Alternativno gorivo
''NAZIV FAKULTETA''
ALTERNATIVNO GORIVO I NJIHOVA PRIMJENA U JAVNOM MASOVNOM
TRANSPORTU PUTNIKA
SEMINARSKI RAD
Ime i prezime prof. Ime i prezime studenta
Grad, decembar 2017. godina
SADRŽAJ:
UVOD......................................................................................................................................... 3
1. ALTERNATIVNO GORIVO.................................................................................................4
2. BIOGORIVO.......................................................................................................................... 4
2.1. Biodizel............................................................................................................................ 5
2.2. Bioetanol.......................................................................................................................... 6
2.3. Prirodni gas...................................................................................................................... 7
2.4. Vodonik............................................................................................................................8
2

1. ALTERNATIVNO GORIVO
Komisija Evropske Unije je znatnije započela promociju alternativnih goriva sa tzv. zelenim
papirom o bezbjednom snabdijevanju energijom. Ovaj dokument zadaje cilj od minimum
20% zamjene standardnih transportnih goriva sa alternativnim do 2020. godine. Ciljevi su
indikativni, nisu obavezujući, ali svaka zemlja članica mora da informiše Komisiju o
preduzetim mjerama. Prema Evropskoj Komisiji, tri alternativna goriva najviše obećavaju
biogoriva (već u upotrebi),
prirodni gas (u srednjeročnom periodu) i
vodonik za pogon gorivih ćelija (dugoročni period), slika 3.
Postoje i ostale vrste alternativnog goriva, a to su
LPG (tečni naftni gas),
CNG (komprimirani gas),
Komprimirani vazduh,
Energija vjetra,
Solarna energija.
Međutim, Evropska Komisija ne daje prioritet bilo kom od ovih goriva, niti isključuje bilo
koja druga.
2. BIOGORIVO
Prednosti biogoriva su dobro poznate. Ona obezbjeđuju alternativu postojećim fosilnim
gorivima u sektoru transporta i daju bolje ekološke performanse. Imajući zadnje u vidu,
biogoriva se smatraju "CO
2
neutralnim". Drugim riječima, sagorijevanjem biogoriva se ne
Vučković, V., Električni pogoni II izdanje, Beograd, 2002.;
Jurković, B., Elektromotorni pogoni, Školska knjiga, Zagreb, 1978.;
4
povećava nivo CO
2
u atmosferi. Sljedeća prednost biogoriva jeste što se ona dobijaju iz
obnovljivih i održivih izvora. I na kraju, biogoriva se mogu miješati sa konvencionalnim
gorivima bez ikakve potrebe za novim vrstama vozila i posebnim distributivnim mrežama.
Glavni nedostatak predstavlja ograničenost sirovina i cijena proizvodnje. Za dalji razvoj
biogoriva je neophodno da se nađe kompromis između sektora energije i prehrane oko
posjedovanja obradivog zemljišta. Cijena biogoriva je jedan od ključnih faktora koja
ograničavaju njihovu veću upotrebu, jer je veća od cijene proizvodnje fosilnih goriva
(izuzimajući takse). Porast cijene sirove nafte smanjuje ovu razliku svakim danom.
Trenutno su samo dvije vrste biogoriva prisutne u svjetskim razmjerama sa mogućom
primjenom u sektoru transporta: bioetanol, koji se koristi u oto motorima, i biodizel, koji se
koristi u dizel motorima
. Ova biogoriva se mogu isporučivati kroz već postojeću
infrastrukturu konvencionalnih goriva i mogu se koristiti u već postojećim motorima SUS bez
bitnijih modifikacija. Upotreba oba goriva raste rapidno u svijetu. Bioetanol se znatno više
koristi u odnosu na biodizel. Proizvodnja bioetanola je za oko 10 puta veća u odnosu na
biodizel: 36 miliona tona u 2005., od čega 80% se koristilo kao motorno gorivo, u odnosu na
nešto manje od 4 milona tona biodizela, slika 4.
Evropska Komisija predlaže minimalni udio biogoriva prodat na tržištu od 2% u 2005. godini
do 8% u 2020. godini, slika 3. Direktiva 2003/96/EC koja se odnosi na poreze, dozvoljava
zemljama članicama EU da djelimično ili potpuno izostave poreze na biogoriva.
2.1. Biodizel
Biodizel se može napraviti od različitih biljnih ulja (uljne repice, soje, suncokreta, palminog
ulja), otpadnog jestivog ulja, a u zadnje vrijeme je ostvaren postupak dobijanja od biomase -
drvenih i biljnih ostataka te raznih drugih materija biljnog porijekla (npr. piljevine, slame itd).
U Evropi, Kini i Kanadi biodizel se uglavnom proizvodi od uljne repice, u SAD i Južnoj
Nikolić D. Vujadinović R. i Nikolić B., Motorna Vozila I – Osnovi motornih vozila i njihove tehničke,
ekološke i homologacijske ispravnost, Dukljanska Akademija i Institut za transport, Podgorica, 2006.;
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti