
plemena u svijetu alkoholna pića su upotrebljavana kao opojna sredstva za uživanje ali i kao
religijsko sredstvo (korišćeno u magijske svrhe). Isto tako značajno mjesto zauzima i u
narodnoj empiriskoj medicini.
1.1. Istorijski razvoj
O pijanstrvu kao bolesnoj pojavi pisalo se i u najdrevnijim zapisima, daleko prije
Hipokrata.
Prve definicije o patologiji pijanstva i njegovim psiho-patološkim dejstvima nalaze se
još u Aristotelovim zapisima. Platon u svojim zakonima raspravlja o alkoholu i alkoholizmu
na neuobičajen, psihijatrijski pristup i način, blizak nekim stavovima sadašnjih naučnika.
Prva alkoholna pića bila su vina dobijena fermentacijom grožđa i meda. Još u starom
vijeku bilo je poznato da alkohol izaziva određene probleme, pa su tako spartanci prije 3 000
godina po naredbi kralja odsjecali noge onima koji su se opijali. Moćna Rimska država je
zakonom zabranjivala mlađima od 30 godina da piju alkohol. U našim krajevima, u vrijeme
Maturski rad: Alkohol i alkoholizam
5
Dušana „silnog“ (Cara Dušana) Zakonikom je precizno određeno kakve su i koje kazne
pijancima zavisno od „belaja“ koji su napravili.
Sa proizvodnjom piva, danas najrasprostranjenijim pićem, započelo se u srednjem
vijeku. Dok značajnija upotreba žestokih alkoholnih pića, koja se dobijaju procesom
destilacije, počinje tek nekoliko vijekova kasnije. Paralelno sa razvojem civilizacije raste i
zloupotreba alkohola, naročito sa mogućnošću njegove industrijske proizvodnje. Još u starom
vijeku postojalo je mišljenje da se radi o bolesti.
Tek drugom polovinom četrnaestog vijeka dolazi do značajnijeg interesovanja za
proučavanje alkoholizma i njegovog tumačenja kao bolesti. Prije 200 godina Tomas Troter
iznosi mišljenje da je alkoholizam “bolesna pojava”. Paralelno ovom shvatanju postoji
tumačenje po kome alkoholizam nije bolest, već pojava uglavnom uslovljena sociokulturnim
faktorima. Potom se javlja mišljenje da je alkoholizam u suštini sekundarna pojava kod
pojedinaca koji boluju od nekog drugog psihijatrijskog poremećaja, dok se u novijoj literaturi
ovom problemu prilazi i sa stanovišta da alkoholizam, a posebno alkoholna adikcija može biti
i primarno oboljenje. Po prvi put opisuju se pojedini klinički sindromi alkoholizma. Korsakov
opisuje alkoholnu psihozu, kasnije poznatu kao korsakovljeva psihoza dok Vernik (Wernic)
opisuje encefalopatski sindrom dok u XX vijeku prvenstveno psihijatri pokazuju
interesovanje za alkoholizam.
Između dva svjetska rata preovlađuje mišljenje da alkoholičare treba stacionirati u
zavode. U tom periodu javljaju se različiti oblici liječenja, a naročito oni koji se temelje na
učenju ruskog neurofiziologa Pavlova o stvaranju uslovnog refleksa gađenja oboljelog prema
alkoholu. Godine 1935. u SAD-u javljau se prve grupe anonimnih alkoholičara, jer je došlo
do spoznaje da se u grupi apstinencija mnogo lakše održava i podnosi emocionalna tenzija.
Poslije Drugog svjetskog rata pojavom psihofarmakološke revolucije koja donosi
bitne promjene unutar psihijatrije, javljaju se nove nade u liječenju alkoholizma. Godine
1901. u Srbiji otpočinju prvi ozbiljni pokušaji borbe protiv alkoholizma kada je osnovano
“Društvo za suzbijanje alkoholnih pića” u Beogradu. Takođe u Beogradu 1954. godine
počinju da se primjenjuju određeni metodski pristupi u liječenju alkoholizma. Godine 1958.
otvara se Dispanzer za liječenje alkoholičara, 1965.g. Zavod za mentalno zdravlje, sada
Institut, realizovao je prvi programski pristup alkoholizmu. U Srbiji sve do 1954. g.
alkoholizam se nije tretirao kao medicinsko-socijalni problem, odnosno nije postojalo
sistematsko liječenje alkoholičara, što danas nije slučaj.
U novijoj istoriji najpoznatije mjere protiv alkoholizma bile su američka prohibicija
početkom prošlog vijeka i Gorbačovljeva kampanja u SSSR-u osamdesetih godina prošlog
vijeka.
1.2. Definicije alkoholizma
Zadovoljavajuće definicije o alkoholizmu nema, a prihvatljivijeg objašnjenja još
manje. Postoji više definicija alkoholizma, zavisno iz koje se tačke problem posmatra.
Definicija Potkomiteta za pitanja alkoholizma
Svjetske zdravstvene organizacije
, doneta
1951- e godine, glasi:
“Alkoholičarem se smatra osoba koja ekscesivno pije i čija je zavisnost od
alkohola tolika, da pokazuje vidljive duševne poremećaje ili takve pojave koje
