Analiza finansijskih izveštaja
1. STA JE BILANS?
Rec bilans potice od latinske reci bilanx libra – vaga sa dva tasa. Rec bilans upucuje na nekoliko zakljucaka:
●
da se bilansom nesto meri i iskazuje rezultat,
●
da se to sto se meri posmatra sa dva aspekta, dva obelezja,
●
da se ta dva aspekta posmatranja onoga sto se meri dovodi u ravnotezu, formira jednakost medju njima.
Bilans je deo seta finansijskih izvestaja: bilans stanja, bilans uspeha, izvestaj o promenama na kapitalu, izvestaj o novcanim
tokovima i napomene uz finansijske izvestaje.
Bilans je najpotpuniji sistem sveobuhvatnog saopstavanja i interpretacije poslovno-finansijskih aktivnosti i svih
performansi od znacaja za sistem finansijskog izvestavanja i analize finansijskih izvestaja.
2. FINANSIJSKI IZVESTAJ PREDSTAVLJA?
Finansijski zvestaj predstavlja istinit i posten iskaz o finansijskom poslovanju i aktivnostima preduzeca, jer se u postupku
njegove izrade respektuje sledece: 1. nacelo racunovodstvene prudencije izbegavanja rizika i opterecenja neizvesnostima
2. nacelo nabavne vrednosti za vrednovanje bilansnih pozicija
3. nacelo obavezne saglasnosti 4. medjuperiodicna konzistentnost primene utvrdjenih nacela
5. savesna primena racunovodstvenih nacela.
3. KORISNICI FINANSIJSKIH IZVESTAJA?
1.investitori - radi donosenja odluka o prodaji, zadrzavanju ili prodaji akcija i proceni sposobnosti preduzeca da isplati
dividendu. Investitori se mogu posmatrati u uzem i sirem smislu. U uzem smislu investitori su potencijalni ulagaci u
preduzece. U sirem smislu investitori su i vlasnici akcija. Investitorima su potrebne informacije iz finansijskog isvestaja da bi
mogli proceniti sadasnju i ocekivanu finansijsku poziciju preduzeca.
2.zaposleni - radi informacija o stabilnosti i profitabilnosti poslovanja preduzeca i mogucnosti obezbedjenja plata i izdataka
vezanih za njih.
3.zajmodavci - radi informacija na osnovu kojih ce proceniti da li ce krediti biti blagovremeno vraceni i sa pripadajucim
kamatama. Kreditori koji plasiraju kratkorocno vezana sredstva procenjuju likvidnost preduzeca i mogucnost kreiranja
novcanog toka. Kreditori koji plasiraju sredstva na dugi rok radije procenjuju profitabilnost i buducnosti i sposobnost
generisanja novcanog toka u buducnosti.
4.dobavljaci- radi informacija na osnovu kojih ce proceniti kvalitet poslovnog partnera i njegove mogucnosti da placa
dospele obaveze.
5.kupci - radi informacija na osnovu kojih ce proceniti mogucnosti dugorocne saradnje i pouzdanih dobavljaca.
6.vlada - njene agencije i regulatorna tela odredjuju pravila igre i zainteresovani su za sto kvalitetnija pravila kojima se
usmerava ekonomski i drustveni razvoj. Finansijski izvestaji mogu biti test za usvojena pravila igre. Regulatorna tela uticu
na raspodelu resursa, regulisanje poslovanja, monetarnu politiku, poresku politiku, politiku zaposljavanja.
7.javnost - lokalna samouprava radi informacija na osnovu kojih ce planirati i analizirati zaposlenost stanovnistva i
projektovanje trendova razvoja okruzenja.
4. PRAVILA ZA SASTAVLJANJE FIN.IZVESTAJA PO MRS I MSFI?
1.nacelo uzrocnosti prihoda i rashoda - znaci da se efekti transakcija i drugih poslovnih dogadjaja priznaju onda kada se
dogode, a ne kada se gotovina primi ili isplati. Oni se evidentiraju u racunovodstvu i finansijskom izvestaju za period na koji
se promena odnosi. Kada se koristi nacelo uzrocnosti prihoda i rashoda, stavke u finansijskom izvestaju se priznaju kao
imovina, obaveze, kapital, prihodi i rashodi.
2.nacelo stalnosti poslovanja- podrazumeva da je preduzece osnovano da posluje na neodredjeno vreme. Kada priprema
finansijske izvestaje, rukovodstvo procenjuje sposobnost preduzeca da nastavi poslovanje na neodredjeno vreme. U
slucajevima kada rukovodstvo proceni da postoje materijalni uslovi za sumnju da preduzece ne moze da posluje u
neogranicenom trajanju, takva neizvenost se obelodanjuje.
3.materijalni znacaj i grupisanje- podrazumeva da se svaka materijalno znacajna grupa slicnih stavki zasebno iskaze u
finansijskom izvestaju. Stavke razlicite prirode se iskazuju posebno, osim ako nisu beznacajne. Finansijski izvestaji nastaju
kao rezultat velikog broja transakcija koje se grupisu prema prirodi dogadjaja. Ukoliko neka stavka nije materijalno
znacajna, ona se grupise sa drugim stavkama ili napomenama uz finansijske izvestaje.
4.prebijanje- podrazumeva da se imovina, obaveze, prihodi i rashodi ne prebijaju osim ako to zahtevaju MRS i MSFI. O
imovini, kapitalu, prihodima, rashodima i obavezama izvestava se zasebno. Prebijanje u finansijskom izvestaju umanjuje
sposobnost korisnika da razume transakcije i uslove procene buducih tokova gotovine.
5.period izvestavanja - preduzece treba da prezentuje kompletan finansijski izvestaj najmanje jednom godisnje. Preduzeca
finansijski izvestaj sastavljaju za period od jedne godine.
6.uporedne informacije - za sve stavke finansijskog izvestaja tekuceg perioda obelodanjuju se uporedne informacije
prethodnog perioda.
7.doslednost prezentacije - znaci da se prezentacija i klasifikacija stavki u finansijskom izvestaju zadrzava od prethodnog do
sledeceg perioda.
5. PRILIKOM OBELODANJIVANJA FIN. IZVESTAJA, PREMA MRS1 NEOPHODNO JE NAZNACITI?
1.naziv pred. koje sacinjava izvestaj2. da li je izvestaj pojedinacni ili za grupu3. datum izvestaja ili period na koji se izvestaj
odnosi4. valutu u kojoj su iskazane vrednosti5. stepen zaokruzivanja koji se u izvestaju koristi.
6. KVALITATIVNE KARAKTERISTIKE FINANSIJSKIH IZVESTAJA?
Finansijski izvestaj se sacinjava na osnovu racunovodstvenog procesiranja poslovnih transakcija uz postovanje pravila
bilansiranja, zakonske regulative i racunovodstvenih procenjivanja. Finansijski izvestaj je nosilac informacija, a da bi
informacija bila od koristi treba da sadrzi poruku koja je istinita i potpuna, da je zapisana odgovarajucom terminologijom
koja je jasna i razumljiva za korisnike, da tezi zadovoljenju potreba korisnika i da smanji neizvesnost. Da bi informacije
sadrzane u finansijskom izvestaju zadovoljile navedena ocekivanja korisnika, finansijski izvestaji treba da sadrze sledeca
obelezja: razumljivost (informacija iz izvestaja mora biti razumljiva korisnicima), relevantnost (informacija je relevantna
kada utice na ekonomske odluke korisnika, tako sto mu pomaze da proceni prosle, sadasnje ili buduce poslovne dogadjaje),
vaznost (informacija je znacajna ako njeno izostavljanje ili pogresno formulisanje moze uticati na ekonomske odluke
korisnika donete na osnovu finansijskih izvestaja), pouzdanost (informacija je pouzdana ako ne sadrzi materijalno znacajne
greske i predrasude i kada se na nju moze osloniti. Ona verno predstavlja ono sto predstavlja ili se od nje ocekuje da
predstavlja. Pouzdana je ako je verno predstavila transakcije, sustina znacajnija od forme, neutralna, oprezna, potpuna i
kompletna), uporedivost (informacija je uporediva u vremenu i prostoru ako je sacinjena na osnovu istih nacela i za jednak
vremenski period, da je info uporediva treba da je pravovremena, da odrzava ravnotezu izmedju koristi i troskova), istinito
i objektivno predstavljanje (informacije u izvestaju su istinite i fer predstavljene, ako su prilikom sastavljanja finansijskog
izvestaja ispostovana nacela bilansiranja, usvojene racunovodstvene politike, regulatorni okvir i kvalitativna obelezja).
7. OBELEZJA FINANSIJSKIH IZVESTAJA?
1. razumljivost - informacija iz izvestaja mora biti razumljiva korisnicima
2. relevantnost - informacija je relevantna kada utice na ekonomske odluke korisnika, tako sto mu pomaze da proceni
prosle, sadasnje ili buduce poslovne dogadjaje
3. vaznost - informacija je znacajna ako njeno izostavljanje ili pogresno formulisanje moze uticati na ekonomske odluke
korisnika donete na osnovu finansijskih izvestaja
4. pouzdanost - informacija je pouzdana ako ne sadrzi materijalno znacajne greske i predrasude i kada se na nju moze
osloniti. Ona verno predstavlja ono sto predstavlja ili se od nje ocekuje da predstavlja. Pouzdana je ako je verno predstavila
transakcije, sustina znacajnija od forme, neutralna, oprezna, potpuna i kompletna
5. uporedivost - informacija je uporediva u vremenu i prostoru ako je sacinjena na osnovu istih nacela i za jednak vremenski
period, da je info uporediva treba da je pravovremena, da odrzava ravnotezu izmedju koristi i troskova 6. istinito i
objektivno predstavljanje - informacije u izvestaju su istinite i fer predstavljene, ako su prilikom sastavljanja finansijskog
izvestaja ispostovana nacela bilansiranja, usvojene racunovodstvene politike, regulatorni okvir i kvalitativna obelezja.
8. IZVESTAJ O PROMENAMA NA KAPITALU?
Izvestaj o promenama na kapitalu kao sastavni deo kompletnog seta finansijskih izvestaja pokazuje promene koje su se
dogodile na kapitalu od pocetka do kraja obracunskog perioda. U izvestaju o promenama na kapitalu u skladu sa MRS se
iskazuju: 1. ukupan zbirni rezultat za period posebno prikazujuci ukupne iznose koji se mogu pripisati vlasnicima maticnog
preduzeca*2. za svaku komponentu kapitala efekte retrospektive primene racunovodstvene politike*3. za svaku
komponentu kapitala, sravnjavanje knjigovodstvene vrednosti na pocetku i na kraju perioda*4. transakcije
vlasnicima.Izvestaj o promenama na kapitalu je povezan sa bilansom stanja i bilansom uspeha. Forma ovog izvestaja je
propisana od strane regulatornih tela.
9. IZVESTAJ O NOVCANIM TOKOVIMA?
Izvestaj o novcanom toku sadrzi podatke o primicima i izdacima novca. Informacije o tokovima gotovine su korisne radi
procene sposobnosti preduzeca da generise gotovinu.
***U izvestaju o tokovima gotovine prema MRS7 koriste se sledeci termini:
1. gotovina koja obuhvata gotovinu i depozite po vidjenju*2. ekvivalenti gotovine koji obuhvataju kratkorocne HOV koje se
mogu brzo pretvoriti u novac bez gubitka vrednosti*3. tokovi gotovine koji obuhvataju prilive i odlive gotovine i ekvivalenta
gotovine*4. poslovne aktivnosti koje predstavljaju glavne transakcije koje stvaraju prihode*5. investicione aktivnosti koje
predstavljaju sticanje i otudjivanje dugorocnih sredstava
6. aktivnosti finansiranja koje predstavljaju aktivnosti vezane za finansijsko poslovanje.
***Tokovi gotovine iz poslovnih aktivnosti su: 1. novcana primanja od prodatih proizvoda ili usluga*2. novcana primanja
od tantijema, naknada, provizija i drugih prihoda*3. novcane isplate dobavljacima, novcane isplate zaposlenima*4.
novcana primanja ili izdavanja osiguravajucima drustvima*5. novcana placanja i povracaj poreza*6. novcana primanja ili
isplate po stvarima koje se drze radi prodaje.

*Ako je sacinjen po metodu ukupnih troskova, polazi od troskova koji su nastali u obracunskom periodu.
I POSLOVNI RASHODI (1+2-3)
1. Troskovi tekuceg perioda 2. Smanjenje vrednosti zaliha ucinaka 3. Povecanje vrednosti zaliha ucinaka
II FINANSIJSKI RASHODI
III OSTALI RASHODI
A UKUPNI RASHODI (I+II+III)
B DOBITAK
desna strana
I POSLOVNI PRIHODI II FIN.PRIHODI III OSTALI PRIHODI
A UKUPAN PRIHOD (I+II+III)
B GUBITAK
Nezavisnoodmetodepokojoj je sacinjenbilansuspeha, prihodimogu da budubilansirani:
1. posistemufakturisanerealizacije - u prihod se ukljucujesvakaprodajaproizvoda i ucinjenauslugauzuslov da je
proizvodisporucenodnosnouslugaucinjena i fakturisanakupcu.
2. po sistemu naplacene realizacije - u prihod se ukljucuju samo naplaceni prihodi od prodatih proizvoda ili ucinjenih
usluga.
15. KOMPLETAN SET FINANSIJSKIH IZVESTAJA?
Bilans je deo seta finansijskih izvestaja:1. bilans stanja2. bilans uspeha3. izvestaj o
promenama na kapitalu4. izvestaj o novcanim tokovima5. napomene uz finansijske izvestaje.
16. RAZLIKA IZMEDJU BRUTO IMOVINE I CISTE IMOVINE?
Bruto imovina je zbir imovinskih delova iskazanih na strani aktive. Ona je
manja od zbira aktive za iznos pozicija aktive koje predstavljaju korekturu pasive i za iznos pozicija pasive koje predstavljaju
korekturu aktive. Ako je na strani aktive iskazan gubitak, on nije imovina vec smanjenje sopstvenog kapitala iskazanog na
strani pasive.Cista imovina ili neto imovina je razlika izmedju bruto imovine, ociscene pomenutim korekturama, i obaveza.
Ta razlika je jednaka sopstvenom kapitalu.
17. RAZLIKA IZMEDJU BILANSNE IMOVINE I IMOVINE PREDUZECA?
Bilansna imovina je jednaka bruto imovini
preduzeca.Imovina preduzeca je jednaka bruto imovini uvecanoj za latentne rezerve i umanjene za skrivene gubitke.
18. POVEZANOST BILANSA STANJA I BILANSA USPEHA?
Povezanost bilansa stanja i bilansa uspeha se odvija u 2 procesa:
1. proces nastanka prihoda i rashoda 2. proces bilansiranja.
U procesu nastanka prihoda i rashoda u toku obracunskog perioda povezanost bilansa stanja i bilansa uspeha prikazano je:a)
rashodi nastaju ili smanjenjem imovine (1), uz uslov da se obaveze nisu smanjile, ili povecanjem obeveza (2), uz uslov da se
imovina nije povecala b) prihodi nastaju ili povecanjem imovine (3), uz uslov da to povecanje imovine nije nastalo
povecanjem obaveza, ili smanjenjem obaveze (4), uz uslov da to smanjenje nije prouzrokovano smanjenjem imovine.
***Bilans stanja i bilans uspeha postoje u svakom trenutku, oni su do momenta bilansiranja formalno nevidljivi, spojeni u
jedan bilans, a stvarno iskazani na knjigovodstvenim racunima. Zato se i kaze za knjigovodstvo da je bilans u pokretu. U
momentu bilansiranja dolazi do razdvajanja knjigovodstvenih racuna na racune stanja i racune uspeha. Tada dolazi do
bilansne ravnoteze i u bilansu stanja i u bilansu uspeha zbog finansijskog rezultata. Da bi se uspostavila bilansna ravnoteza
finansijski rezultat iskazuje se na manjoj strani bilansa uspeha i ukljucuje u bilans stanja, ali uvek na suprotnu stranu, i to je
sustina povezivanja ova dva bilansa u momentu bilansiranja.***Bilans uspeha iskazuje pojavu ukupnog povecanja
sopstvenog kapitala i ukupnog smanjenja sopstvenog kapitala u toku obracunskog perioda, a razlika medju njima je
finansijski rezultat koji se ukljucuje u bilans stanja ili kao neto povecanje sopstvenog kapitala, ili kao neto smanjenje
sopstvenog kapitala.Bilans stanja iskazuje pojavu stanja imovine, kapitala i obaveza na dan bilansiranja, pri cemu dobitak
predstavlja uvecanje imovine i sopstvenog kapitala, a gubitak predstavlja smanjenje imovine i sopstvenog kapitala.
19. KLASIFIKACIJA POZICIJA AKTIVE?
1. funkcionalnost - sredstva se grupisu prema funkciji koju imaju u procesu
reprodukcije, a to su: operativna sredstva, investiciona sredstva, neposlovna sredstva. Operativnu aktivu cine osnovna i
obrtna sredstva koja su nuzna za obavljanje poslovanja preduzeca u njegovoj delatnosti. Investicionu aktivu cine
dugorocno finansijska ulaganja. Neposlovnu aktivu cine sva nepotrebna osnovna i obrtna sredstva za obavljanje privredne
aktivnosti preduzeca kao i stanovi i stambene kuce koje je preduzece pribavilo za svoje radnike, radnicki restorani,
odmaralista..
2. rok vezanosti - sredstva se razvrstavaju u tri grupe: DVS, KVS i likvidna sredstva. DVS obuhvataju: osnovna
sredstva, dugorocne plasmane, stalne zalihe i gubitak iskazan u aktivi. Stalne zalihe su one zalihe koje omogucuju
iskoriscenje kapaciteta i odvijanje procesa proizvodnje i prodaje bez ogranicenja i zastoja. KVS obuhvataju sezonske zalihe,
kratkorocna potrazivanja i HOV. Sezonske zalihe su zalihe koje prelaze nivo stalnih zaliha. Njihova je karakteristika u tome
da nisu stalno prisutne, javljaju se povremeno kod preduzeca koja imaju sezonsku proizvodnju ili sezonsku prodaju.
Pojedine HOV spadaju u KVS pod uslovom da se u svakom momentu mogu unovciti ili putem eskonta ili putem prodaje na
trzistu HOV. Likvidna sredstva su gotovina u blagajni ili na depozitnom racunu po vidjenju u banci.
3. pojavni oblik - sredstva
se grupisu u tri grupe: realna sredstva, monetarna sredstva i izgubljena sredstva. Realna sredstva obuhvataju osnovna
sredstva i sve vrste zaliha. Monetarna sredstva obuhvataju sva potrazivanja, hartije od vrednosti i gotovinu. Izgubljena
sredstva su gubitak iskazan u aktivi.
4. stepen likvidnosti - sredstva se grupisu prema rokovima transformacije sredstava u novcani oblik, pri cemu se
konvencionalno utvrdjuje nekoliko razlicitih rokova unovcenja sredstava i istovremeno predstavljaju stepen njihove
likvidnosti. 5. pravno-ekonomski odnos s duznikom - ako je preduzece povezano s drugim preduzecima na dug rok u smislu
zajednicke proizvodnje ili prodaje, sva potrazivanja se grupisu i iskazuju na posebnoj poziciji potrazivanja od povezanih
preduzeca sa ciljem da se omoguci sacinjavanje konsolidovanog bilansa povezanih preduzeca.
6. lokacija duznika - sva potrazivanja se razvrstavaju u dve grupe, potrazivanja od domacih duznika i potrazivanja od
inostranih duznika.
20. KLASIFIKACIJA POZICIJA PASIVE?
1. vlasnistvo - izvori finansiranja se dele u dve grupe: sopstveni i tudji. U sopstvene izvore finansiranja spada osnovni
kapital, rezerve, nerasporedjeni dobitak. U tudje izvore spadaju sve obaveze.
2. rocnost - izvori finansiranja se klasificiraju u tri grupe: trajni, dugorocni i kratkorocni. Trajne izvore cini sopstveni osnovni
kapital i rezerve. U DIS spadaju dugorocna rezervisanja i dugorocne obaveze po osnovu zajmova i emisije dugorocnih
obveznica. U KIS spadaju kratkorocni zajmovi i obaveze iz poslovanja. Kratkorocne obaveze mogu se dalje klasifikovati na
obaveze koje dospevaju za placanje u duzem periodu i kratkorocne obaveze koje dospevaju u kracem roku. 3. osnov
nastanka - u okviru sopstvenih izvora finansiranja izvori se klasificiraju na pocetni kapital, kapital iz finansijskog rezultata i
kapital po osnovu revalorizacije. U okviru tudjih izvora finansiranja klasifikacija se vrsi prema pravnom osnovu nastanka
obaveze, finansijski i robni zajmovi, emisija obveznica, obaveze po osnovu nabavka robe, obaveze po avansima kupaca..
4. pravno-ekonomski odnos s poveriocima - ako je preduzece povezano sa drugim preduzecima po osnovu zajednicke
proizvodnje ili prodaje, obaveze prema tim preduzecima se iskazuju na posebnoj poziciji pasive, s ciljem da se moze vrsiti
konsolidacija njihovih bilansa stanja.
5. lokacija poverioca - sve obaveze klasificiraju se na: obaveze prema domacim i prema inostranim poveriocima.
21. NACELO STALNOSTI?
Nacelo stalnosti podrazumeva da preduzecu nije unapred odredjen zivotni vek, naprotiv preduzece je
osnovano sa ciljem vecitog opstanka. U tom neogranicenom veku trajanja preduzeca nuzno je permanentno periodicno
bilansiranje, najmanje jednom godisnje, radi polaganja racuna, ocenjivanja finansijskog polozaja i finansijskog rezultata
kao podloge za upravljanje preduzecem. Bilansne pozicije se procenjuju po nabavnim cenama bas zao sto je preduzecu
neogranicen vek zivota.
22. NACELO ZASTITE POVERILACA?
Nacelo zastite poverilaca polazi od imovinskog shvatanja bilansa, sto pripada
statistickoj teoriji bilansa. Imovinski bilans otkriva garantnu supstancu preduzeca koja se u bilansu manifestuje u formi
sopstvenog kapitala, rezervi i nerasporedjenog dobitka. Ako aktiva izrazava imovinu preduzeca, onda je razlika izmedju
imovine i obaveza garantna supstanca u formi sopstvenog kapitala, rezervi i nerasporedjenog dobitka. Sto je garantna
supstanca veca, toliko je zastita poverilaca veca, jer preduzece gubi prvo sopstveni kapital, a tek kada izgubi u potpunosti
sopstveni, gubi i tudji. Zastita garantne supstance zahteva oprezno bilansiranje finansijskog rezultata kako bi se sprecilo
prelivanje supstance u finansijski rezultat a time i u potrosnju, sto odgovara nacelu opreznosti. Oprezno procenjivanje
finansijskog rezultata odgovara zastiti poverilaca jer se time sprecava prelivanje garantne supstance u finansijski rezultat,
ali zastita poverilaca odgovara i pomeranje proporcije raspodele finansijskog rezultata u korist sopstvenog kapitala, jer se i
na taj nacin povecava garantna supstanca.
23. NACELO UZROCNOSTI?
Nacelo uzrocnosti zahteva da se pri obracunu periodicnog rezultata prihodima dodele svi
prihodi i rashodima svi rashodi koji su nastali u obracunskom periodu i iskazu u bilansu uspeha. Pri tome ako se prihodi
obracunavaju po sistemu fakturisane realizacije sto znaci da se uzim prihodi, bez obzira na momenat naplate, rashodi se
obracunavaju na bazi troskova sadrzanih u fakturisanoj realizaciji, bez obzira na momenat isplate, a ako se prihodi
obracunavaju po sistemu naplacene realizacije rashodi se obracunavaju na bazi troskova sadrzanih u naplacenoj realizaciji.
Tako dolazi do korelacije izmedju prihoda i rashoda. Nacelo uzrocnosti se primenjuje i pri alociranju troskova na nosiocice,
sto znaci da se troskovi dodeljuju onom nosiocu troskova koji je te troskove prouzrokovao. Na taj nacin se dolazi do istinite
cene kostanja koja sluzi za procenjivanje zaliha nedovrsene proizvodnje, poluproizvoda, gotovih proizvoda, osnovnih
sredstava i alata proizvedenih u sopstvenoj reziji. Nacelo uzrocnosti, primenjuje se i kod utvrdjivanja nabavne cene.
Troskovi transporta, carina i drugih dazbina dodeljuju se onom nabavljenom osnovnom sredstvu, materijalu ili trgovackoj
robi koja je prouzrokovala te troskove. Tako se dolazi do nabavne cene koja sluzi za vrednovanje osnovnih sredstava, zaliha
materijala i robe.
24. NACELO OPREZNOSTI?
Sustina ovog nacela zahteva odmeravanje prihoda na nize i odmeravanje rashoda na vise ali uz
iskljucivanje samovolje i potcenjivanja finansijskog rezultata iz spekulativnih razloga. Primena ovog nacela odgovara
imovinskom shvatanju bilansa, odnosno statickoj teoriji bilansa, ali nije u sukobu ni sa dinamickom teorijom bilansa koja
zazire od previsokih finansijskih rezultata smatrajuci da oni mogu navesti preduzece na pogresne investicione odluke bilo
zato sto ne postoji kontrola investicionog programa od strane poverilaca, jer se investicioni program finansira iz
sopstvenog kapitala, bilo zato sto visoki finansijski rezultati stvaraju iluziju o "rentabilnosti" svakog ulaganja. Primena

troskova servisa u garantnom roku. Putem rezervisanja moze se obezbediti pokrice i drugih buducih troskova kao sto su:
troskovi obnavljanja prirodnog bogatstva, pausalno rezervisanje za otpisivanje dubioznih potrazivanja, troskovi inv.
odrzavanja osnovnih sredstava koje se ponavlja u intervalima duzim od godinu dana.
30. NACELO FINANSIJSKE PAZNJE?
Stvaranje latentnih rezervi odgovara nacelu finansijske paznje jer se na taj nacin ne
samo smanjuju rizik od buducih negativnih finansijskih rezultata vec se uz primenu najnize vrednosti za procenjivanje
aktive i najvise vrednosti za procenjivanje obaveza i rezervisanja olaksava finansiranje, manje je potrebno obaveza za
pokrice potcenjene aktive. U teoriji finansiranja to su, u stvari, prikriveni oblici samofinansiranja, jer nisu vidljivi na
posebnoj bilansnoj poziciji, oni su rasporedjeni na sve pozicije aktive procenjene po najnizoj vrednosti i na sve pozicije
pasive procenjene po najvisoj vrednosti. Razumljivo postovanje nacela finansijske paznje doprinosi samo po sebi
smanjenju rizika od buducih negativnih finansijskih rezultata, jer ovo nacelo, odnosno, skriveno samofinansiranje smanjuje
obaveze a time i rashode po osnovu finansiranja odnosno kamata. Nacelo finansijske paznje je komplementarno sa
nacelom opreznosti, ali je u suprotnosti sa nacelom istinitosti.
31. NACELO ISTINITOSTI?
Nacelo istinitosti zahteva bilansiranje koje ne dozvoljava pojavu u bilansu ni latentnih rezervi ni
skrivenih gubitaka. S obzirom na nacelo stalnosti i dinamicko shvatanje bilansa istinitost bilansa moze se shvatiti u
relativnom smislu. Relativna istinitost je obezbedjena ako se procenjivanje pojedinih bilansnih pozicija bazira na osnovama
koje se mogu dokazati. To prakticno znaci da se moze primenjivati nacelo opreznosti a da ipak bilans odgovara nacelu
istinitosti u relativnom smislu. Takav bilans, primenom nacela opreznosti, sadrzi latentne rezerve ali se u relativnom smislu
ne moze smatrati neistinitim osim u slucaju ako su latentne rezerve odmerene iz spekulativnih razloga. Naravno, i bilans sa
skrivenim gubicima ne odgovara nacelu istinitosti.
32. NACELO JASNOSTI?
Nacelo jasnosti u osnovi zahteva jasnocu bilansa u smislu da su tacno i razumljivo nazvane bilansne
pozicije, sto se odnosi na zahtev rasclanjivanja bilansnih pozicija u bilansu stanja i bilansu uspeha i na zabranu
kompenzacije pojedinih pozicija aktive i pasive. U pogledu rasclanjavanja pozicija aktive u suprotnosti je sa nacelom
jasnosti, takvo sazimanje pozicija aktive iz koga se ne bi jasno videlo koju funkciju ima imovina u reprodukciji, o kakvom se
obliku imovine radi i na koji rok je imovina vezana ukoliko to nije vidljivo iz funkcije u reprodukciji ili oblika imovine, kao sto
je slucaj sa finansijskim plasmanima koji mogu biti i dugorocni i kratkorocni. U pogledu rasclanjavanja pozicija pasive u
suprotnosti je sa nacelom jasnosti ako pozicije pasive ne iskazuju podelu kapitala sa stanovista vlasnistva, osnov nastajanja
obaveza i vreme njihove raspolozivosti. Prekomerno rasclanjivanje pozicija aktive i pasive je takodje u suprotnosti s
nacelom jasnosti, jer to otezava citanje bilansa i zakljucivanje na osnovu toga o finansijskom i imovinskom polozaju
preduzeca. Rasclanjivanje se vrsi tako da se jasno iskaze po kom je osnovu nastao prihod odnosno rashod. To omogucuje
da se vide izvori finansijskog rezultata, odnosno da se ukupan finansijski rezultat segmentira po izvorima, sto je nuzno za
ocenu uspesnosti poslovanja.
33. NACELO POVEZANOSTI BILANSA?
Primena opreznosti u bilansiranju ne obezbedjuje istinitost bilansa u smislu tacnog
iskazivanja finansijskog rezultata i imovine preduzeca. Zbog toga je dinamicka teorija istakla zahtev vremenske
uporedivosti finansijskih rezultata i stavila ga iznad tradicionalnog zahteva zastite poverilaca. I za preduzece i za poverioca
je od velikog znacaja saznanje da li se finansijski rezultat tekuce u odnosu na prethodnu godinu povecava ili smanjuje.
Povecanje pozitivnog finansijskog rezultata za preduzece znaci napredovanje u poslovanju, a za poverioca povecanje
sopstvenog kapitala pripisom pozitivnog finansijskog rezultata sopstvenom kapitalu, sto povecava zastitu poverilaca.
Nasuprot tome, opadanje pozitivnog finansijskog rezultata sporije povecava garantnu supstancu, sto znaci da i zastita
poverilaca manje raste cime se smanjuje i zastita poverilaca. Za poverioca nije samo vazna trenutna visina garantne
supstance vec je vazno i da li se ona povecava ili smanjuje putem finansijskog rezultata. Nacelo vremenske povezanosti i
uporedivosti bilansa ostvaruje se preko nacela: identiteta bilansa, kontinuiteta bilansa i podudarnosti bilansa koja imaju
ulogu podnacela nacela vremenske povezanosti.
34. NACELO IDENTITETA BILANSA?
Pod identitetom bilansa podrazumeva se jednakost bilansa otvaranja jednog
obracunskog perioda sa zakljucnim bilansom prethodnog obracunskog perioda. Bilans otvaranja za tekucu godinu, mora
biti jednak zakljucnom bilansu za prethodnu godinu.Zahtev da bilans otvaranja tekuce godine bude jednak zakljucnom
bilansu prethodne godine onemogucuje tajnu promenu vrednosti bilo koje bilansne pozicije. Od ovog pravila se jedino
moze odstupiti ako je to zakonskim propisima nalozeno. U nasoj posleratnoj praksi to se dogodilo nekoliko puta. Zbog
zamene 100 starih za 1 novi dinar u bilansu otvaranja 1966. godine sve pozicije zakljucnog bilansa za 1965. godinu
preracunate su u nove dinare. Godine 1989. uveden je Zakonom o racunovodstvu novi sistem bilansiranja koji se bitno
razlikovao od predjasnjeg i po nazivu, sadrzaju i strukturi bilansnih pozicija i po nacinu utvrdjivanja finansijskog rezultata,
pa je s tim Zakonom nalozeno da se na osnovu zakljucnog bilansa 1988. godine sacini bilans skrivenih gubitaka i latentnih
rezervi, da se saldom tog bilansa koriguje sopstveni kapital a potom da se sacini bilans otvaranja za 1989. godinu po
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti