Analiza finansijske situacije privrednih društava
Analiza finansijske situacije privrednih društava
1.
DEFINISANJE FINANSIJSKE SITUACIJE
1.1.
Značaj tačnog i potpunog sagledavanja finansijske situacije
Bez finansiranja koje napaja i pokrece celokupno poslovanje ni jedan od tri osnovna faktora
proizvodnje se ne može staviti u aktivno dejstvo. Obezbedjenje neprekidnog optimalnog
finansiranja reprodukcije predstavlja osnovni zadatak upravljanja finansijama. Održavanje
finansijske ravnoteže je pretpostavka koja obezbeđuje zivotnu sposobnost jednog preduzeca
na duzi rok. Postoje dva zahteva koja se nalaze u osnovi održavanja finansijske situacije:
1.) Zahtev za maksimalnom rentabilnošću (primaran zahtev, postavljen od strane samog
preduzeća)
2.) Zahtev za optimalnom likvidnošcu (dolazi preduzecu sa tržista)
Ukoliko su potrebe za kapitalom uskladjene sa mogućnostima njihovog pokrića, preduzeće će
biti u stanju odrzavati finansijsku ravnotežu. Potrebe za kapitalom su uslovljenje ritmom rasta
preduzeca. Pokriće potreba za kapitalom pokreće pitanje sastava pasive bilansa stanja, čije
rešenje pretpostavlja izbor optimalne kombinacije raznih izvora finansiranja.
Na finansijsku ravnotežu reflektuju usklađeni nizovi uplata i isplata tj novčanih tokova u
dinamici vremena. Pretpostavka za nesmetano uskladjivanje tokova plaćanja su adekvatne
bilansne relacije. Upravo se zbog toga i pridaje toliki značaj paniranju, kontroli, kao i analizi
finansijske strukture. Zadatak održavanja finansijske ravnoteže ima svoja dva područja:
1.
Strukturalno
- organizacionog karaktera – Ovo područje obuhvata jedne od sledećih
poslova: pribavljanje Iiulaganje dugoročno vezanog kapitala, koje poreklo vodi iz ostvarenog
dobitka ili je pribavljen na tržištu kapitala i ostale finansijske mere vezane za pribavljanje
kapitala. 2.
Dinamičko
- dispozicijsko područje – Ovo podrucje obuhvata finansijske
dispozicije u dinamičkom poslovnom procesu, a to su: pribavljanje kratkoročnog vezanog
kapitala korišćenjem tržišta novca uz stalno osmatranje likvidnosti, upravljanje uloga kapitala
u obliku obrtne imovine u cilju optimalnog izvrsenja poslovna cilja u prometnom procesu.
Svi ovi zadaci u funkciji održavanja finansijske ravnoteze imaju kratkoročnu i dugoročnu
vremensku dimenziju, a obuhvataju finansiranje, investiranje i upravljanje kapitalom. Jedan
od osnovnih i najvažnijih zadataka preduzeća je pregledno potpuno i verno prikazivanje
finansijske situacije preduzeća koje predstavlja osnovnu predpostavku za bilo kakvu
finansijsku analizu. Analizom finansijske situacije dolazi do veoma upotrebljivih podataka sa
višestrukom namenom. Menadzmentu preduzeca informacije o finansijskoj situaciji pružaju
mogućnost uočavanja dobrih I iloših strana o poslovanju preduzeća kao i mogućnost
preduzimanja potrebnih mera i akcija da se loše stanje poboljša,a dobro održava i jača, da
prelazi u bolji kvalitet od onog u kom se nalazi u datom momentu. Samo upoznavanjem
uzroka lošeg finansijskog položaja moguće je preduzeti adekvatne mere koje bi mogle
dovesti do ozdravljenja finansijske situacije.
U sprovođenju finansijske politike utvrđivanje finansijske situacije i njena analiza igraju
značajnu ulogu. U uslovima nestabilne finansijske situacije nije moguće voditi nezavisnu I
neopredeljenu finansijsku politiku ,što inicira na međuzavisnost i uslovljenost finansijske
politike finansijskom situacijom. Jedna od osnovnih komponenti upravljanja finansijskom
situacijom u privredi ubraja se regulisanje finansijske politike. Da bi se omogućilo pravilno
finansijsko upravljanje i preduzimanje adekvatnih mera na liniji održavanja što povoljnije
finansijske situacije ,neophodno je objasniti pojam finansijske situacije kao i faktore koji je
determinišu.
1.2.
Finansijska situacija u užem smislu
-Pierre Conso, francuski autor u knjizi “La gestion financiere de l`enterprise” kaže da se
finansijska situacija preduzeća definiše kroz njegovu sposobnost da održi stepen likvidnosti
dovoljan da osigura permanentno uskladjivanje monetarnih tokova. On, dakle, smatra da se
finansijska situacija odredjuje sukobljavanjem izmedju stepena likvidnosti elemenata aktive
i stepena dospelosti obaveza. Očigledno je da Conso pojam finansijske situacije tretira samo
kao finansijsku situaciju u užem smislu.
1.3.Finansijska situacija u širem smislu
- Profesor dr Mihailo Kovačević kaze da je finansijska situacija dobra “ ako ima dovoljno
sredstava za izvršenje postavljenog poslovnog zadatka, ako postoje skladni odnosi izmedju
osnovnih i obrtnih sredstava u celini, ako su rokovi naplate potraživanja relativno kraći, ako
su sopstveni izvori zastupljeniji od tudjih, ako je kamata na pozajmljena sredstva manja i dr.
Profesor dr N. Stevanovic smatra da je finansijski položaj odredjen ukupnim iznosom
ulaganja i njihovom strukturom, zatim strukturom izvora finansiranja i vezama izmedju
pojedinih delova ulaganja i odgovarajućih izvora finansiranja. I pored brojnih teškoca u
definisanju finansijske situacije, predstavu o njoj je moguće steći isticanjem faktora koje je
odredjuju. Kao izraz finansijskog stanja preduzeća, finansijska situacija je uslovljena
dejstvom brojnih relevantnih faktora, koji su cesto podložni značajnim promenama.
2. FAKTORI FINANSIJSKE SITUACIJE PRIVREDNIH DRUŠTAVA
Utvrđivanje finansijske situacije je uslovljeno nizom eksternih i internih faktora.
Eksterni
faktori se nazivaju i
objektivne determinante
finansijske situacije.Na te faktore
preduzeća ne mogu da utiču.Međutim , njih je moguće neutralizovati preduzimanjem
adekvatnih mera :
- stvaranjem značajnih rezervi
- neutralisanjem inflatornih efekata i dr.
Za kreiranje finansijske situacije preduzeća veći značaj imaju
interni faktori.
Kontrolisanjem
ovih
subjektivnih faktora,
ali i analizom svih ostalih
,može se poboljšati finansijska situacija
preduzeća, što je i ciljfinansijskog menadžmenta.
Ostali faktori koji utiču na finansijsku situaciju preduzeća su: bonitet ,poslovna aktivnost
preduzeća,brzina obrta sredstava, konjunktura ,privredni sistem i mere ekonomske politike,
inflatorna kretanja
2.1. Bonitet inicijalne finansjiske situacije
Inicijalna finansijska situacija je situacija preduzeća na početku poslovanja.Da bi preduzeće
imalo veliki bonitet( sposobnost plaćanja i davanja kredita) ,za to je potrebna dobra inicijalna
finansijska situacija, kako se ne bi opterećivali svi budući finansijski poslovi preduzeća.To ne
znači da dobra inicijalna finans. situacija garantuje bonitet budućim finansijskim situacijama.
Mada, ako preduzeće startuje sa lošom finansijskom konstrukcijom , ono je može poboljšati
ako dobro posluje (i ulaže u sopstvene izvore), i ako nema neke dodatne izdatke.

U uslovima inflacije, zbog obezvređivanja novčane jedinice ,javlja se nehomogenost(gube
uporedivost) . Pošto se sve bilansne pozicije se ponašaju isto u uslovima inflacije tako što
gube uporedivost vrši se
„retuširanje“
bilansne slike: Odgovarajuće bilansne pozicije
potrebno je preračunati u nabavnu cenu ,koja odgovara novčanim jedinicama današnje
kupovne moći. Na taj način ostvaruje se paritet(izjednačava se kupovna moć svih novčanih
jedinica u tom bilansu). Za raziku od monetarnih bilansnih pozicija koje se ne revalorizuju,
nemonetarne se moraju revalorizovati. Tek onda će bians biti tačan i predstavljaće tačnu
finansijsku preduzeća. Posebno u Srbiji ,inflatorni efekti na kapital i rezultate preduzeća su
veliki.Njihovo zanemarivanje ima za efekat:
-lažna slika o rentabilitetu preduzeća
-neopravdan poslovni optimizam
-reduciranje akumuklacije sredstava
- realna dezakumulacija
3.
E
VOLUCIJA SHVATANJA FINANSIJSKE SITUACIJE PRIVREDNIH DRUŠTAVA
Pravila finansiranja, koja se po rečima dr Dietricha Harlea, mogu označiti kao principi za
izbor sredstava finansiranja radi zadovoljenje neke date potrebe kapitala, kao norme za
pribavljanje kapitala sa određenih aspekata.
Svrha pravila finansiranja je da posluže preduzećima kao smernice za donošenje njihovih
odluka o finansiranju. Na njima kreditori zasnivaju svoju ocenu i kreditne sposobnosti i
finansijske situacije preduzeća.
S ciljem postavljanja opštevažećih normi finansiranja u skladu sa principima sigurnosti i
likvidnosti, pravila su usredsređivana na fiksiranje određenih relacija između pojedinih
elemenata bilansa stanja, kako unutar structure pasive tako iunutar povezanosti aktive i
pasive. Sa aspekta poverioca zahtevi sigurnosti i likvidnosti su bili odlučujući pokušaj da se
preduzećima nametne u formi pravila obaveza finansiranja sopstvenim kapitalom. Jedino pod
tim uslovima, preduzeća su mogla računati da će egzogeni faktori povoljno oceniti njihovu
kreditnu sposobnost i prihvatiti zahtev za dopunsko finansiranje. Savremena naučna
shvatanja napuštaju concept univerzalnih pravila finansiranja za sva predueća, umesto čega
potenciraju potrebu prilagođavanja načina finansiranja individualnim prilikama preduzeća u
skladu sa principima sigurnosti, likvidnosti i rentabilnosti.Zaključak glasi da da ispitivanje i
ocena finansijske situacije podrazumeva kompleksnu analizu i dinamički aspekt saznanja o
stanju, kretanju i perspektivi razvoja u buducnosti.
3.1. Tradicionalno shvatanje finansijske situacije
Vladajuće načelo klasičnog shvatanja finansijskog položaja preduzeća je princip zaštite
poverioca od rizika gubitka sredstava. Princip sigurnosti koji je i u interesu koristnika kredita,
deluje limitirajuće na korišćenje pozajmljenih izvora ne dopuštajući da to bude isključivi
način finansiranja. Pravila finansiranja moguće je sistematizovati u dve grupe:
1. Vertikalna pravila finansiranja – tangiraju samo pasivu bilansa stanja, tacnije sastav
kapitala prema ročnosti i poreklu.
2. Horizontalna pravila finansiranja - tangiraju odnose između pojedinih delova aktive i
pasive tacnije između pojedinih delova imovine i kapitala.
3.1.1. Horizontalna pravila finansiranja – uslov likvidnosti
U nauci i literature vise paznje je posveceno odnosima izmedju imovine i kapitala, nego
odnosima izmedju pojednih oblika kapitala unutar pasive, i oblika sredstava unutar aktive
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti