SEMINARSKI RAD IZ PSIHOPATOLOGIJE
TEMA:
ALKOHOLIZAM
http://www.maturski.org
Uvod
Izvanredan tempo života, preorijentacija na vrlo brz i tehnički usavršen proces
rada, razni socijalno-ekonomski faktori, stalna unutrašnja napetost, latentno osjećanje
straha, osjećanje neizvesnosti, udruženi s postojećim ljudskim slabostima,
prouzrokuju mnoga neurotička reagovanja u međuljudskim odnosima. Mnogi
konstitucionalno slabi ljudi, sa izvesnim psihičkim predispozicijama, ne mogavši da
rješe svoje lične konflikte, pribjegavaju upotrebi raznih napitaka da bi olakšali svoju
unutrašnju napetost ili prvremeno rješili svoju tešku situaciju. Tako postepeno oni
sami postaju žrtva -faktora olakšanja-, najčešće alkohola ili drugih droga, dovodeći se
u položaj zavisnosti, pretvarajući se u prave bolesnike – toksikomane. Jedna od vrlo
raširenih, toksikomanija u svijetu jeste, alkoholizam, iako se, alkohol (gledano strogo
farmakodinamički) ne može ubrojiti u droge tipa kokaina, hašiša i drugih.
S obzirom na rasprostranjenost alkoholizma i s obzirom na ogromne posljedice za
život zajednice i društva koje dugotrajna i nekontrolisana upotreba alkoholnih pića
danas stvara, sasvim je opravdano alkoholizam ubrajati u toksikomanije.
se ne može dati jedna primjenjiva definicija, jer je alkoholizam multifaktorijalno
uslovljen, multidimenzionalni biološko-psihosocijalni poremećaj koji nastaje na bazi
mnogih interakcija između individualnih faktora (biološko-psiholoških) i faktora
sredine (psiholoških, socijalnih, kulturnih, ekonomskih i dr.) koje je često teško
identifikovati, odnosno utvrditi način i stepen njihove participacije u nastanku
alkoholne bolesti.
Jelinek je načinio izvanrednu shemu simptoma-simptomatskog alkoholizma-i obradio
sve i najmanje faze kroz koje prolazi alkoholičar. On je izdvojio četiri grupe
simptomatskih alkoholičara, označivši ih terminom markirano stanovništvo gdje je
alkoholizam u prvoj grupi simptom postojeće neuroze, u drugoj simptom mentalno
defektne ličnosti, u trećoj simptom psihopatološkog zbivanja u ličnosti, i u četvrtoj
simptom hipotetičke konstitucionalne ličnosti. Dospevši u situaciju da piju, svi oni
postaju simptomatski alkoholičari kod kojih veoma rano nastaje povišena tolerancija
prema alkoholu, da bi se poslije toga dugo vremena održavala na istoj visini. Ubrzo
nastaje prvo pomračenje- nepotpuna retrogradna amnezija stvorena alkoholom.
Poslije toga alkoholičar obično pije potajno, skriva se od društva, biva obuzet mišlju o
piću, pije halapljivo i izbjegava da govori o piću da se ne bi odao. Ubrzo pomućenja
postaju sve češća-opijanja su sve brojnija. U daljem razvoju alkoholizma nastaje faza
kad se javlja-gubitak kontrole-. Ona predstavlja početak toksikomanskog perioda za
čiji je razvoj potrebno oko osam godina alkoholičarskog staža. Poslije toga nastaju
polimorfne faze: racionalizacija, prebacivanja od strane porodice, odnosno od društva,
stalna griža savjesti, gubitak prijatelja, promjena načina života porodice, gubitak
posla, razdražljivost, stalni sukobi u društvu i prva hospitalizacija. Alkoholičar se
osigurava u piću, stvarajući zalihe, počinje da konzumira alkohol i ujutro. Sad mu je
potrebna mnogo manja količina alkohola da bi nastalo pomračenje. U toj fazi
smanjene tolerancije javljaju se neodređeni strah, tremor, psihomotorna kočenja i dr.
Uzimanje pića otklanja neke simptome alkoholizma-strah, drhtanje ruku da bi poslije
prestanka dejstva alkohola ti isti simptomi zahtjevali novu količinu alkohola za svoje
otklanjanje. Ta faza obično nije duga, jer nastaje osjećanje propasti, nemoći, kad
bolesnik priznaje da je pobjeđen. Iskustva pokazuju da je ta faza vrlo pogodna za
liječenje toksikomana, jer su tada bolesnici svjesni da se tako dalje više ne može i
obično se predaju tražeći ljekarsku pomoć.
Etiologija i patogeneza
Postoje mnogobrojne teorije koje pokušavaju da objasne kako i zašto nastaje
alkoholna bolest, odnosno šta je to što navodi ljude da koriste alkohol čija pretjerana
upotreba može dovesti do oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja, poremećaja
blagostanja porodice uz odgovarajuće štete za društvenu zajednicu u kojoj žive.
Biološke teorije -
Većina istraživanja bioloških faktora u zloupotrebi psihoaktivnih
supstanci okrenula sa mogućnosti da genetski preneseno odstupanje u nekom
biološkom procesu služi kao dispozicija za alkoholizam. U životinja sklonost ili
ravnodušnost prema alkoholu varira od vrste do vrste. Postoje podaci da se
alkoholizam kod ljudi provlači kroz porodice. Neke studije pokazuju da rođaci i djeca
alkoholičara imaju veći postotak alkoholizma nego što bi se normalno očekivalo.
Jedno od većih istraživanja ispitalo je alkoholizam kod usvojenih muških potomaka
alkoholičara, omogućavajući tačnije određivanje uloga naslijeđa. Od početne skupine
od 5483 muške bebe koje su usvojene u Kopenhagenu između 1924. i 1947. godine
izabrana su 174 ispitanika. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine. Praćenjem
originalnog uzorka nađena su i intervijuirana 133 ispitanika. Ispitanike koji su
prosječno bili stari 30 godina u vrijeme provođenja istraživanja intervijuirali su
psihijatri koji nisu znali kojoj od tri grupe osoba pripada. Pitanja su se odnosila na
njihove navike pijenja, psihopatologije i demografske varijable. Rezultati pokazuju da
kod muškaraca dispozicija za alkoholizam može biti naslijeđena. Da je dispoziciju za
alkoholizam moguće pronaći samo kod muškaraca pokazala je i studija blizanaca
McGue i sur. (1992). Za muškarce je slaganje za jednojajčane parove bilo 76%, a za
dvojajčane 54%. Odgovarajuće brojke za ženske monozigotne i dizigotne parove bile
su 39 i 41%. Međutim, ma koliko uvjerljiva bila tvrdnja o heriditarnoj dispoziciji za
nastanak alkoholizma, treba naglasiti da velika većina djece ne postaju i sami
alkoholičari.
Psihološke teorije
naglašavaju značaj psihičkih faktora u nastanku alkoholne bolesti.
Više puta je pokušano izdvojiti i opisati određene tipove ličnosti koje su po svojoj
strukturi predisponirane da kasnije postanu alkoholičari. Svi takvi pokušaji su ostali
bez rezultata, ali je činjenica da alkoholičari ispoljavaju iznenađujuće slične reakcije:
izrazito nisku tolerancje na frustracije, nesposobnost da podnesu anksioznu napetost,
