Finansijski izvještaji su poslovni dokumenti kojima preduzeće daje informacije o
rezultatima svojih transakcija, osobama i organizacijama izvan preduzeća i
korisnicima unutar istog.
Temeljni finansijski izvještaji su:

Bilans

prikazuje imovinu kojom preduzeće raspolaže (aktiva) i izvore te imovine,

obveze i kapital (pasiva) na određeni datum. Bilansom stanja utvrđuje se cjelokupna
aktiva   (imovina)   i   cjelokupna   pasiva   (izvori   financiranja).   Pruža   korisnicima
informacije o tome što preduzeće  ima na određeni dan (aktiva), što duguje i što mu
ostaje kad se od imovine oduzme obveza (pasiva). Bilans je podloga za finansijsku
analizu, analizu zaduženosti, profitabilnosti, likvidnosti i aktivnosti. Kao najvažniji
finansijski izvještaj, predmet je revizije.
Izrada bilansa stanja neodvojiva je od izrade bilansa uspjeha, odnosno računa dobiti i
gubitka   (koji   prikazuje   prihode   i   rashode,   te   finansijski   rezultat   ostvaren   u
određenom razdoblju).
Aktiva je dio bilansa preduzeća koji obuhvaća: dugotrajna nematerijalna imovina
koju   čine   izdaci   za   razvoj,   koncesije,   patenti,   licence,   robne   i   uslužne   marke,
goodwill; dugotrajna materijalna imovina koju čine zemljišta, građevinski objekti,
postrojenja   i   oprema,   alati,   pogonski   inventar   i   transportna   imovina;   te   biološka
imovina; dugotrajna finansijska imovina koju čine ulaganja u vrijednosne papire,
udjeli (dionice), dani zajmovi, depoziti i sudjelujući interesi, dugotrajna potraživanja,
odgođena porezna imovina, te kratkotrajna imovina.
Pasiva   je   dio   bilansa   stanja   koji   obuhvaća:   kapital   i   rezerve,   temeljni   kapital,
kapitalne rezerve, rezerve iz dobiti koje čine zakonske rezerve, rezerve za vlastite
dionice,   vlastite   dionice   i   udjeli,   te   statutarne   rezerve.   U   nju,   također,   spadaju
revalorizacijske   rezerve,   zadržana   dobit,   odnosno   dobit   prethodnih   razdoblja;
preneseni   gubitak,   odnosno   gubitak   prethodnih   godina,   dobit   poslovne   godine,
gubitak   poslovne   godine;   dugoročne   obveze   koje   čine   obveze   prema   povezanim
licima, obveze za zajmove, depozite, obveze prema bankama i drugim finansijskim
institucijama,   obveze   za   predujmove,   obveze   prema   dobavljačima   i   obveze   po
vrijednosnim   papirima.   U  pasivu,   također,   spadaju   kratkoročne   obveze  koje   čine
obveze   prema   povezanim   licima,   obveze   za   zajmove,   depozite,   obveze   prema
bankama i drugim finansijskim institucijama, obveze za predujmove, obveze prema
dobavljačima, vrijednosnim papirima, zaposlenicima, obveze za poreze, doprinose i
slična davanja, obveze s osnove udjela u rezultatu i obaveze po osnovi dugotrajne
imovine   namijenjene   prodaji,   te   odgođeno   plaćanje   troškova   i   prihod   budućeg
razdoblja. Bilans se radi obavezno jednom godišnje, a služi kako organima države za
kontrolu aktivnosti i izvršavanja zakonskih obveza privrednog subjekta tako i kao
podloga za razne analize poslovanja samom privrednom subjektu. Osnovno pravilo u
izradi bilansa je ujednačenost aktive i pasive. Razlike između tih osnovnih stavki su
ili   dobitak   ili   gubitak.   Osim   jednom   godišnje,   što   je   u   svim   državama   svijeta

[Type text]

Page 4

zakonska obaveza, privredni subjekti mogu, prema svojim potrebama, raditi i razne
vrste međubilansa, kako bi i u razmaku kraćem od godine dana dobili elemente
potrebne za razne analize.

Račun dobiti i gubitka

. Najvažniji cilj preduzeća je profitabilnost poslovanja, što

možemo vidjeti iz izvještaja koji se naziva račun dobiti i gubitka. On prikazuje
aktivnost preduzeća u određenom razdoblju. Osnovni elementi ovog izvještaja su
prihodi, rashodi i njihova razlika - dobit ili gubitak. U vezi s odvijanjem poslovnih
procesa, odnosno u vezi s promjenama na imovini i izvorima imovine nastaju prihodi
i rashodi.

Prihodi

su povećanje ekonomske koristi tokom obračunskog razdoblja u

obliku priliva ili povećanja sredstava ili smanjenja obveza, što za posljedicu ima
povećanje glavnice, nevezano uz uplate od vlasnika. Prihodi nastaju kao posljedica
povećanja imovine ili smanjenja obaveza.

Rashod

znači smanjenje ekonomske

koristi tokom obračunskog razdoblja u obliku odliva ili iscrpljenja sredstava, što ima
za   posljedicu   smanjenje   glavnice,   nevezano   uz   raspodjelu   glavnice   vlasnicima.
Rashodi nastaju kao posljedica trošenja, odnosno smanjenja imovine ili povećanja
obaveza.
Prihodi i rashodi se utvrđuju prema nastanku događaja, odnosno priznaju se onda
kada su zarađeni, kad su nastali, a ne kad je novac stvarno primljen (primici) ili
isplaćen (izdaci), te se unose u finansijske izvještaje razdoblja na koje se odnose.
Promjene   na   glavnici   ne   nastaju   izravno   preko   prihoda   (dobivenog)   i   rashoda
(uloženog),   već   posredstvom   njihove   razlike,   dobiti   ili   gubitka.   Iz   ostvarenog
finansijskog rezultata, odnosno bruto dobiti, odvaja se dio koji pripada državi, na ime
poreza, a ostatak je neto dobit. Ta dobit se, prema preferencijama preduzeća, onda
dijeli, a, u pravilu, dio dolazi vlasnicima kao naknada za uloženi kapital (dividende),
a dio se zadržava u obliku zadržane dobiti.

Izvještaj o novčanom toku

čini treću bitnu komponentu finansijskog izvještavanja.

Iako relativno novi izum, danas se smatra centralnim ciljem procesa finansijskog
izvještavanja i sa bilansom i računom dobiti i gubitka čini nerazdvojnu cjelinu. Na taj
je način pored bilansa i računa dobiti i gubitka u sistem finansijskog izvještavanja
uveden još jedan važni finansijski izvještaj u kome su sadržani i kombinirani podaci
iz   oba   izvještaja,   sa   ciljem   da   se   korisnicima   omogući   da   ocijene   sposobnost
preduzeća da generira pozitivne tokove gotovine, odnosno da procijene likvidnost i
solventnost poduzeća.
Parcijalno   korišten,   izvještaj   o   novčanom   toku   je   ograničenog   dometa,   a   u
kombinaciji sa drugim instrumentima financijske analize može dati pozitivne efekte.
Smatra se da je primarni cilj izvještaja o novčanom toku osiguranje informacija o
prilivu   i   odlivu   gotovine,   a   sekundarni   cilj   je   osiguranje   uvida   u   investicijske   i
financijske aktivnosti tvrtke.
Izvještaj o novčanom toku treba pomoći vanjskim korisnicima finansijskih izvještaja
da procijene:
• sposobnost generiranja budućih pozitivnih tokova gotovine,
• sposobnost da se izmiruju obaveze i isplaćuju dividende,

[Type text]

Page 6

Analiza finansijskih izvještaja predstavlja proces utvrđivanja značajnih poslovnih,
posebice   finansijskih   obilježja   tvrtke   koji   proizlaze   iz   podataka   i   informacija
računovodstveno-informacijskog   sistema   unesenih   u   izvještaje.   Najveći   dio
relevantnih podataka i informacija naći će se u bilansu i računu dobitka i gubitka.
Dakle, bilans i račun dobitka i gubitka služe kao podloga za dobivanje informacija
koje će proizaći iz finansijske analize. Pritom se koristi više raznovrsnih finansijskih
indikatora pokazatelja koji ukazuju na dobru, lošu ili prosječnu uspješnost tvrtke. Da
bi se donio takav sud, potrebno je utvrditi osnovu analize. To mogu biti subjektivno
utvrđeni   standardi   temeljeni   na   iskustvu   analitičara,   pokazatelji   odabrane   grupe
sličnih preduzeća iste grane kojoj preduzeće pripada, javno objavljeni pokazatelji,
standardni ili prosječni pokazatelji koje objavljuju lokalne ili nacionalne asocijacije,
te teorijske i u praksi prihvaćene granične vrijednosti pojedinih pokazatelja.
Analiza finansijskih izvještaja ima za cilj učiniti jasnijom sliku finansijskog položaja
preduzeća. Pod analizom finansijskih izvještaja podrazumijevaju se sve metode i
tehnike koje upotrebljavaju korisnici finansijskih izvještaja kako bi se istakli važni
odnosi između njihovih elemenata. Tekući finansijski izvještaji pružaju osnovu za
zaključak o sposobnosti preduzeća da odgovori obavezama, o njegovoj sigurnosti, o
dovoljnom   ili   nedovoljnom   kapitalu,   gotovini,   zalihama   ili   o   visini   potraživanja.
Nemoguće je procjenjivati budući potencijal i uspješnost bez poznavanja uspjeha u
prošlosti, kao i trenda kretanja i trenutnog finansijskog stanja.
Analiza finansijskih izvještaja obuhvaća sve metode i tehnike koje upotrebljavaju
korisnici finansijskih izvještaja da bi istakli njihove važne odnose između elemenata
finansijskih izvještaja. Jasni uvid u uspješnost i sigurnost preduzeća osnova je za
procjenu  njegove  uspješnosti,  ali  i za predviđanje budućeg  potencijala  i  pratećih
rizika   u   poslovanju.   Usmjerena   je   na   dio   računovodstvenih   informacija   iz
finansijskih   izvještaja.   Temelji   se   na   komparativnim   finansijskim   izvještajima
(horizontalna analiza) i na strukturnim finansijskim izvještajima (temelj vertikalne
analize).   U   finansijskoj   analizi   koriste   se   pokazatelji   koji   govore   o   likvidnosti,
zaduženosti, aktivnosti i profitabilnosti tvrtke.
Znati čitati finansijske izvještaje značajna je pretpostavka kvalitetnog upravljanja.
Jedan   od   kriterija   uspješne   analize   finansijskih   izvještaja   jeste   poznavanje
cjelokupnog   poslovanja   preduzeća,   primijenjenih   računovodstvenih   politika,   te
postavljene   strategije   razvoja.   Nadalje,   iskustvo   u   sastavljanju   i   analiziranju
finansijskih izvještaja pozitivno utječe na kvalitetu tumačenja dobivenih rezultata, a
samim tim i na odluku donesenu na temelju analize. Finansijski izvještaji su važan
informacijski potencijal za niz različitih korisnika.

Horizontalna analiza

financijskih izvještaja:

• prati promjene vrijednosti pozicija finansijskih izvještaja tokom više obračunskih
razdoblja,
• kroz horizontalnu analizu uočava se tendencija i dinamika promjena pojedinih
pozicija finansijskih izvještaja,
• ključna varijabla u horizontalnoj analizi je vrijeme, budući da se usporedbom
elemenata finansijskog izvještaja iskazanih u novčanim jedinicama između dva ili